Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-170/2022-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika NS, zbog kaznenih djela iz čl. 133. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-355/2021-1 od 5. listopada 2021., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru JS, oštećenica GS, KS, N i AS, opunomoćenika oštećenica Hrvoja Mladinića, odvjetnika iz [adresa], branitelja Damira Uroića, odvjetnika iz Zagreba i optuženika NS **.**.2026., a objavljene u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru JS, oštećenica GS, KS, BS i AS, opunomoćenika oštećenica Hrvoja Mladinića, odvjetnika iz [adresa] i optuženika NS, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

optuženik NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i US, rođene G, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, magistar ekonomije, zaposlen u TD Bilogorska jaja, razveden, otac jednog punoljetnog djeteta, pismen, dobrog imovnog stanja, vlasnik kuće površine cca 200 m2, vojsku služio, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode,

kriv je

1.) što je u razdoblju od travnja 2019. do 15. veljače 2021., u Bjelovaru, don Frane Bulića 5a, kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, u nakani da zlostavi i obezvrijedi GS, koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu njegovateljice te kojoj je bio nadređen, nakon što je odlučio da medicinske sestre više neće obavljati njegu korisnika po odjelima, već da će taj posao preuzeti njegovatelji te nakon što se GS, zajedno s drugim njegovateljima, anonimnim pismom obratila Upravnom vijeću Doma te iznijela navedenu problematiku i njihovo zajedničko nezadovoljstvo, počeo istraživati tko je autor tog anonimnog pisma te jednog po jednog njegovatelja pozivao na razgovor pa je tako prilikom razgovora s GS u travnju ili svibnju 2019. rekao joj da će njegova sistematizacija radnih mjesta proći i da će, kada sistematizacija prođe, netko biti nagrađen, a netko ne, a kada mu je GS skrenula pozornos t na to da je on odgovoran za Dom i korisnike, rekao joj da on nigdje ništa ne potpisuje te da će ona klečati pred njim i da će padati glave, nakon čega je GS, dok se nalazila na bolovanju, uputio „Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnice“ od 31. svibnja 2019. navodeći u istome da joj se navedeno upozorenje daje jer je poticala sastavljanje i pisanje dopisa predsjedniku Upravnog vijeća, zbog čega da je počinila povredu obveza iz radnog odnosa, da bi potom ponovno dok se GS nalazila na bolovanju u svibnju 2020. uputio novi Ugovor o radu od 25. svibnja 2020. u kojem je navedeno da GS s Domom za odrasle osobe Bjelovar od 1. lipnja 2020. zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnog radnika – pralje (radno mjesto IV. vrste), prikazujući navedenu odluku kao posljedicu nove sistematizacije radnih mjesta uslijed donošenja Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, koji je stupio na snagu 2. ožujka 2020., prema kojemu je smanjen broj njegovatelja s 19 na 16, iako je neposredno prije donošenja navedenog Pravilnika na radnom mjestu njegovatelja bilo zaposleno još dvoje radnika, želeći tako GS degradirati na manje plaćeno radno mjesto za koje ujedno nisu bili potrebni posebni uvjeti za zaposlenje i znanja koje je GS ispunjavala kao njegovatelj, te ju je u toj nakani stavio na raspored rada u radnoj jedinici prehrane i ekonomsko pomoćno tehničkih poslova, u čemu nije uspio jer GS nije željela potpisati predmetni ugovor te se nakon završetka bolovanja i godišnjeg odmora u lipnju 2020. vratila na svoje radno mjesto, zahtijevajući da ju se stavi na raspored u odjelu njegovatelja, a u međuvremenu je ujedno krajem svibnja 2020. želeći inscenirati razlog za otkaz GS, rekao ĐS da ima domaću zadaću preko vikenda "riješiti" GS te reći da ona nije na godišnjem odmoru i da ne dolazi na posao, što bi bio razlog za otkaz, na što ĐS nije pristala, nakon čega je GS u narednom razdoblju učestalo optuživao da je autorica više anonimnih pisama, a koje su zapravo djelatnici i korisnici navedenog Doma upućivali nadležnom Ministarstvu i u kojima su prijavljivali razne nepravilnosti u Domu, te joj ujedno u razgovorima prijetio otkazom, da bi joj potom uputio poziv za iznošenje obrane datiran 9. veljače 2021., nakon čega i Izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. veljače 2021. koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. utvrđen nedopuštenim, a koje cjelokupno ponašanje je kod GS dovelo do narušenja njezinog psihičkog zdravlja u vidu akutne stresne reakcije i poremećaja prilagodbe,

dakle, u vezi s radom drugog zlostavljao i time narušio njegovo zdravlje,

2.) što je u razdoblju od studenoga 2019. do 14. listopada 2020. u Bjelovaru, don Frane Bulića 5a, kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, KS koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu fizioterapeuta te kojoj je bio nadređen, prvo u studenome 2019., kada je ulazila u svoj ured, uhvatio za stražnjicu te se nasmijao kada je ona iznenađeno izrazila svoje nezadovoljstvo ovim činom, a u razdoblju od lipnja 2020. pa sve do 14. listopada 2020. učestalo dodirivao na način da bi joj prilazio s leđa i čvrsto ju primao jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba ramena, nakon čega bi ju rukom nastavio dodirivati od ramena po leđima ili pak od ramena po njezinim rukama, sve do dlanova, a često je i svoju ruku zavlačio pod njezinu kutu i pritom ju dodirivao po grudima te potom rukom prelazio po leđima od grudi prema stražnjici i zatim dodirivao rukom po stražnjici te joj je u srpnju 2020. godine rekao da ju voli "šlatati" jer mu je simpatična, koje ponašanje je kod KS izazvalo osjećaj poniženja te je povrijedilo njeno dostojanstvo, uslijed čega je KS od 15. listopada 2020. bila na bolovanju pod dijagnozom akutni stres,

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen,

3.) što je u razdoblju od ožujka 2019. do 18. rujna 2020., u Bjelovaru, don Frane Bulića 5a, kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, BS koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu sobarice te kojoj je bio nadređen, učestalo prilazio s leđa te joj se svojim tijelom priljubljivao uz njezino tijelo ili joj se unosio u lice tako da mu je mogla osjetiti dah, za koje vrijeme se ona odmicala od njega, primao ju rukom za rame te držao ruku na ramenu, u kojim prilikama se ona pokušavala izmaknuti, a u jednom navratu tijekom 2019. godine u prostorijama blagovaonice u Domu, prišao joj s leđa te ju sa svojom desnom rukom primio za lijevo rame pa je palcem ruke lagano klizio po naramenici grudnjaka od ramena do sredine leđa i natrag te je točno neutvrđenog dana tijekom 2019. godine u jednoj manjoj sobi u Domu, kada su ZS i VS tamo čistile, zbijao vulgarne šale te rekao da ih ne bi ostavio same, već da bi ih zaključao u tu sobu s dva dečka da im ne bude dosadno, što je ZS zgrozilo te mu je rekla da taj film neće gledati, koje ponašanje je kod BS izazvalo osjećaj poniženja i povrijedilo je njezino dostojanstvo, zbog čega joj je 15. listopada 2020. pozlilo i završila je u Hitnoj ambulanti Opće bolnice Bjelovar gdje joj je dijagnosticiran reaktivni stres i od kada se nalazila na bolovanju,

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen,

4.) što je u razdoblju od travnja 2019. do 15. listopada 2020., u Bjelovaru, don Frane Bulića 5a, kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, AS, koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu prodavačice u kantini te kojoj je bio nadređen, učestalo dolazio u kantinu tijekom njezine smjene te joj u više navrata prilazio sučelice te čvrsto stavljao svoju ruku na njezino rame, pritom joj ponekad govoreći da je sve ljepša i ljepša te štipajući ju za obraz, zbog čega je osjećala nelagodu, u više navrata ju štipao ispod grudi, zbog čega se izmicala te se osjećala nelagodno te ju je početkom srpnja 2020. uštipnuo za stražnjicu, nakon čega je ona jasno izrazila nezadovoljstvo tim činom, a jednom prilikom tijekom ljeta 2020. prišao joj s leđa te prvo stavio ruku na leđa, a potom jednu ruku na jedno rame, a kada se počela izmicati, stavio je i drugu ruku na drugo rame, zbog kojeg cjelokupnog ponašanja se početkom listopada 2020. počela zaključavati kada bi se nalazila u kantini, kako joj ne bi mogao prići, koje ponašanje je kod AS izazvalo osjećaj poniženja te je povrijedilo njezino dostojanstvo, zbog čega je tijekom srpnja 2020. te od 30. listopada 2020. bila na dugotrajnom bolovanju,

dakle, spolno uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen,

čime je počinio kazneno djelo zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 (KZ/11)), te tri kaznena djela spolnog uznemiravanja iz čl. 156. st. 1. KZ/11,

pa se optuženiku za kazneno iz čl. 133. st. 1. KZ/11, na temelju istog članka,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11 na štetu KS, na temelju istog članka,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11 na štetu BS, na temelju istog članka,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

te za kazneno djelo iz čl. 156. st. 1. KZ/11 na štetu AS, na temelju istog članka,

utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

pa se optuženik, na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11,

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova psihijatrijskog vještačenja optuženika u iznosu od 848,00 eura, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja oštećenice GS u iznosu od 577,08 eura, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja oštećenice GS u iznosu od 76,65 eura i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 600,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik NS se obvezuje naknaditi oštećenicama GS, KS, BS i AS troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nužnih izdataka oštećenica i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenica u ukupnom iznosu od 15.437,50 eura, na način da se optuženiku NS nalaže da oštećenici GS isplati iznos od 3.859,37 eura, u roku od 15 dana, zatim da se optuženiku NS nalaže da oštećenici KS isplati iznos od 3.859,37 eura, u roku od 15 dana, da se optuženiku NS nalaže da oštećenici BS isplati iznos od 3.859,37 eura, u roku od 15 dana i da se optuženiku NS nalaže da oštećenici AS isplati iznos od 3.859,37 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je kod ovog suda podiglo optužnicu KO-DO- 355/2021-1 od 5. listopada 2021. izmijenjenu podneskom KO-DO-355/2021-45 od 15. svibnja 2024., podneskom KO-DO-355/2021-64 od 15. rujna 2025. i na raspravi od 21. listopada 2025. protiv optuženika NS, zbog kaznenih djela iz čl. 133. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11).

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Na raspravi su pročitani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 23-24), upozorenje na kršenje obaveza iz radnog odnosa od 31. svibnja 2019. (list 25), ugovor o radu za GS od 25. svibnja 2020. (list 26), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 35-36), ispis e-mail poruke KS (list 43-44), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 47-48), ispis e-mail poruke BS (list 49), medicinska dokumentacija za ZS (list 50-51, list 243-249), zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 57- 58), pismeno AS od 24. rujna 2020. (list 59), peticija za ukidanje mogućnosti anonimnog prijavljivanja (list 60), medicinska dokumentacija za AS (list 61, list 254-256), zapisnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 5. listopada 2020. (list 77-78), zapisnik sa sjednice Upravnog vijeća Doma od 18. rujna 2020. (list 97-99), odluka Upravnog vijeća Doma od 18. rujna 2020. (list 100), zapisnik sa 1. konstituirajuće sjednice Upravnog vijeća Doma od 20. listopada 2020. (list 101-105), očitovanje NS na prijave o seksualnom uznemiravanju (list 106), očitovanje FS (list 107), izvješće FS od 9. listopada 2020. (list 108), e-mail ŽS s očitovanjem u vezi toga da li joj se tko obratio kao sindikalnoj povjerenici (list 109), zaključak Upravnog vijeća Doma od 20. listopada 2020. (list 110), zapisnik sa 16. sjednice Stručnog vijeća Doma od 7. rujna 2020. (list 111- 113), zapisnik sa 17. sjednice Stručnog vijeća Doma od 12. listopada 2020. (list 114-119), Pravilnik o radu (list 121-150), izjava FS od 5. listopada 2020. (list 155), zapisnik o ispitivanju svjedoka ČS (list 258-259), upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa KS od 29. siječnja 2020. (list 266), zapisnik o provedbi izvanrednog nadzora nad fizioterapeutom KS od 22. listopada 2020. (list 267), dopis Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova od 3. ožujka 2021. (list 288-289), dopis Udruge B.A.B.E. od 7. prosinca 2020. (list 293-294), zapisnik o ispitivanju svjedoka NSF (list 320-321), zapisnik o ispitivanju svjedoka DS (list 322-324), zapisnik o ispitivanju svjedoka RS (list 328-330), zapisnik o ispitivanju svjedoka ES (list 343-344), izjava koju je na spis dostavila HS (list 351-352), pismo koje je Domu dostavio korisnik CS (list 400-403), pismo korisnika CS (list 549), pismo korisnika LS (list 550), pismo korisnika OS (list 551), pismo korisnika TS (list 552), pismo korisnice PS (list 553), nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka (list 559-567, list 752-754), pismo IS (list 589), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 612-621), evidencija prisutnosti na radnom mjestu za GS, AS, ZS i KS (list 657 - 747), pismeno koje je na zapisnik predala HS (list 761), evidencija prisutnosti na radnom mjestu za VS (list 764-795), izjava koju je na zapisnik predao ĆS (list 809), očitovanje ĐS (list 817), zapisnik sa sastanka Odjela brige o zdravlju i njege od 5. studenog 2020. (list 824-830), prijava za zlostavljanje na radnom mjestu ŠS od 26. listopada 2020. i 4. veljače 2021. (list 863 -864), presuda Općinskog suda u Bjelovaru Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. (list 867- 883), očitovanje SS (list 911), Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (list 948 - 952), Ugovor o radu MS od 4. ožujka 2008. (list 954 -956), izvanredni otkaz Ugovora o radu GS od 15. veljače 2021. (list 957), Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Domu (list 958-980), Odluka o davanju suglasnosti na Pravilnik o radu Doma (list 981), Pravilnik o radu Doma (list 983-1013), Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (list 1014-1047), prigovor optuženika na psihijatrijski nalaz i mišljenje (list 1048-1051), rješenje više inspektorice Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 12. prosinca 2019. (list 1060-1065), zapisnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od 16. listopada 2019. (list 1066-1077) i izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

Pisana obrana optuženika u odnosu na GS:

4. „Na dužnost ravnatelja Doma za odrasle osobe Bjelovar stupio sam 1. ožujka 2019. godine. Već po samom dolasku dočekalo me Rješenje Službe za inspekcijski nadzor Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku donijeto 20. studenog 2018. godine. Navedenim Rješenjem se u točki 1.4. naređuje Upravnom vijeću da preispita odgovornost v.d. ravnateljice zbog dugotrajno i kontinuirano narušenih međuljudskih odnosa. U obrazloženju, na 4. stranici, se navodi da je kroz tri provedena inspekcijska nadzora utvrđeno da su međuljudski odnosi trajno narušeni. S tim u vezi svaka tvrdnja tzv. oštećenica i njihovih svjedoka kako je do mog dolaska u domu sve je bilo u redu je najobičnija laž. Za lakše razumijevanje i praćenje dostavljam shemu unutarnjeg ustroja Doma iz koje je vidljivo da postoje četiri odjela i da je na čelu svakog Voditelj koji organizira rad, izrađuje liste za obračun plaća i obavlja druge poslove po nalogu ravnatelja. Shema proizlazi iz Statuta Doma za odrasle osobe Bjelovar od 7. travnja 2015. godine i Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova koji je stupio na snagu 6. prosinca 2007. godine. U navedenom Pravilniku je bilo sistematizirano 27 radnih mjesta njegovatelja, a stvarno popunjeno 19. Uvjeti za to radno mjesto su bili završena osnovna škola i tečaj za njegovatelja dok su uvjeti za radno mjesto medicinske sestre završena srednja škola i položen stručni ispit te najmanje 1 godina radnog iskustva. Uspoređujući ova dva radna mjesta već na prvi pogled je uočljiva ogromna razlika tako da tvrdnja prema kojoj njegovatelji moraju obavljati poslove medicinskih sestara je van svake pameti. Ja pogotovo nikakvu odluku o tome nisam donio jer za to nije bilo ni pravnog ni logičnog uporišta. Ja sam samo inzistirao da svatko radi svoj posao odnosno onaj koji mu je definirano ugovorom o radu i Pravilnikom o unutarnjem ustroju. Pravilnik s opisom poslova kao i njegove izmjene donosi Upravno vijeće uz suglasnost Ministarstva, a ne Ravnatelj. Tako da je i tvrdnja po kojoj sam odlučio da medicinske sestre više neće obavljati njegu korisnika po odjelima potpuna laž. To je u svom iskazu najbolje objasnila glavna sestra NZ. U konačnosti da ta odluka postoji sigurno bi bila priložena od strane Odvjetništva kao dokaz, a ne bih se Optužnica bazirala na izmišljenom i ničim potvrđenom iskazuje GS. Za podnošenje Pritužbe Upravnom vijeću je K i MS (kasnije GS) izrečeno upozorenje na kršenje obaveza iz radnog odnosa u čijem Obrazloženju su navedeni razlozi istog. Upozorenje je sa mnom supotpisala i njezina tadašnja voditeljica JSF. Na dobivanje upozorenje nije uložila ni prigovor ili žalbu niti je iznijela obranu što znači da navode i terećenja smatra osnovanim i utemeljenim. Pritužbu nije podnijela s ostalim kolegicama već je u anonimnom dopisu navela u potpisu sve njegovatelje iako se većina njih od toga ogradila pa čak i njegovateljica koja je pritužbu pisala svojom pisanom izjavom. Dakle, lažno se predstavila što bi se moglo okarakterizirati kao kazneno djelo. Laž je i da se MS u vrijeme dobivanja Upozorenja nalazila na bolovanju jer Evidencije o radnom vremenu i Obračunske isprave za isplatu plaće, kao jedini vjerodostojni dokument, dokazuju upravo suprotno. Naime, u mjesecu svibnju 2019. kada joj je Upozorenje dano ona je sve dane bila na poslu (184 radna sata) isto kao i mjesec prije (travnj-176 sati). Nadalje MS je bila kod mene na razgovoru 27.05.2019. ne zato što sam ju ja pozvao nego što je to sama tražila, a glavni razlog je bio zahtjev da se njezina kuma JZ prebaci s radnog mjesta pralja na radno mjesto njegovateljice, a podredno tome bila je tema anonimno pismo. Neistinita je optužba da sam u tom razgovoru izrekao bilo kakvu prijetnju niti spominjao neku "svoju sistematizaciju". I to je bio jedini službeni razgovor koji sam ja tijekom svog mandata s njom obavio. JZ je s radnog mjesta pralje na radno mjesto njegovateljice "prebačena" 1. lipnja 2019. godine, dakle godinu dana prije nego što je GS ponuđen novi ugovor o radu, tako da je opet lažna optužba kako sam GS (sredinom 2020. godine) htio preraspodijeliti sa mjesta njegovatelja da bih na njega doveo svoju daljnju rođaku JZ. Nitko od njegovateljica nije podržao pismo Upravnom vijeću niti se na njega potpisao što samo dokazuje da je to MS napravila na svoju ruku skrivajući se iza cijelog Odjela i ne poštujući unutarnji ustroj. O tome ništa nije znala ni njezina A što samo govori da MS nije poštivala hijerarhiju ni svoje nadređene. Povodom toga Upravno vijeće je na svojoj 22. sjednici održanoj 30. svibnja 2019. donijelo Zaključak da Ravnatelj sprovede sljedeće naloge: - prestanak neugodne prakse s anonimnim prijavama (GZ), -protumačiti njegovateljicama pogrešno shvaćen pojam zdravstvene njege (KZ), -pozvati radnike na odgovornost svakoj povredi radnih obaveza (AZ), - najstrože sankcionirati zaobilaženje hijerarhije (GZ). Nadalje, kad je vidjela zaključke Upravnog vijeća, onda je tu isto anonimnu prijavu poslala i Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske tražeći pravno mišljenje glede organizacije radnog vremena i djelokruga rada zdravstvenih djelatnika iako sa zdravstvenom (medicinskom) strukom nema nikakve veze. Dakle, ja cijelo vrijeme svog mandata postupam po nalazima i odlukama Upravnog vijeća te sukladno Statutu i Pravilniku o unutarnjem ustroju. Člankom 4. Statuta Doma za odrasle osobe Bjelovar propisano je da osnivačka prava nad Domom ima Republika Hrvatska odnosno sada Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a prije Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku dok je člankom 51. propisano da Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta donosi Upravno vijeće uz suglasnost osnivača. Upravno vijeće je navedeni Pravilnik donijelo dana 24. siječnja 2020. godine, a Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na njega dalo suglasnost 18. veljače 2020. godine. Slijedom toga je utvrđeno da Pravilnik stupa na snagu 2. ožujka 2020 . godine. Kada je Pravilnik stupio na snagu prema njemu su sa svim radnicima sklopljeni novi ugovori o radu s danom 25.05.2020. sa stupanjem na snagu od 1. lipnja 2020. U pravilniku je člankom 17. utvrđeno da u Odjelu brige o zdravlju i njege je sistematizirano 16 izvršitelja radnog mjesta njegovatelj. Zatečeni broj zaposlenih njegovatelja iznosio je 19 dakle 3 više od dopuštenog. Zato je njegovatelju BZ ponuđeno upražnjeno radno mjesto kućnog majstora kojeg je prihvatio, njegovateljici UZ ponuđeno je radno mjesto portira koji je prihvatila i sklopila novi ugovor o radu, a njegovateljici GS je s obzirom na njezinu stručnu spremu ponuđen ugovor o radu za mjesto pralje - pomoćne radnice koji je odbila. Samo njegovateljica GS nije prihvatila ponuđeni ugovor za radno mjesto pralje koje ima isti koeficijent za obračun plaća (0,750) kao i radno mjesto na kojem se do sada nalazila i u skladu je s njezinom stručnom spremom (osnovna škola) dok se je prije prelaska na radno mjesto njegovatelja godinama nalazila na radnom mjestu čistačice. Bez obzira što je odbila potpisati ponuđeni ugovor ostala je i dalje raditi na mjestu njegovateljice. Ona i nakon toga ne prestaje prijetiti mojim " smaknućem" i to učestalo ponavljati pred svojim kolegicama. Zašto se njegovateljica GS zbog toga "uznemirila" a ostalo dvoje radnika u istoj situaciji nije? Napominjem da je sukladno članku 8. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 25/2013 sa svim kasnijim izmjenama i dopunama) za ta obadva radna mjesta (IV. vrste) propisan isti koeficijent od 0,75 tako da nema govora o nikakvoj degradacije kao što to Odvjetništvo navodi u optužnici. Budući da je u uvjetima epidemije koronavirusom postojala potreba za njegovateljicom zadržana je na tom radnom mjestu. Dakle svi drugi radnici imaju nove ugovore o radu osim GS koja nastavlja raditi na nepostojećem radnom mjestu sa starim ugovorom, a da joj se pri tome ništa nije dogodilo. To potvrđuje i e-mail poruka administrativne tajnice ŽS koju također dostavljam kao dokaz. Nakon toga počinju njezini sukobi s drugim radnicama tako da svaki drugi tjedan dobivam po neku pritužbu. Najviše im je smetalo što je onemogućavala normalno odvijanje poslova, ali i njezine prijetnje kako će me uništiti, kako će njezina šefica dobiti svoje, kako će ju svi ostali koji ju ne podržavaju zapamtiti i sl. S tim u vezi sazvan je i sastanak Odjela brige o zdravlju i njege za 5.studenoga 2020. godine na koji je izbjegla doći jer je otvorila bolovanje. Nemoguća je slučajnost da se na bolovanje odlazi baš toga dana. Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, naravno, nije dostavila. Opet namjerno izbjegavanje suočavanja s povredama radnih obveza zlouporabom instituta bolovanja. Njegovateljica ĐZ na tom sastanku iznosi sljedeće: " Njeg. GS maltretira djelatnike i remeti rad na odjelu" što potvrđuje medicinski tehničar ZZ dok medicinska sestra DS kaže da "želi sve posvaditi". Ostali njegovatelji se slažu da kolegica GS remeti odnose među njima i da je stalno u nekom sukobu s nekim. Na kraju sastanka svi nazočni su se vezano uz temu seksualnog uznemiravanja složili da: "… priča nije istinita…". Konačni zaključak sastanka oko kojeg su se svi složili da je njegovateljica GS izrazito konfliktna osoba i da izaziva negativnu atmosferu na radu. I u ovom slučaju ja s navedenim sastankom nemam nikakve veze niti sam za njega znao. Nakon toga ona o Viber grupi prijeti i svojim kolegicama koje su se na sastanku usudile reći istinu. Već idućeg dana nakon što je saznala zaključke sa sastanka GS odlazi u Službu kriminalističke policije i prijavljuje mene i svoju šeficu NZ s razmišljanjem bolje da ja prva prijavim njih nego oni mene. Iako se nalazi na bolovanju to je ne sprječava da 6. studenoga ode u Policijsku upravu prijaviti me za " poslovno zlostavljanje" što je očiti primjer osvetoljubivosti i lažnog prijavljivanja. I upravo ta želja za osvetom je osobina koja je posebno došla do izražaja podnošenjem kaznene prijave. Još jedan vrlo bitan razlog bijega na bolovanje je prijava za zlostavljanje na radnom mjestu njegovateljice ŠS. Tu, prvu Prijavu ona mi je dostavila 26. listopada 2020. godine, ali ju je na moju zamolbu povukla s rokom od tri mjeseca kušnje koji je GS prekršila već prvog radnog dana nakon povratka s bolovanja. Ovako neizdrživo stanje s njegovateljicom GS rezultiralo je na kraju podnošenjem druge Prijave njegovateljice ŠS za zlostavljanje na radnom mjestu 08.02.2021. Navode u Prijavi sam ocijenio istinitim jer je više puta kroz dulje vrijeme vrijeđala po vjerskoj, nacionalnoj, dobnoj i ostalim osnovama bez ikakvog povoda što je zakonom i Ustavom zabranjeno. U agresivnom verbalnom izražavanju da će ju " uništiti" ostvarila i obilježja prijetnje, a na njezine molbe nije se suzdržala od takvog ponašanja. Iznošenjem neprimjerenih komentara na račun Vlade Republike Hrvatske, kao našeg krajnjeg poslodavca, na svojoj Facebook stranici je pod naslovom VLADIN PLAN KRIZNOG UPRAVLJANJA prekršila etički kodeks. Nakon neovlaštenog uzimanja Poziva za iznošenje obrane, 9. siječnja 2021. godine, grubo je vrijeđala svoju nadređenu voditeljicu, što je prešlo granice dopuštenog ponašanja, i napustila radno mjesto bez započinjanja rada. Svi moji materijalni dokazi nedvojbeno ukazuje da je ovdje riječ o lažnom prijavljivanju koje se temelji na osveti zbog dobivenog upozorenja na povrede radne obveze i prijave njegovateljice ŠS za zlostavljanje na radu. Upravo je nevjerojatno kako Odvjetništvo ustraje u podržavanju lažnog prijavljivanja, a još više i samo nastavlja dalje s takvom praksom. Za djela navodnog zlostavljanja nema niti jednog jedinog svjedoka, a materijalni dokazi ujedno opovrgavaju svaku njezinu tvrdnju. Najžalosnije je od svega što ni datumi u optužnici nemaju nikakve veze sa stvarnim stanjem. Činjenice su sljedeće: Tijekom 2019. godine GS se nalazila na bolovanju cijeli mjesec siječanj, zatim od 5. do 17. lipnja, od 28. kolovoza do kraja rujna, studeni i prosinac u cijelosti. Dakle, od 261 dana za obračun ona je 99 dana na bolovanju, 17 dana na godišnjem odmoru i 145 dana na poslu odnosno 55,56% radnog vremena. Stoga se postavlja pitanje kako je moguće da narušenje zdravlja nastupa tek krajem kolovoza, što je gotovo tri mjeseca nakon dobivenog upozorenja na kršenje obaveza iz radnog odnosa, pa se prekida u listopadu i onda ponovno počinje s mjesecom studenim. Da nije komično bilo bi tragično. GS svoje bolovanje bez prekida nastavlja od 01.01.2020. do 27.05.2020. godine, a nakon završetka je odmah otišla na godišnji odmor kojeg je koristila od 28.05.2020. godine i zatim od 11. do 31. srpnja te od 15. do 23. listopada. Od 5. studenog do 31. prosinca je ponovno na bolovanju. Dakle, od 262 dana za obračun ona je 147 na bolovanju, 42 dana na godišnjem odmoru i svega 73 dana na poslu odnosno 27,86% radnog vremena. U 2021. godini je na bolovanju od 1. do 31. siječnja. Zatim je na bolovanju 09.02.2021. godine, a od 16.02.2021. do 16.11.2021. nije bila zaposlenica Doma za odrasle osobe Bjelovar. A da je GS sklona lažima i obmanama potvrđuje potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad koju je 15.02.2021. ishodila od svoje liječnice za izostanak s posla antidatiranu 09.02.2021. Dakle, Potvrda je izdana retroaktivno, 6 dana unazad, umjesto istog dana kada je nastupila nesposobnost odnosno kada je neopravdano napustila radno mjesto. Dakle u vrijeme dok je i bila na poslu nije se susretala sa mnom niti ostvarivala bilo kakav kontakt tako da ni na bilo koji način nije bilo moguće moje zlostavljanje na radu, a kamoli da je ono bilo sustavno i trajno kako to navodi Odvjetništvo. Istina je da GS u Zapisniku o ispitivanju svjedoka (broj:511-02-11/1-V-46/5-21) od 28. siječnja 2021. godine, pod prisegom, izjavljuje sljedeće: "Naime, ja već duži niz godina imam velikih zdravstvenih problema u vidu da su mi otišla dva diska u donjem dijelu kralježnice te da imam problema i sa srcem", "ja sam se nakon toga vratila raditi te sam radila negdje do kolovoza ili početka rujna 2019. godine kada sam ponovo zbog problema s kralježnicom otišla na bolovanje u trajanju od 9 mjeseci" i "ja sam potom zbog problema s kralježnicom dana 05.11.2020. godine završila na hitnoj te sam od tada na bolovanju, a dana 01.02.2021. trebala bih ponovo početi raditi" te "navodim da nisam nikada osobno vidjela ravnatelja da se neprimjereno ponašao u vidu spolnog uznemiravanja…" Vrlo je važno za napomenuti kako je Odvjetništvo dva puta pozivalo GS na izmjenu i dopunu iskaza, a treći put putem vještačenja tražilo da ga ponovno promjeni. Ako i to ne uspije onda bi Sud valjda ponovno trebao odobriti neku novu radnju Odvjetništvu za prikupljanje dokaza i tako u nedogled. Mišljenja sam da je Sud u dosadašnjem postupku i previše udovoljavao zahtjevima Odvjetništva pa i kad to možda nije bilo u skladu sa zakonom. Odvjetništvo se u ovom predmetu postavlja iznad Suda i tako dolazimo do stvarne potvrde popularne bosanske uzrečice u kojoj Kadija i tuži i sudi. Na moj iskaz i materijalne dokaze Odvjetništvo se uopće nije obaziralo i tako još jednom potvrđuje da prema optuženiku ne postupa nepristrano, profesionalnog, uljudno i objektivno poštujući njegova prava i dostojanstvo. Da je moje postupanje prema GS uzrokovalo sustavne i trajne posljedice po njezino psihičko zdravlje onda bi se prije svega morala završiti u bolnici na liječenju, a prije toga dobiti potvrdu o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti kako to nalaže Zakon o zdravstvenom osiguran ju, Zakon o radu i drugi propisi. Na obavijesnom razgovoru 6. studenog 2020. godine u prostorijama

Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske (Klasa:511-02-11/1-V-88/105-2020) GS navodi:"… sada se trenutno nalazi na bolovanju jer ju je presjeklo u kičmi za vrijeme dok je pomagala korisniku da ne padne". Sad Odvjetništvo mene optužuje za psihičko uznemiravanje GS zbog kojeg je navodno završila na bolovanju, a ona sama iskazuje da je na bolovanju zbog sasvim drugih tegoba s kojima ja nemam nikakve veze. Ni na moj dani i snimljeni iskaz 15. srpnja 2021. godine Odvjetništvo se uopće nije obaziralo te ni na taj način ne poštuje svoj Etički kodeks i Pravilnik te odredbe Zakona o kaznenom postupku. Vještačenjem Odvjetništvo hoće krivotvoriti medicinsku dokumentaciju na način da već postojeće uzroke bolovanja upisane od strane obiteljskog liječnika promjeni. Na kraju zaključujem da treći razlog kaznene prijave GS je osuda koju je doživjela od svojih kolegica iz Odjela brige o zdravlju i njege što potvrđuje Zapisnik sa sastanka od 5. studenog 2020. godine. I tada sam ponovo izašao u susret GS dajući joj tri mjeseca kušnje koju je prekršila odmah prvog dana nakon povratka s bolovanja. Odvjetništvo ne vidi pozadinu ovog čina u osveti i namjeri da se napakosti svojim šefovima već staje u stranu laži i kleveta. Pa zar Odvjetništvu, pored svega navedenog, nije dovoljna činjenica da je protiv GS prije dvadesetak godina vođen postupak vezan uz pronevjeru novca od korisnika. Ja, dakle, za sve svoje navode podastirem materijalne dokaze i iskaze svjedoka dok Odvjetništvo ne raspolaže niti jednim jedinim dokazom već lažnim iskazom GS kojemu nitko nije posvjedočio. Da se stvarno dogodio bilo kakav oblik uznemiravanja GS bi to prijavila Osobi za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika ili povjerljive osobe za unutarnje prijavljivanje nepravilnosti u Domu ili postupila u skladu sa Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. S tim u vezi mogla je i prekinuti rad i zatražiti sudsku zaštitu. Jedino želja za osvetom je dokaz podnošenja kaznene prijave protiv mene, a javna istupanja oštećenica i medijski pritisak na Odvjetništvo su bili odlučujući razlog za podizanje optužnice. Jedini čije je zdravlje narušeno sam ja što opet dokazujem medicinskom dokumentacijom za razliku od GS koja nema niti jedan jedini psihijatrijski nalaz za prvotno inkriminirano razdoblje. Da je cijelo postupanje i očitovanja Odvjetništva dovedeno do apsurda potvrđuje dio njihovog zaključka u Rješenju broj KP - DO-1002/2020-3 od 12. veljače 2021. godine: "Također je utvrđeno da nitko od zaposlenika s kojima su obavljeni razgovori nije osobno vidio neki od oblika neprimjerenog ponašanja…". U svemu ovome samo sam ja pretrpio štetu jer sam od Upravnog vijeća dobio otkaz i ugrožena mi je elementarna egzistencija te se i dan danas liječim na Psihijatriji bjelovarske bolnice dok GS i ostale tri oštećenice normalno rade u Domu na svojim radnim mjestima i zarađuju plaću. Izgleda da u ovoj državi propisi jednako vrijede za sve osim za Odvjetništvo u Bjelovaru. Posebno mjesto u obrazloženju kaznene prijave ima voditeljica Odjela prehrane i pomoćno-tehničkih poslova ĐS iz [adresa], grad [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Naime, ona je kao kuharica i voditeljica Odjela prehrane i pomoćno-tehničkih poslova Doma za odrasle osobe Bjelovar, ulica don Frane Bulića 5a, OIB 62693385109, svakodnevno krala 1,72 kg mesn ih prerađevina, a prikazivala ih kao utrošak prehrani korisnika. To je ukupna količina od 51,60 kg mjesečno odnosno 619,20 kg godišnje. Prema minimalnoj cijeni od 5 eura to je vrijednost 3.096 eura godišnje odnosno 30,960 eura kroz razdoblje od 10 godina odnosno 61.920 eura za 20 godina koliko je bila Voditeljica Odjela. To potvrđuje Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (Klasa: 550-06/19-06/149, Urbroj: 519-07-2/4-19-2) od 16. listopada 2019. godine (stranica 11. peti odlomak) te Rješenje više inspektorice GSF (Klasa:UP/I-550-06/19-07/125, Urbroj:519-07-2/4-19-2) od 12. prosinca 2019. U Zapisniku i Rješenju stoji: "Nadalje, na uvid se daje utrošak pojedinih namirnica po korisniku kroz razdoblje od srpnja do rujna 2019. godine sukladno preporučenim normativima prehrane Zavoda za javno zdravstvo. Obzirom na preporučeni normativ uočena su odstupanja u sljedećim namirnicama: mesne prerađevine-preporučeni normativ 0,7 kg – utrošeno 2,42 (na bazi prosjeka od tri mjeseca)…". Svojim Očitovanjem ĐS potvrđuje navedeno. S obzirom da je osnivač Doma za odrasle osobe [adresa] Republika Hrvatska, a prava i obaveze osnivača obavlja Ministarstvo rada, to su i navedena kaznena djela počinjena na štetu državne imovine. ĐS ne samo da je do 2019. godine krala i pronevjeravala državnu imovinu već je i lažno svjedočila na sudu. U parnici pod poslovnim brojem: 12: Pr-1442/2021 na Općinskom sudu u Bjelovaru lažno je iskazala sljedeće:"…kada ju je nazvao ravnatelj i rekao da treba zaboraviti da je tužiteljici dala godišnji odmor, da se pravi da je stara i senilna baba, a što bi za posljedicu imalo da se tužiteljici zbog toga da otkaz, a radi nedolaska na posao tri dana, što ona nikako nije željela niti je na to pristala". Nepobitna istina je da ju ja kao ravnatelj Doma zbog toga nikada nisam nazvao niti sam joj bilo što rekao i da to nema nikakvog smisla jer GS kao tužiteljica u tom predmetu nikada nije bila zaposlenica njezinog Odjela. To dokazuje, prema njezinim riječima, odgovor inspektorice Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da:"… ona nema ništa s tim jer tužiteljica nije premještena u njezin Odjel, budući da nema Ugovor o radu za radno mjesto pomoćnog radnika-pralje". A sve to potvrđuju i Obračunske isprave za isplatu plaće GS u razdoblju od svibnja do srpnja 2020. godine. Iskaz ĐS je objektivno i subjektivno neistinit te je dan s izravnom namjerom. Napominjem na kraju da se na lažnom iskazu ĐS temelji konačna odluka – presuda u postupku Pr- 1442/2021-20 jer Općinski sud u Bjelovaru zaključuje: "Sud je u cijelosti prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz navedenog svjedoka obzirom da se radi o nesrodnom svjedoku koji ni na koji način nije zainteresiran za ishod ovog postupka". Paradoksalna situacija je da na ovu Presudu nije uložena žalba iako se mogla pobijati iz sva tri razloga navedena u članku 353. Zakona o parničnom postupku, a zbog toga što je odvjetnik Hrvoje Mladinić istovremeno zastupao obje stranke. Naime, on je u navedenom sporu zastupao tužiteljicu GS i dok još presuda nije postala pravomoćna niti je proteklo 30 dana počeo je zastupati Dom za odrasle osobe Bjelovar kao tuženika. Presuda je dostavljena 03.12.2021. a 17.11.2021. odvjetnik Mladinić već zastupa B u predmetu Pr-2356/2021. Dana 05.11.2021. on se već nalazi na sastanku s Upravnim vijećem koje nakon toga daje nalog v.d. ravnateljici da mu izda punomoć o zastupanju. Stoga je potpuno razumljivo da Mladinić nije htio podnijeti žalbu praktički protiv sebe samoga. Iako je Sud naložio Domu da GS vrati na poslove koji su odgovarajući njezinoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu v.d. ravnatelja ju po naputku odvjetnika Mladinića ponovo zapošljava na nepostojeće radno mjesto njegovateljice jer GS odbija svako drugo. I sad je to u redu, a dok sam to isto ja kao ravnatelj napravio onda to nije bilo u redu i bilo je temelj za podizanje Optužnice. Ipak moram mu čestitati na ulozi svršenog koordinatora između Doma – Odvjetništva – Općinskog suda. Sudu je dojavio datum kad će me Upravni odbor razriješiti dužnosti ravnatelja (12.10.2021.) da može donijeti presudu u korist GS (**.**.2021.) jer se na nju neće imati tko žaliti budući da je prema dobivenim ovlastima Upravnog vijeća i Politike on postao naredbodavac v.d. ravnatelja. Nije li to licemjerstvo Odvjetništva kao represivnog aparata politike. Ja, kao optuženik, prije svega očekujem da ovaj Sud presuđuje na temelju dokaza i činjenica te da politika i mediji ni na koji način neće utjecati na rad sudbene vlasti. Cijela Optužnica se temelji na lažnim informacijama bez ijednog materijalnog dokaza i provjerljive činjenične tvrdnje. Ni same oštećenice ne znaju datume počinjenja navodnih kaznenih djela što dovoljno govori o istinitosti njihovih prijava. A budući da su u dogovoru za lažno prijavljivanje svjedoče jedna drugoj iako su zaposlene u različitim odjelima i nikakvog međusobnog doticaja u poslu nemaju.“

Pisana obrana optuženika u odnosu na KS:

5. „Već sam početak svog iskaza u Zapisniku o ispitivanju svjedoka KS započinje uvredom na moj način: "te smo čak pomislili da se radi o sasvim normalnom čovjeku" što znači da me nakon toga smatra nenormalnim, ludim ili nešto treće. Da me uopće ne poštuje, a niti svoju voditeljicu, nadalje govori podatak o njenom odlasku na godišnji odmor. Odlukom o korištenju godišnjeg odmora za 2019. godinu KS je odobreno korištenje prvog dijela u vremenu od 25.11. do 13.12.2019. godine. No, ona moju Odluku, za razliku od svih drugih zaposlenika, ne poštuje i svojevoljno odlazi na godišnji odmor 9. prosinca 2019. Svojoj voditeljici se tek javila nakon tri dana kad ju je ova prethodno zvala i pitala zašto je nema na poslu s obmanom da je dane godišnjeg dogovorila sa mnom. Nakon saslušanja Vlastine lažne obavijesti njezina voditeljica mi dolazi izraziti nezadovoljstvo ostalih zaposlenica Odjela zbog odlaska KS na povlaštene dane godišnjeg odmora (Božić, Nova godina) na koje one čekaju godinama . Dana 19. svibnja 2019. s laptopa korisnice PS šalje 1. anonimnu prijavu u Ministarstvo. U Prijavi proziva mene za nesposobnost i optužuje šeficu kuhinje za iznošenje hrane po odlasku s posla. Dana 28.06.2019. Ministarstvo zaprima njezinu 2. anonimnu prijavu u kojoj se, pored mene, u većoj mjeri optužuju medicinske sestre i njihova voditeljica. Krajem lipnja 2019. kod jedne korisnice Doma dijagnosticiran je svrab(scabias) i nakon toga su prema uputama Zavoda za javno zdravstvo provođene odgovarajuće mjere kako se zaraza ne bi proširila. O svemu tome voditeljica odjela njege JSF sastavila je za Ministarstvo Izvješće koje je 4. srpnja 2019. poslano. Međutim, KS o tome piše Ministarstvu novu anonimnu prijavu, sad već 3. po redu, u kojoj iznosi potpuno suprotne i naravno lažne podatke kao naprimjer: " U isnica je danima imala osip crvenilo svrab i NITKO nije reagirao dok nije sve zarazila", "Dolazile su posjete, znači zaraza se širi i po gradu…". Dana 19.08.2019. Ministarstvo zaprima njezinu 4. anonimnu prijavu u kojoj se proziva samo Ministarstvo u smislu da im korisnik nije uopće bitan, da odobrava ležaje za noćno spavanje sestara, da ne reagira na pritužbe itd. U ovoj prijavi počinju i prijetnje Ministarstvu poput: "Lijepo molim da nešto poduzmete inače ćemo obavijestiti ne samo hrvatske novinare već i one strane pa nek pišu i istražuju i sud za ljudska prava preko pravobraniteljice." Dana 20.09.2019. Ministarstvo zaprima 5. anonimnu prijavu u kojoj se uglavnom ponavljaju laži i objede iz prethodne. Početkom listopada 2019. poslala je novu anonimnu prijavu višoj inspektorici VZ u kojoj se apostrofira narudžba stvari iz apoteke koje ne koriste korisnici, a kao prilog podvaljuje međuskladišnicu Ljekarne Coner iz muževog dostavnog auta. A sve to nakon što je glavna sestra po računima koji su pristizali od dobavljača otkrila da je KS samostalno nabavljala medicinske proizvode za svoje potrebe. Dakle nakon što je otkrivena onda za svoju pronevjeru prijavljuje glavnu sestru i mene. Nakon svih ovih anonimnih prijava Ministarstvo dolazi u inspekciju 16. listopada 2019. i sastavlja Zapisnik. Po pitanju međuskladišnice utvrđuje da je greškom dospjela u Dom te da se ista odnosi na međuskladišnicu između dva skladišta ljekarne. I u ovom pokušaju prijevare je razotkrivena kao i u lažnoj optužbi o mom korištenju službenog vozila u privatne svrhe te oštećenju istog. Temeljem Zapisnika doneseno je Rješenje službe za inspekcijski nadzor 12.12.2019., a naređene mjere provedene. S korisnikom FZ organizirala je oštećenje mog auta na dvorišnom parkiralištu Doma. Auto je izgreban 10. listopada 2019., a time mi je prouzročena znatna šteta od 2.000 eura. Ovo kazneno djelo sam prijavio Policiji, ali istraga nikad nije dovršena. Zatim je od 1. siječnja 2020. godine otišla na bolovanje, a da o tome nije obavijestila svoju voditeljicu niti joj donijela Obavijest liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad u roku od tri dana. Od siječnja do travnja 2020. godine se nalazi na bolovanju za koje je prvotno izjavila da je uzrok psihičke prirode zbog mog uznemiravanja da bi nakon dva mjeseca promijenila izjavu i kao razloga bolovanja navela operaciju ruke. Oporavak nakon ovakovog operacijskog zahvata, koji se inače obavlja pod lokalnom anestezijom, može trajati najviše 2 mjeseca, a ne 4 koliko je KS zlorabila. Dakle prvo ide laž, a kada se u njoj sama uhvati, onda ide istina. Za vrijeme bolovanja je poslala lažnu pritužbu Stožeru civilne zaštite Bjelovarsko - bilogorske županije o ne provođenju mjera zaštite vezanu za COVID. Inspekcija i Zapisnik Stožera su to sve demantirali. Dana 30.01.2020. dobivam od stručnog vijeća Zamolbu da zaštitim njihov rad i zdravlje od psihičkog maltretiranja jednog ili dva čovjeka koji pišu anonimna pisma u kojima navode hrpu laži i neistina te izvrću postojeće stanje. Dana 31.01.2020. sazivam Skup radnika, na kojem, temeljem prijedloga Upravnog vijeća i Zamolbe Stručnog vijeća donosimo zajedničku odluku o provođenju Peticije za ukidanje mogućnosti anonimnog prijavljivanja. Na sjednici Upravnog vijeća 17.02.2020. zamjenik predsjednika traži da ga izvjestim o odazivu vezanog za peticiju što samo potvrđuje da nisam ja svojevoljno naložio potpisivanje peticije kako to indicira optužba. Dana 11.03.2020. proglašena je epidemija bolesti COVID-19 (korona). Sijedom toga naređeno je pridržavanje protuepidemijskih mjera koje između ostalih uključuju izbjegavanja rukovanja i držanja razmaka od barem 1 m kod razgovora. Ja sam svojim primjerom to pokazivao pred radnicima i korisnicima tako da optužbe o mom dodirivanju optuženica su najobičnija laž. Jedino možebitno dodirivanje je bilo pozdravljene tapšanjem po ramenu kako bi se izbjegao kontakt s kožom sugovornika. Dana 01.04.2020. Ministarstvo zaprima 7. anonimnu prijavu KS u kojoj iznosi laži o nepridržavanju mjera zaštite vezanih uz koronavirus. Iako je još uvijek na bolovanju dobro je "upoznata" sa stanjem u domu preko svojih doušnica ZS i AS. I ova prijava završava prijetnjom Ministarstvu. Da se i ovog puta radi o izmišljotinama i lažima potvrđuje očitovanje oba sindikata koji djeluju u Domu. U prvom tjednu mjeseca svibnja, koliko je radila poslije bolovanja, sam ju upozorio na neprimjereno ponašanje zbog odlaska na godišnji odmor i prije toga na neobavljanje svog posla i zanemarivanje korisnika. Jer nespojivo je bilo njezino ponašanje u stvarnosti s onim koji je proklamira u anonimnim prijavama. Od silne ljubavi za poslom i korisnicima uopće ju nije bilo briga što ostavlja 160 korisnika bez fizijatrijske skrbi, a od toga petinu njih teško pokretnih i vezanih za krevet. U svojoj pokvarenosti nije htjela odgovoriti šefici koliko vremena je o tprilike neće biti na poslu da možemo tražiti od Ministarstva suglasnost za zamjenu. To je uzrokovalo njezin prestanak komuniciranja sa mnom do te mjere da nije niti odzdravljala na moj pozdrav već okretala glavu na drugu stranu. Nakon toga je ponovno otišla na godišnji odmor bez dogovora sa mnom ili sa svojom voditeljicom. Za vrijeme godišnjeg odmora KS sastavlja čak tri anonimne prijave od kojih dvije stižu u Ministarstvo (04.06.2020.) i jedna u Ured predsjednika Vlade (05.06.2020.). Općepoznata je činjenica da se lažne optužbe dostavljaju anonimno! Njima ne samo da se zloupotrebljavaju prava iz radnog odnosa već se čine i kaznena djela … U Evidenciji o radnom vremenu za mjesec lipanj 2020. upisuje rad subotom iako joj je radno vrijeme od ponedjeljka do petka. Taj podatak dostavlja svojoj voditeljici zadnjeg dana prije roka za predaju računovodstvu kako više ne bi bilo vremena za ispravke jer se obračun plaća obavlja preko centralnog državnog sustava. Znakovito je kako za moje navodno dodirivanje po stražnjici u lipnju ili srpnju 2020. godine se povjerava AS umjesto svojoj voditeljici ili osobi zaduženoj za zaštitu dostojanstva što samo govori o unaprijed smišljenom planu KSF za lažno prijavljivanje. Obraćanje FS, koja ju je savjetovala da ništa ne piše, također je upitno jer sukladno članku 117. Pravilnika o radu ona je pritužbu trebala ispitati i poduzeti sve potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja. Dakle FS, kao osoba za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika, niti je primila pritužbu niti je provela dokazni postupak niti je utvrdila da uznemiravanje podnositelja postoji. Na kraju, sukladno članku 134. Zakona o radu, radnica je mogla prekinuti rad dok joj se ne osigura zaštita i zatraži zaštitu pred sudom, ali ni to nije učinila. U anonimnoj prijavi za spolno uznemiravanje, koji je uputila u svoje ime i u ime AS i BS, vidljivi su elementi ucjene pogotovo u zadnjoj rečenici: "ukoliko nam niste u mogućnosti pomoći ja i moje kolegice bit ćemo prisiljene obratiti se Udrugama za zaštitu zlostavljanih žena i medijima koji će nas htjeti saslušati". Njezine ucjene su vidljive i u ranijim anonimnim prijavama kao na primjer: "ako nam vi ne pomognete jednostavno bit ćemo prisiljeni pozvati TV Novu Provjereno da snimi prilog o nama", "ni vama ti korisnici nisu bitni; naravno oni su za vas samo broj. To se može zaključiti iz vašeg rješenja inspekcijskog nadzora". " oteže se sa rješenjem", " ne treba biti ni na jednoj rukovodećoj poziciji pa tako ni ovoj", "to mora prestati", "ovo pismo je upućeno na više adresa. Ne bude li nikakvih rezultata bit ćemo primorani ako treba zvati i TV". Za predsjednika Upravnog vijeća kaže: "on je isto tako licemjer koji je iz pravaša prešao u vladajuću stranku, svakako radi svog boljitka". Za dolazak pučke pravobraniteljice u Dom, 30.09.2020. godine, navodi da je razlog što su se korisnici Doma žalili na ravnatelja i voditeljicu medicine. Stvarni razlog je njezin nagovor trojice korisnika (FZ, TS, ŽZ) da zovu i lažu o stanju u Domu o čemu svjedoči očitovanje jednog od njih. Da je i tu riječ o lažnom prijavljivanju potvrđuje Preporuke Pravobranitelja za osobe s invaliditetom broj: POSL-2.15.6-1099/20-06-03 od 7. listopada 2020. godine u kojima nema niti riječi o mojim propustima u radu. Čak naprotiv u zaključku se navodi sljedeće: "Dom za odrasle osobe Bjelovar pruža zadovoljavajuće uvjete smještaja, uz poštivanje prava korisnika, koliko je to moguće u trenutnim uvjetima i u skladu s propisanim pravilima ustroja života u instituciji". Dana 15.09.2020. u Ministarstvo stiže 11. anonimna prijava koju KS sastavlja zajedno s BS i u kojoj se moli za pomoć čistačicama. Već deset puta napisane laži opet se ponavljaju. Upravno vijeće je 18. rujna 2020. godine održalo svoju zadnju sjednicu i utvrdilo da su se međuljudski odnosi stabilizirali. To međutim ne vrijedi za "zločinačku organizaciju" koja smišlja novu podvalu i razdor u kolektivu. Kad im se sve dosadašnje anonimne prijave nisu polučile cilj da me Upravno vijeće smijeni šalju zadnju 12. anonimnu prijavu za seksualno zlostavljanje jer vam za nju ne trebaju ni dokazi ni svjedoci da bi vas se optužilo. Nakon primitka anonimne prijave Ministarstvo šalje u Dom inspekcijski nadzor i 05.10.2020. sastavlja zapisnik. U Zapisniku se utvrđuje da su sve mjere prema rješenju iz prethodnog nadzora izvršene. To ujedno znači da su sve optužbe u anonimnim prijavama bile lažne. Ja tek tada prvi put saznajem da su radnice usmeno navele seksualno uznemiravanje osobi za zaštitu dostojanstva Doma i da se KS obratila predsjedniku Upravnog vijeća. Ako je seksualno uznemiravanje bilo istinito zašto je zatražila da se po istom ne postupa i ne prijavljuje? Iduće pitanje koje se nameće je zašto su ostale radnice željele ostati anonimne? Odgovor može biti samo jedan, a to je da njihove prijave nisu istinite i da nemaju nikakvih dokaza već samo međusobni dogovor o lažnom prijavljivanju. Već idućeg dana, 06.10.2020. doneseno je Rješenje Službe za inspekcijske nadzor u kojem se naređuju dvije mjere: 1. da Upravno vijeće preispita odgovornost ravnatelja za možebitno seksualno uznemiravanje, 2. da Stručno vijeće raspravi problematiku stalnih pritužbi i predstavki vezanih za rad Doma te predloži mjere za poboljšanje međuljudskih odnosa. Na Zapisnik i Rješenje Ministarstva, a znajući o kome se radi, odmah se pismeno očitovala voditeljica SS. Potaknuti stalnim negodovanjem skrbnika o zanemarivanju njihovih korisnika (ČZ, DZ, RZ, ASF, EZ) u pogledu fizijatrijskog tretmana zatražio sam od KS izvješće o tome i dostavu odgovarajuće dokumentacije. Posebno je zabrinjavala činjenica da navedeni skrbnici pored nje moraju privatno angažirati i plaćati fizioterapeuta. Na Nalog kao i na sva moja dosadašnja upozorenja o kršenju radnih obaveza nije odgovorila te je i na taj način potvrdila brojne propuste u svom radu. Još je žalosnije da su od navedenih tri korisnice za dva mjeseca umrle. S obzirom da se nije znalo koje su to osobe "seksualno zlostavljane" Upravno vijeće je zatražilo da im se za sjednicu dostavi bilo kakav materijal na temelju kojeg će odlučivati. U tom smislu sam nakon dogovora s voditeljicama Odjela, predsjednikom Stručnog vijeća i Osobom za prijavu nepravilnosti sastavio i dao na potpis radnicama svojevrsnu izjavu o spolnom NE uznemiravanju i povredi dostojanstva. Nadalje sam zamolio Osobu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika (FS) i sindikalnu povjerenicu (ŽS) da me izvjeste da li su primili bilo kakvu pritužbu radnika ili obraćanje. Obadvije su odgovorili da nisu. Slijedom nadređenog Stručno vijeće održalo je 12. listopada 2020. godine sjednicu na kojoj se raspravljalo o problematici stalnih anonimnih pritužbi i predstavki vezanih za radu Doma te jednoglasno donijelo, između ostalih, zaključak da se odbacuju sve tvrdnje iz anonimnih pisama i optužbe za seksualno maltretiranje. Na sjednici su bile prisutne i sve četiri "oštećenice" i niti jednom riječju se na opetovano pozivanje Predsjednika nisu izjasnile da su seksualno uznemiravane. Tu dolazi ponovno do izražaja njihova namjera lažnog prijavljivanja. Dana 14. listopada 2020. donio sam Odluku o imenovanju povjerenstva za unutarnji nadzor s obzirom da je KS izbjegla sve dosadašnje redovite nadzore i što je stanje s njom postalo neizdrživo. Nakon toga, 15.10.2020. ona, a da bi izbjegla obavezu sudjelovanja u nadzoru, odlazi na bolovanje. Svjesna da će se utvrditi brojni propusti u njezinom obavljanju posla fizioterapeuta bijeg od odgovornosti upravo je pronađen u otvaranju bolovanja. Pri tome se vrlo lako obmane liječnik obiteljske medicine takozvanim stanjem akutnog stresa i lažnim razlogom spolnog uznemiravanja. O brzini bijega svjedoči nered koji je ostavila u svom uredu kojeg dokumentiram sa sedam fotografija. Prema njezinoj izjavi odlazak na bolovanje je rezultat savjeta od strane ĆS, a ne zbog mog navodnog zlostavljanja na radnom mjestu. Da bi nadalje potkrijepila svoje psihičko stanje od liječnice inzistira na uputnici za pregled u neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači iako prebivalište zdravstvenim osiguranjem pripada Općoj bolnici Bjelovar. No, budući da psihijatrijski odjel Opće bolnice , njezini voditelji, su naši dugo dugogodišnji suradnici i dobro poznaju stanje i radnike naše Ustanove postojala je opasnost da ju razotkriju. Nakon devet mjeseci bolovanja radi pretrpljenog stresa trebala je ići na psihijatrijsko vještačenje i nalaz dostaviti poslodavcu, al i je i to izmanipulirala. Upravno vijeće je na sjednici održanoj 20. listopada 2020. godine jednoglasno donijelo Zaključak da se ne može utvrditi počinjenje djela koje se ravnatelju stavljaju na teret. Nezadovoljne odlukama Stručnog i Upravnog vijeća kao najvišeg tijela Doma, prema kojem odgovornost Ravnatelja za spolno uznemiravanje nije ustanovljena kao i osudama ostalih zaposlenika ne preostaje im ništa drugo nego da podnesu kaznene prijave kao udružena zločinačka organizacija. Dana 21.10.2020. dostavljam Ministarstvu Izvješće o provedenim mjerama i smatram slučaj zaključenim. Optužba o "udaranju korisnika" je vrhunac laži i podvala, a o mom ophođenju prema korisnicima najbolje govore: - Izvješće pravobranitelja za osobe s invaliditetom u dijelu: " u razgovoru s korisnicima nismo dobili informacije da se u Domu primjenjuju mjere prisile", - pisane izjave PS, OS i LS u kojem pored navedenog potvrđuju i dogovor udruženog zločinačkog djelovanja Đ N AS. O nepoštivanju Epidemioloških mjera propisanih uputama Ministarstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo govori odbijanje mjerenja tjelesne temperature i tako dovođenje u opasnost života i zdravlja korisnika i radnika. Na kraju zaključujem da od samog mog dolaska na mjesto Ravnatelja KS niti polovicom svog radnog vremena ne obavlja poslove koji su Ugovorom o radu i Sistematizacijom dodijeljeni dok veći dio provodi u kartanju s korisnicima i pripremanju priredbi i nastupa na takmičenjima iako je to posao radnog terapeuta te je najmanje tri puta dnevno boravi u kancelariji računovodstva ispijajući kave. Radno vrijeme se u našoj ustanovi oduvijek odvija kroz 3 smjene osim u administraciji i socijalnom radu gdje je od 7 do 15 sati. Samo je KS imala privilegirano radno vrijeme do mog dolaska od 11 do 19 sati i rad subotom po vlastitom izboru. Uz uvažavanje svake žene, njenog izgleda, ob razovanja i ostalih karakteristika KS nije tip žene koja bi se meni svidjela te s kojom bi eventualno pokušao bilo kakav odnos osim profesionalnog i kolegijalnog. Kad nije uspjela ostvariti prisni kontakt sa mnom onda počinje pokazivati karakteristike neobičnog ponašanja na način da vlastite mane pripisuje drugima odnosno meni. Od samog početka svog rada nikada ga nije obavljala u skladu s normativnim aktima. Nikada nije poštivala svoje nadređene i koristila je sve moguće načine da im naudi (širenje laži, optužbe, prijave). To se događalo i s mojim prethodnikom, ali i sa prethodnicama, pa je tako na primjer svoju sadašnju voditeljicu SS podrugljivo zvala Z i s korisnicima za Dan Doma napravila predstavu u kojoj ju koju ismijava i omalovažava. Da je sklona optuživanju nadređenih dokazuje i sudski spor koji je prije desetak godina vodila sa tadašnjom glavnom sestrom (HZ). U manipulaciji s korisnicima ne preže od navođenja istih na zvanje Ministarstva i diktiranja riječi koje telefonom trebaju izgovoriti. To je jedan korisnik ispričao Glavnoj sestri i nakon toga je to sve ispričao i psihijatru te završio u Bolnici. Još jedan od uzroka si netrpeljivosti KS prema meni je i moje usmeno upozorenje da svojoj prijateljici (CZ) ne obećava zaposlenje u Domu jer imamo samo jedno sistematizirano mjesto fizioterapeuta i to njezino te nije izgledno da ćemo dobiti još koje nakon nove Sistematizacije što se i potvrdilo. Osnovna metoda djelovanja su i uvrede koja se ne ustručava iznositi ni Ministarstvu kao svom neposrednom poslodavcu: "prijave su poslane Predsjedniku V, Ministarstvu zdravlja, …, pa možda neko od njih bude reagirao kad Vi ne smijete, ili oporbene stranke ona će sigurno reagirati.", "To znači da ni Vama ti korisnici nisu bitni; naravno oni su za Vas samo broj. To se može zaključiti iz Vašeg Rješenja inspekcijskog nadzora", " Gospođo draga upravo vi ste jedna od nepravilnosti" (Ministrica F), "zašto od ljudi i od sebe samih pravite budale", "Vas je ravnatelj kupio s nešto kolača, Bajadera i pića", "Ova ustanova nije imala niti će imati nesposobnijeg ravnatelja, ali stranka je stranka, uhljeb bio i ostao…", " ne treba biti ni na jednoj rukovodećoj poziciji pa tako ni ovoj.", "Kada su pametnjakovići radili sistematizaciji zaboravilo se na dva odjela…", "do kada će se taj stvor tako ponašati i izigravati boga kako ga njegova glavna zove", "Vidite i sami koja je to bahatost a iznad nje stoje ravnatelj ali nadamo se ne zadugo jer ovo pismo je upućeno na više adresa.", "Poštovani Predsjedniče u Domu bi za Vas glasalo 90% radnika i njihovih obitelji ali na čelu s takvim ravnateljem koji je stalno prijeti zastrašuje nećete sigurno dobiti niti jedan glas". Kada je Inspekcija nakon tih prijava utvrdila da su svi navodi o njima lažni preostalo je jedino još izmisliti prijavljivanje za seksualno zlostavljanje jer su te optužbe vrlo popularne u javnosti i navodni krivac je odmah osuđen bez dokaza. Da je i taj institut zlorabila pokazuju i članci na internetskim portalima Klikni.hr i Bjelovarac.hr te u novinama Jutarnji list čije objave je inicirala iako je od strane policijskih tražitelja upozorena na tajnost iznošenja podataka. KS je više od godine dana pripremala ovu prijavu za seksualno uznemiravanje da bi izbjegla odgovornost zbog svojih kršenja radnih obaveza. Ja za razliku od nje i njih svaku svoju tvrdnju obrazlažem činjenicama i materijalnim dokazima. Da s lažima KS ne prestaje niti na bolovanju dokazuju njezine doznake. Izvješćem doktorice medicine BSF privremena nesposobnost/spriječenost za rad je zaključena u petak, 20.11.2020. U subotu (21.11.2020.) i nedjelju (22.11.2020.) radnica KS više n ije bolesna i za te dane nema medicinsku opravdanost. U ponedjeljak (23.11.2020.) radnica se ponovo razbolila pa je nejasno kako vam se to pogoršanje zdravstvenog stanja moglo dogoditi tijekom neradnih dana? Naglašavam da bolovanje nije prema preporuci doktora specijaliste. Od Ministarstva rada dobio sam 1. ožujka 2021. nalog za postupanje prema KS zbog neprimjerenog ponašanja i nepridržavanja uputa epidemiologa. Po nalogu dostavio sam 15.03.2021. Obavijest u kojoj sam naveo da je KS: od 01.01. do 30.04.2020. na bolovanju, od 12.05. do 31.05.2020. na godišnjem odmoru, od 01.06. do 14.10.2020. na poslu uz odlazak na godišnji odmor u srpnju i rujnu, od 15.10. do 20.11.2020. na bolovanju, od 21.11. do 22.11.2020. u nejasnom radnom statusu, od 23.11. do 31.12.2020. na bolovanju. Sveukupno gledajući u 2020. godini od 262 obračunska dana ona je odradila 103 ili svega 39% si od ukupnog radnog vremena. U tih nešto više od 4 mjeseca rada nekoliko puta je od strane koordinatora za zaštitu epidemije bolesti COVID-19 upozorava na pridržavanje propisanih epidemioloških mjera (nošenje maski i rukavica, dezinfekcija ruku). U 2 navrata je primijećena na ulazu u sobu za izolaciju korisnika na što je od glavne sestre bila upozorena. Od svoje voditeljice je bila upozoravana da samovoljno ne okuplja korisnike u dnevnom boravku i s njima se ne karta za stolom površine 1 m/2 te samim time i na nepridržavanje propisanog razmaka od 1,5 do 2 metra. Od 12. do 14. listopada 2020. godine nije mjerila temperaturu na ulazu u Dom niti je potpisom na Izjavi jamčila da nema znakova bolesti. Prije odlaska na bolovanje (15.10.2020.) nije htjela obaviti testiranje na zaraženost koronavirusom s čime je otvorila mogućnost pokretanja zaraze. Iz svega proizlazi da se je KS neodgovo rno ponašala ne poštujući upute i mjere Stožera civilne zaštite i drugih nadležnih tijela u cilju sprječavanja širenja koronavirusa kao i plasiranja neistinitih informacija kojima se širi neopravdani strah i panika kod korisnika u uvjetima pandemije virusa COVID-19. U konačnici je Zapisnik o provedbi izvanrednog nadzora utvrdio da KS nekvalitetno obavlja svoj rad i da za njega nije zainteresirana. Do dolaska na mjesto Ravnatelja obnašao sam funkcije načelnika Općine Ivanska, direktora gradske i županijske tvrtke BJELOVARSKI SAJAM d.o.o., županijskog pročelnika i nikad nitko od mojih radnih kolegica kojima sam bio nadređen i koje su se nalazile u mom radnom okruženju nije se požalio na moje ponašanje ili neprimjerene radnje. S druge strane moram napomenuti da su sve bile lijepe i privlačne. Uvijek sam se prema ženama odnosio s uvažavanjem i poštovanjem. Iz svega iznesenog potpuno je jasno da je riječ o osveti , lažnom prijavljivanju, te da se koristi svoja krivnja kao barijera za izbjegavanje posljedica svojih postupaka. Sveukupna aktivnost oštećenica bi se mogla svesti pod naslov: "Kako izbjeći odgovornost zbog kršenja radnih obaveza prijavom za seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje".

Pisana obrana optuženika u odnosu na ZS:

6. „Po mom dolasku u dom čistačica ZS imala je ugovor o radu na određeno vrijeme. Budući da je po naputku Ministarstva dana mogućnost sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme to sam i učinio, ali mogao sam joj se zahvaliti na dosadašnjem radu i ispratiti je iz Doma. Stoga je nemoguće da osobu koju kojoj osigurate životnu egzistenciju davanjem ugovora na neodređeno vrijeme u javnoj službi kasnije spolno uznemiravate. Logičnije bi bilo da je uznemiravanje vršeno prije potpisivanja Ugovora, ali budući da cijela optužba nema veze s logikom onda ni ovakva konstatacija odvjetništva ne začuđuje. No ubrzo nakon toga njezino se ponašanje mijenja na gore, valjda iz osjećaja sigurnosti koji je stekla novim ugovorom. Svoj redoviti posao zanemaruje i počinje se baviti lijepljenje tapeta na vrata i zidove prizemlja gdje su smješteni korisnici slabijeg mentalnog zdravlja i razlučivanja. Zidove prostorija obljepljuje crtežima i slikama neprimjerenog sadržaja, a sve to bez ičijeg odobrenja. Ovim radnjama nanijela je štetu domu jer je skidanjem tih uradaka sa zidova i vrata došlo do oštećenja. Kada sam je na to upozorio našla se jako uvrijeđenom i otada smišlja plan kako da mi naudi. Sve više radnog vremena provodi s KS dogovarajući strategiju za optužbu protiv mene. Uspoređujući vrijeme provedeno na poslu dolazimo do zaključka da je radnica ZS radeći drugu smjenu, blagdane i neradne dane te korištenjem bolovanja i godišnjeg odmora svega polovicu svog radnog vremena mogla preklopiti s mojim. Jer moje je radno vrijeme bilo od ponedjeljka do petka bez blagdana i vikenda. Tako da monstruozna optužba o mom svakodnevnom uznemiravanju je čista laž. Od ministarstva za demografiju, obitelj, i socijalnu politiku stigla je 13. ožujka 2020. Preporuka u svrhu sprečavanja epidemije bolesti uzrokovane COVID-19 temeljem koje daje jasne upute radnicima da se suzdrže od uobičajenog neverbalnog komuniciranja koje uključuje rukovanje i bliži socijalni kontakt. Kako je onda bilo moguće da se ja približavam radnici ZS i uznemiravam ju puhanjem u vrat i sličnim izmišljotinama? To je čak i fizički nemoguće jer je ona "za glavu" viša od mene. Više puta sam u internim kontrolama uz prisustvo glavne sestre pronašao neuredne prostorije, smeće ispod korisničkih kreveta, opuške na podu, ispijene plastične čaše od kave zataknute iza radijatora i smeća ispod prozora na što sam upozorio čistačicu ZS. Jednom prilikom sam ju pozvao u svoj ured da bi joj po tko zna koji put ukazao na propuste i taj dan neočišćeno razbijeno staklo na hodniku što je predstavljalo veliku opasnost za korisnike, ali i za radnike. Ni nakon dobivenog upozorenja nije počistila stakla već samo prošla pored njega pa sam to morao učiniti ja. Ona je taj događaj potpuno preokrenula prikazujući se kao žrtva mog maltretiranja. Neistinita je i tvrdnja da sam ja 14. rujna 2020. iz 13,00 sati u prostoru kuhinje primio je rukom za rame jer taj dan je radnica ZS radila drugu smjenu od 14,00 do 22,00. Isto tako i datum 18. rujna 2020. nije istinit jer je isto radila drugu smjenu, a ja prvu, i k tome je u Bilježnici za evidenciju prozračivanja i dezinfekcije potpisom ovjerila da je od 14 sati čistila kvake na ulaznim vratima. Osim toga kuhinju čiste i održavaju pomoćni radnici u kuhinji, a ne čistačice tako da njezino zadržavanje u kuhinji nema veze sa stvarnošću, a optužba o zlostavljanju u blagovaonici je najobičnija laž. Ja sam je tapšanje po ramenu samo uputio pozdrav i na neki način upozorenje da se ne bih trebala zadržavati u blagovaonici ispijajući kave već biti na svom radnom mjestu odnosno na odjelu. Radno vrijeme čistačice ZS je u dane 14. i 8. rujna 2020. godine bilo od 14 do 22 sata kao što to potvrđuje i Evidencija o radnom vremenu za mjesec rujan 2020. godine koju je sama potpisala, a ovjerio ju njezin voditelj ĆS tako da o uznemiravanju iza 13 sati nema ni govora. Na zajedničkom sastanku stručnog vijeća i djelatnika doma koji je održan 12. listopada 2020. godine čistačica ZS je stalno upadala u riječ predsjedniku ZZ i neargumentirano kritizirala stvari pojave koje nisu u njenoj domeni, od toga da je pravilnik o unutarnjem ustroju pogrešan, da medicinske sestre ne rade stručno svoj posao, da je nedovoljno zaposleno pomoćno-tehničkog osoblja itd. Na tom sastanku je prisustvovalo preko dvadesetak žena i kako je moguće da su sve one moju šalu shvatile komično i zabavno, a samo čistačica ZS kao uvredu iako se ja njoj niti jednom riječju nisam obratio, a k tome je sjedila preko 10 metara dalje od mene. Nakon toga sam zatražio pismeno očitovanje o neargumentiranim optužbama, ali kad je pozvao da ga preuzme otišla je na bolovanje napustivši svoje radno mjesto. Dan 15. listopada 2020. godine opisuje kako joj je pozlilo zbog mog ponašanja u kuhinji što je još jedna u nizu laži jer navedenog datuma je ona izvela predstavu na hodniku o čemu pismeno svjedoče medicinski tehničar i njegovateljica te je odbila da joj se pruži pomoć u ambulanti i da ju se službenim vozilom doma odveze na hitnu već je inzistirala da to učini AS. Zaključujem da svoju krivnju zbog neizvršavanja radnih obaveza ZS koristi kao barijeru da izbjegne posljedice svojih postupaka. Vrhunac laži i izmišljotina su navodna svjedočenja dana dnevnim novinama Jutarnji list od 21.03.2021. godine. U njemu ona na naslovnici članka, pored ostalog, izjavljuje: " kada bih se pokušala izmaknuti, zario bi mi prste u rame kao orao". Da je to istina, a ne laž, onda bi odmah zatražila hitnu medicinsku pomoć I o tome posjedovala medicinsku dokumentaciju. Ni te ni druge medicinske dokumentacije o uznemiravanju i stresu ona nema do 15. listopada 2020. kada je u dogovorenoj zajedničkoj akciji s KS iscenirala odlazak na bolovanje. Da se doista radi o intervjuu koji su njih tri dale jutarnjem listu potvrđuje idejna zastupnica KS u izjavi internetskom portalu Klikni.hr 22.03.2021. a to je utvrdilo i odvjetništvo u jednom od Rješenja o odbačaju kaznene prijave. Svjedoci koji djelomično potvrđuju optužbe oštećenica su prije svega radni kolege koji iz solidarnosti, ali najviše iz jamstva da će odvjetništvo za njihovo lažno svjedočenje odbaciti sve kaznene prijave, imaju za to svoje razloge. Kako na primjer LZ zbog toga što joj nisam odobrio produženje radnog odnosa nakon navršenih uvjeta za mirovinu je u svom iskazu pronašla idealnu priliku da mi se osveti. Isto tako čini OZ koja je u dogovoru s pravnim zastupnikom i ravnateljicom doma, u zamjenu za lažno svjedočenje, dobila spo razumni prijedlog za raskid ugovora o radu iako je zbog teške povrede radnog odnosa trebala dobiti izvanredni otkaz. Ona je, da pojasnim, u alkoholiziranom stanju tjerala korisnika zvanog Ž (TZ) si da u zahodu pije svoju mokraću, a sve to snimala mobitelom i dijelila. Konačni cilj BS i cijele " zločinačke organizacije" je skretanje pozornosti s kršenja svojih radnih obveza i izbjegavanja mogućih sankcija te moja eliminacija s mjesta ravnatelja. O tome više nego dovoljno govori njihova zajednička fotografija.“

Pisana obrana optuženika u odnosu na AS:

7. „Prodavačicu AS nisam poznavao prije svog dolaska u Dom, ali sam zato upoznao njezinog supruga i njegovog brata s kojim sam bio radni kolega 16 godina u Županijskom-Gradskom poduzeću Bjelovarski sajam d.o.o. Njezinom suprugu PZ sam nekoliko puta izlazio u susret angažirajući ga kao direktor sajma temeljem ugovora o djelu i kasnije kao voditelj financija iako za tim nije postojala neka naročita potreba, ali sam mu htio pomoći jer nije bio stalno zaposlen. Iz tih okolnosti sam nastojao da moj odnos s prodavačicom PZ, pored primarno kolegijalnog, bude i donekle prijateljski. Nebrojeno puta sam joj odobravao kasnije dolazak na posao i rani odlazak kad je to zahtijevala zbog djeteta s posebnim potrebama, a sve to na svoju štetu i uz negodovanje ostalih radnika. Tu moju, nazovimo, dobrotu je često puta zlorabila na način da me omalovažava pred ostalim radnicima govoreći u prenesenom značenju da može sa mnom kako hoće. To u Zapisnicima o ispitivanju potvrđuju svjedoci ES, NSF i RS. Pored toga gospođa RS mi se nekoliko puta požalila na neprimjereno ponašanje AS prema korisnicima i kako mora nabavljati robu umjesto nje iako je u opisu poslova prodavača jasno navedeno da: " obavlja kupnju u gradu za korisnike koji nisu sposobni to obaviti sami". Odlukom o korištenju godišnjeg odmora za 2019. godinu sam joj ponovno izašao u susret dajući joj "najekskluzivniji" termin od 17.06. do 05.07.2019. odbijajući tako ostale radnike koji su to zaslužili i planirali mjesecima ranije. Na ovoj gesti mi se "zahvaljuje" na način da desetak dana nakon povratka s godišnjeg odmora odnosno 25.07.2019. bez ikakve najave i obavijesti liječnika odlazi na bolovanje ostavljajući zaključanu kantinu. To izaziva otvorenu pobunu korisnika jer trećina njih svakodnevno u kantini nešto kupuje, a najčešće cigarete. Ne možete ni zamisliti kako je strastvenim pušačima mjesec dana uskratiti uobičajenu količinu cigareta. Ovim činom IZ pokazuje kako ne poštuje ni ustanovu u kojoj radi, a ni mene kao ravnatelja. Da je odlazak na bolovanje ustaljeno pravilo kad se hoće izbjeći radna obaveza ili kad se ne želi poštivati odluka nadređenih potvrđuje i svojim zaključkom FS na sjednici upravnog vijeća 17.04.2019. (Klasa:550-01/19-01/28, Urbroj: 2103-162-19-2/07). No, stvarni razlog iznenadnog odlaska IZ na bolovanje je odbijanje mog naloga za očitovanjem o nepravilnostima u poslovanju kantine utvrđenim konačnim revizijskim izvješćem od 1. srpnja 2019. Samostalne službe za unutarnju reviziju nadležnog Ministarstva. Naime, u Izvješću je utvrđeno da korisnici kao dokaz da su zaprimili određeni proizvod iz kantine ostavljaju otisak prsta umjesto potpisa. Time nije postojao ni pravovaljani dokaz da je korisnik stvarno zaprimio proizvod i da je robu iz kantine mogla uzeti prodavačica. Kada sam počeo inzistirati da se poslovanje kantine odvija na zakonit i transparentan način prodavačica je to počela tumačiti kao zlostavljanje i samo čekala priliku da mi napakosti. Stoga ne čudi njezina Prijava bez ijednog dokaza i svjedoka ne računajući kolegice iz "udruženog zločinačkog pothvata" i čistačicu ĆZ koja je kao nagradu za pristrano svjedočenje dobila mjesto kuharice. Zanimljivo je da na prethodno davanje iskaza u policiji nije bila pozvana jer bi tada rekla istinu. O Izvješću o reviziji financijskog poslovanja raspravljalo je i Upravno vijeće na svojoj 24. sjednici 22.10.2019. sa koje posebno izdvajam konstataciju ŠZ da će: " od iduće godine i kantina dobiti kompjuter i blagajnu tako da će se svakom trenutku moći vidjeti stanje". Na ovom Sudu u svojstvu svjedoka drugačije iskazuje pa se postavlja pitanje može li se takvoj osobi vjerovati. A da je ŠZ jedini cilj osveta dokazuje moj Nalog da se mora osposobiti za obračun plaća i sa programskim rješenjima upoznati prodavačicu IZ. I jedna i druga su moje naloge odbijale do kraja mandata. Zadnjeg dana 2019. godine sam donio Odluku o zabrani pušenja koju prodavačica IZ također nije poštivala i kad sam je više puta upozorio da to ne radi u kantini i prostoru ispred našla se silno uvrijeđena. Unutarnji nadzor nad zakonitošću rada u njezinom odjelu prehrane i pomoćno tehničkih poslova koji se sukladno članku 222. Zakona o socijalnoj skrbi i članku 34. Statuta Doma trebao obaviti u listopadu je također izbjegla odlazeći svojevoljno na godišnji odmor 25.10.2019. Početkom 2020. mi po drugi put oštećenice oštećuju auto na dvorišnom parkiralištu doma u vrijeme dok sam bio na službenom putu. Taj događaj sam prijavio Policiji 25.01.2020. Obavijest oštećeniku kaznenog djela. U moru njezinih neistina nalazi se i ona o mom neovlaštenom kontroliranju bolovanja dok je Uputom o postupanju Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku naloženo da kada god postoji sumnja na zlouporabu privremene nesposobnosti za rad od strane radnika zatražim od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kontrolu. Kontrolu bolovanja sam u više navrata tražio za sve djelatnike koji su se nalazili na bolovanju, a ne samo za djelatnicu IZ kako to implicira u svom iskazu. Od 18.05. do 02.06.2020. koristi drugi dio godišnjeg odmora za 2019. godinu ne prema dogovoru samnom kako stoji u Odluci već prema vlastitom nahođenju. U srpnju je od 7. do 31. na bolovanju sa ponovno prisvojenim ključem od kantine i neizvršenom primopredajom drugoj radnici koja je trebala privremeno obavljati posao prodavačice. Početkom lipnja 2020. AS je, kao i svim drugim radnicima, dostavljena odluka o korištenju godišnjeg odmora u kojoj stoji da ga ima pravo koristiti u vremenu od 10. do 31.08.2020. Međutim ona po ne znam koji put ne poštuje moju odluku i na godišnji odmor svojevoljno odlazi 01.09.2020. Njezina teza o stavljanju moje ruke na njezino desno rame implicira da sam to radio stajući iza njezinih leđa što samo po sebi govori o unaprijed smišljenoj podvali. Štipkanje u predjelu rebara je gotovo nemoguće zbog same fizionomije tijela jer rebra pokriva koža bez imalo prostora za mišiće ili naslage masnog tkiva. Da je riječ o lažnoj optužbi govori činjenica i da se iskaz radnice AS iz studenog 2020. godine o "štipanju za stražnjicu" u kancelariji socijalne radnice SS značajno promijenio u odnosu na iskaz u siječnju 2021. godine. Prvotno je u kancelar iji bila socijalna radnica SS, a nakon dva mjeseca nije. Neobično je i kako uzvik "halo" koriste i AS i KS i BS što opet upućuje na zajednički dogovor o lažnom prijavljivanju jer niti radnicu AS niti radnicu BS nikada nitko to nije čuo, a da se radi o " halo efektu" je sasvim sigurno. Znakovito je kako se AS o tome požalila upravo KS, a nije to prijavila osobi za zaštitu dostojanstva radnika ili odmah prekinula posao dok joj se ne osigura zaštita, što je temeljem Pravilnika o radu trebala učiniti. O primanju jednom pa drugom rukom za rame u kancelariji računovodstva nema govora već je riječ o prijateljskom tapšanju po ramenu u znak pozdrava s obzirom na prethodne preporuke o pozdravljanju za vrijeme korone. Bilo je to i svojevrsno upozorenje da nije postupila po mom nalogu iz listopada 2019. godine da poslovanje kantine mora raditi putem knjigovodstvenog programa, a ne ručno. U opisu posla prodavača pod točkom 21. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, pored ostalog, stoji da radnik obavlja i druge poslove po nalogu ravnatelja u skladu sa stručnom spremom i radnim iskustvom pa podjela plaćenog obroka i kave korisnicima ne traži veću kvalifikaciju od osnovnoškolskog obrazovanja dok prodavačica AS ima trogodišnju srednju stručnu spremu. I taj nalog je odbila izvršiti već joj je trebala pismena zamolba njezine voditeljice. Nalog za obavljanje ovih poslova je dan u izvanrednoj situaciji koja se pojavila za vrijeme epidemije i zbog nedostatka njegovateljica koje taj posao inače obavljaju. Dužnost ravnatelja je da kontrolira sve radnike da li je obavljaju svoje poslove, da organizira i vodi poslovanje, što je propisano Zakonom i Statutom Doma. Slijedom toga je i radnica AS više puta upozorena na često izbivanje sa svog radnog mjesta (pušenje prostoriji za čistačice, boravak u kuhinji, zadržavanje na porti, rasprava s korisnicima na ulaznim vratima). Zbog kakvog stresa je u srpnju 2020. godine završila na bolovanju nije mi poznato, ali o tome, tvrdi ona, ne posjeduje nikakav nalaz. I u ovom slučaju se radi o bijegu od radnih obaveza. Maltretiranja i zlostavljanja ravnatelja u anonimnim pismima nisu ničim potvrđena već naprotiv rješenjem Ministarstva je utvrđeno potpuno suprotno. Iz te izjave opet se vidi kako se radi o smišljenom planu blaćenja i omalovažavanja ravnatelja s ciljem skretanja pažnje sa svojih propusta i izbjegavanja dobivanja upozorenja na kršenje obaveza iz radnog odnosa. Vrhunac laži je izjava o davanju pojačane doze lijekova korisnicima prije dolaska Pravobraniteljice. Potpuno je nejasan njezin interes za dolazak Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom jer to s njezinim poslom nema nikakve veze. I ova neutemeljena izjava je prema naputku KS koja je " mozak" cijele operacije. Ponovo je znakovita tvrdnja prodavačice AS da je ZS imala nervni slom u Ambulanti i njezino poznavanje medicinske struke dok maloprije kaže kako nije kvalificirana za podjelu kave korisnicima. Da je opet riječ o orkestriranom djelovanju potvrđuje činjenica da je AS vozila ZS na Hitnu i da se tamo "sasvim slučajno" našao i njen suprug. U Domu postoji nekoliko vozila i stručno medicinsko osoblje, ali je sve to ZS odbila, jer joj ne bi odgovarali nepristrani svjedoci. I taj put je AS svojevoljno napustila svoje radno mjesto. Odlazak na pregled u Popovaču 14.10. je također po uputi KS da bi se izbjeglo utvrđivanje stvarnog stanja od strane psihijatra Opće bolnice Bjelovar i da bi se iscenirao zajednički odlazak na bolovanje jer i KS i ZS odlaze na bolovanje 15.10.2020. godine. Da u svom naumu koristi i supruga PZ potvrđuje činjenica o njegovom angažmanu pri dobivanju potvrde o radnom odnosu. Spomenutu potvrdu nije zatražila ona kao radnica Doma već njezin suprug i to na nepropisan način. Kada je od nje zatraženo da poštuje proceduru i podnese obrazloženi pismeni zahtjev nagovorila je supruga da protestira u Ministarstvu i pri tome iznosi neistine na moj račun. Nakon što je suprug konačno uputio zahtjev za izdavanjem potvrde, iako je to trebala učiniti radnica PZ, odmah je istu dobio. Iz samog zahtjeva se ponovo vidi njezino nepoštivanje mene kao Ravnatelja gdje umjesto nje se obraća njezin suprug i to ne meni već administrativnoj referenci i k tome još navodeći pogrešno ime Doma. I tako kaže da je zbog stresa uzrokovanog ne izdavanjem potvrde prema njezinoj zamisli otišla na bolovanje od 2. studenog 2020. godine na kojem se nalazila godinu i pol. Stvarni razlog njezinog odlaska na bolovanje je taj što od 15. listopada od kada je bio dogovor sa KS i ZS nije mogla pronaći donekle " opravdan" razlog. Na kraju pored nepoštivanja radnih obaveza prodavačica PZ traži da se radno vrijeme prilagodi njezin im obiteljskim prilikama umjesto korisnicima Doma zbog kojih kantina i postoji. Prije toga je zlorabila nekoliko korisnika na Terapijskoj zajednici da se zalažu za rad kantine kako njoj odgovara. Odluka o radnom vremenu donesena je 23. listopada 2021. godine i radno vrijeme je čak više prilagođeno njezinim obiteljskim prilikama nego potrebama korisnika. U Odluci o rasporedu radnog vremena koja je do tada bila na snazi radno vrijeme prodavača u kantini određeno je od 7 do 15 sati. AS ne poštuje ni tu odluku i cijelo vrijeme od srpnja 2019. do listopada 2020. radi u radnom vremenu od 6 do 14 sati čemu svjedoče njezine potpisane Evidencije koje se nalaze u spisu. Njezin posao je i nabava potrepština za Domsku kantinu, koje dobavljači nisu u mogućnosti dostaviti, što je također odbila učiniti. Napominjem da ja od početka obnašanja svoje dužnosti nisam ušao u kantinu o čemu mogu posvjedočiti svi korisnici, a pogotovo dežurni CS, pa je i tad njezina optužba bezpredmetna. I ostali korisnici su se očitovali svojim izjavama na neprimjereno ponašanje AS i ostalih oštećenica prema njima te na učestalo kršenje radnih obaveza. Slijedom toga dostavljam vlastoručno pisane i potpisane izjave SZ, OS i TS te IS. Kantina je prostorija širine 2,4 metra i dužine 4 metra dok je sama unutrašnjost ispunjena stolom, frižiderom i policama s obje strane tako da dvoje ljudi jedno pored drugog ne stanu. Osim toga kantina se nalazi u predvorju Doma i kao takva je usputna prostorija u prolazu prema porti s jedne i ambulante s druge strane. Ispred kantine je desetak stolica na kojima svakodnevno sjede i odmaraju korisnici, a ispred je stol sa stalno dežurnim korisnikom CS. Tako da ne postoji ni teoretska šansa mog dodirivanja prodavačice, a da to nitko od korisnika ili portira ne bi primijetio. Da u svom nečasnom ponašanju AS koristi i supruga govore sljedeće činjenice: korisnika MZ (psihički bolesnu osobu) je bez dozvole odvozio kući i primoravao na igranje sa svojim djetetom pod izlikom da treniraju stolni tenis, a vraćao ga u Dom poslije 22 sata kada su vrata bila zaključana. Na društvenoj mreži Facebook u više navrata pisao o meni na netočan i uvredljiv način. Prijavljivao me Ministarstvu rada lažno se predstavljajući kao "očajne djelatnice doma za odrasle osobe". Vršio stalni pritisak na medije i tužilaštvo prije početka suđenja, a poslije na svjedoke. Pratio me i zastrašivao ostavljajući svijeće na ulazu u moju zgradu. Sve njegove izjave su klevetnički motivirane s osvetničkim užitkom. O svim ovim oblicima kaznenih djela sam podnio prijavu Odvjetništvu koju je ono odbacilo jer, gle čuda, postupak je vodila zamjenica koja zastupa i oštećenice. U tužbi koju sam u svojstvu ravnatelja Doma podnio protiv njega odvjetnik mu je naravno bio Hrvoje Mladinić. Ne znam gdje to još postoji da jedan odvjetnik može istovremeno zastupati obje strane. Moj jedini razgovor s PZ bio je putem telefona kada sam ga nazvao zbog molbi dvadesetak djelatnika da ih prestane nagovarati da svoja vozila osiguraju kod njega. Naime, od administrativne tajnice je protupropisno dobio popis svih zaposlenika Doma koje je zatim nazivao pred istek registracije njihovih vozila, obećavao lažne popuste i jednostavno maltretirao. Kada je mene pokušao nagovoriti uljudno sam to odbio jer sam imao ugovor o višegodišnjem osiguranju vozila kod drugog osiguravatelja. Nakon toga on počinje svoj osvetnički pohod na gore opisan način. AS je uporno odbijala postupiti u skladu sa zakonom i poreznim propisima. Nije izdavala račune korištenjem kompjuterskog programa, neuredno je vodila poslovne knjige i time višestruko kršila zakonske odredbe o financijskom i blagajničkom poslovanju. Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da od 1. srpnja 2020. godine se za svu naplatu u gotovini moraju izdavati računi korištenjem programske podrške i da na svakom dokumentu mora pisati "ovo nije fiskalizirani račun". Ona je, u suradnji s financijskom knjigovotkinjom FS, uporno odbijala postupati u skladu s mojim nalogom i poreznim propisima. I kada sam joj postavio krajnji rok, 01.01.2021., za početak vođenje poslovanja putem knjigovodstvenog programa samo je čekala priliku da ode na bolovanje i naravno ne izvrši svoju radnu obavezu. Bijeg na bolovanje je, kao i ostale oštećenice, liječniku pravdala "uznemiravanjem i zlostavljanjem". Kantinu je ponovno ostavila zaključanu. Budući da mi nije dostavila Obavijest obiteljskog liječnika o očekivanom trajanju bolovanja nakon gotovo mjesec dana morao sam imenovati Povjerenstvo za popis robe u domskoj trgovini koje je moralo nasilno ući u nju i obaviti popis. U uređenom poslovnom svijetu je nezamislivo da radnica zaključa trgovinu, uzme ključ, ne javi se svom poslodavcu i k tome ga još prijavi za zlostavljanje ako se usudio pitati ju za učinjeno. Ali javnim službama je to izgleda obrazac ponašanja. Prihvaćanjem ove Optužnice poslana je jasna poruka svima koji neće izvršavati svoje radne obaveze da odu na bolovanje i za to optuže nadređenog za uznemiravanje. To je znatno lakše ako se radi o žensko -muškom odnosu jer u tom slučaju ne trebaju dokazi već samo lažni iskaz. Kad našim oštećenicima ni desetak anonimnih prijava nije pomoglo da me se riješe, iako sam od njih samo tražio da rade svoj posao, prijave za seksualno uznemiravanje su im bile zadnje adut u sad već prepoznatljivom trileru: KAKO IZBJEĆI ODGOVORNOST ZBOG KRŠENJA RADNIH OBAVEZA PRIJAVOM ZA SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE.

Pisana obrana optuženika u odnosu na pogoršanje zdravstvenog stanja :

8. „Nakon zaprimljene Obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u siječnju i prvih medijskih natpisa u veljači 2021. godine, iniciranih od strane oštećenica, doživio sam STRES. Stres mi je narušio psihičko i fizičko zdravlje. Učestalim obradama psihijatra dokazan je psihosomatski poremećaj koji ću trajno liječiti farmakoterapijom i psihoterapijom. Zbog psiholoških faktora došlo je do trajnog oštećenja kardiovaskularnog sustava i dijabetesa te povećanog rizika od srčanog udara. Značajan negativan utjecaj stres je imao na zdravlje prostate. Uzrokovao je kroničnu bolest prostate i urinarne tegobe te trajno oštećenje imunološkog sustava. Od 22.03.2021. do 24.06.2021. sam se nalazio na neprekidnom bolovanju te po pet dana u srpnju i kolovozu. Napominjem da sam zbog izrazito teške zdravstvene situacije podnio ostavku odnosno zahtjev za razrješenjem s mjesta ravnatelja, a ne da sam smijenjen kako to slavodobitno izjavljuje druga strana. Na kraju se moram osvrnuti na izrazito neprofesionalan odnos Odvjetništva prema meni. Moje iskaze i materijalne dokaze potpuno je zanemarilo i tako potvrdilo da prema meni nije postupalo nepristrano, uljudno i objektivno poštujući moja prava i dostojanstvo. N ije pokazalo ni najmanju socijalnu osjetljivost prema meni koji nisam imao plaću i bio na rubu materijalne egzistencije. Da je cijelo postupanje Odvjetništva dovedeno do apsurda potvrđuje dio njihovog zaključka u Rješenju broj KP-DO-1002/2020-3 od 12. veljače 2021. godine (devet mjeseci prije podizanja Optužnice): "Također je utvrđeno da nitko od zaposlenika s kojima su obavljeni razgovori nije osobno vidio neki od oblika neprimjerenog ponašanja…". Daljnjim radom i postupcima Odvjetništva očito su upravljal i mediji jer nije slučajna podudarnost da portal Jutarnji.hr 5. listopada 2021. najavljuje senzacionalistički naslov za svoje tiskano izdanje idućeg dana, a da se tog istog dana Optužnica dostavlja Sudu. Jutarnji list se time još javno hvali u jednom od idućih izdanja kako je na njihov poticaj podignuta Optužnica. Vrlo je važno napomenuti kako je Odvjetništvo po dva -tri puta pozivalo i možda ucjenjivalo oštećenice i svjedoke na izmjenu i dopunu iskaza. Posebno je sramotna i ničim utemeljena kvalifikacija kaznenog djela: U CILJU ZADOVOLJENJA SVOG SPOLNOG NAGONA. Općepoznata je činjenica i navedena u svim enciklopedijama da se spolni nagon može zadovoljiti na dva načina: seksualnim odnosom i masturbacijom (autoerotizmom). Ni o jednom ni o drugom načinu u Optužnici nema ni spomena osim ako Odvjetništvo "primanjem rukom za rame i klizanjem palca po leđima" ne smatra to spolnim odnosom. U sveukupnoj medicinskom dokumentaciji koju sam priložio nigdje nije spomenut niti ustanovljen psihički poremećaj za zadovoljenjem spolnog nagona. U mom slučaju je postojala samo odbojnost i gađenje pri samoj pomisli. Izgleda da u ovoj državi zakoni i propisi jednako vrijede za sve osima za Odvjetništvo u Bjelovaru. Ono je moglo samo da je htjelo ili smjelo obaviti vještačenje mobitela i temeljem međusobne komunikacije oštećenica utvrditi da se radi o dogovoru za lažno prijavljivanje. Da je i Sud zatražio taj dokaz do ovog postupka ne bi ni došlo. Pomalo začuđuje neujednačen pristup sudova u odnosu na podnesene optužnice jer dok zagrebački sudovi zbog očitih milijunskih krađa vraćaju optužnice na doradu u mom slučaju se ona prihvaća samo na temelju formalne ispravnosti. Cijelo ovo suđenje je posljedica montiranog procesa koji su zajednički osmislili služeći se lažima, prevarama i obmanom. Njihove laži nisu samo svjesno izricanje neistina već poricanje i prešućivanje istine o sebi, a ostavile su zastrašujuće posljedice na meni. Kakao me laž zarobila tako će me istina osloboditi!“

9. U usmenom dijelu obrane optuženik je naveo kako nikada nije donio odluku da medicinske sestre moraju obavljati poslove njege po odjelima. Prilikom jednog jedinog sastanka s GS u svibnju 2019. istoj nije rekao kako će biti donesena "moja sistematizacija" jer to nije ni moguće budući da je u iznošenju obrane objasnio postupak donošenja sistematizacije i opisao tijela koja sudjeluju u tom postupku. Nikada nije rekao: "da će netko biti nagrađen, a netko ne, da će GS klečati da će padati glave" jer nema takav vokabular i s uvažavanjem i poštovanjem se odnosi prema drugim ljudima. Za vrijeme njegovog mandata nitko drugi od radnika protiv njega nije podnio bilo kakvu prijavu zbog njegovog neprimjerenog ponašanja. ĐS je bila voditelj Odjela prehrane i pomoćno-tehničkih poslova i GS nikada nije radila u tom Odjelu i zbog toga ĐS tehnički ni na koji način nije mogla iscenirati kako GS ne dolazi na posao i kako bi ona zbog toga dobila otkaz, jer GS nikada nije radila u tom odjelu. Krajem svibnja 2020. nije dao nalog ĐS da "riješi GS", niti je ikada njoj dao takav nalog. Kao ravnatelj imao je ovlast djelatnicima uručivati nove prijedloge Ugovora o radu. Konkretan prijedlog Ugovora o radu od 25. svibnja 2020. nije bio potpisan niti pečatiran, jer se radilo samo o prijedlogu Ugovora o radu. Nikada nije prijetio GS otkazom, a s njom nije niti osobno razgovarao osim u svibnju 2019. GS je dobila otkaz iz razloga učestalih kršenja radnih obaveza, iz razloga što joj je prethodno uručeno upozorenje na kršenje radnih obaveza i iz razloga što ju je prijavila djelatnica ŠS. U trenutku donošenja presude Općinskog suda u Bjelovaru povodom otkaza 27. listopada 2021. ja više nije bio zaposlen u Domu, jer mu je radni odnos prestao 12. listopada 2021. i osobno smatra da je počinjen veliki propust što na predmetnu presudu nije uložena žalba jer smatra da je presuda pogrešno donesena time da je i praksa Doma bila da se žalbe uvijek podnose protiv presuda donesenih na štetu Doma. Nakon svog otkaza pokrenuo je radni spor protiv Doma i u toj parnici odvjetnik Mladnić zastupa Dom. Točno je kako je upoznat s tim da je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu koju je on podnio protiv ĐS zbog postojanje osnovane sumnje da je potkradala kuhinju na način da je krala meso i smatra da je to pogrešna odluka državnog odvjetništva. Ima saznanja o tome kako je npr. Dom podnio žalbu protiv presude u radnom sporu između Doma i NG i u tom postupku je Dom iscrpio sve pravne radnje. Nije u studenom 2019. uhvatio za stražnjicu KS i takvu optužbu KS nije navela niti u jednoj anonimnoj prijavi. Nitko ga u vezi takvog navodnog događaja nije kontaktirao, pa tako ni suprug od KS. S gnušanjem odbacuje optužbu da bi od 1. lipnja 2020. do 14. listopada 2020. učestalo dodirivao KS na način da bi joj prišao s leđa i čvrsto ju primio jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba ramena, nakon čega bi ju nastavio dodirivati od ramena po leđima ili pak od ramena po njezinim rukama, sve do dlanova i da bi joj često svoju ruku zavlačio pod kutu i pritom ju dodirivao po grudima te potom rukom prelazio po leđima od grudi prema stražnjici i zatim dodirivao rukom po stražnjici. Optužbe citirane u prethodnoj rečenici nitko nikada nije vidio niti potvrdio, a s obzirom da je tada trajala pandemija korona virusa bilo je zabranjeno rukovanje i bilo kakav bliski kontakt pa je to još jedan razlog u prilog tvrdnje da isto ne odgovara istini. S obzirom na karakter KS pretpostavlja da bi došlo do opće uzbune, vriske, pa i fizičkog nasrtaja u situaciji da je on pokušao istu npr. dodirivati ispod kute po grudima. Spolno uznemiravanje spominje se tek u 12. po redu i zadnjoj anonimnoj prijavi i unatoč tome što ta prijava nema prijemni štambilj pretpostavlja da je ista dostavljena Ministarstvu krajem rujna ili početkom listopada 2020. Pretpostavlja da je KS kaznenu prijavu protiv njega podnijela **.**.2020. KS je tijekom 2020. godine bila prisutna na radnom mjestu 39% vremena i ta je činjenica stvarala problema u funkcioniranju Doma jer je ona bila jedini fizioterapeut na 160 korisnika. KS je znao osobno upozoravati na njene propuste u izvršavanju radnih obaveza, a ona se ponašala kao da ju se njegova upozorenja ne tiču. Voditeljice njenog odjela SS i ranije NZ su se gotovo svakodnevno žalile na rad oštećenice KS. Dodaje kako je znakovito da su neki od svjedoka izmijenili svoje iskaze prilikom iskazivanja na raspravi u smislu da su tijekom prethodnog postupka navodili kako nemaju saznanje o tome da bi on bilo što nedopušteno činio, a onda na raspravi bi ga teretili. U fizičkim kontaktima s BS nije imao namjeru zadovoljiti spolni nagon jer prema njoj nije osjećao fizičku privlačnost. Nikada se nije priljubljivao svojim tijelom uz njeno tijelo. On je visine 170 cm, a procjenjuje da oštećenica BS viša od njega za glavu. Nikada se oštećenici BS nije unosio u lice tako da je ona mogla osjetiti njegov dah i to nije bilo niti moguće zbog njihove razlike u visini. Nikada nije ulazio u kantinu i kada bi dolazio do kantine zadržavao bi se na vratima kantine. Izbjegavao je ulazak u kantinu jer kao financijski knjigovođa zna da nije u redu ulaziti u prostor u kojem se nalazi roba koju netko osobno duži. Nikada nije štipnuo oštećenicu AS i to mu nije bilo niti u primisli pogotovo što je otprije dobro poznavao njenog muža i šogora. Nekako mu to nije moglo pasti na pamet jer se radi o osobi koja je viša od njega i oni su nekako fizički disproporcionalni. Nije točno da je on preko šogora od oštećenice AS pokušao utjecati na tu oštećenicu da odustane od ovog suda.

10. Oštećenica GS u svom iskazu navodi da se 1. ožujka 2019. vratila s bolovanja i u to vrijeme je optuženik došao za ravnatelja. Kada se vratila s bolovanja već je zatekla stanje u kojem su njegovateljice bile nezadovoljne u odnosu na medicinske sestre i cure (njegovateljice) su već znale pisati anonimna pisma kojima su se žalili na njihov položaj u domu. Prvo su se obratile glavnoj medicinskoj sestri NZ koja nije imala razumijevanja za njih te im se samo smijala. Nakon toga u travnju ili svibnju 2019. poslali su anonimno pismo upravnom vijeću i od onda kreće mobbing svih njih. To pismo osobno je napisala ĐZ, a ona je u potpunosti stala uz nju. Kada je tijekom 2020. bila na bolovanju dobila je na kućnu adresu novi ugovor o radu kojim je bila raspoređena na mjesto u vešeraju. Kada se vratila nakon zaprimanja tog novog ugovora o radu na radno mjesto nastavila je raditi kao njegovateljica budući da ju je optuženik ponovno rasporedio na radno mjesto njegovateljice te pretpostavlja tada iz straha da će se pobuniti i tužiti ga. Sjeća se kako je 4. studenog 2020. završila na hitnoj zbog problema s kičmom, a dan nakon 5. studenog 2020. u domu je bio održan sastanak te ima informacije da se na tom sastanku govorilo protiv nje. Otkako je 4. studenog završila na hitnoj ostala je na bolovanju sve do 01. veljače 2021. zbog tegoba s kičmom. U travnju ili svibnju 2019. bila je na razgovoru kod optuženika vezano za anonimna pisma kojom prilikom joj je optuženik rekao da kada njegova sistematizacija radnih mjesta prođe da će netko biti nagrađen, a netko ne, na što se ona nekako našalila, na što joj je on uzvratio da će klečati pred njim, a na to je ona njemu uzvratila: "nikad pa ni tad", na što je optuženik rekao kako će padati glave, na što je ona njemu odgovorila: "vidjet ćemo kome će pasti glava", a na kraju je njoj pala glava, budući da je ona tijekom 2021. dobila otkaz u domu jer je bila optužena kako je jednu djelatnicu vrijeđala na vjerskoj bazi, i misli da joj je to bilo namješteno od strane optuženika, NZ i ŠS. Nakon te izjave bila je u čudu i mislila je da je možda u pitanju neka šala. Želi istaknuti kako je pobijedila u radnom sporu koji je pokrenut protiv nje zbog navodnog vrijeđanja na vjerskoj bazi te je vraćena na posao. I tada kada je morala biti vraćena na posao ponuđeno joj je degradirajuće radno mjesto u vešeraju, time da napominje kako u tom trenutku optuženik više nije bio ravnatelj doma. U periodu od lipnja do 04. studenog 2020. radila je na mjestu njegovateljice, a u tom periodu je optuženik u više navrata pokušao mititi poklonima u vidu čokolade i sl. navodeći kako su loše započeli, ali mogu dobro završiti. Smatra da se tako ponašao u tom periodu iz razloga što su protiv njega tada već bile podignute prijave za mobbing i seksualno uznemiravanje. U tom periodu je optuženik pokušao nju pridobiti na svoju stranu s obzirom na postojanje većeg broja anonimnih pisama protiv njega. U periodu od lipnja do 4. studenog 2020. kada su se održavali sastanci u domu i da lje je bilo govora o anonimnim pismima koja su i dalje stizala, a sjeća se da je u to vrijeme bila pandemija korone pa je je optuženik znao maltretirati zbog toga što je nosila masku s filterom, a nju je nosila zbog problema sa srcem, dok je optuženik tražio da nosi običnu plavu masku. U tom periodu optuženik ju nije javno prozivao da sumnja kako ona piše pisma, ali joj je znao privatno prigovoriti i to negdje u tri navrata. Sjeća se da je u tom razdoblju NZ nosila određenu listu da se treba potpisati da optuženik osobu koja se potpisuje nije spolno uznemiravao, ali ona nije željela potpisati tu listu , iako ju optuženik nije spolno uznemiravao, ali iz razloga što ju je poslovno maltretirao. Točno je da je tu listu konačno potpisala 08. listopada 2020. Osobno nije razgovarala s optuženikom oko potpisivanja liste budući da su zaduženje za skupljanje potpisa imali njegovi podobni djelatnici u domu i s njima su komunicirali. NZ je bila jedna od tih podobnih djelatnika. Može navesti kako je jednom prilikom tijekom rujna ili listopada 2020. kada je u kantini vidio nju i kolegice rekao im: "curice konobarice", koje riječi su one shvatile neumjesnima. Nakon što je podnesena prijava protiv optuženika nastavio se mobbing protiv nje od strane optuženika u smislu da je stalno pitao tko podnos i anonimna pisma i prijetio je otkazom. Kasnije je čula da je na sastanku 05. studenog 2020., kojem nije bila prisutna, bilo puno priče o njoj, optuživalo ju se da diže bunu i da je neradnik. Nema saznanja o tome da li je sastanku 5. studenog 2020. bio prisutan optuženik. Ima saznanja o tome da je na sastanku 5. studenog 2020. o njoj negativno govorila uglavnom NZ. Također želi navesti kako se ĐZ koja je napisala sporno pismo upravnom vijeću iz 2019. okrenula k optuženiku, tj. prešla na njegovu stranu, "kleknula pred njega". Završila je osnovnu školu. Koeficijenti radnih mjesta radnik-pralja i radnog mjesta njegovatelj su isti. Kada je govorila o tome da ju je optuženik pokušavao podmititi čokoladama to je bilo otprilike u kolovozu 2020. a te godine je na godišnjem odmoru bila u srpnju sve do 3. kolovoza 2020. Ne zna kada je i kako ravnatelj smijenio JG s mjesta voditeljice odjela brige o zdravlju i njege, ali se sjeća da ju je optuženik smijenio iz razloga što mu nije bila podobna. Niti jedan dan nije provela u odjelu pomoćno tehničkog poslova na mjestu radnice pralje. Raspored radnog vremena sačinjava voditelj odjela, ali je njima to sačinjavala djelatnica GG. Na tom rasporedu je uvijek bila potpisana NZ. Na bolovanje je znala odlaziti zbog problema sa srcem i kičmom. Sjeća se da je bio vršen pritisak da se ranije vrati s bolovanja preko člana upravnog vijeća dr. KG, pa se sjeća da se tako jednom prilikom morala vratiti s bolovanja pod narkoticima koje je uzimala u velikim količinama protiv bolova. Da je vršen pritisak o tome da se ranije vrati s bolovanja saznala je od svoje doktorice USF, a to je moglo biti 2020. Sastanke odjela sazivala je NZ, a optuženik nije bio prisutan ni na jednom takvom sastanku. Točno je kako ju je optuženik smatrao odgovornom, tj. sumnjao je da stoji iza nekih od anonimnih prijava, te ju je za to prozivao i stalno spočitavao. Smatra da u postupku sistematizacije radnih mjesta sudjeluju voditelj odjela, ravnatelj doma i upravno vijeće doma. Ugovor o radu koji je dobila na kućnu adresu nije bio niti potpisan niti poštambiljan. Sastanak na kojem je optuženik rekao da će netko klečati pred njim je bio u vezi problema između njegovateljica i medicinskih sestara budući da su medicinske sestre bile izuzete iz poslova njege po odjelima. To nije bio sastanak odjela. Odluka o tome da medicinske sestre ne idu po odjelima donesena je odmah nakon što je optuženik stupio na dužnost. Tu odluku u papirnatom obliku nije vidjela, smatra da je to bila usmena odluka. Rad unutar odjela raspoređuju djelatnice između sebe, a ostale stvari raspoređuje NZ. Liste tj. tablice u kojima se trebalo potpisati kako osoba nije bila spolno uznemiravana od optuženika djelatnicima na potpis donosili voditelji odjela po nalogu optuženika. Te su se liste nosile tijekom kolovoza 2020. Nije točno da osobno nije nikada vidjela ravnatelja da se neprimjereno ponaša u vidu spolnog uznemiravanja , jer je tijekom 2021. u kuhinji je vidjela kako je optuženik prišao s leđa ĐZ te ju primio s obje ruke u području rebara.

11. Oštećenica KS u svom iskazu navodi da je optuženik na radno mjesto ravnatelja došao 1. ožujka 2019. i odnosi su s njim bili dobri što se nje tiče sve do jeseni te godine, tj. do događaja iz studenog 2019. kada je ona iz hodnika ulazila u svoj ured, a optuženik se nalazio iza nje te ju je rukom uhvatio za stražnjicu. U tom trenutku ona je bila zatečena i rekla mu je: "halo", na što se optuženik samo nasmijao. Ona je u prosincu te godine otišla na godišnji odmor, a s godišnjeg odmora je 2. siječnja 2020. završila na operaciji tako da je bila na bolovanju do kraja travnja 2020. te je u svibnju radila tjedan dana nakon čega je iskoristila preostali dio godišnjeg odmora u mjesecu svibnju, te se na radno mjesto vratila početkom lipnja 2020. Tijekom lipnja 2020. optuženik je znao u prilikama kada su se susreli bilo nasamo, bilo u prisutnosti drugih osoba hvatati ju za rame i najčešće je to bilo da bi joj prišao s leđa i čvrsto ju primio bilo jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba njena ramena, te nakon čvrstog stiska ramena rukom bi nastavio dodirivati ju od ramena po leđima. Znao je svoju ruku zavlačiti pod kutu i dodirivati ju po grudima spuštajući ruke od grudi prema stražnjici, te ju je znao dodirivati rukom po stražnjici. To je znalo biti u potezu tako da je dodir išao nakon dodirivanja ramena laganim dodirom po leđima do područja stražnjice. Kada ju se pita da li su dodiri ispod kute bili u području rebara ispod grudi ili baš po grudima oštećenica navodi da su dodiri bili baš po grudima. Prisjeća se događaja s početka srpnja 2020. kada je optuženik kada su se susreli na stepeništu uhvatio ju svojim rukama za njena ramena i prešao rukama od ramena po njenim rukama pa niže prema šaci. Nakon tog događaja obratila se kolegici koja je u njihovoj ustanovi bila zadužena za dostojanstvo radnika i ona ju je savjetovala da se obrati Upravnom vijeću doma tako da se ona obratila predsjedniku upravnog vijeća GZ kojem je opisala probleme koje ima s ravnateljem na što joj je on rekao da je informacije o takvoj vrsti uznemiravanja dobio i od supruga AS u smislu da je i AS doživjela takva iskustva. Predsjednik upravnog vijeća uputio ju je da se javi pučkoj braniteljici, ali ona se odlučila obratiti anonimnim pismom Ministarstvu rada. To pismo su poslale u Ministarstvo ona, AS i ZS, time da je ona osobno pisala pismo. Nakon toga je u dom došla pučka braniteljica za invalide kojoj se obratila u vezi problema koje ima s ravnateljem kojom prilikom joj je ista rekla da pričeka odgovor Ministarstva rada, a ako nikakav odgovor ne dobije da se ponovno obrati njoj. 5. listopada 2020. u dom je došla inspekcija iz Ministarstva rada vezano uz pismo koje su poslale ona i dvije spomenute kolegice. Ona je tom prilikom inspektoricama opisala spolno zlostavljanje koje je doživljavala od ravnatelja. Inspektorice su rekle da mailom ona i kolegice u pisanom obliku opišu spolna uznemiravanja zbog kojih su podnijele anonimno pismo Ministarstvu. GZ, kada mu se obratila rekao joj je kako je najbolje da on (GZ) ništa ne govori ravnatelju jer bi to moglo pogoršati njenu situaciju. Nakon toga se u domu održala sjednica stručnog vijeća na kojoj sjednici je javno pročitano anonimno pismo koje su one uputile Ministarstvu i tom prilikom je bilo različitih reakcija prisutnih djelatnika, tako da su se neki i podsmijavali što ju je posebno pogodilo. Kasnije je po ustanovi počeo kružiti papir na koji se trebala potpisati osoba, kojim potpisom bi ta osoba potvrdila da nije bila spolno zlostavljana od strane ravnatelja. Ona taj papir nije željela potpisati. Od pritiska koji se stvorio na radnom mjestu posljednjih dana ona je 15. listopada 2020. otišla na bolovanje i liječnica opće prakse joj je otvorila bolovanje pod dijagnozom akutni stres. Doktorica opće prakse ju je uputila na liječenje u Psihijatrijsku bolnicu Popovača i tamo se liječila od studenog 2020. do veljače 2021., a nakon toga je bila upućena na liječenje u Zagreb u Centar za krizna stanja i tamo je liječena u dnevnoj bolnici. U srpnju 2020. optuženik je pred ŽS rekao da ju voli šlatati jer mu je simpatična. Tom prilikom su u uredu u računovodstvu bile prisutne ŽS, ona i optuženik. Kada je ŽS nakon događaja pitala je li čula što je optuženik rekao rekla joj je da nije ništa čula budući da je pisala na računalu. Spolno uznemiravanje trajalo je do prvog dana otvaranja bolovanja 15. listopada 2020. i optuženik je koristio svaku priliku u tom periodu kada bi se susreli da bi ju neprimjereno dodirivao. Događajima su znale biti prisutne njene kolegice iz računovodstva ŽS, AG, FS i BG, dok je događaju koji se dogodio na stepenicama bila prisutna ŽS. Do srpnja 2020. uglavnom nikom nije povjeravala o svojim problemima koje ima s optužen ikom, a da bi u srpnju 2020. obratila se FS zaduženoj za zaštitu dostojanstva radnika i onda je ta priča na neki način postala javna, no pokušala su se štititi njihova imena da oni kao prijavitelji ostanu anonimni, no u ustanovi se znalo da je netko ravnatelja prijavio zbog spolnog zlostavljanja. Nakon događaja s početka srpnja 2020. kada ju je optuženik dodirivao na stepeništu ispričala je taj događaj kolegici AS i tada joj se ona povjerila kako je jednom prilikom u uredu soci jalne radnice optuženik i nju dodirivao po stražnjici. Nakon tog razgovora AS otišla je na bolovanje te kada se vratila s bolovanja u kolovozu 2020. njih dvije su počele otvoreno pričati o neugodnim iskustvima koje su imale s ravnateljem. Sredinom rujna 2020. telefonom ju je nazvala ZS s pričom kako je optuženik i nju spolno uznemiravao, te ju pitala kome da se obrati u vezi toga budući da je ZS od AS čula da je ona imala istih problema i tada je ona BS savjetovala da se obrati FS. Anonimno pismo Ministarstvu napisala je krajem rujna 2020. i u pismu je konkretno opisala što se njoj dogodilo, ali je navela da u ustanovi postoji još nekoliko kolegica koje su imale slična iskustva, te da će one ta svoja iskustva ispričati inspekciji rada kada ona dođe u ustanovu. Papir na koji su se djelatnici trebali potpisati da nisu bili spolno uznemiravani od strane ravnatelja kružio je ustanovom i pretpostavlja da ga je vidjela većina djelatnika. ĆS je vidio taj papir i on je taj papir morao predati svojoj radnoj jedinici da bi skupili potpise. Događaj iz studenog 2019. također je prvi put prijavila FS u srpnju 2020., razlog zašto se nije odlučila na prijavu odmah po događaju iz studenog 2019. jest neugoda koju je osjećala. Nije događaj prijavljivala SS koja je bila voditeljica njenog odjela iz razloga što je smatrala da je najbolje događaj prijaviti FS koja osoba je u ustanovi nadležna za zaprimanje pri java o takvim događajima. Nakon što je prijavila događaje u srpnju 2020. FS negativno spolno usmjereno ponašanje optuženika prema njoj se nastavilo kontinuirano u situacijama u računovodstvu i inače kada bi se znali susresti, ali ne može precizi rati te događaje po datumima. Oštećenica navodi da joj ravnatelj nije prigovorio nešto u vezi njezinog rada. Oštećenica navodi kako nije točno da je bilo primjedbi na njen rad budući da ravnatelja nije bilo na stručnom timu gdje se raspravljalo o radnim planovima za sljedeći tjedan. Nad njenim radom je izvršen stručni nadzor, no smatra kako se nije radilo o legitimnom stručnom nadzoru budući da je isti vršen u vrijeme kada je bila na bolovanju, a jedna od osoba koje su sudjelovale u tom stručnom nadzoru je bila kuma ravnatelja, a zove se PS, time da se ne sjeća prezimena. Povodom tog nadzora izrečena joj je opomena u siječnju 2021. Nije točno da je nagovarala korisnike doma ŽZ i TS da podnesu pritužbu na rad ravnatelja. Poznaje osobu ĐSF i točno je kako je ista bila u stručnom timu koji je vršio nadzor nad njenim radom. S tom osobom je na poslu u normalnim odnosima i pozdravljaju se. Sjeća se da je bila na godišnjem odmoru u prosincu 2019., ali ne sjeća se točno datuma od kad do kad je bila na godišnjem odmoru, time da zna da kada joj je krajem prosinca 2019. javljeno da ide na operaciju da se još tada nalazila na godišnjem odmoru.

12. Oštećenica ZS u svom iskazu navodi kako se sjeća da je optuženik došao za ravnatelja 1. ožujka 2019. i na početku je po njegovim riječima situacija obećavala u smislu da će imati pozitivno iskustvo. Već dva tjedna nakon uvodnog sastanka koji je bio održan povodom dolaska novog ravnatelja u dom našla se u blagovaonici doma gdje je pričala i pila kavu s kolegicama, sjedila je i s leđa joj je prišao optuženik primio ju rukom za lijevo rame i prešao je svojim prstom ruke (palcem) s područja vrha ramena uz naramenicu njenog grudnjaka na leđima i ona se tada užasno osjećala. Tada je svoj palac spustio naramenicom grudnjaka do otprilike polovine njenih leđa. Tom prilikom bile su prisutne LZ i HS i one dvije su vidjele to, a kada je ravnatelj otišao iz blagovaone LZ je komentirala: "koga će nego tebe raspuštenicu", a budući da je znala da je ona u procesu rastave braka. Također se sjeća jednog događaja iz 2019. kada su VS i ona dobile zadatak da pospreme jednu manju sobu koja je trebala biti buduća kancelarija ravnatelja i tom prilikom su se ispred sobe zatekli optuženik i ekonom ĆS i njih dvojica su zbijale prostačke šale, kojom prilikom je VS iskomentirala da ona najviše voli sama u miru čistiti na što je ravnatelj rekao da ih on ne bi ostavio same već da bi ih u tu sobu zaključao s dva dečka da im ne bude dosadno, što je nju zgrozilo i odgovorila mu je da taj film neće gledati. Nakon toga joj je ravnatelj prišao i rekao da što se odmah ljuti na što mu je ponovila da taj film neće gledati i da ne razumije takvu vrstu šale. U to vrijeme je često molila VS da bude sa njom u prostoru gdje obavlja spremanje budući da je strahovala od susreta nasamo s optuženikom budući da je on znao kada bi ju vidio odmah komentirati: "nemoj se umoriti" i primio bi ju za rame, te bi joj se zabijao u intimni prostor tako da mu je mogla osjetiti dah. Jednom prilikom tijekom 2020. u kantini je primijetila kada je ušla UG kojoj je prišla s bočne strane i u tom trenutku je prema UG prišao licem u lice optuženik te je UG rukom primio ispod grudi u područje rebara te je vidjela kako se UG u tom trenutku izmicala, te se vidjelo kako ona taj dodir nije željela. Nakon nekoliko dana telefonom je kontaktirala UG da ju pita što se to dogodilo kada joj je ista ispričala kako ju je ravnatelj jednom prilikom uštipnuo i za stražnjicu u kancelariji socijalne radnice SS. Navodi kako je optuženik AS primio i za rebra i za grudi. 14. rujna 2020. je u prostoru kuhinje pila kavu s kolegama ĐG i ZG i sjedila je kada je u kuhinju ušao optuženik i tada joj je prišao s leđa i stavio svoju ruku na njeno lijevo rame. Cijelo vrijeme dok se nalazio u prostoriji i dok je razgovarao s njima držao je ruku na njenom ramenu, a kada je izašao ona je prisutnim kolegama rekla kako ne voli da ju se dodiruje za rame i rukom se otresla po ramenu. Dok je optuženik još bio prisutan u prostoriji i držao joj ruku na ramenu ona se pokušala izmaknuti, no nije uspjela jer je optuženik i nadalje držao ruku na njenom ramenu. Četiri dana nakon tog događaja našla se na istom mjestu u kuhinji u društvu ĆS, VG, FG i ŽG te su međusobno razgovarali kada je u kuhinju ušao optuženik prišao joj s leđa i ponovno stavio ruku na njeno lijevo rame. Ona se se pokušala silom izmaknuti i tlak joj je rastao, bila je u šoku i jadu. U tom trenutku ravnatelj je nešto pričao s prisutnima u prostoriji i kada je otišao otišla je do ŽG u vešeraj i požalila joj se na situaciju, a ona je rekla kako je sve vidjela i savjetovala joj je da sljedeći put u kuhinji sjedne bliže njoj kako joj optuženik ne bi mogao prići. Na to je ona njoj rekla kako sljedećeg puta neće biti i tada se požalila svom bratu u vezi događaja i kolegici AS. AS ju je uputila da se obrati KS budući da je ona imala neki sličan problem, te ju je KS uputila da se obrati ovlaštenoj osobi u njihovom domu za zaštitu prava radnika FS i ona je to učinila. Nedugo nakon toga u dom je došla pravobraniteljica za korisnike doma koja je došla po prijavama korisnika doma, a nakon toga u dom je došla inspektorica povodom anonimnog pisma kojeg je Ministarstvu uputila KS. Inspektorica je KS i FS savjetovala da one spolno uznemiravane osobe pošalju mailove Ministarstvu o tome što im se odgodilo i ona je svoj mail poslala. Želi napomenuti da je nakon tog događaja ukinuta pomoć cijeloj tehničkoj službi od strane glavne sestre NZ, ali smatra da je za sve znao ravnatelj i govori o tome kako bi dočarala kako se ravnatelj odnosio prema njima u tom periodu. Tada je domom počeo kružiti papir na koji su se trebale potpisati osobe djelatnici doma koje bi svojim potpisom potvrđivale kako ih ravnatelj nije spolno uznemiravao. Taj papir joj je na potpis donio ĆS i ona je rekla da to ne želi potpisati, a potom je na mjestu svog imena povukla crtu crnim markerom kako ju nitko drugi ne bi mogao potpisati. U to vrijeme optuženik je vršio pritisak na to da svi potpišu tu listu, te je prijetio da u suprotnom, oni koji ne potpišu neće dobro proći. Sjeća se 12. listopada 2020. kada je bila sjednica vijeća na kojoj se čitalo anonimno pismo o spolnom uznemiravanju (sada zna da se radilo o pismu KS) i prilikom čitanja tog pisma bilo je svakakvih reakcija i osjećala se loše te je netko rekao da su na Ministarstvo pristigla još dva anonimna pisma (radilo se o pismima mene i AS) i tada je u domu krenula "hajka" o tome tko je napisao sva ta pisma. Dana 15. listopada 2020. kolegica ĆZ i ona nalazile su se u njihovoj sobici kada je u dom došao ravnatelj sa novim čistim papirom na kojem je bio samo jedan potpis i tada im je rekao da potpišu papir jer on nema namjeru voditi 30 ljudi na policiju da dokaže kako je nevin. Ona se tada okrenula prema ormaru, a ravnatelj ju je uvjeravao da potpiše papir govorio joj je da zašto mu to radi i tada je ona od pritiska izletjela van iz sobe i trčala je po domu te je naišla na voditelja ĆS kojem je rekla da više ne može izdržati taj pritisak i da zove policiju, nakon toga se vratila u sobicu i primijetila je kako je kolegica ĆZ na kraju potpisala papir, ne zna kako ju je uspio uvjeriti. Ravnatelj je tada rekao ĆS da može ići, da nije potreban i ravnatelj ju je ponovno počeo uvjeravati da potpiše papir jer je to za njega vrlo važno da je bolestan, da ima sina, ali joj je i rekao da se lako može pronaći nepravilnosti u radu sobarica. Ona je i nadalje ustrajala da neće potpisati papir i tada je ponovno istrčala iz sobice i dotrčala do ambulante i tamo su se nalazili tehničar ES, ČG i DG i one su vidjele da je u rastresenom stanju i tada ju je ČG uvela u ambulantu doma i posjela na stolicu. Nakon toga se vratila u svoju sobicu te ju je na posljetku UG prema uputi voditelja ĆS odvezla na hitni prijem u bolnicu. Oštećenica je tijekom iskazivanja u više navrata plakala, a najviše tijekom opisivanja događaja od 15. listopada 2020. kada je zatražila da nakratko napusti sudnicu. Neželjena dodirivanja su se događala kontinuirano, kad god je optuženik imao priliku, nekada je to bilo svaki dan, a nekada kada se ne bi sreli takvih događaja nije bilo. Može reći da je neželjeno dodirivanje prestalo, tj. zadnji put se dogodilo 18. rujna 2020. Prilikom tih neželjenih kontakata optuženik bi se najčešće došuljao s leđa i ona kada bi se okrenula već bi mu osjetila dah. Od tih kontakata došlo joj je da joj se zgadio život. U više navrata mu je riječima i svojim postupcima dala do znanja da ne želi da ju dodiruje na taj način. Kada bi se šuljao s leđa znao bi joj se priljubiti uz tijelo svojim tijelom. Optuženik se znao unositi u lice, ulaziti u intimni prostor tijelom, a ona se znala izmicati od njega. U odnosu na događaj iz 2019. kada je govorila o tome kako joj je u blagovaonici optuženik prišao s leđa te ju svojom desnom rukom primio za lijevo rame te naramenicom grudnjaka palcem ruke lagano klizio do sredine leđa, navodi kako je tada palcem ruke optuženik prošao ponovno po naramenici grudnjaka od područja sredine leđa do ramena. Kada su ĆS i optuženik zbijali proste šale bile su korištene vulgarne riječi p… i k…., a šale su bile izricane općenito, nevezano konkretno za nju i VS. U vezi svih tih događaja navodi kako se osjećala poniženo i kako do tada nikada nije bila bolesna.

13. Oštećenica AS u svom iskazu navodi da u trenutku kada je 2019. optuženik došao za ravnatelja ona je radila kao prodavač u kantini i negdje nakon mjesec do dva od kada je ravnatelj došao na to radno mjesto on je počeo dolaziti do kantine i u tim situacijama bi joj znao prići sučelice i svoju lijevu ruku staviti na njeno desno rame u kojim situacijama je ona osjećala nelagodu i pitala se s kojim pravom on to čini, no nekako mu je to tolerirala budući da je znala da se optuženik poznaje s njenim suprugom. Takva radnja se znala ponavljati skoro svaki dan. Nekada ju je rame od tog njegovog stavljanja ruke na rame znalo i zaboljeti. U tim situacijama optuženik ju je znao ponekad uštipnuti za obraz te joj je znao reći: "sve si ljepša i ljepša". Sjeća se jednom prilikom u ponedjeljak ju je pitao: "Kako je prošao vikend? Je li bilo šta?". To pitanje se po njenom mišljenju odnosilo na to da li je tijekom vikenda imala seks. Kada se vratila s godišnjeg odmora u lipnju 2020. optuženik ju je u više navrata znao štipkati ispod grudi u kojim situacijama se ona izmicala od njega, a to se događalo u kantini te bi se u tim situacijama optuženik nalazio njoj sučelice. Negdje početkom srpnja 2020. na hodniku su bili optuženik i SS i optuženik ju je pozvao da dođe u ured socijalne radnice po novac kako bi mu donijela kavu iz caffe aparata. U tom trenutku SS se nešto zadržala na hodniku i u ured socijalne radnice ušli su samo optuženik i ona i tada joj je optuženik dao novac za kavu i kada se ona okrenula da izađe iz ureda u tom trenutku ju je optuženik uštipnuo za stražnjicu, a ona se okrenula i rekla mu: "halo", izašla je iz ureda i bila je šokirana, osjećala se kao drolja. O problemima s optuženikom ispričala je svom suprugu i on je pokušao stupiti u kontakt pozivima i porukama s optuženikom, no nije uspio, tako da se suprug obratio GZ kojem se požalio na njene probleme koje ima s optuženikom. Sjeća se jedne prigode tijekom ljeta 2020. kada je u prostoriji računovodstva štambiljala blokove i u računovodstvu su bili prisutni optuženik, FS, BG, ŽS i AG. Prilikom štambiljanja blokova ona je sjedila na stolici, a optuženik joj je hodajući prišao s leđa i stavio joj ruku na leđa, a nakon toga ruke na jedno rame, pa i na drugo rame, a ona se odmicala. Prvo je stavio jednu ruku na jedno rame i iz razloga što se ona počela izmicati stavio je drugu ruku na drugo rame kako bi ona stajala mirno. Prisutne cure vidjele su da se ona os jeća nelagodno te su joj rekle da sljedeći put sjedne na drugo mjesto bliže njima kako bi izbjegla situaciju koja joj se dogodila. Od 7. do 31. srpnja 2020. zatražila je bolovanje zbog cijele ove situacije s optuženikom koja ju je psihički pogodila i doktorica joj je tada prepisala tablete Xanax. Oštećenica nakon što je iskazivala o tome kako je bila na bolovanju plače. U kolovozu 2020. je tražila da joj se odobri godišnji odmor i optuženik joj je odobrio samo 8 dana. Krajem lipnja 2020. obratila se KS u vezi problema koje ima s optuženikom i ona ga je uputila da se obrati i napiše pismo ŠZ koja je po rasporedu poslova bila ovlaštena za zaprimanje takvih pritužbi djelatnika. U tom pismu je opisala svoju situaciju te probleme koje ima s optuženikom u vidu seksualnog uznemiravanja i mobbinga. Nakon toga u dom je došla inspekcija Ministarstva rada pa je inspektorica rekla FS da bi ono njeno pismo trebalo biti dostavljeno Ministarstvu rada. Njen suprug je pokušao mailom pismo poslati Ministarstvu rada, no mail nije prošao, pa je nakon skupa radnika KS mailom uspjela proslijediti to pismo Ministarstvu rada. Negdje u listopadu 2020. domom je počela kružiti anketa, tj. lista na koju se trebalo potpisati i kojim potpisom bi potpisnik potvrđivao kako nije bio seksualno zlostavljan od strane ravnatelja i ona se na tu listu nije željela potpisati i na mjestu njenog imena je povukla crtu da ju ne može potpisati nitko drugi. Nakon nekog vremena počeo je kružiti drugi papir istog sadržaja i ona je ponovila da ne želi potpisati. 15. listopada 2020. optuženik je uzeo čisti papir i sam je išao od jedne do druge tehničke službe i tražio je da se osobe potpišu, a sjeća se da je to bilo 15. listopada jer je tada pozlilo BS. Taj dan je bila u kantini, optuženik je došao i rekao joj: " IZ hoćeš mi pomoći, ja sam tebi pomogao da ideš na godišnji odmor", na što mu je odgovorila da se savjetovala s odvjetnikom, a optuženik je na to reagirao riječima: "Koga si zvala?". U jednom trenutku je začula plač i jedna od korisnica doma joj je rekla da ZS plače. Kada je došla do BS primijenila je da je ista jako uznemirena, tresla se i tada ju je odvezla u sobu od sobarica i tamo su bili ĆS i ĆZ. ĆS je rekao da je potrebno da netko odveze ZS na hitni prijem i ona ju je odvezla automobilom na hitni prijem i tamo su Č dali infuziju i lijekove, a ona je bila u takvom šoku da se jedva potpisala na porti. Nakon toga se javila ĆS na telefon i vratila se u dom gdje ju je na ulazu od doma dočekao ravnatelj i pitao ju: "Što je Č", a ona je odgovorila: "Plače i pita što će biti s njenim sinom." i rekla mu: "Pa valjda vi znate najbolje jer ste vi bili s njom.", na što je ravnatelj rekao kako joj je morala nešto reći, te ju je pitao kako to da se ona ne trese u ovoj situaciji na što mu je odgovorila da svaka osoba drugačije reagira. Tog 15. listopada 2020. optuženik joj je napisao i otkaz zato što je samoinicijativo napustila radno mjesto, no taj otkaz je bio poništen jer je ĆS rekao optuženiku da ju je on poslao odvesti ZS na h itni prijem. Nakon ovog događaja od 15. listopada 2020. optuženik joj nije želio potpisati potvrdu o tome da radi na puno radno vrijeme, a koja potvrda joj je bila potrebna radi ostvarivanja nekih prava u vezi njenog djeteta s poteškoćama u razvoju, a smatra da joj optuženik tu potvrdu nije želio potpisati iz razloga što ona nije potpisala onu anketu o tome kako nije bila spolno zlostavljana. Na radnom mjestu je izdržala do 30. listopada 2020. i tada je otišla na dugotrajno bolovanje. Što se tiče radnji štipkanja ispod grudi svjedokinja navodi kako se ne sjeća da li bi joj optuženik u tim prilikama išta govorio. Te radnje su se ponovile par puta, tijekom ljeta 2020., a najviše u lipnju 2020. Radnje stavljanja ruke na rame su se ponavljale kroz vrijeme sve do 15. listopada 2020., dakle, do događaja kada je pozlilo BS i kada ju je vozila na hitnu pomoć. U situacijama kada ju je optuženik štipkao ispod grudi bilo joj je neugodno i izmicala se. Negdje početkom listopada 2020. počela se zaključavati u kantinu čim bi začula glas optuženika. Kada se povjerila KS ona joj je tada rekla kako je imala slična iskustva s optuženikom i da ju je optuženik znao uštipnuti za stražnjicu i ispod grudi. Sjeća se da ju je ZS nazvala jedno popodne sva bijesna i rekla joj je kako joj je optuženik stavljao ruke na ramena u kuhinji. Čula je iz priče bivše ravnateljice da je GS trebala dobiti otkaz na način da je se prebaci u vešeraj, pa da joj se nakon povratka s godišnjeg odmora uruči otkaz. Uslijed postupanja optuženika osjećala se jadno, neugodno i bojala se da joj nitko neće vjerovati jer je optuženik ipak ravnatelj. Situacije u kojima je optuženik stavljao ruku na njeno rame su mogli vidjeti VS, ĆZ, RG, ali i druge osobe koje bi se zatekle. Te radnje primanja za rame događale su se redovito, gotovo svakodnevno. U jednom trenutku optuženik je od nje zatražio da korisnicima doma nosi pojačane obroke, ali oštećenica je to odbijala učiniti iz razloga što je smatrala da ta radnja u sebi nosi rizik i da ona nije osposobljena posluživati pojačane obroka, već da te obroke korisnicima trebaju davati njegovate lji. U tom smislu zatražila je od optuženika pismeni nalog kako bi sebe oslobodila od odgovornosti u slučaju da se nešto dogodi nekom od korisnika. Za vrijeme pandemije Covid tehničar EG ju je optužio da ne nosi masku i rukavice, što nije bilo točno i ona je to redovito nosila pa su ju tako jednom prilikom EG i optuženik slikali kada je s maskom i rukavicama brojala novce iz blagajne i slali su te fotografije u stožer kako bi potvrdili da se u našem domu poštuju mjere stožera. U toj situaciji je ona prigovorila te je rekla da ne želi da ju se slika, na što je optuženik rekao: "ja sam dobar, ali kad poludim", a ona je bila ljuta zbog toga što su ju slikali i što su na neki način od nje radili budalu jer su ju prvo optužili da se ne pridržava mjera, a onda su ju slikali za primjer. Kod inkriminiranih događaja koji su se događali u prostoru kantine nakon radnji optuženika koje mu se stavljaju na teret ona optuženiku nije ništa posebno govorila već se izmicala i osjećala je nelagodu. Ne sjeća se točnog datuma kada je podnijela kaznenu prijavu. Ispred kantine postoje stolice na kojima često sjede korisnici i kantina je iza velikog stakla iza kojeg se sve vidi, ali ne zna da li je tko vidio radnje koje se inkriminiraju optuženiku. Nije obijala nikakav radni nalog optuženika i nije odbijala izdavati račune kompjuterski već smatra da nije postojala mogućnost rada na računalu jer je računalo bilo prestaro. Istina je da je slala pismo FS. Potvrdu o tome da radi na puno radno vrijeme naknadno je dobila, a nakon što je otišla na bolovanje i nakon što je suprug nazvao ministarstvo.

14. Svjedok HG u svom iskazu navodi da je u inkriminirano vrijeme bila zaposlena na radnom mjestu šefice računovodstva u domu i nalazila se na porodiljnom dopustu do lipnja 2020. Kada se vratila s porodiljnog dopusta u lipnju 2020. primijetila je da su odnosi u domu jako narušeni i načula je da je bilo fizičkih kontakata u smislu da je optuženik znao stavljati ruku na rame oštećenicama AS, KS i ZS. Iz tih priča je zaključila da su to bili neželjeni kontakti, ali se ne može očitovati o tome da li su to bili kontakti seksualne prirode ili nisu. Jednom prilikom je svjedočila događaju u računovodstvu kada je AS sjedila na stolici te joj je s boka prišao optuženik stojeći pokraj AS te joj je stavio jednu ruku na njeno rame i u tom trenutku se vidjelo da AS to nije ugodno. Promatrala je tu situaciju i teško je reći je li taj dodir bio seksualne prirode budući da svatko to može doživjeti na svoj način. Događaj kojem je svjedočila između optuženika i AS bio je takav da je držanje ruke na ramenu trajalo nekoliko sekundi, kojom prilikom je optuženik nešto pričao, ali ne zna što i ne zna kome se obraćao. Tom prilikom se oštećenica AS izmicala i tiho govorila: "ne". Oštećenice KS i AS su joj se povjerile kako ih je optuženik znao dodirivati i niže po leđima, po linijama grudnjaka, te da ih je znao uštipnuti za stražnjicu. To su joj njih dvije rekle negdje u srpnju 2020. Nakon događaja između oštećenice AS i optuženika u računovodstvu kojem je svjedočila, kada bi oštećenica D kasnije znala dolaziti u računovodstvo sjedala bi na drugo mjesto bliže nje budući da je to mjesto bilo udaljenije od vrata i vjerojatno se tamo osjećala sigurnije. Tijekom događaja kojem je svjedočila optuženik je stavio svoju jednu ruku na rame oštećenice AS. Točno je da je optuženik znao prigovarati oštećenici AS zašto ne radi kompjutersku obradu trgovine, tj. zašto to radi ručno. Kada je govorila o tome da je čula za neprimjerena dodirivanja može reći da je te informacije čula samo od oštećenica, a ne i od drugih djelatnika doma. GS je dobila otkaz zato što je jednu djelatnicu vrijeđala navodno na vjerskoj osnovi. U vrijeme sastavljanja nove sistematizacije radnih mjesta ona je bila na porodiljnom dopustu, ali kako je saznala oštećenica GS je bila premještena tada u sistematizaciji rada na radno mjesto u vešeraju, ali u stvarnosti nije nikada premještena na to radno mjesto. U to vrijeme je kolegica JZ bila premještena iz vešeraja u njegovatelja.

15. Svjedok CG u svom iskazu navodi da je od 2008. do 2013. radila na radnom mjestu ravnateljice predmetnog doma, a nakon toga je prešla na radno mjesto pročelnice u Županiji. U periodu dok je optuženik bio ravnatelj doma znao ju je telefonski nazvati u 2-3 navrata budući da su se prethodno poznavali iz Županije, jer je i on bio prethodno pročelnik drugog resora u Županiji i požalio joj se tom prilikom da ima problema s nekim od zaposlenica koje ga optužuju za spolno uznemiravanje, tj. da je nekom stavljao ruku na rame. ZS ne poznaje jer je ona zaposlena nakon što je ona otišla iz doma. GS i AS poznaje iz perioda dok je radila u domu, ali s istima nije imala nekih neposrednih kontakata budući da su one u svakodnevnom poslu kontaktirale s voditeljem svog odjela. KS poznaje iz razdoblja dok je radila u domu i kada je došla za ravnateljicu sjeća se da je ona od ranije imala određeni sukob s bivšom glavnom sestrom, pa je zatražila da joj ona bude neposredno nadređena. U to vrijeme ona je obavljala poslove organiziranja priredbi i sportskih aktivnosti za korisnike doma, dok su poslovi fizioterapeuta bili u drugom planu. Sjeća se jedne incidentne situacije iz tog perioda kada je KS organizirala jednu priredbu na kojoj su korisnici izveli skeč u smislu da SS voli primati poklone i to se njoj nije svidjelo i tada joj je rekla da više neće raditi na organiziranju priredbi nakon čega je ona otišla na bolovanje. Ukupno može reći da je opća situacija u domu dok je ona bila ravnateljica bila jako dobra. Što se tiče organizacije rada u domu ravnatelju je nadređeno upravno vijeće doma, koje se sastoji od predstavnika ministarstva, predstavnika radnika i predstavnika korisnika. Osnivač doma je resorno ministarstvo. Kada je ona došla za ravnateljicu GS je već bila zaposlena i otvorila se mogućnost prema rasporedu poslova da se nju prebaci na mjesto njegovateljice, a do tada je radila na mjestu spremačice, time da je GS imala uvjete za radno mjesto njegovateljice. Može reći da je na mjestu njegovateljice bila veća plaća nego na radnom mjestu spremačice. Predmetna preraspodjela radnika s jednog na drugo radno mjesto bila je potpuno u njenom djelokrugu poslova tj. ovisila je o njenoj odluci, ali naravno da se ta preraspodjela uklapa u sistematizaciju radnih mjesta. Za predmetne preraspodjela s jednog radnog mjesta na drugo ona je iz predostrožnosti tražila prethodne suglasnosti ministarstva iako joj to nije bilo nužno. U periodu dok je bila ravnateljica u domu je postojalo radničko vijeće, dva sindikata radnika i osoba ovlaštena za zaštitu dostojanstva radnika. Na preraspodjelu koju izvrši ravnatelj radnik je imao pravo prigovora upravnom vijeću. Funkcija povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika bila je zaprimanje prijava zbog spolne diskriminacije, spolnog uznemiravanja ili bilo kakve druge vrste uznemiravanja, a u vrijeme dok je ona bila ravnateljica takvih prijava nije bilo. Procedura kod podnošenja prigovora povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika je takva da nakon zaprimanja prigovora povjerenik zatraži očitovanje suprotne strane (prijavljene strane), pa ako nakon toga ne bi došlo do mirenja onda se predmet upućuje upravnom vijeću koje odlučuje da li će prijavu proslijediti nekom od pravobranitelja ili ministarstvu. Ona je za pročelnicu imenovana krajem 2013. dok je optuženik došao raditi u Županiju kao pročelnik za gospodarstvo krajem 2015. Zajedno su radili nekih 4 godine na način da bi zajedno bili na kolegijima i na različitim projektima i nije stekla dojam da bi optuženik bio neugodan čovjek, „čak dapače“. Optuženik je imao običaj kod pozdravljanja staviti ruku na rame druge osobe, a ona je doživljavala to kao njegov iskaz simpatije i naklonosti prema toj drugoj osobi kojoj se obraća. Nije nikada vidjela niti čula da bi optuženik spolno uznemiravao bilo koju osobu, bilo na radnom mjestu ili izvan njega. Sjeća se kako je jednom prilikom u šali KS nju primila za stražnjicu u jednom duhovitom kontekstu. O proceduri funkcioniranja doma, ali i o stvarnom provođenju te procedure govorila je za period dok je ona bila ravnateljica, do kraja 2013. tj. ona ne može govoriti o tome kako su stvari u stvarnosti izgledale za vrijeme dok je ravnatelj bio optuženik time da smatra da su zakonski okviri bili isti. Nakon što je optuženik otišao raditi za ravnatelja u dom znali smo se viđati po nekoliko puta godišnje. Bila je, a i danas je u poznaničkim odnosima s optuženikom. Kao poznanik joj se nije povjeravao. GS je unaprijedila na radno mjesto njegovateljice zato što je imala uvjete, ali i zato što je smatrala da je njoj to tada najpotrebnije. Voditeljica koja je bila nadređena GS nije se nikada žalila na rad GS. Može reći da je GS bila veseo radnik i ok. U njeno vrijeme po sistematizaciji posla je bio potreban veći broj njegovatelja i to je jedan od razloga zašto je GS prebačena na to radno mjesto. U vezi poslova fizioterapeuta može reći kako nije bilo dovoljno aparature za rad fizioterapeuta, pa je i to bio jedan od razloga zašto je KS se bavila poslovima organiziranja priredbi i sl. Nije nikada bila u nikakvom sukobu niti je imala problem s radom KS. Sistematizaciju radnih mjesta donosi ministarstvo na prijedlog upravnog vijeća.

16. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim. Ova svjedokinja nema neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima tako da je njen iskaz manje značajan. Točno je kako ova svjedokinja navodi kako su oštećenici KS poslovi fizioterapeuta bili u „drugom planu“, no svjedokinja navodi kako zapravo kao ravnateljica i nije imala problema s radom oštećenice KS, te kako je u domu nije bilo dovoljno aparature za rad fizioterapeuta.

17. Svjedok ŽS u svom iskazu navodi kasko je u periodu dok je ravnatelj bio optuženik radila kao administrativni referent. Sjeća se da kada je u njihov ured znala dolaziti AS i kada bi u ured došao ravnatelj on bi nju tada dodirnuo po ramenu na način da bi ruku zadržao 1-2 sekunde i primijetila je da je AS u tim trenutcima negodovala izmicala se i okretala je očima, pa je tako tražila da kada sljedeći put dođe u njihov ured da sjedne na jedno udaljenije mjesto na kojem je optuženik ne bi mogao dodirivati. Nije pristalica takvih dodirivanja, a po izrazu lica AS zaključila je da i njoj to ne odgovara. Ne može se izjasniti o tome je li to dodirivanje imalo seksualne konotacije jer svatko takvo dodirivanje može doživjeti drugačije, a ona svakako nije pristalica takvog dodirivanja. Identična situacija događala se i s oštećenicom KS kada se nalazila u njihovom uredu, a tamo je znala piti kavu i jesti gablec. Radilo se o istim dodirima kako je opisala kod AS i KS je na isti način negodovala zbog tih dodira i jednako kao i AS tražila je da sjedne nešto dalje da ju optuženik u sljedećim situacijama ne bi mogao dodirivati. Njen je posao bio da dostavlja upozorenja i otkaze radnicima pa se sjeća da je jednom prilikom dostavila jedno upozorenje oštećenic i GS koliko se sjeća to je bilo zbog neke diskriminacije i GS se tada jako uzrujala nakon čega je došao ravnatelj, a GS ga je pitala zašto je dobila to upozorenje na što joj je ravnatelj odgovorio: „Nemojte se sekirati ne mora to ništa značiti“. Sjeća se da je nakon 2 tjedna GS dobila otkaz i ona joj ga je uručila. Optuženik dok bi stavio ruku u predjelu ramena oštećenice AS i KS ruku bi pomicao gore dolje do polovice nadlaktice i po predjelu lopatice. Za svaku od oštećenica može reći da je vidjela 2 -3 puta kako ih je optuženik dodirivao. Oštećenice se nisu nešto duboko povjeravale, no rekle bi joj da ih dodirivanje optuženika jako smeta, da im izaziva nelagodu i stres i da to ne mogu podnijeti, te su joj znale reći da ne znaju što da naprave u vezi te situacije. Upozorenje koje je uručila oštećenici GS odnosilo se na neku situaciju u kojoj je oštećenica GS nešto rekla ŠS na vjerskoj osnovi. Kada je oštećenici GS predavala upozorenje ona je bila pod jakom stresom i plakala je. U uredu računovodstva uz nju je radila kolegica BG, FS i HG. U inkriminirano vrijeme ona je bila sindikalni povjerenik i na neki način spona između radnika i sindikata i kada bi joj se neki radnik obratio ona bi radnikov upit proslijedila sred išnjici sindikata koji bi joj onda odgovarali, a ona je taj odgovor dostavljala radniku na kome je bila odluka da li će što dalje poduzeti. Oštećenica GS joj se u vremenu od travnja 2019. do 5. studenog 2020. nije obraćala kao sindikalnom povjereniku. Koliko se sjeća misli da je bilo raspravljeno na sjednicama upravnog vijeća u vezi neprimjerenih spolnih dodirivanja, ali ne može točno reći o čemu se radilo. FS je bila povjerenica za zaštitu dostojanstva radnika i ne zna da li su se oštećenice njoj obraćale. KS, ZS i AS se nisu njoj obraćale u vezi spolnog uznemiravanja. Oštećenica AS u kantini je imala najstariji kompjuter i informatičari nisu mogli na taj kompjuter instalirati nove programe, a to je tako ostalo do danas.

18. Svjedok LG u svom iskazu navodi kako je u inkriminirano vrijeme jednom mjesečno dolazio u dom kao psihijatar odraditi ambulantu koja se sastojala od pregleda 10-15 pacijenata i s njim je tama komunicirala glavna sestra NZ. U tom periodu viđao je optuženika, tako da ga je vidio prilikom potpisivanja ugovora o pružanju njegovih liječničkih usluga domu, ali i prilikom konzultiranja ako bi se optuženik interesirao o zdravstvenom stanju pojedinog štićenika. U tom periodu nije čuo za eventualne pritužbe zaposlenika doma na rad optuženika, nikada nije od oštećenica čuo za bilo kakve pritužbe dok je radio u svojstvu liječnika u domu, ali kasnije je bio u određenim kontaktima s oštećenicama koje bi dolazile u bolnicu u hitnu psihijatrijsku ambulantu. Ne sjeća se točno vremena kada su oštećenice dolazile u hitnu psihijatrijsku ambulantu, ali o tome postoje pisani tragovi u dokumentaciji bolnice. Pretpostavlja da su oštećenice u hitnu ambulantu dolazile nakon inkriminiranog razdoblja.

19. Svjedok VS u svom iskazu navodi da se sjeća jednog događaja kada su ZS i ona čistile ured koji je trebao biti ured od gospodina ravnatelja i dok su one čistile taj ured ĆS i optuženik su ispred ureda pričali neprimjerene viceve na što sam im je rekla: "Ostavite nas na miru da obavimo posao" i u jednom trenutku je optuženik njima rekao: "da nas treba zatvoriti s dva dečka", da ne budu same, na što je Č odgovorila: "Taj film nećete gledati" i bila je dosta uznemirena, a i ona je bila uznemirena, ali nešto manje. Ona je taj navod da ih treba zatvoriti s dva dečka shvatila u prostom smislu i one su se osjećale neugodno. Može reći da ima saznanja kako se optuženik nakon prijave događaja koji su predmet ovog kaznenog postupka obratio njenom suprugu koji je također zaposlenik doma i pitao ga kako će ona svjedočiti u vezi tih događaja na što mu je suprug odgovorio da će ona govoriti istinu. Kolegica Č joj se znala u nekoliko navrata požaliti kako joj optuženik zna stavljati ruku na rame, da zna prilaziti blizu nje sprijeda ili straga tako da ona može osjetiti njegov dah i zbog toga je tražila da ne čisti sama već da joj ona radi društvo. Bila je na bolovanju od 24. rujna 2019. i dosta dugo je nije bilo na radnom mjestu i misli kako tijekom 2020. nije radila. Sjeća se jednom prigodom da je KS došla u njihovu sobicu gdje piju kavu i požalila im se kako ju je optuženik krenuo dirati, ali je rekla da o tome ne može govoriti detalje jer joj je neugodno. I oštećenica AS joj je znala reći kako je imala takvih neugodnih situacija s optuženikom. Kada je svjedočila o tome da su ĆS i optuženik pričali viceve ispred ureda tada je mislila kako su ti vicevi sadržavali prostote i vulgarnosti u smislu odnosa muškaraca i žena. Osim opisanog događaja kada su ZS i ona čistile budući ured optuženika i kada su optuženik i ĆS pričali vulgarnosti ona inače nije doživjela nikakve vulgarnosti ili neugodne situacije od strane optuženika. Ne može se precizno izjasniti o tome kada se dogodio događaj o kojem je svjedočila kada su ZS i ona čistile budući ured optuženika i može reći da sada više nije sigurna koje godine je otišla na bolovanje, tj. da li je to bio 24. rujan 2019. ili 24. rujan 2020., jer misli da su oštećenice otišle na bolovanje u studenom iste godine kad i ona. U vezi GS nema nekih konkretnih saznanja, jedino je iz pričanja čula da je bilo nekih problema između GS i optuženika jer je ona dobila otkaz itd. Događaj kada je s ZS čistila budući ured optuženika se dogodilo za toplog dijela godine, sjeća se da je bilo vruće i bio je negdje svibanj ili lipanj mjesec. Ne zna tko je u domu bio povjerenik za prava radnika. Ona ovaj događaj pričanje vulgarnih viceva za vrijeme dok su ZS i ona čistile ured optuženika nije nikome prijavila, a nema saznanja o tome da li je ZS taj događaj ikome prijavila neposredno nakon događaja. Ona i ZS nisu uvijek mogle biti u paru kada su radile, te je bilo situacija kada su bile svaka sama. Ne sjeća se kako je konkretno vulgarni vic glasio, ali zna da je vic ispričao optuženik. Prilikom pričanja vica ZS i ona su se nalazile u uredu, a ĆS i optuženik su bili na hodniku ispred ureda. U više prilika vidjela je kako je optuženik znao stajati u kantini vrlo blizu AS, s time da navodi kako je kantina jako mala.

20. Svjedok HS u svom iskazu navodi da se sjeća jednog popodneva kada su u blagovaoni na kavi bile LZ, ZS i ona i u blagovaonu je u jednom trenutku došao optuženik i prišao je BS s leđa i krenuo ju je dodirivati prstima po leđima ispod vrata preko radne uniforme prelazeći rukom od područja ispod vrata do kopče grudnjaka koja se nalazi na sredini leđa. Sjeća se da je nakon tog događaja ZS komentirala da što ju optuženik ima dirati i pipkati. Može reći da joj je optuženik dao jedan papirić na kojem je pisalo da je vidjela ZS i još jednu ženu da se dogovaraju i da je ona dala lažan iskaz prvi puta. Optuženik joj je rekao da nauči taj tekst koji se nalazio na papiriću kako bi to mogla ponoviti na sudu . Kad je bila drugi put na policiji došao ju je pitati je li dala iskaz kao i prvi puta. Prilikom događaja u blagovaoni ZS djelovala je uznemireno i pomicala se u trenutcima dok ju je optuženik dodirivao. Ne sjeća se je li optuženik tom prilikom išta govorio. ZS i AS su joj u više navrata znale reći kako ih optuženik zna pipkati i čudile su se da što on njih ima pipkati. Jednom prilikom je optuženik njoj i OG, glavnoj kuharici rekao: " da bi najradije jašio cijeli dan po nama". To je rekao nakon što je rekao da tko su Č i AS da bi on radije jašio po njima. Nakon što je drugi put dala svjedočki iskaz na policiji na ime njenog supruga stiglo je pismo koje ona sada prilaže na zapisnik i pretpostavlja da je to pismo poslano kao upozorenja njenom suprugu od strane optuženika. Nema saznanja u vezi odnosa optuženika prema GS i KS. Pretpostavlja da je optuženik znao kakav je ona iskaz dala prvi put na policiji zbog čega joj je i dao papirić s uputom kako treba svjedočiti. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza iz prethodnog postupka u kojem navodi: " ja se zaista ne sjećam datuma … tada je naišao ravnatelj NS koji je ušao unutra u salu i tom prilikom ZS koja se odmah do njega nalazila primio rukom za rame i sve nas pritom pitao kako smo. Ja se ne sjećam da li se tada još nešto dogodilo. Znam da je Č smetalo to što ju je primio za rame jer sam to vidjela iz njezinom ponašanja, točnije ona se izmicala… Meni se ZS osobno nije žalila na ponašanje ravnatelja" svjedokinja navodi kako je istina ono što je iskazivala danas na raspravi, a na policiji nije tako iskazala zato što joj je neposredno prije davanja iskaza umrla svekrva i tada je bila pod velikim stresom. Dakle točno je kako je iskazala danas na raspravi u vezi načina dodirivanja BS od strane optuženika. Optuženik ju je znao ponekada potapšati po ramenu, a jednom ju je i zagrlio oko struka, i ona takve njegove dodire nije smatrala spolnim uznemiravanjem. Točno je kako je optuženik znao i muškarce potapšati po ramenu. Točno je kako je optuženik znao potapšati po ramenu i druge muške i ženske djelatnike i ona to nije smatrala spolnim uznemiravanjem. U blagovaoni ZS je sjedila za stolom u bočnom položaju u odnosi na svjedokinju. Ona je u tom položaju mogla vidjeti leđa BS. One su znale u blagovaoni piti kavu (sobarice i kuharice zajedno) u poslijepodnevnim satima. U domu radi 36 godina i one u blagovaoni sve te godine sa sobaricama piju kavu. Uglavnom ljeti piju kavu u blagovaoni jer je ona klimatizirana, a tijekom drugih dijelova godine kavu piju u jednoj manjoj prostorijici. Ne zna da li je GS bila na popisu za potpisivanje u vezi prisutnosti na radu. Ima saznanja o tome da je GS kao višak trebala biti prebačena raditi u vešeraj.

21. Svjedok FS u svom iskazu navodi da o tkad je optuženik došao za ravnatelja stanje se pogoršavalo u domu i ljude je bilo strah ravnatelja u smislu ako nešto ne bi bilo učinjeno kako je ravnatelj to zamislio. U to vrijeme je bila povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika i ljudi su joj u strahu dolazili se požaliti na ponašanje optuženika prema njima. Krajem srpnja 2020 kada su nakon radnog vremena išle kući, KS joj se povjerila da ju je optuženik dodirivao po neprimjerenim mjestima i to za stražnjicu i za struk. Jednom prilikom u prostoriji računovodstva kada je tamo bila prisutna i KS došao je optuženik i neprimjereno ju je dodirivao po nadlaktici i po leđima i vidjelo se da je KS to bilo neugodno i ona se izmicala. Ne može tvrditi da li su ti dodiri imali seksualnu konotaciju, ali njoj je to bilo neugodno gledati. Nakon tog događaja KS više nije željela sjediti kada bi se nalazili u računovodstvu na početku stola već uvijek između dvije kolegice, a to iz razloga da joj optuženik ne bi ponovno prišao ako uđe u prostoriju računovodstva. Takvo dodirivanje KS je vidjela možda dva puta. AS je radila u kantini i kod nje u računovodstvo je donosila dnevni utržak i kada bi ušla u računovodstvo onda bi ona sjela na stolac njoj sučelice u kojem trenutku bi ostala leđima okrenuta vratima i tako je ona dva do tri puta vidjela kako je u tom trenutku u računovodstvo ušao optuženik i prišao je s leđa oštećenici AS te ju primio l ijevom rukom za lijevo rame, desnom rukom za desno rame te ju je dodirivao po leđima rukom pokretima lijevo desno. Nakon tih događaja oštećenica AS više nije željela sjediti na toj stolici kada bi ulazila u računovodstvo već bi sjela između drugih prisutnih žena tamo. Ne može se konkretno izjasniti o tome da li su ti dodiri imali seksualnu konotaciju no ona si to sigurno ne bi dozvolila. U rujnu 2020. oštećenice AS i BS su joj se obratile da imaju problema zbog neprimjerenih dodirivanja od strane optuženika i pitale su ju što da naprave na što ih je ona uputila da se obrate predsjedniku upravnog vijeća. Može reći da u tom periodu optuženik vršio stalni mobing nad oštećenicama, ali i nad svim zaposlenicima doma. Jednom prilikom je doživjela neprimjereni komentar od optuženika kada je u ured donijela kavu, a on joj je tada rekao da bi bila dobra konobarica. Kada je vidjela dodirivanje optuženika prema oštećenici KS u tim situacijama optuženik je oštećenicu KS više puta povlačio ruku gore dolje po nadlaktici i lijevo desno po leđima, dakle nije se radilo o dodirivanju u samo jednom potezu. AS joj je rekla kako joj je optuženik jednom prišao dok je bila u kantini i stavio joj ruku na rame, a njoj je to bilo neugodno. Ne sjeća se i ne zna da li joj je oštećenica BS konkretizirala na koji način ju je optuženik dodirivao, ali zna da joj je rekla kako ju je neprimjereno dodirivao. Ima saznanja kako su se oštećenice obratile predsjedniku upravnog vijeća GZ i kako im je on rekao da će on to riješiti i ako treba da će ih uputiti na pravobraniteljicu, i oštećenice su na kraju bile upućene da se jave pravobraniteljici. Nju je bilo strah uzeti pisane prijave od oštećenica jer je razmišljala da ako postoji pisani trag da oštećenice i ona riskiraju dobiti otkaz jer se tu ipak radilo o ravnatelju i smatrala je da je jedino što ona može je uputiti ih upravnom vijeću. Kada je došla kontrola iz Ministarstva to joj je na neki način pomoglo i pitala je te osobe iz kontrole što ona može napraviti, a jedna od osoba joj je dala mail na koji se može obratiti. Sjeća se da su se održavali sastanci u domu kojim je tema bila podnošenje anonimnih prijava protiv optuženika. Određeni ljudi koji su bili oko ravnatelja ismijavali su se iz tih anonimnih prijava. Kada je se pita da li zna nešto o vršenju mobinga nad GS navodi kako je mobing vršen nad svima njima zaposlenicima doma. Sjeća se da je u veljači 2021. GS dobila otkaz s obrazloženjem da je nekoga vrijeđala na nacionalnoj osnovi i u tom trenutku je bila u njenoj kancelariji i tamo se nalazio optuženik, a oštećenica GS je plakala i rekla je: "zašto vi to radite, ja nisam nikog vrijeđala, ja nisam takva osoba i nisam ništa kriva", a optuženik je samo odgovorio: "dobro, dobro" i onda izašao van iz prostorije, a oštećenica GS je sljedeći dan dobila otkaz. Nju je na poziciju povjerenika za zaštitu dostojanstva djelatnika 2008. imenovala tadašnja ravnateljica CG i njen posao na toj poziciji je bio da povodom pritužbi djelatnika provede odgovarajući postupak, sačini zapisnik i izradi odluku koju dostavlja upravnom vijeću doma. Tijekom inkriminiranog perioda ona nije provela niti jedan takav postupak unatoč tome što tvrdi da je nad svima bio vršen mobbing jer su se svi bojali prijaviti. Ona je djelatnicima u tom vremenu rekla da je najbolje da joj se ne obraćaju s bilo kakvim pismima već da se za pomoć obrate izvan doma. Nema saznanja da bi se itko od djelatnika u tom periodu obratio nekom izvan doma osim oštećenica u ovom postupku. Oštećenice su se obratile nadležnoj pravobraniteljici i udruzi B.a.b.e. U unutarnjem ustrojstvu doma neposredno nadređeno ravnatelju je upravno vijeće, a ona je bila član upravnog vijeća. Po njenim saznanjima upravno vijeće nije raspravljalo o pitanjima spolnog uznemiravanja u odnosu na oštećenice KS, BS i AS, niti o pitanju mobbinga u odnosu na oštećenicu GS. Kada se svjedokinji predočava zaključak upravnog vijeća doma od 20. listopada 2020. u kojem između ostalog stoji: "radi provedbe naređene mjere preispitivanja odgovornosti ravnatelja za možebitno seksualno uznemiravanje djelatnica…. Upravno vijeće provelo je i informativni razgovor s gore navedenim, osobama i zatražilo dodatna pojašnjenja. Iz pisanih i interpretativnih izjava ne može se utvrditi počinjenja djela koje se ravnatelju stavljaju na teret." svjedokinja potvrđuje kako je ona jedan od potpisnika tog zaključka te navodi kako je to tada tako potpisala iz razloga što je smatrala da treba čuvati kao tajnu što su joj oštećenice rekle, a kako one ne bi dobile otkaz. Ne zna da li je netko u tom periodu dobio otkaz zbog prijave ravnatelja, ali se u tom periodu stalno prijetilo otkazima. Može reći da joj je jednom prilikom gospodin KZ, nakon što je došao iz ministarstva gdje su mu navodno poručili da smiri situaciju u domu, rekao da najbolje da sazove vijeće radnika i da djelatnike na neki način primiri, jer bi u suprotnom netko mogao dobiti otkaz. Kada je govorila o događaju gdje je svjedočila kako je optuženik neprimjereno dodirivao KS to se dogodilo negdje 2020. godine. Kada je govorila o događaju gdje je svjedočila kako je optuženik neprimjereno dodirivao AS to se dogodilo negdje prije ljeta 2020. U inkriminiranom periodu na mobbing joj se došlo požaliti još više ljudi, ali se ne sjeća konkretnih imena. Ne sjeća se da bi dobila od optuženika nalog da AS osposobi za rad na računalnoj blagajni, i za rad na obračunu plaća. Njeno svjedočenje nije osveta optuženiku zato što joj je ukazivao na propuste u njenom radu jer se uglavnom nitko nije žalio na njen rad. Ne zna kada i na koji način su se konkretno oštećenice obratile predsjedniku upravnog vijeća GZ. Osobe iz ministarstva su uputile oštećenice da se jave pravobraniteljici, ali ne zna kada su one to učinile. Točno je kako je optuženik od nje tražio negdje u siječnju 2020. pisano očitovanje od nje o tome da li je bilo kakvih pritužbi na rad optuženika i ona je u tom pisanom očitovanju navela kako nije bilo pritužbi. Točno je zapravo kako je predmetno izvješće napisala 9. listopada 2020. i kako je u tom izvješću navela kako nije zaprimila pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika, ali to je tada tako napisala iz razloga da sačuva tajnost, u smislu da zaštiti oštećenice od mogućeg otkaza. Ne sjeća se da je u inkriminiranom periodu bilo tko dobio opomenu pred otkaz. Oštećenica AS nije mogla prebaciti svoj rad na računalo jer računalo uopće nije imala i sve je to bila farsa. Sjednice upravnog vijeća su izgledale tako da su svi članovi osim nje prethodno izvijećali točku dnevnog reda prije sam sjednice i onda bi došli do nje i sjednica bi bila formalno provedena. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza iz prethodnog postupka: "sjećam se da je na sastanku upravnog vijeća doma jednom prilikom predsjednik upravnog vijeća KZ komentirao da bi pritužbe trebale biti potpisane i da bi trebalo zabraniti anonimne prijave i općenito da bi se trebalo zabraniti slanje bilo kakvih prijava u ministarstvo. Također je tom prilikom kolega KZ rekao da bi tome tko šalje anonimne prijave trebao dati otkaz ugovora o radu. Ja želim navesti da se s tim nisam slagala i da sam to i rekla na upravnom vijeću. Želim navesti da je kolega KZ želio da ja sazovem zbor radnika i da im zaprijetim u vezi podnošenja anonimnih prijava, ali ja to nisam napravila. Željela bih navesti d povodom pritužbi nije poduzeto ništa, da je ravnatelj sazvao zbor radnika na kojem su se čitale anonimne dojave u kojima je bilo prijave seksualnog zlostavljanja mobbinga i maltretiranja dakle sve ono što se u domu događalo." svjedokinja navodi kako je istina što je tada navela te navodi kako je predmetni KZ bio predsjednik upravnog vijeća. Kada se svjedokinji predočava kako u iskazu tijekom prethodnog postupka pred policijskim istražiteljem nije iskazivala kako je osobno vidjela neprimjereno dodirivanje KS od strane optuženika, već je tada iskazala jedino kako joj se KS o tome požalila svjedokinja navodi kako je istina ono što je danas iskazala da je u dva navrata osobno vidjela neprimjereno dodirivanje KS od strane optuženika i ne zna zašto o tome nije iskazivala pred policijskim istražiteljem. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza iz prethodnog postupka u kojem je navela kako je vidjela da je optuženik AS primio za rame, dok je danas iskazala da je optuženik tu oštećenicu primio za rame i dodirivao po leđima svjedokinja navodi kako je točno što je iskazala danas na raspravi i kako ne zna zašto dodirivanje po leđima nije spomenula pred policijskim istražiteljem, ali sigurno ne bi izmislila nešto što se nije dogodilo. Kada je davala iskaz pred policijskim istražiteljem bila je pod pritiskom jer je pazila na zaštitu tajnosti podataka, a ujedno je bila i povjerenik i član radničkog vijeća. Bila je pod pritiskom kao i svi i bojala se ravnatelja i cijele situacije u domu. Točno je kako je bila upozorena da mora govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo kada je iskazivala pred policijskim istražiteljem, ali unatoč tome je moguće nešto prešutjela radi zaštite tajnosti.

22. Svjedok ĆS je u svom iskazu naveo kako u početku nije ozbiljno shvaćao cijelu situaciju dok nije prisustvovao ovom pritisku u uredu sobarica u odnosu na ĆZ i ZS. Najprije je optuženik njemu povjerio zadatak da prikupi potpise na kojim bi potpisnici potvrđivali da nisu bili spolno uznemiravani i on je prikupio dio potpisa, no nije prikupio sve potpise jer se neki nisu željeli potpisati, na što ga je optuženik pitao gdje su ostali potpisi i onda je optuženik krenuo sam prikupljati preostale potpise, a njemu se taj postupak činio kao neka vrsta prisile prema djelatnicama, dok je optuženik tvrdio da mu je takav postupak sugerirala inspekcija ministarstva. Tog dana kada je došao u prostoriju od sobarica gdje su bile ĆZ, ZS i optuženik, ĆZ je imala suzne oči i kasnije mu je rekla da je morala potpisati, a ZS je plakala dok je optuženik gledao prema tlu i njemu je bilo neugodno pa je pitao da li može otići na što mu je optuženik rekao da ode gore. Nakon nekoliko trenutaka začuo je jako plakanje od strane BS i shvatio da je treba odvesti liječniku i nju je liječniku naposljetku odvela oštećenica AS. Nakon toga optuženik ga je pitao: "zašto si ih morao poslati na hitnu", rekao je da će one dobiti otkaz jer su neovlašteno napustile radno mjesto i da što će te dvije bosanke ispričati na hitnoj. Nakon tog događaja optuženik se ljutio na njega što ih je poslao na hitnu i uzeo je u ruke dvije liste njegovih plaća, jednu kada je bio na radnom mjestu ekonoma, a jednu na radnom mjestu voditelja, te mu je rekao: "to sam ti ja omogućio" u smislu da mu je omogućio bolje radno mjesto i rekao mu je: "tko ti više znači, ja ili dvije bosanke". Kada je trebao ići dati iskaz na policiju optuženik ga je pokušao instruirati kako da svjedoči na način da mu je napisao što treba reći. Svjedok na zapisnik predaje izjavu za koju navodi da mu je uručio optuženik u smislu da ga instruira o tome što da kaže na policiji. Na kraju svega kada je on 31. kolovoza 2021. otišao na godišnji odmor optuženik ga je maknuo s radnog mjesta voditelja ekonomsko-tehničke službe. U inkriminiranom periodu nije imao saznanja o eventualnom spolnom uznemiravanju oštećenica i ni jedna mu se nije o tome požalila, ali u to vrijeme su oštećenice smatrale kako je on na strani optuženika s obzirom da su se znali družiti. Poznato mu je da je optuženik GS prebacio s radnog mjesta njegovateljice na radno mjesto pralje, dok je svoju rođakinju JZ prebacio s radnog mjesta pralje na radno mjesto njegovateljice. Na radnom mjestu njegovateljice je veći koeficijent plaće. Istina je kako je optuženiku sugerirao da se ispriča oštećenicama ako je bilo čega neprimjerenog, no optuženik nije prihvatio tu sugestiju i rekao je kako one moraju dobiti otkaz jer su udarile na njegovu egzistenciju. Točno je kako ga je optuženik tužio zbog klevete zato što je dao izjavu u Jutarnjem listu. Radi se o parnici koja je još u tijeku.

23. Svjedok ĐS u svom iskazu navodi da je u inkriminirano vrijeme bila voditelj radne jedinice prehrane i ekonomsko pomoćno tehničkih poslova i bila je neposredno nadređena oštećenicama BS i AS. Može reći da sa te dvije oštećenice nikada nije bilo problema u poslu, one bi poslušale radne naputke i sjeća se da je ravnatelj naložio kako se korisnicima doma moraju dijeliti pojačani obroci i crna kava i oštećenica AS je to provodila po njenim naputcima. U odnosu na oštećenicu KS nema saznanja o njenom ponašanju na radnom mjestu, ona je radila u drugoj radnoj jedinici i korektno su surađivali kod raznih prigoda koje je oštećenica KS provodila s korisnicima. Krajem svibnja 2020. GS je bila na godišnjem odmoru, a ona je inače radila u radnoj jedinici medicine. U to vrijeme joj se obratio ravnatelj na službeni mobitel i rekao joj je da preko vikenda ima domaću zadaću "riješiti" GS. On joj je rekao da ona treba reći kako je ona senilna baba i da je zaboravila da joj je dala godišnji odmor, pa kako ona (GS) ne dolazi na posao da ona samo treba reći da ona ne dolazi na posao, a da nije na godišnjem odmoru i to bi bio razlog za otkaz. Kad joj je ravnatelj to rekao ona je samo plakala i rekla mu je da to neće učiniti. Osobno nije vidjela spolno uznemiravanje ravnatelja prema oštećenicama KS, BS i AS. Nije vidjela niti je čula u inkriminirano vrijeme za spolno uznemiravanje jer je bila fokusirana na posao i imala je jako puno posla. Nije nikada razgovarala s KS, BS i AS u vezi spolnog uznemiravanja jer je vjerojatno njih bilo sram. Radno mjesto pralje potpada pod nadležnost njene radne jedinice. GS je bila zaposlena na radnom mjestu njegovateljice na medicinskom odjelu i zna da se pričalo o tome da je 1. lipnja 2020. trebala potpisati novi ugovor kojim bi se prebacila u vešeraj u njenu radnu jedinicu. Smatra da su se GS željeli riješiti ravnatelj i glavna sestra, ali ne zna točno, jer ona nije bila višak u medicinskom odjelu i nije nikada došla raditi u njenu radnu jedinicu. GS se vodila imenom u evidenciji njene radne jedinice, ali ju ona nije bilježila jer stvarno ona nije radila u njenoj radnoj jedinici. Prije nego što je GS prebačena u vešeraj, iz vešeraja u medicinski odjel na mjesto njegovateljice bila je prebačena jedna djelatnica, te je bilo novo zaposlenih 4-5 njegovateljica. Nije joj poznato da bi GS bila prozivana na radnim sastancima na kojim sam bila prisutna. Ne zna zašto je GS dobila otkaz, ali ona nije željela da preko nje dobije otkaz. U vrijeme kada je ravnatelj od nje zatražio da preko nje GS dobije otkaz ona se vodila u njenoj evidenciji prisutnosti na radnom mjestu, ali ona ju nije upisivala u tu evidenciju jer ona stvarno nikada nije radila u njenoj radnoj jedinici. Šihtericu s imenom GS je dobila od ravnatelja i to se desilo u intervalu kada je GS trebala dobiti otkaz krajem svibnja 2020. Kada je odbila zahtjev ravnatelja da GS preko nje dobije otkaz ima osjećaj da se samo čekalo da ode u mirovinu i ravnatelj se tada okrenuo suradnji s TG. Njoj je bilo žao zbog cijele te situacije i plakala je svaki dan. Želi reći da nakon parnice u radnom sporu GS u kojoj parnici je ona svjedočila se nju počelo blatiti po društvenim mrežama s lažnih profila. Kada je govorila o tome da je GS trebala dobiti otkaz preko nje smatra da je to trebalo biti napravljeno tako da kada GS nekoliko dana ne dođe na posao u njenu radnu jedinicu (jer je radila u drugoj radnoj jedinici) da joj se onda uruči otkaz zbog nedolaska na posao, pa da u eventualnoj parnici u radnom sporu kasnije ona kaže kako je ona u evidenciju greškom zaboravila unijeti kako je ona u te dane zatražila godišnji odmor zato što je stara senilna baba. U mirovinu je otišla s 26. kolovoza 2020., a prije toga je bila na godišnjem odmoru na temelju rješenja koje joj je izdala osoba iz računovodstva ŽS i ona je pisala svima rješenja za godišnji odmor. U mirovinu je otišla s nepunih 47 godina radnog staža. Nije se moglo dogoditi da bi netko u njenoj radnoj jedinici otišao na godišnjih odmor bez da bi mu bilo napisano odgovarajuće rješenje. Gospođa ŽS je pisala rješenja za cijeli dom. U lipnju 2020. voditeljica oštećenici GS je bila NZ. Nije s NZ razgovarala u vezi GS kada je GS vidjela u evidenciji na njenom odjelu. Prije situacije kada je ravnatelj od nje zatražio da GS preko nje dobije otkaz ravnatelj nikada nije imao primjedbi na njen rad. U inkriminirano vrijeme u njenom radnom odjelu je radna atmosfera bila dobra, dok za druge odjele ne zna. Ranijih godina nije bilo nikakvih prigovora na rad u njenoj radnoj jedinici od strane inspekcija koje su se provodile. Optuženik navodi kako jedina evidencija o prisutnosti na radnom mjestu je ona koja je zatražena službeno od doma i nalazi se na stranicama 658-747 spisa. Kada se svjedokinji predočava ta evidencija koja izgleda kao na listu od 660-678 spisa svjedokinja navodi kako se radi o tablici evidencije vezano za obračun plaće, a ne radi se o evidenciji koju je ona osobno vodila kao voditeljica svog odjela. Točno je kako je u domu bila inspekcija tijekom 2019. Moguće da se neki dio zapisnika inspekcije odnosio i na nju. Uvijek se neki korisnici bune pa onda to bude predmet inspekcije. Ona taj zapisnik nije vidjela i nije se na njega očitovala. Kada se svjedokinji predočava očitovanje povodom inspekcijskog nadzora navodi kako je točno da je ona to pisala, ali ne zna kada. Ne zna razlog zbog čega je GS trebala biti prebačena na radno mjesto pralje. U pravilniku o sistematizaciji točno je kako je bilo predviđeno 16 radnih mjesta njegovatelja, ali bilo ih je zaposleno 19. No svjedokinja navodi da se pita: "zašto je baš GS morala biti prebačena?", te navodi kako je unatoč tome na odjelu bilo zaposlenih novih njegovatelja. Na kolegiju ravnatelja i voditelja odjela bilo je raspravljano o sistematizaciji radnih mjesta. Ne sjeća se da li je na kolegiju bilo odlučeno da će se troje njegovatelja koji su višak ponuditi da se premjeste na druga radna mjesta. Barem 6-7 njegovateljica je došlo raditi u ambulantu nakon što je GS formalno prebačena na radno mjesto pralje. Gospođa JZ je bila prebačena s radnog mjesta pralje na radno mjesto njegovateljice negdje u vrijeme kada je optuženik došao za ravnatelja, ali ne može se izjasniti točno o vremenu koliko prije se to dogodilo od trenutka kada je GS formalno premještena na radno mjesto pralje. Ne zna da li se što dogodilo GS iz razloga što se stvarno nije prebacila u njen radni odjel. Ne zna da li je dalje GS radila na radnom mjestu njegovateljice. Zna da po HACCP-u drugim osobama osim kuhara nije dopušteno ulaziti u kuhinju, ali znalo se dogoditi da uđu i druge osobe (ravnatelj, ali ponekad i korisnici doma). 1. lipnja 2020. kada su bili sklapani novi ugovori o radu bilo je prigovora od strane više djelatnika. Nikada nije bilo prigovora na rad oštećenica BS i AS koje su radile u njenom odjelu. Oštećenica BS je bila veoma vrijedna i odgovorna i čak je u suterenu o svom trošku uredila prostor za korisnike. Njegovateljice su nekada pile kavu u sobi od sobarica, a nekada u prostoriji pokraj kuhinje. Oštećenica AS nije bila u sukobu s ravnateljem, izvršavala je njegove naloge, i nije dolazila u dom vikendom unatoč tome što je ravnatelj to tražio zato što to nije bilo u njenom opisu posla. Točno je da su majstoru za kompjuter rekli kako kompjuter od AS nije u redu. Kada se svjedokinji predočavaju tablice s naslovom Struktura sati rada s lista 658- 659 ista navodi da su to tablice koje su se sačinjavale radi obračuna plaće, ali da se ne radi o evidenciji prisutnosti na radu o kojima je svjedokinja govorila i u kojima se nalazilo ime GS u njenom odjelu. U vremenu oko 1. lipnja 2020. po njenom sjećanju u njenom odjelu su bile zaposlene 3 pralje i 7 spremačica koje osobe su bile primljene na ta radna mjesta na temelju natječaja. Osobe koje su radile na radnom mjestu pralje nisu bile ponižavane, vrijeđane i zlostavljane na tom radnom mjestu.

24. Svjedok ZSF u svom iskazu navodi da je bila zaposlena na radnom mjestu šefa računovodstva od siječnja do kolovoza 2019. i u tom periodu nije primijetila bilo kakvo nedolično ponašanje optuženika prema oštećenicama. Računovodstvo se nalazilo u dvije odvojene prostorije koje su bile spojene vratima koja su uvijek bila otvorena. U jednoj prostoriji su sjedile ona i ŽS, a FS i BG su sjedile u drugoj prostoriji. U računovodstvo su znale povremeno dolaziti KS, a nešto češće AS. Nije vidjela bilo kakav kontakt između AS i optuženika u računovodstvu, a možda je bila prisutna nekom razgovoru. Plaća se u to vrijeme obračunavala na temelju odgovarajućeg pravilnika. Sjeća se da je u to vrijeme u dom došla revizija iz Ministarstva, ali zbog proteka vremena ne sjeća se da li su imali bilo kakve primjedbe na kantinu. Nije vidjela niti je čula od drugih osoba za bilo kakvo neprimjereno ponašanje optuženika prema oštećenicama. U kolovozu 2019. je otišla raditi u drugi dom za starije osobe i nakon tog perioda nema saznanja. S radnog mjesta u spornom domu je otišla prije vremena preseljenja računovodstva u druge prostorije, te je u njeno vrijeme raspored prostorija bio kako je već opisala. Točno je kako su se djelatnici u to vrijeme upisivali u evidenciju kada bi dolazili i odlazili s posla. Oštećenica AS kada je dolazila u računovodstvo donosila je potrebnu dokumentaciju iz blagajne, ali se ne sjeća o kojim dokumentima se točno sve radilo.

25. Svjedok PG u svom iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu radila kao njegovateljica u domu i osobno nema nikakvih negativnih iskustva s optuženikom te se isti prema njoj odnosio u redu, te nije vidjela ništa neprimjereno da bi isti učinio u odnosu na druge zaposlenice. Zna da su u to vrijeme u Domu kružile priče kako optuženik dodiruje neke kolegice u prolazu po ramenu, ali nije bilo govora o tome da je to u seksualnom smislu i ne zna točno što je u tome bilo čudno i zašto se o tome pričalo. U odnosu na GS sjeća se kako je ista trebala biti premještena na drugo radno mjesto u vešeraj kao pralja i nitko joj nije dao obrazloženje zašto baš ona treba biti prebačena u vešeraj od njih 17 njegovateljica. Kada je GS postavljala upit zašto treba biti premještena na isti nije dobivala odgovor. Kada govori o ovim pričama koje su kružile po domu o tome da optuženik neke djelatnice dodiruje po ramenu te su se priče odnosile na djelatnice ZS i AS. Jednom prilikom joj se djelatnica doma IG povjerila kako joj je optuženik jednom prilikom rekao: " R, R kako bi ja tebe pljusnuo po toj lijepoj guzi". U inkriminirano vrijeme je radila na Odjelu njege i brige o zdravlju i voditeljica tog Odjela je bila NZ kao glavna sestra, a VSF je bila voditeljica njegovateljica. Od kad ona radi u domu uvijek je trenutačni ravnatelj raspoređivao radnike na odgovarajuće radno mjesto. 2019. u domu su se pojavili problemi sa svrabom koji su trajali nekih mjesec dana i oni su u domu primjenjivali sve mjere za suzbijanje te bolesti, ali ne zna da li je uvedena zabrana da se oni djelatnici međusobno ne smiju dodirivati. 2020. kada je nastupila pandemija korone postupalo se po protokolima, a u povjerenstvu za suzbijanje pandemije u domu su bili ZZ i VSF. Ima saznanja o tome da su djelatnici doma pisali anonimne prijave Ministarstvu i ne zna tko je pisao te prijave. U vezi tih prijava oni njegovatelji, medicinske sestre i glavna sestra imali su sastanak na kojem je bilo razgovora o problemu da je više posla palo na njih njegovatelje zbog toga što medicinske sestre više nisu obavljale poslove opće njege. Sjeća se da je i ona napisala jedno pismo upravnom vijeću u vezi problema opisa poslova njegovatelja i medicinskih sestara i povodom slanja tog pisma dobila je opomenu pred otkaz koju joj je izrekao ravnatelj. Misli da je tu opomenu pred otkaz dobila 2021. Radila je u Odjelu zajedno s GS i određeni period vremena tijekom inkriminiranog vremena je ista bila na bolovanju, ali ne može reći koliko dugo. Sjeća se da je na sastancima Odjela bila raspravljana tema potpisivanja novih ugovora o radu i bilo je govora o tome da je najbolje da te ugovore ne potpišu jer te ugovore nije potpisao niti ravnatelj i točno je da je tu temu na sastancima potencirala GS jer se osjećala najviše zakinutom prijedlogom novog ugovora jer joj nitko nije objasnio zašto treba biti prebačena na mjesto pralje. Nije bi lo prigovora od stane nadređenih na rad GS. Točno je da je na jednom od sastanaka tema bila ponašanje GS u smislu da su im išli na živce njeni komentari u vezi posla i novih ugovora i željeli su da se malo smire tenzije. Na jednom od sastanaka bila je tema eventualnog spolnog uznemiravanja od strane ravnatelja i glavna sestra je donijela listu na koju se trebalo potpisati kao potvrdu da potpisnika osobno ravnatelj nije spolno uznemiravao i ona je tu listu potpisala jer osobno nije doživjela spolno uznemiravanje od strane ravnatelja. Ne zna tko je u kritično vrijeme bio povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika i ne zna što je točno bio posao te osobe. IG je radila na radnom mjestu medicinske sestre i kada joj se potužila na postupanje ravnatelja prema njoj nije joj dala nikakav savjet i ne sjeća se točno vremena kada joj se potužila. Zna da je u Domu postojalo stručno vijeće, ali ne zna što točno to tijelo radi i zna da su u njegovom radu sudjelovale glavna sestra, medicinske sestre i stručni djelatnici. U radu tog vijeća nije nikad sudjelovala. Zapisnike sa sastanka Odjela uvijek bi pisala neka osoba u svojstvu zapisničara, koja osoba bi sama bilježila ono što je rečeno na sastanku. Dnevni red tih sastanaka određivala je glavna sestra. Oni sudionici sastanka nisu potpisivali sastavljene zapisnike, niti su čitali sadržaj zapisnika, jedino bi potpisivali jednu listu kojom bi potvrđivali svoju prisutnost na sastanku. Zna da je GS dobila izvanredni otkaz ugovora o radu i zna da je u obrazloženju tog otkaza pisalo kako je jedan od razloga za otkaz taj što je GS ŠS vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Zna da GS nije željela potpisati novi ugovor o radu kojim i bila premještena na radno mjesto pralje, ali ne može se očitovati o tome da li je i to bio jedan od razloga što je dobila otkaz. Nema saznanja o tome da bi GS pisala anonimna pisma Ministarstvu, ali zna da je supotpisala pismo koje je ona sastavila i koje su podnijele upravnom vijeću i u vezi tog pisma ravnatelj je sve njih njegovateljice zvao na razgovor jednu po jednu i u tom razgovoru što se nje tiče s ravnateljem je razgovarala o tome kako riješiti problem njegovateljica na poslovnom planu. Priče o dodirivanju po ramenu su kružile po domu i nema saznanja o tome da bi se pričalo da bi optuženik ikoga dodirivao po drugim dijelovima tijela. Govorilo se o tome da bi ravnatelj znao u prolazu dodirivati djelatnice po ramenu i usput im govoreći: "dobar dan kako ste". Ovo kada govori da je čula priče po domu onda govori kako su se te priče po domu širile nakon što su oštećenice iz ovog postupka podnijele kaznene prijave i nakon što je ta tema postala opće poznata. Smatrala je kako je GS neopravdano dobila otkaz jer je uredno obavljala svoj posao, nije nikoga vrijeđala na nacionalnoj osnovi, a i nitko joj nije objasnio zašto je dobila novi prijedlog ugovora o radu za radno mjesto pralje. Kada je ona dobila opomenu pred otkaz zbog pisma kojeg je sastavila i uputila upravnom vijeću, opomenu pred otkaz je dobila i GS iz razloga što je supotpisala to njeno pismo. U inkriminirano vrijeme u domu nije vladala dobra radna atmosfera, a misli da je razlog tome bila nova raspodjela posla. Može reći da je dva puta doživjela kako ju je ravnatelj u prolazu znao potapšati po podlaktici uz izjavu: "kako naša ĆG ima lijepu boju". Zna da je IG, koja joj je to rekla, dobila od ravnatelja zadatak da u tijeku noći po domu izlijepi dio članka iz novina u kojem se nalazila izjava BS, a ispod toga je stajao navod: "da li takva osoba može raditi u kolektivu?". Kada oštećenica ZS predočava A4 papir ispisan tekstom svjedokinja navodi kako je papire s takvim tekstom i sama vidjela u Domu, a radi se o izjavama koje su dane tijekom ovog kaznenog postupka. Ne zna kada je točno GS dobila otkaz, ali misli da je to bilo negdje 2022. i zna da je kasnije odlukom suda vraćena na posao. Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta donosi Ministarstvo. 2019. bilo je zaposleno 19 njegovatelja, a po novoj sistematizaciji radnih mjesta doneseno od strane Ministarstva bilo je sistematizirano 16 radnih mjesta. Točno je kako je dvoje njegovatelja bio ponuđen ugovor o radu na drugom radnom mjestu i oni su takve ugovore prihvatili i premješteni su na drugo radno mjesto. Točno je kako je GS bio ponuđen ugovor o radu za radno mjesto pralje, ali ne zna zašto je baš ona odabrana da pređe na drugo radno mjesto s time da je točno kako je još jedan njegovatelj bio viška. Točno je kako je GS ostala raditi na radnom mjestu njegovateljice i nije pretrpjela neke sankcije u materijalnom smislu ili slično. Ima saznanja da je prije više godina GS već dobila otkaz u domu zbog optužbe da bi navodno nekoj od korisnica otuđila novac. Na sastancima Odjela nisu bili donošeni zaključci na temelju glasanja, već bi se samo raspravljalo o točkama dnevnog reda. Točno je kako je optuženik bio prisutan na jednom sastanku odjela njege, ali ne sjeća se kad se održao taj sastanak. Raspored poslova unutar Odjela raspoređivala je glavna sestra. Ne posjeduje primjerak pisane opomene pred otkaz koju je dobila od ravnatelja. Točno je kako je tijekom 2019. i 2020. iz drugog Odjela u Odjel njegovateljica prebačena jedna djelatnica. Točno je da je po domu kružila peticija kojom se tražio potpis djelatnika, a kojim potpisom bi ti djelatnici se ogradili od podnesenih anonimnih pritužbi Ministarstvu.

26. Svjedok JSF u svom iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu do 30. listopada 2019. bila raspoređena na posao voditeljice njegovateljica, a od tada je radila u smjenama kao medicinska sestra. Zna da je povodom neke prijave Upravnom vijeću u vezi problema oko sistematizacije radnih mjesta, tj. njegovateljice su se tom prijavom požalile upravnom vijeću, bez njenog znanja, iako je ona tada bila njihova voditeljica i tada je ravnatelj pozvao sve njih redom na razgovor (nju kao voditeljicu njegovateljica i sve ostale njegovateljice). Sjeća se da su povodom te prijave PG i GS dobile pisanu opomenu, ali misli da se nije radilo o opomeni pred otkaz. Kada je bila smijenjena s mjesta voditelja njegovateljica i raspoređena na rad u smjene kao viša medicinska sestra isti premještaj je izvršen po nalogu ravnatelja i on je na to bio ovlašten. Ne sjeća se da li je i u kojem trajanju u inkriminiranom razdoblju GS bila na bolovanju. U inkriminirano vrijeme u domu su imali zarazu svrabom te je u to vrijeme krenula i pandemija korone te su u vezi tih slučajeva morali postupati sukladno mjerama zaštite i protokolima. Na sastancima Odjela njege i brige je bila prisutna i ne sjeća se da bi na tim sastancima bilo raspravljano o GS ili o prijavama za spolno uznemiravanje od strane ravnatelja. Kada se svjedokinji predočava zapisnik sa sastanka Odjela za brigu i njegu od 5. studenog 2020. ista potvrđuje da je bila prisutna sastanku jer se u popisu prisutnih osoba nalazi njezino ime. Tijekom 2019. i 2020. GS je radila na mjestu njegovateljice, tj. nije radila na mjestu pralje. Zna da je GS dobila otkaz ugovora o radu, ne sjeća se točno kada i ne zna iz kojeg razloga jer joj u to vrijeme nije bila voditeljica. Poznato joj je kako je ravnatelj želio GS premjestiti s radnog mjesta njegovateljice na radno mjesto pralje, ali ne zna na koji način i da li o tome ima pisanih dokumenata. Poznato joj je da su djelatnici doma pisali anonimna pisma Ministarstvu i smatra da je to i razlog zašto je ona smijenjena s mjesta voditeljice njegovateljica jer je ravnatelj sumnjao da je ona sudjelovala u slanju tih pisama što nije odgovaralo istini. On je te sumnje iskazivao u razgovoru s njom. Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta po njenom mišljenju donosi ravnatelj iako nije sigurna. Točno je kako je po novoj sistematizaciji radnih mjesta 2020. unaprijeđena na radno mjesto više medicinske sestre, inače je imala pravo na takav koeficijent i na takvo radno mjesto s obzirom na svoje obrazovanje. Na sastancima stručnih kolegija koji su se održavali u domu nije nikada čula da bi bilo govora o neprimjerenom seksualnom ponašanju ravnatelja prema djelatnicima. Točno je da je nakon što je u domu bila inspekcija Ministarstva u domu sazvan sastanak gotovo svih djelatnika na kojem sastanku je bilo govora o tome kako postoje određene prijave zbog seksualnog uznemiravanja, ali nije bilo riječi o tome na koga se to odnosi.

27. Svjedok ŠG u svom iskazu navodi da je u inkriminirano vrijeme radila kao medicinska sestra na odjelu i nije osobno vidjela ništa neobično u odnosu između optuženika i oštećenica, ali je čula, neko vrijeme nakon inkriminiranog perioda kako se po domu pričalo da je optuženik uznemiravao kolegice, tj. oštećenice u ovom kaznenom postupku, ali ne zna na koji način. Ne zna da bi u domu bilo priča o tome kako su se oštećenice urotile protiv optuženika da ga terete u ovom kaznenom postupku. Nakon što je optuženik došao na mjesto ravnatelja ne sjeća se da je došlo do nekih poremećaja u međuljudskim odnosima u domu jer je ona uvijek bila fokusirana da odradi svoj posao. Bila je razmještena u Odjel brige i njege korisnika, a voditeljica tog odjela je bila NZ, te je oštećenica KS bila raspoređena u rad u tom odjelu. Znala je vidjeti optuženika kako ponekad zna doći u ambulantu, ali ga nije vidjela da bi dolazio do odjela, a može reći da ga nije ni stigla vidjeti jer je uvijek bila okupirana poslom. Točno je kako su joj i same oštećenice nakon nekoliko godina pričale da su imale negativna iskustva s optuženikom. Bila je član stručnog vijeća doma i ne sjeća se da li se na sastancima stručnog vijeća raspravljalo o anonimnim prijavama koje neki zaposlenici dostavljaju nadležnim institucijama, ali mora reći i da nije bila prisutna svim sastancima vijeća. Uvijek je bilo međusobnih trzavica između medicinskih sestra i njegovateljica u smislu međusobne raspodjele određenih poslova, pa je tako trzavica bilo i u inkriminirano vrijeme i one medicinske sestre su se morale zaštiti nekako jer su na poslu bile preopterećene i smatrale su da dio konkretnog posla koji se preklapao između medicinskih sestara i njegovateljica trebaju preuzeti njegovateljice. U toj situaciji optuženik je stao na stranu medicinskih sestara i zaštitio ih je od preopterećenosti na radnom mjestu i ona mu na tome zahvaljuje. Naime, u to vrijeme su njegovateljice željele da medicinske sestre preuzmu dio njihova posla. Raspored poslova u njihovom odjelu određivala je voditeljica i ona je raspoređivala posao medicinskih sestara i njegovateljica unutar odjela. Može reći da su korisnici doma znali dežurati na ulazu u dom i najčešće je bio dežuran korisnik CS. To dežurno mjesto se nalazilo na pola puta između ulaza u dom i kantine. Ne sjeća se sjednice stručnog vijeća koja se održala u listopadu 2020. Sastanci stručnog vijeća održavali su se 4-5 puta godišnje, iako se ne može precizno odrediti i tamo su bila raspravljana pitanja iz programa stručnog rada doma, a taj program je u biti dokument koji je sadržavao očekivane ciljeve koje treba postići u radu doma. Može reći da je GS po njenim saznanjima sve godine radnog staža u domu savjesno obavljala svoj posao, zna da je najprije bila spremačica, a kasnije njegovateljica i zna kako je dobila izvanredni otkaz ugovora o radu i o razlozima tog otkaza je čula različite priče, ali o tome nema neko svoje mišljenje. Posao njegovateljice koji je obavljala GS je vrlo težak posao i ona ga je savjesno obavljala, i ona kao medicinska sestra nikad nije imala problema u komunikaciji s GS i uvijek bi izvršila ono što joj je bio posao. Može reći da je u inkriminirano vrijeme donesena nova sistematizacija radnih mjesta u domu po kojoj sistematizaciji radnih mjesta je ispalo kako u domu ima višak njegovatelja, pa je oštećenica GS zbog toga bila premještena u vešeraj kao pralja, ali je to ostalo samo na papiru jer je GS ostala raditi na njihovom odjelu kao njegovateljica i nije nikad započela raditi kao pralja što smatra da bi bilo za nju i teško jer je bila srčani bolesnik. Njeno je subjektivno mišljenje kako u odnosu na stvarne potrebe na odjelu nije postojao višak niti njegovatelja niti medicinskih sestara, jer su svakodnevno imali mnogo posla. Oštećenica GS je burno reagirala na dobiveni otkaz jer je to već drugi otkaz koji je dobila budući da zna da je prije više godina neopravdano dobila otkaz jer nije bila ništa kriva. Oni su na odjelu pokušali urgirati preko NZ da se GS zaštiti od otkaza, no ona nije imala sluha za to. NZ je imala naviku ravnateljima lažno prikazivati stanje u odjelu i lažno prikazivati ponašanje nekih djelatnika u odjelu i smatra da optuženik zbog NZ nije imao pravi uvid u to kako se tko ponaša od djelatnika u odjelu, a takvo ponašanje NZ se nastavilo i u mandatu nove ravnateljice koja je stupila na dužnost nakon optuženika time da je ona nedavno imala također takvo negativno iskustvo kada ju je NZ prikazala pred sadašnjom ravnateljicom kao neradnika. Njoj osobno NZ nije ništa posebno govorila o GS. Kada se svjedokinji predočava zapisnik sa sjednice stručnog vijeća od 12. listopada 2020. svjedokinja navodi kako je ona potpisala predmetni zapisnik iz razloga, između ostalog, što je bila suglasna sa zaključkom kako ona osobno nije vidjela spolno uznemiravanje koje bi optuženik vršio prema oštećenicama. Ne sjeća se da bi na tom sastanku se raspravljalo o tome kako su navodi iz anonimnih prijava neistiniti i da bi ona svojim potpisom to potvrdila. Oštećenice navode kako sporni zapisnik od 12. listopada 2020. su kao dokaz prisutnosti potpisale i one iako tim potpisom nisu potvrdile da su suglasne sa zaključcima s predmetnog sastanka. Državno odvjetništvo navodi kako se iz priloženog zapisnika sa sjednice stručnog vijeća od 12. listopada 2020. vidi kako su osobe potpisnici time potpisivale samo svoju prisutnost na sjednici, a da iz toga ne proizlazi da bi sve prisutne osobe sudjelovale u donošenju zaključaka.

28. Svjedok SG je u svom iskazu navela da se zaposlila u predmetnom domu u siječnju 2020. na radnom mjestu fizioterapeuta, koje radno mjesto je u okviru zdravstvenog odjela doma. Nema nikakvih saznanja o međusobnom odnosu između optuženika i oštećenica. Bila je članica povjerenstva za izvanredni i unutarnji nadzor nad radom KS i taj izvanredni nadzor je proveden po nalogu ravnatelja. Prilikom vršenja tog nadzora ona je u svom djelokrugu zapazila kako KS nije odrađivala posao po ugovoru o radu i ona je tu napomenu i stavila u zapisnik. Točno je kako je u zapisniku navela kako KS svoj posao odrađuje nekvalitetno i kako nije zainteresirana za posao. Kada je ona došla na predmetno radno mjesto odnosi između radnika su bili dosta loši, šefica njenog odjela je bila NZ. Čula je da su neki od djelatnika pisali anonimne prijave protiv ravnatelja, nije čula da bi u domu bilo spolnog uznemiravanja na radu i nije bila prisutna niti jednom sastanku na kojem se raspravljalo o tom pitanju. Prilikom vršenja nadzora nad radom KS ista je bila na bolovanju i oni su ju pokušali kontaktirati, no u tom nisu uspjeli. Kada je ona jednom prilikom mijenjala u radu KS ista ju je optužila za krađu njenih literarnih radova iz rada s korisnicima i bila je vrlo neugodna tom prilikom. Kada je voditeljica odjela bila SS ista je morala opominjati KS radi izvršavanja radnih zadataka. Kada je optuženik dolazio u posjet odjelu uvijek je bio u pratnji bar još jedne osobe. Znala je u računovodstvu vidjeti kako djelatnice piju kavu zajedno iako su iz različitih odjela doma i to joj je bilo malo neobično. Kada se zaposlila u domu zatekla je ured KS u takvom stanju da joj je to izgledalo kao frizerski salon jer je zatekla kako jedan korisnik šiša drugog korisnika i u uredu je bilo mnogo literarnih radova, pjesmica i igrokaza koje je KS pripremala za dramsku grupu. U hladnjaku se nalazila hrana umjesto hladnih obloga i ledova za korisnike. Svoja negativna utvrđenja iz zapisnika o obavljanom nadzoru nad radom KS proizašla su iz njenog razgovora s korisnicima i medicinskim sestrama, iz činjenice da je ured bio bez medicinskih pomagala, a korisnici su izgledali zapušteno, te je dokumentacija koju je KS bila dužna voditi izgledala neuredno. Predmetni nadzor su obavljali nekoliko dana i ne zna s koliko je točno njegovateljica i medicinskih sestara razgovarala i ne može konkretizirati imena, ali se sjeća da je razgovarala s voditeljicom NZ i medicinskom sestrom MG, kojoj se ne može sjetiti prezimena. Optuženik i ona nisu međusobno u odnosu kumstva. Prilikom vršenja nadzora nad radom KS imala je uvida u njen ugovor o radu. Kada ju se pita može li navesti neki konkretan radni zadatak koji KS nije obavljala sukladno ugovoru o radu može reći da ista nije podizala nepokretne korisnike u smislu njihovog razgibavanja ili šetanja. Ne zna da li je nakon njihovog nadzora izvršen nadzor Hrvatske komore fizioterapeuta nad radom KS i ne zna da li joj je dano pisano upozorenje kako je to predloženo u zapisniku nadzora koji su oni proveli. Na zamjeni za KS je bila od kraja siječnja do travnja 2020. Od travnja do lipnja je bila u zamjeni za radnog terapeuta, jer se kolegica nalazila na porodiljnom, a na to radno mjesto je raspoređena jer je to zanimanje srodno njenom. U domu koji je predmet ovog kaznenog postupka je radila do srpnja 2020., nakon toga je mjesec dana bila nezaposlena, da bi u kolovozu 2020. se zaposlila u drugom domu za starije i nemoćne osobe, na adresi NP, kod policije, i ona je odlukom optuženika kao ravnatelja drugog doma, tj. doma u kojem trenutno nije zaposlena, imenovana u povjerenstvo radi provedbe izvanrednog nadzora nad radom KS. U predmetno povjerenstvo je imenovana kao vanjska suradnica, to je bilo jedino povjerenstvo u koje je ona bila imenovana kao vanjska suradnica. U ledištu hladnjaka u uredu se prilikom nadzora nalazio možda jedan led za obloge. O neprimjerenom ophođenju KS prema korisnicima doma saznala je iz razgovora s korisnicima, ali ne da bi ih pitala konkretno o tome kako se prema njima odnosi KS već ih je ispitivala o tome kada su zadnji put bili razgibavani ili šetani.

29. Svjedok JP (ranije ŠS) u svom iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu bila zaposlena na radnom mjestu njegovateljice na zamjeni u spornom domu i sjeća se da je ravnatelj zahtijevao da se u domu radi po pravilima i propisima, ali nekima od zaposlenika to nije odgovaralo nakon dugogodišnjeg nerada. Sjeća se da su u inkriminiranom periodu u dom dolazile inspekcije jer su pojedinci prijavljivali nepravilnosti, po njenom mišljenju, neke prijave su bile opravdane, kao na primjer prijave nekih korisnika zbog prehrane, a neke prijave su bile neopravdane i bile su podnesene samo iz obijesti. U to vrijeme je doživjela mobbing od strane GS jer je ona primljena kao njena zamjena i kada se GS vratila na radno mjesto ona joj se zbog nekog razloga nije svidjela i uzela ju je na pik te ju je vrijeđala, između ostalog, i na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, time da je bila neugodna i prema drugim kolegicama koje joj se nisu svidjele. Nema nikakvih saznanja da bi ravnatelj vršio mobbing na štetu GS i ona je s ravnateljem imala dobro iskustvo i on je uvijek bio fin i kulturan. Nije primijetila bilo kakvo spolno uznemiravanje ravnatelja prema bilo kome od djelatnika niti je primijetila da bi npr. ravnatelj imao običaj dodirivati djelatnike za rame ili slično. U odnosu na njene probleme s GS ona se znala potužiti tadašnjoj glavnoj sestri NZ i usmeno joj se požalila 2-3 puta i nakon toga joj je ona rekla kako je najbolje da napiše pisanu prijavu koju treba podnijeti njoj kao glavnoj sestri i ravnatelju. Sastavila je tu pisanu prijavu i u njoj je bilo navoda o tome kako ju GS konstantno vrijeđa na vjerskoj i nacionalnoj osnovi, između ostalog, npr. govorila joj je da je "muslimančuga". Povodom te njene pisane prijave, ali i drugih utvrđenih nepravilnosti u radu GS zna da je ona dobila otkaz ili joj je prijetio otkaz. GS se vratila s bolovanja negdje u inkriminiranom periodu, ali ne zna točno kada i ne zna kada ju je točno prvi put prijavila za uznemiravanje. Kod GS doživjela je i prijetnje kao npr. onu da će joj srediti otkaz. I danas je jako uznemirena kada se sjeti tog perioda i ima PTSP od GS i doma. Ona je u to vrijeme prijetila i ravnatelju, ali i drugim osobama, kome god je stigla. Smatra da je uzrok njenog nezadovoljstva bio taj što se nakon dužeg vremena morala vratiti na posao s bolovanja, a u međuvremenu su na njenom radnom mjestu počela vrijediti drugačija pravila i došao je novi ravnatelj. Točno je da je ona u jednoj od prijava navela kako joj je GS prijetila da će ju uništiti svojim političkim vezama i poznanstvima, a da će i na taj način uništiti i ravnatelja. Ne sjeća se točnog datuma kada se GS s bolovanja vratila na posao, ali zna da su ti problemi bili negdje u jesen i da je tada vladala pandemija korone. Ne zna poimence koje su to osobe iz obijesti podnosile prijave protiv ravnatelja jer sve je to bilo nešto što je ona čula i što je bilo "rekla kazala". Prijavu za zlostavljanje na radnom mjestu od 26. listopada 2020. podnijela je glavnoj sestri i ravnatelju. Ne sjeća se da li je kao svjedok u parnici zbog otkaza GS spominjala prijavu od 26. listopada 2020. Nakon što je ona razgovarala s glavnom sestrom NZ i usmeno joj u nekoliko navrata se potužila na ponašanje oštećenice GS, glavna sestra joj je savjetovala da napiše pisanu prijavu i ona je napisala tu prijavu od 26. listopada 2020. i ona je tu prijavu osobno predala glavnoj sestri i ravnatelju, a nakon toga ta je prijava odnesena radi urudžbiranja. Sljedeću prijavu od 4. veljače 2021. ona je sastavila povodom zakazanog sastanaka na kojem je između ostalog trebalo biti raspravljano o problemima njih nekih od djelatnika u vezi odnosa s GS.

30. Svjedok ĆZ je u svom iskazu navela da je u inkriminiranom periodu radila kao sobarica u domu. Sjeća se kako je jedno jutro radila u smjeni s ZS i tada je u njihovu sobu došao ravnatelj i donio im je papir na kojeg su se trebale potpisati, a kojim potpisom bi potvrđivale da ih ravnatelj nije spolno uznemiravao i one se nisu željele potpisati na taj papir, a ZS je počela plakati i izašla je van iz sobe, a ona je na kraju taj popis potpisala samo iz razloga da bi ravnatelj ZS ostavio na miru. Smatrala je da ako ona potpiše da će ravnatelj izaći iz prostorije i da će prestati tražiti od BS da potpiše listu. U jednoj situaciji je prisustvovala i osobno vidjela kako je ravnatelj AS uštipnuo za bok tijela u predjelu ispod desne ruke. Taj događaj se dogodio u kantini i ona je to vidjela iz hodnika. Ravnatelj se nalazio s leđa u odnosu na AS kada ju je uštipnuo. AS je reagirala na spomenuto štipanje, ali ne zna što je rekla ravnatelju. Čula je iz pričanja KS da ju je optuženik dodirnuo za stražnjicu, a ZS joj je rekla da ju je optuženik dodirivao po ramenima. Nema saznanja tome da bi optuženik vršio mobbing nad kojim od zaposlenika doma. AS joj je govorila o tome da je optuženik zna neprimjereno dodirivati na način kako to njoj ne odgovara i da se ona zbog tog znala zaključavati u svoju prostoriju. Nema saznanja o odnosima između GS i optuženika, već jedino iz nekih priča koje su kružile po domu. Kada su joj se AS i ZS potužile da ih optuženik neprimjereno dodiruje tada je ona shvatila da se radi o neprimjerenom dodirivanju u spolnom smislu. Lista s popisom imena na koju se trebalo potpisati kako bi potpisnik potvrdio da nije bio spolno uznemiravana od strane optuženika je njima djelatnicima bila nuđena na potpis u više navrata i tako zna da je jednom listu nosio ĆS, drugi put šefica kuhinje, a konačno je listu donio i ravnatelj kada je ona listu konačno potpisala. U prva dva navrata ona je na listi crnim markerom prekrižila svoje ime kako ju netko drugi ne bi mogao potpisati, a činjenicu da im je lista nuđena na potpis u više navrata shvatila je kao neku vrstu pritiska da se mora potpisati. Kad im je ravnatelj donio listu na potpis rekao joj je da njoj taj potpis ne znači ništa, a da njemu znači sve. Kada je ZS izašla iz prostorije ona je ostala u prostoriji s ravnateljem i ZS se vratila u prostoriju s ĆS i to na način da je prvo u prostoriju ušla ZS, a ĆS je došao za par minuta, na što je optuženik ĆS rekao kako nema potrebe da ulazi u prostoriju i da čeka njega optuženika u kancelariji na katu. S obzirom da je ona radila kao spremačica/sobarica može reći da nikad nije zatekla ured od oštećenice KS neurednim. Viđala je oštećenicu KS kako radi na odjelu s korisnicima. Kada je ravnatelj došao do oštećenice ZS i nje u prostoriju sa zahtjevom da se potpišu na listu rekao im je da se potpišu kako ne bi bilo problema. Na jednom od sastanaka optuženik je govorio kako ima prijatelje u policiji koji mu mogu pokazati dokumente ako on to želi, jer je na tom sastanku čitao izjave koje su oštećenice dale na policiji. Točno je kako je oštećenici AS bilo naloženo da osim poslova u kantini nosi korisnicima pojačane obroke u sobe. Oštećenica AS nije mogla dobiti potvrdu za bolesno dijete jer joj ravnatelj nije želio potpisati. Nju osobno optuženik nije spolno uznemiravao, ali ona nije željela potpisati listu kojom potvrđuje da ju on nije spolno uznemiravao "naspram svih žena koje su bile spolno uznemiravane". U to vrijeme imala je saznanja kako su bile spolno uznemiravane od strane ravnatelja KS, ZS i AS, dok je za GS samo to čula i nije joj ona osobno nešto govorila. Oštećenice AS, KS i ZS su joj osobno govorile o tome da su bile spolno uznemiravane od strane ravnatelja. Situaciju kada je zatekla kako je ravnatelj uštipnuo AS je trajala oko minutu do dvije i nije sigurna da li je taj događaj prijavljen. Taj događaj se odvio u jutarnjoj smjeni, pretpostavlja 2020. godine. Čula je o tome kako se jedna djelatnica u ambulanti potpisala za druge djelatnike na listu kojom se trebalo potvrditi kako osoba nije bila spolno uznemiravana od ravnatelja. Ne želi imenovati djelatnicu za koju je samo čula da je potpisala druge djelatnike. Ne može se izjasniti kada se točno odvio sastanak na kojem je optuženik govorio da ima doušnike u policiji. U situaciji dok je u ambulanti pozlilo BS bili su još prisutni ČG i GG, i od medicinskog osoblja ES za kojeg ne zna kako se preziva.

31. Svjedok JZ u svom iskazu navodi da je u domu radila na radnom mjestu pralje od 1994. do 1. lipnja 2019. godine kada je prešla na mjesto njegovateljice. Prije nego što je optuženik došao za ravnatelja već je bilo dosta problema u domu u vezi međuljudskih odnosa, pa tako zna da se vodio sud između tadašnje glavne sestre JG i tadašnje ravnateljice. Kada je optuženik došao za ravnatelja počele su se vršiti određene razmjene za radna mjesta i nastali su problemi oko rasporeda na radna mjesta. U vezi tog određen broj djelatnika je bio nezadovoljan i pisali su pisma Ministarstvu i raznim inspekcijama. Jedna grupa ljudi je bila nezadovoljna ravnateljem i želja im je bila smijeniti ga, a kada im to nije uspjelo pritužbama Ministarstvu i inspekcijama onda su krenule priče za spolno uznemiravanje kolegica u koje priče ona ne vjeruje jer ona optuženika ne poznaje kao takvog. Jednom prilikom je na hodniku čula KS kada je pričala sa svojim kolegicama kada je rekla da će optuženika uništiti i da on više nigdje neće moći dobiti posao. Njen prelazak na radno mjesto njegovateljice 1. lipn ja 2019. je izvršio tadašnji ravnatelj, tj. optuženik koji je bio ovlašten na takvo postupanje. Prelaskom na radno mjesto njegovateljice plaća joj je porasla za nekih 700 -800 kuna. Oštećenici GS je bio ponuđen ugovor da pr ijeđe na radno mjesto pralje na što se ona žalila i vodila je sud i zna da je ona nastavila raditi kao njegovateljica. Točno je da je ona GS bila vjenčana kuma i firmana kuma njenoj kćeri. Točno je da je odjel na kojem je radila ZS bio zaključan, i ako bi ravnatelj želio doći na taj odjel on je to trebao učiniti u društvu glavne sestre koja ima ključ. Nije vidjela da bi optuženik na tom odjelu ikad bio sam. Oštećenica GS je radila puno godina na radnom mjestu njegovatelja prije 1. lipnja 2019. Smatra da je razlog što je GS **.**.2019. bilo ponuđeno ugovorom da prijeđe s mjesta njegovateljice na mjesto pralje bilo to što je ona bila u grupi djelatnika koji su pisali pisma Ministarstvu i inspekcijama i optuženik ju je upozorio da to ne radi, ali i iz razloga što su se neke druge kolegice žalile na to kako se GS prema njima neprimjereno ponaša. Njen dojam je da su sporna pisma pisana bez pravog razloga i samo u svrhu da se optuženika makne s radnog mjesta ravnatelja. Nema saznanja da bi još netko bio premješten na drugo radno mjesto osim GS. Zna da je oštećenica GS dobila otkaz, ali ne zna iz kojih razloga. Kada je govorila o tome da su po Domu krenule priče kako je optuženik počeo uznemiravati djelatnice tada misli da se pričalo o spolnom uznemiravanju u smislu diranja i pipanja na štetu KS, BS i AS. Na radno mjesto njegovateljice je premještena 1. lipnja 2019. nakon što je jedna djelatnica dala otkaz i otišla raditi u Njemačku, a GS je dobila ugovor kojim se premješta na radno mjesto pralje 2020. ili 2021. S radnog mjesta pralje na radno mjesto njegovateljice bila je još premještena GP. Do slučaja s ŠS nije nikada doživjela da bi GS bila "nacionalno zagrižena". Točno je da je ZS uglavnom radila kao sobarica u suterenu, ali je većinom radila i na drugim odjelima. Nije joj poznato je li optuženik imao ključ od suterena.

32. Svjedok KP je u svom iskazu naveo da je u inkriminiranom periodu radio u domu kao njegovatelj i o tome da postoji neki problem oko spolnog uznemiravanja prvi put je čuo na skupu zaposlenika koji je ravnatelj sazvao krajem 2020. i tamo je iznio da su ga neke djelatnice prijavile zbog spolnog uznemiravanja i čitana su anonimna pisma koja su te djelatnice slale različitim institucijama. Prije toga on nije vidio niti je imao saznanja da bi optuženik spolno uznemiravao bilo koga od djelatnika. Nakon spomenutog skupa zaposlenika optuženik je po Domu proslijedio kao jednu peticiju, a to je bila lista s imenima djelatnica Doma gdje bi se iste trebale potpisati kojim potpisom bi potvrđivale da nisu bile spolno uznemiravane od strane optuženika. Takve liste bile su podijeljene voditeljima službi i njihov je zadatak bio prikupiti potpise. Optuženik je obišao djelatnice koje nisu potpisale listu kada su potpise prikupljali voditelji službi i pitao ih je zašto ne žele potpisati listu, a to je čuo od supruge koja radi u kuhinji. Supruga mu je rekla kako ona nije potpisala peticiju iz razloga što se nije željela petljati u sve to i kada ju je optuženik došao upitati zašto nije potpisala ona mu je odgovorila kako je točno da on nju nikada nije spolno uznemiravao i to mu je usmeno potvrdila, ali nije željela potpisati peticiju da se ne bi petljala u cijeli taj problem. Zna da je GS dobila otkaz ugovora o radu iz razloga što je bila optužena da je vrijeđala jednu djelatnicu doma na nacionalnoj osnovi, a GS mu je pričala da je u razdoblju prije dobivanja otkaza na nju bio vršen pritisak da prijeđe s radnog mjesta njegovatelja na radno mjesto pralje i dok je bila na bolovanju na adresu joj je dostavljen takav prijedlog ugovora o radu kojeg ona nije žel jela potpisati. GS je dobila otkaz ugovora o radu u veljači 2021. Prije nove sistematizacije radnih mjesta bilo je sistematizirano 19 radnih mjesta njegovatelja, a nakon nove sistematizacije taj broj je smanjen na 16. Jedan kolega prebačen je za domara, a druga kolegica na portu i to dvoje djelatnika se suglasilo s premještajima, dok GS nije bila zadovoljna s tim da je se premjesti na radno mjesto pralje i postavljala je pitanje: "pa zašto baš ja?". Nova sistematizacija radnih mjesta donesena je 2020. Nema saznanja o tome kakve su odluke bile donesene u vezi spolnog uznemiravanja na sjednicama upravnog vijeća Doma. Optuženik je razriješen s radnog mjesta ravnatelja tijekom 2021. i po njegovim saznanjima to je zbog optužbi za spolno uznemiravanje. Raspored poslova u inkriminirano vrijeme određivao je ravnatelj, a isti se provodio preko voditelja odjela. GS cijelo vrijeme je nastavila raditi na radnom mjestu njegovatelja i nikada nije prešla na radno mjesto pralje, jer nije željela potpisati ponuđeni ugovor i rekla je da se u vezi toga savjetovala s odvjetnikom koji joj je savjetovao da to ne potpiše. Nema saznanja da bi GS imala nekih problema u vezi svog radnog odnosa puno prije inkriminiranog vremena. GS je radila na radnom mjestu njegovateljice od 2009. ili 2010., a do tad je radila na radnom mjestu sobarice. Nema saznanja da bi itko imao prigovore na rad GS i u poslu je bila uvijek fer i korektna. Točno je da u inkriminirano vrijeme bilo pisama koja su se čitala na skupu zaposlenika u kojim pismima su njegovatelji izražavali nezadovoljstvo organizacijom rada u domu. Ne sjeća se točno na što se odnosilo nezadovoljstvo određene grupe njegovatelja. Ne zna zašto je odlučeno da je GS treba prijeći s radnog mjesta njegovateljice na radno mjesto pralje i misli da je to mogao biti bilo tko od njih njegovatelja. GS mu je pričala da optuženik na nju vršio verbalni pritisak da prijeđe na radno mjesto pralje nakon što se ona vratila s bolovanja. Kada je naveo da je čuo nakon skupa zaposlenika krajem 2020. da postoji spolno uznemiravanje tada je čuo da je isto navodno vršeno u odnosu na KS, ZS i AS. Ubrzo nakon skupa zaposlenika krajem 2020. oštećenice KS, ZS i AS otišle su na bolovanje pretpostavlja da zbog tog problema sa spolnim uznemiravanjem i zbog stresa u vezi toga. Točno je kako je djelatniku koji je prebačen za domara to bila želja da ga se prebaci na to radno mjesto isto kao i djelatnici koja je prebačena na portu, a točno je da GS nije bila želja prebaciti se u vešeraj. Na skupu zaposlenika krajem 2020. nije bilo službeno rečeno koje su djelatnice poimence prijavile optuženika za spolno uznemiravanje već je saznao o kome se radi iz neformalne priče sudionika sastanka. Kada potpisuju zapisnike sa skupa zaposlenika tada potpisuju da su bili prisutni.

33. Svjedok AP u svom iskazu je navela da je u inkriminiranom periodu radila kao portir i njeno radno mjesto je bilo malo sa strane u jednom malom hodniku, ali su svi zaposlenici prilikom ulaska u dom morali proći pokraj njenog radnog mjesta jer je tada u vrijeme korone postojao samo jedan ulaz u dom i tada je ona morala mjeriti temperaturu osobama koje ulaze u dom. Po njenom mišljenju u to vrijeme su se u domu događale čudne stvari i ponašanje ravnatelja je bilo čudno i pri tome misli da su sva vrata morala biti zatvorena i vozila hitne pomoći i saniteta su morala ostajati na parkiralištu i to je otežavalo ukrcavanje pacijenata u sanitet. Nije nikada vidjela da bi optuženik nekoga spolno uznemiravao, a kasnije je čula "za pipanja" i za to je saznala u trenutku kada je domom počela kružiti lista na koju se trebalo potpisati kako bi se potvrdilo da optuženik tu osobu nije spolno uznemiravao. Tu listu nije željela dugo potpisati i rekla je optuženiku da listu neće potpisati unatoč tome što on nju nije dodirivao, ali iz razloga što je dozvoljavao voditeljima službi da ih maltretiraju. Kada je prvi put čula za priču o "pipkanju" to joj je bilo smiješno, ali kako je vrijeme prolazilo činilo joj se kako je moguće da je doista bilo pipkanja. Optuženik je imao čudnu naviku stavljanje ruke na rame osobe s kojom razgovara i tako je i njoj znao stavljati ruku na rame i tapšati ju i to je činio u odnosu na većinu radnika neovisno o njihovom spolu. U vezi GS može reći da je bila šokirana kada je ista dobila otkaz zbog vrijeđanja druge djelatnice na nacionalnoj osnovi, to joj je bilo nevjerojatno i nije to mogla povezati s osobom GS. Zna da je GS nakon što je dobila sud povodom otkaza i kada je po odluci suda vraćena na posao ona bila vraćena na posao u vešeraj, iako je dotada radila na radnom mjestu njegovatelj, time da je ona u stvarnosti ostala raditi kao njegovatelj. Nije prijavila optuženika za spolno uznemiravanje, no prijavila ga je zbog drugih nelogičnosti državnom odvjetništvu s time da se svjedokinja ne može konkretno sjetiti zbog čega je prijavila optuženika te navodi neke nelogičnosti vezane za period pandemije korona virusa u smislu pretjeranih obaveza kontrole upisivanja osoba koje ulaze u dom. Također je bila nezadovoljna što je u jednoj situaciji doživjela verbalno fizički napad zbog čega su korisnici pozvali policiju, a drugi dan su joj optuženik i voditelj službe prigovarali zbog toga što je bila pozvana policija jer da se tako naštetilo ugledu doma. Ona je kaznenu prijavu podnijela u vrijeme prije nego što je domom počela kružiti lista na koju se trebalo potpisati da djelatnik nije bio spolno uznemiravan. Misli da se radilo o mjesecu kolovozu, ali ne zna koje godine. Dva dana nakon što je ona podnijela kaznenu prijavu optuženik ju je pozvao u ured i tamo se nalazila NZ i optuženik ju je pitao zašto je ona podnijela protiv njega kaznenu prijavu i kako on ima namjeru maknuti ĆS s radnog mjesta voditelja ekonomsko-tehničke službe i da ima namjeru staviti nju za voditelja te službe, pa da onda nema smisla da ona protiv njega podnosi kaznenu prijavu. Nakon toga je ona postavljena na mjesto voditelja ekonomsko-tehničke službe no na nju je svakodnevno vršen pritisak obimom posla tako da je ona u jednom trenutku zbog verbalnih napada NZ i SS i preopterećenosti završila na hitnoj pomoći. Radila je na radnom mjestu voditelja od 1. rujna 2019. do 22. veljače 2020., time da je za dane i mjesece datuma sigurna, ali ne zna da li su točne godine. Liste za potpisivanje su krenule po domu prije nego što je ona obavljala poslove voditelja i sjeća se da je ona tu listu potpisala 15. listopada i tada je bila na radnom mjestu voditelja. Optuženika je kazneno prijavila zbog maltretiranja na poslu, zbog činjenice što joj nije želio potpisati dokumente za osobno ishođenje kredita, iz razloga što je po domu kružila lista na koju su svi djelatnici trebali ispuniti svojim osobnim podacima, pa čak i brojem bankovnog računa, iz razloga što je tražio da popišu koji auto vozi svaki od djelatnika i koji je broj registarske oznake, time da je ona odbila sastaviti tablicu u vezi automobila djelatnika. Nju je s radnog mjesta voditelja ekonomsko-tehničke službe smijenilo Upravno vijeće iz razloga što je ona bila radnik 4. vrste, a za to radno mjesto se tražila kvalifikacija radnika 3. vrste. Smijenjena je s radnog mjesta voditelja službe povodom prijave njoj nepoznate osobe Ministarstvu, koja osoba je prijavila Ministarstvu kako ona nema formalne uvijete za radno mjesto voditelja. Za vrijeme korone mjere su nalagali optuženik i NZ. Međuljudski odnosi su se pogoršali od kada je optuženik došao za ravnatelja, jer i prije je znalo biti nesuglasica, ali se to rješavalo, a od kada je optuženik došao za ravnatelja ljudi su se svaki povukl i u svoju stranu. S mjesta voditelja smijenjena je nakon što je optuženik otišao iz doma. Na odluci o njenoj smijeni bili su potpisani SS i predsjednik upravnog vijeća KZ. Ljudi su pričali o spolnom uznemiravanju i prije nego što je domom krenula lista koju je trebalo potpisati, ali se to njoj sve tada činilo bedastim. Njoj se to činilo bedastim jer se do tada nitko nikom nije žalio na takvo što. Kasnije joj se učinilo kako je moguće da su neki shvatili to dodirivanje kao spolno uznemiravanje i da su ljudi počeli pričati kako im je smetalo dodirivanje po ramenima. Govorilo se o tome da su spolno uznemiravane KS, ZS i AS. Oni na porti su imali 4 liste radi evidencije prisutnosti djelatnika na radnom mjestu i GS je u jednom trenutku bila prebačena s liste njegovatelja na listu tehničkog osoblja (radno mjesto pralje), ali ne sjeća se kad je to bilo. Ne zna zašto je GS prebačena na radno mjesto pralje, ali pretpostavlja iz razloga što je vrijeđala jednu djelatnicu na nacionalnoj osnovi zbog čega je dobila otkaz, pa kada je vraćena na posao, vraćena je na radno mjesto pralje. Ona je listu potpisala 15. listopada, ali ne zna koje godine, rano ujutro kada joj je s listom došao optuženik i rekao joj je kako mu treba da ona potpiše listu jer postoji mogućnost da će doći i do suda. Ona je tada potpisala listu, a optuženiku je rekla da nije željela potpisati ne iz razloga što je on nju spolno uznemiravao već iz razloga što je bila nezadovoljna odnosom voditelja službi prema njoj. Točno je kako je po novoj sistematizaciji radnim mjesta postojao višak njegovatelja i sjeća se da je jedna njegovateljica prebačena kod nje na portu, a GS je premještena u vešeraj. Ne sjeća se da li je kolegica koja je prešla raditi kod nje na portu željela prijeći raditi na portu. Još je jedan muškarac prešao na radno mjesto kućnog majstora i on je želio pr ijeći na to radno mjesto, a misli da je i ova djelatnica koja je prešla na portu rekla da želi prijeći ako nitko drugi neće. Optuženik je uvjetovao potpisati joj papire za kredit, ako ona potpiše l istu za spolno uznemiravanje. Prije današnjeg suda dobila je poruku na telefon od optuženika: "Dobar dan, da li se vidimo sutra?" Negdje tijekom prošle godine optuženik joj se obratio porukom preko mobitela o tome da li zna ili mu može provjeriti da li se u kantini izdaju blokovi ili digitalni račun. Nakon svakog svjedočenja svjedoka u ovom postupku tom svjedoku u dom dolazi inspekcija i svjedok nalazi oštećenja na svojem automobilu. Prije nego što je AS trebala iskazivati na sudu u ovom postupku bile su joj probušene 3 gume na automobilu.

34. Svjedok BP u svom iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu radila kao pomoćna kuharica. Sjeća se jednog događaja iz 2020. kada su između 14,30 i 15,00 sati u kuhinji pili kavu ĆS, OG, ŽG, ZS i ona i u jednom trenutku je u kuhinju došao optuženik naslonio se na štok od vrata i ZS je čvrsto primio rukom za jedno rame, a ona se tom prilikom odupirala. U slično vrijeme kao i prethodno opisani događaj je svjedočila tome dok je u blagovaoni dijelila doručak korisnicima da je iz sobice za sobarice izletjela ZS i dojurila je plačući i koliko je uspjela doznati tu je u pitanju bio nekakav potpis. BS je tada i pozlilo i AS ju je odvezla na hitnu. Optuženik je znao dolaziti u kantinu i pitati gdje je AS pa je ona kada je bila odsutna ostavljala na papiriću napisano da se nalazi na toaletu ili slično. Zna da je GS negdje u lipnju i srpnju 2020. bila upisana na njihovoj listi u vezi dolazaka na posao, a koja lista se odnosila na osobe zaposlene u kuhinji. Jednom prilikom u proljeće 2020. nazvala ju je medicinska sestra DS i upitala ju da li želi biti svjedok optuženiku u ovom postupku. Događaj o kojem je svjedočila kada je optuženik rukom za rame primio ZS dogodio se u rujnu 2020. ZS poznaje unatrag 7 godina i prilikom događaja kada joj je optuženik stavio ruku na rame ona kao da se borila i odupirala se tome, ali je šutila i smatra da je u sebi gutala. I oni ostali prisutni u prostoriji su šutili i ništa nisu prigovarali jer se znalo da je optuženik ravnatelj. Ne može se izjasniti o tome da li je čvrsto primanje rukom za rame imalo spolnu konotaciju. Optuženik je tom prilikom "terao zajebanciju" u smislu da je govorio šale. Osobno nije vidjela spolno uznemiravanje jer je cijelo vrijeme bila u kuhinji. Inspekcija je znala biti u kuhinji i sve je bilo u redu, nije bio utvrđen manjak. Ne zna da li je optuženik tražio očitovanje od ĐS. GS nije nikada vidjela da bi radila stvarno u vešeraju, ali je bila kod njih na popisu u kuhinji. Zna da je prije dosta godina GS dobila otkaz, ali da je vraćena na rad. Njen svjedočki iskaz nije bio motiviran prigovorima optuženika na njen rad dok je on bio ravnatelj. Oni su svi saznali za problem sa spolnim uznemiravanjem od trenutka kada su oštećenice otišle na bolovanje, negdje u listopadu ili studenom 2020. Nema saznanja o tome da bi optuženik zlostavljao na radu GS. Točno je da je nakon svjedočenja ĆZ u ovom postupku bila inspekcija u kuhinji.

35. Svjedok KZ u svom iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu bio predsjednik Upravnog vijeća doma i sjeća se da je iz doma bilo napisano nekoliko anonimnih, a nekoliko potpisanih dopisa nadležnom Ministarstvu od strane određenih djelatnika doma u smislu postojanja spolnog uznemiravanja. Ministarstvo je nakon zaprimanja tih dopisa vraćalo te dopise Upravnom vijeću s nalogom da oni provedu kao neku "internu istragu" o tome da li su navodi iz dopisa istiniti, time da je njegovo osobno mišljenje bilo takvo da Upravno vijeće nije bilo ovlašteno provoditi bilo kakvu istragu po tom pitanju. Ne poznaje osobno niti jednu od oštećenica niti ih je ikada vidio. Oni su postupili po nalogu Ministarstva i proveli su tzv. "internu istragu" na način da su o navodima iz dopisa ispitali optuženika i FS koja je bila povjerenica za zaštitu dostojanstva radnika i ona je tada iskazala kako nema nikakvih saznanja o eventualnom spolnom uznemiravanju. Nakon provedene interne istrage Upravno vijeće je doni jelo zaključak kako nema spoznaja o spolnom uznemiravanju optuženika prema djelatnicama Doma. Optuženik i FS osim što su tijekom interne istrage bili ispitani bili su pozvani sastaviti i pisano izviješće u vezi pitanja spolnog uznemiravanja i on i su to dostavili Upravnom vijeću. Misli da je bio predsjednik Upravnog vijeća u inkriminiranom periodu i na toj poziciji je bio do veljače 2024. Prije njega predsjednik je bio GZ, a on je tada bio zamjenik, dok je GZ bio njemu zamjenik za vrijeme dok je on bio predsjednik. Nije bio zaposlenik doma, a imenovan je u Upravno vijeće od strane osnivača doma tj. nadležnog Ministarstva. Upravno vijeće doma po zakonu nadzire upravu doma, tj. konkretno najviše ravnatelja. U radu Upravnog vijeća zaprimali su pritužbe djelatnika doma i u vrijeme njegovog mandata zaprimili su na desetke takvih pritužbi. Sjednicama Upravnog vijeća prisutni su članovi Upravnog vijeća, ravnatelj i zapisničarka, a po potrebi i voditelj određene Službe. Ne sjeća se imena podnositelja pritužbi koje su bile potpisane, a pritužbe su se odnosile na različite teme, pa tako i tome da je dom u lošem stanju, da su narušeni međuljudski odnosi, da postoji mobbing, pa i u vezi tema koje su predmet ovog kaznenog postupka. Nekada su te pritužbe znale biti vulgarnog karaktera, a najčešće one nepotpisane. Po zaprimanju pritužbi Upravno vijeće bi preispitalo naloge iz pritužbe i tražilo bi uklanjanje određenih nepravilnosti pa je tako reagirano u situacijama pravodobnog davanja terapije korisnicima, primjedbi u vezi čišćenja prostora i primjedbe u vezi loše prehrane korisnika. Kada bi Upravno vijeće utvrdilo da je određena pritužba utemeljena naložilo bi se uklanjanje nepravilnosti i nepravilnosti bi uglavnom bile uklonjene. U trenutku kada je nadležno Ministarstvo naložilo da se provede interna istraga njima su bila poznata imena navodnih žrtava spolnog uznemiravanja i ne može se izjasniti o tome zašto upravno vijeće prilikom provođenja interne istrage nije provelo razgovor sa žrtvama, djelatnicama Doma, ne zna da li je njima bio slan poziv za razgovor, čini mu se da su one u tom trenutku bile na bolovanju, a možda uopće i nisu pozvane. Nakon što se svjedoku predočava dio iskaza koji je dao u prethodnom postupku isti navodi kako je točan navod kako je Upravno vijeće dobilo naredbu od nadležnog Ministarstva dana 6. listopada 2020. Ne zna da li su oštećenice u vrijeme zaprimanja te naredbe bile na bolovanju. Smatra da nije bilo neophodno radi utvrđivanja činjeničnog stanja provoditi razgovore s oštećenicama i njegovo je mišljenje kako je bio dostatno obaviti razgovor s ravnateljem doma i povjerenicom za zaštitu dostojanstva radnika, budući da su smatrali da je ona morala imati neka saznanja u vezi eventualnih pritužbi oštećenica, ako su iste postojale. Smatra da su se oštećenice trebale obratiti osobi za zaštitu dostojanstva radnika ukoliko su imale određenih pritužbi na rad ravnatelja. Povodom naloga resornog Ministarstva da se provede interna istraga GZ i on su bili na razgovoru kod državne tajnice u nadležnom Ministarstvu, a ne sjeća se da li je to bilo prije ili nakon provođenja interne istrage. Razgovoru u Ministarstvu bila je prisutna i još jedna gospođa, pretpostavlja šefica pravne službe i tada su im rekli kako se radi o ozbiljnoj pritužbi za spolno uznemiravanje. Na jednom od sastanaka Upravnog vijeća saznao je kako je jedna od oštećenica, a možda i više njih došla do GZ na njegovo radno mjesto sa pritužbom za spolno uznemiravanje i sa traženjem zaštite i postupanja po pritužbi. Ne sjeća se da bi ikada osobno razgovarao s oštećenicom GS. Zna da su sa dva odvjetnika obavljali neke razgovore, ali ne zna u kojem kontekstu i u kojem smjeru. Nije nigdje prijavio SS iz razloga što ista nije podnijela žalbu na presudu kojom se oštećenica GS vraća na posao. Takvu prijavu nije imao nikome ni podnijeti. GZ nije dao ostavku na mjesto predsjednika Upravnog vijeća već mu je istekao mandat i njih dvoje su se samo zamijenili tako da je on postao predsjednik Upravnog vijeća, a GZ njegov zamjenik. Ne sjeća se da li su im osobe iz nadležnog Ministarstva otkrile imena oštećenica na sastanku na kojem su bili GZ i on. Točno je da je upravno vijeće zaprimalo pritužbe i u vezi mobbinga i u vezi seksualnog uznemiravanja, li ne sjeća se koje su od tih pritužbi bile potpisane. U to vrijeme dio pritužbi je bio slan izravno Ministarstvu, a dio Upravnom vijeću. Pritužbe o seksualnom uznemiravanju su zaprimili prije donošenja zaključka upravnog vijeća. O tome da Upravno vijeće nema spoznaje o tome da je došlo do seksualnog uznemiravanja povodom prijava za seksualno uznemiravanje komunicirali su sa ravnateljem, upozoravali su ga, a on je tvrdio da pritužbe n isu istinite, pa Upravno vijeće nije poduzimalo nikakve postupke u vezi tih pritužbi jer je zaključno utvrdilo da pritužbe nisu osnovane. Svaka pritužba koja je bila upućena Ministarstvu za sobom je povlačila provođenje inspekcijskog nadzora od strane Ministarstva, a jedan od zaključaka inspekcije je bio taj kako Upravno vijeće treba provesti internu istragu u vezi pritužbi za seksualno uznemiravanje. Nadležnosti Upravnog vijeća su te da imenuje, razrješuje ravnatelja, usvaja njegova izvješća i financijski plan. U vrijeme kada je on bio predsjednik Upravnog vijeća, Upravno vijeće nije utvrdilo bilo kakav propust optuženika kao ravnatelja. Upravno vijeće je surađivalo s glavnom sestrom NZ i voditeljicom odjela socijalnog rada SS u vezi pitanja unaprjeđenja rada doma i konkretnih odjela. U nadležnosti ravnatelja su bili poslovi organizacije radnog procesa i rasporeda djelatnika na radnom mjestu. Ne može vremenski precizirati kada se dogodio razgovor između GZ i oštećenica tj. kada su se one njemu potužile na seksualno uznemiravanje i ne može reći da li se to dogodilo prije ili nakon donošenja zaključka Upravnog vijeća. U inkriminiranom periodu dom je imao angažiranog odvjetnika, ali ne zna o kome se radilo, misli da je u pitanju bilo Odvjetničko društvo Mladinić, ali ni je siguran. Nema saznanja o tome da li je GS vraćena na posao. Zna da je ravnatelj podnio ostavku iz osobnih ili zdravstvenih razloga i za vršiteljicu dužnosti je imenovana SS. Nakon što je optuženik podnio ostavku odnosi u domu se nisu popravili na bolje. Sistematizaciju radnih mjesta donosi Upravno vijeće. Nema saznanja zašto nije uložena žalba na presudu kojom se oštećenica GS vraća na rad. Ne može se izjasniti o nekoj konkretnoj pritužbi koja bi bila podnesena od konkretnog podnositelja, jer je tu bilo hrpa pritužbi, od anonimnih preko lažno potpisanih do potpisanih. I u vremenu prije nego što je optuženik došao za ravnatelja dok se on nalazio u Upravnom vijeću bilo je govora o problemu narušenih međuljudskih odnosa u domu. Dinamika pritjecanja anonimnih pritužbi na rad ravnatelja nije se promijenila nakon dolaska optuženika za ravnatelja, možda se nešto intenzivirala, tj. i prije dolaska optuženika na mjesto ravnatelja Upravnom vijeću su pristizale anonimne pritužbe na rad ravnatelja. U tim pritužbama optuživalo se ravnatelja kako je odgovoran za narušene međuljudske odnose. Ne može tvrditi da je sudjelovao na sjednici Upravnog vijeća 20. listopada 2020. i da bi na toj sjednici bio donesen zaključak "potrebe podnošenja kaznene prijave za lažno predstavljanje", a sve u kontekstu posljednje zaprimljene pritužbe za spolno uznemiravanje koja je pristigla nepotpisana. U cjelokupnom razdoblju dok je on sudjelovao u radu Upravnog vijeća Upravno vijeće nije utvrdilo nepravilnosti u radu optuženika kao ravnatelja. Nema saznanja o tome da bi inspekcija nadležnog Ministarstva utvrdila konkretne nepravilnosti u radu optuženika kao ravnatelja, time da je na kraju uglavnom svakog inspekcijskog nalaza stajao navod kako treba raditi na rješavanju loših međuljudskih odnosa u domu. Ne sjeća se da bi navod inspekcije o tome da treba raditi na rješavanju loših međuljudskih odnosa bio u kojem nalazu inspekcije konkretiziran dodatno.

36. Svjedok SS je u svom iskazu navela da je u inkriminiranom razdoblju radila na radnom mjestu socijalne radnice u domu i voditeljice odjela za izvaninstitucionalne oblike skrbi. U to vrijeme bila je preopterećena poslom i može reći da nikada nije primijetila da bi optuženik ikoga zlostavljao u vezi s radnim mjestom ili spolno uznemiravao. Međuljudski odnosi u domu su bili poremećeni no to se vuklo još iz vremena prijašnjih ravnatelja i godinama su postojala različita razmišljanja između različitih službi o tome za što je tko nadležan. Kada je optuženik došao za ravnatelja ispočetka se činilo kako pokušava uvesti red u dom, no to je težak posao. U jednom trenutku se po domu počelo pričati kako određene djelatnice optužuju ravnatelja da ih on uznemirava na neki način, a ravnatelj bi takve navode negirao na kolegijima koje smo održavali svakog ponedjeljka. Govorilo se o tome da određene djelatnice optužuju ravnatelja za seksualno uznemiravanje, tj. za neku vrstu dodirivanja koje nije bilo primjereno. KS je bila zaposlena u njenom odjelu i ona joj je bila nadređena i ona je znala spominjati nešto u vezi seksualnog uznemiravanja. Ona se nije izravno njoj požalila već bi o tome znala govoriti na sastancima odjela. Ona bi to na odjelnim sas tancima spominjala više usput i ona na to nije reagirala jer je čekala da se to riješi dogovorom ili razgovorom. Optuženik nije nikada s njom nasamo razgovarao u vezi optužbi za spolno uznemiravanje već bi optuženik o tome govorio na sastancima kolegija, kada bi negirao tu optužbu. Od ostalih djelatnika doma i korisnika je saznala da i neke druge djelatnice osim KS optužuju ravnatelja za spolno uznemiravanje. Zna da su Ministarstvu slane anonimne predstavke kojima se optuživalo ravnatelja za spolno uznemiravanje i vjerojatno se o tim predstavkama raspravljalo na nekom od sastanaka u domu, ali se ne sjeća točno. Točno je kako je ravnatelj u jednom trenutku ponudio djelatnicima doma upitnik tj. listu na koju se trebalo potpisati kako bi potpisnik potvrdio da nije bio uznemiravan ili spolno uznemiravan od strane ravnatelja i ona je takvu listu koja se odnosila na njen odjel donijela na jedan sastanak odjela i tada su se osobe koje su to željele mogle potpisati na tu listu, a tko nije želio nije se morao potpisati. Poznato joj je da su postojali sukobi između optuženika i GS, time da nije znala detalje tog sukoba jer je GS bila raspoređena u medicinski odjel i o postojanju sukoba je čula nakon što je GS dobila izvanredni otkaz iz razloga što je uvredama povrijedila drugu radnicu. U sudskom postupku GS je vraćena na radno mjesto njegovateljice, time da je njeno radno mjesto u međuvremenu bilo popunjeno pa je nadležno Ministarstvo odobrilo zapošljavanje dodatnog njegovatelja u domu. Nema saznanja da bi GS bilo nuđeno neko drugo radno mjesto u domu u inkriminiranom periodu. S mnogim stvarima u radu nije se slagala s KS kojoj je bila nadređena i to u vezi poslova koje je ona kao fizioterapeut trebala obavljati te je smatrala da ona previše važnosti pridaje poslovima koji su na neki način izvan opisa posla koje fizioterapeut radi. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza koje je dala tijekom prethodnog postupka u kojem opisuje svoj odnos i ocjenu radne etike KS u drugom odlomku iskaza na zapisniku koji se nalazi na stranicama 310 i 311 spisa svjedokinja navodi kako je apsolutno točno što je pročitano. Točno je kako je ona sudjelovala u izvršenju izvanrednog nadzora nad radom KS, a koji nadzor je izvršen iz razloga što se ista nije bavila poslovima koji su bili u njenom opisu u dovoljnoj mjeri već je previše vremena provodila u obavljanju drugih poslova, kao što je npr. vođenje dramske sekcije i sl. Nakon što je izvršen nadzor nad radom KS o tom pitanju nije bilo ništa poduzeto jer je ista otišla na bolovanje i nije je bilo 2 godine. Točno je da je ona kao voditeljica odjela dopisom zatražila pomoć od Ministarstva u vezi rješavanja međuljudskih odnosa, a isto se odnosilo između ostalog i na KS. Za pomoć nije se obratila izravno ravnatelju zato što su odnosi u domu bili jako poremećeni, a nadležno Ministarstvo je obećavalo pomoći na način da će poslati osobu supervizora koji bi trebao doći u ustanovu. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza koje je dala tijekom prethodnog postupka: " iz priče pojedinih korisnika ali i iz njihovog ponašanja poznato mi je da KS utječe a isto tako čula sam i za pisma koja su upućivana Ministarstvu da je ona bila kreator toga, a to je rekao korisnik TS. Mislim da ravnatelj iz razloga što ne odgovara nekim ljudima njegov rad i to što traži izvršavanje radn ih zadataka da su pojedinci našli način da li ga maknuti ili ugroziti, ne znam koji je njihov cilj", svjedokinja navodi kako je pročitani navod točan. Optuženik je imao običaj potapšati po ramenu djelatnike ili korisnike doma, neovisno o njihovom spolu i to je bilo prijateljski, tj. njoj se to tako činilo. Ravnatelj ima ovlast raspoređivati radnike unutar doma na radna mjesta u skladu sa zakonom. Točno je kako KS nije imala sve potrebne instrumente u svojoj prostoriji. Točno je da djelatnici mogu obavljati i druge poslove kada imaju prazan hod pa i tako i voditi dramsku i to je u redu ako postoji slobodnog vremena. KS nije bila prisutna izvanrednom nadzoru nad njenim radom, a ne zna da li je dobila poziv. Njeno pismo koje je pisala Ministarstvu i koje je priloženo na današnji zapisnik pisano je prije datuma 15. listopada 2020. Povodom inspekcijskih nadzora Ministarstva inspekcija bi donosila zaključke kako je potrebno da oni sami u domu porade na problemu rješavanja međuljudskih odnosa i da porade na problemu većeg rada s korisnicima doma i misli da je to u zadatak dano naročito Stručnom vijeću, a zatim ravnatelju i voditeljima odjela. Problem međuljudskih odnosa je pogotovo dan u zadatak stručnom vijeću. Ne može se sjetiti je li u zaključcima bilo prigovora u vezi zapuštenosti korisnika, ali je sigurno bilo riječi o tome da se povede povećana briga o korisnicima. Ne može procijeniti da li bi KS s obzirom na njen karakter i ono kako ju poznaje kroz dulje vrijeme neprijavljivala spolno uznemiravanje koje bi doživljavala od ravnatelja. Njoj je poznata njena narav u vezi rada i problematike oko izvršavanja radnih zadataka , no eventualna spolna uznemiravanja imaju drugi karakter. Iz pričanja je saznala kako je GS otkaz dobila iz razloga što ju je netko tužio za vrijeđanje na nacionalnoj osnovi ili slično, ali ona nije bila prisutna tom događaju i ne zna detalje. Nema saznanja o tome da bi GS bila u bilo kakvom verbalnom sukobu ili da bi vrijeđala NZ u veljači 2021. Po njenom sjećanju na mjesto vd ravnatelja stupila je u listopadu 2021. i na tom mjestu zaprimila je presudu Općinskog suda u Bjelovaru kojom je naloženo vraćanje na rad GS. Njena odluka kao ravnatelja je bila ta da neće podnositi žalbu s obzirom da se je u tom kratkom vijeku svog mandata fokusirala na poboljšanje međuljudskih odnosa i bila je previše drugih problema, a u vezi podnošenja žalbe i vraćanje GS na rad konzultirala se s odvjetnikom Mladinićem koji je bio odvjetnik GS, i to vezano za njen povratak na radno mjesto. U vezi potrebe podnošenja žalbe konzultirala se s odgovarajućim savjetnicima u nadležnom Ministarstvu i oni su joj se pismeno očitovali da treba postupiti po prvostupanjskoj presudi i da će oni u tu svrhu donijeti odluku kojom se povećava broj njegovatelja u Domu, kako bi GS mogla biti vraćena na to radno mjesto. Ne sjeća se da li je GS u svom dosjeu imala upozorenje na kršenje obaveza iz radnog odnosa i misli da o tome nije razgovarala sa savjetnicima u Ministarstvu već im je dostavila presudu. Također ne zna detalje u vezi zapisnika sa stručnog sastanka odjela za brigu o zdravlju i njezi od 5. studenog 2020. i nije o tom zapisniku obavijestila Ministarstvo. Ne zna tko je zastupao Dom u radnom sporu protiv GS i nije se konzultirala s nijednim drugim odvjetnikom u vezi tog radnog spora. Uz predmetnu prvostupanjsku presudu bila je donesena i privremena mjera na koju nije bilo pravo žalbe i kojom je naloženo da se GS odmah vrati na rad.

37. Svjedok ĐG u svojem iskazu je naveo da osobno nije nikada vidio da bi optuženik nekoga neprimjereno dodirivao, a on je imao naviku tapšati ljude po ramenu. Njegova supruga je bila zaposlena u domu i on ju je pitao da li ju je optuženik dirao i ona je to negirala. Jednom prilikom na kavi ZS je u priči rekla kako ju je ravnatelj navodno dodirivao po ramenu i tom prilikom je rekla da ju smeta da ju itko dira. U cijeloj ustanovi se pričalo o tome da ravnatelj spolno uznemirava neke djelatnice, svi su pričali o tome pa je i on pitao suprugu da li ona ima kakvih problema. Nikada nije razgovarao s ravnateljem o problemu spolnog uznemiravanja. Točno je kako je ravnatelj na jednom sastanku u vrijeme korone ispričao jedan vulgaran vic kad je rekao: "pola sela se karta, pola sela se kurva". Na pitanje oštećenice: "da li vas je optuženik ikada pokušao podmiti?" svjedok odgovara kako mu je optuženik jednom nudio neke tenisice koje on nije želio uzeti jer to nije radna obuća, a i nisu bile njegov broj, ali mu on te tenisice nije nudio kao mito, već iz razloga što u tom trenutku nije imao svoje šlape koje su se raspale. Nije nikada čuo da bi ZS radila bilo kakve probleme po Domu.

38. Svjedok ŽG u svom iskazu navodi kako je u tom periodu radila u vešeraju kao pralja-glačara i ulazila je u zgradu na pomoćni ulaz te je uglavnom vrijeme provodila u određenoj prostoriji u podrumu pomalo izolirano od ostalih djelatnika. Tijekom rada u drugoj smjeni kuharice, spremačice i ona imale su običaj popiti kavu u jednoj prostoriji koja se nalazila uz kuhinju i to je bio mali prostor s malim stolom i stolicama te su svi sjedili za tim stolom. Sjeća se jedne prilike da je u tu prostoriju na ulazna vrata došao ravnatelj i ona je tada sjedila na način da su joj se ta ulazna vrata na kojima se nalazio ravnatelj nalazila na lijevo, a lijevo od nje je još sjedila ZS. Sjeća se u tom trenutku kada se ravnatelj nalazio na vratima kako se ZS počela naginjati prema njoj i meškoljiti. Ravnatelj je tijekom cijelog tog događaja stajao, a ZS je sjedila na stolici lijevo od nje. Nakon tog događaja istog dana do nje je došla ZS i rekla joj je da ju ravnatelj zna primati za rame i da ju to jako smeta i iritira. Ona ju je pitala zašto o tome ne razgovara s ravnateljem, a ona joj je odgovorila da ne može jer je to specifična situacija i da ne zna kako riješiti taj problem. Točno je kako joj je ZS rekla da ne zna kako bi o tome razgovarala s ravnateljem jer ju je strah za posao. Nema saznanja o odnosima između optuženika i ostalih oštećenica. Ne može se sjetiti točnog datuma, niti godine kada se odvio događaj u prostoriji dok su pili kavu. Prema njoj se ravnatelj korektno odnosio. Od drugih kolegica s posla nije čula da bi imali nekih negativnih iskustva s optuženikom. Kada se svjedokinji predočava dio iskaza koj i je dala tijekom prethodnog postupka: "Ja tada nisam primijetila ništa niti sam što čula, samo se sjećam da je ravnatelj stajao odmah do BS", svjedokinja navodi kako je točan pročitani iskaz iz prethodnog postupka jer se ona tada očitovala o tome da li je vidjela bilo kakvo dodirivanje optuženika BS, a kada je danas govorila o tome da se ZS počela naginjati prema njoj i meškoljiti navodi kako je to točno, tj. ovaj navod kako nije ništa primijetila odnosi se na to da nije primijetila da bi optuženik dodirivao ZS. Nije imala dojam da bi ravnatelj namjerno došao u blizinu BS jer on i nije nigdje drugdje mogao stajati osim na ulazu u prostoriju. Točno je kako je ZS bila uznemirena i uplakana kada je došla požaliti joj se nakon što su bili u prostoriji za kavu i činilo joj se da je BS iznimno teško. Ne sjeća se da bi BS savjetovala da sljedeći put sjedne na drugo mjesto dok piju kavu.

39. Svjedok OZ u svom iskazu je navela kako je u to vrijeme radila u Domu kao medicinska sestra i zna da su počele kužiti priče o tome da postoji sumnja da ravnatelj spolno uznemirava neke djelatnice. Ne može se točno izjasniti od kad su te priče počele intenzivno kružiti, no to je bilo u vremenu nakon što je u Domu bio inspekcijski nadzor i pravobraniteljica i od tada se o tome počelo intenzivno govoriti. U to vrijeme je dobila zadatak od ravnatelja da po Domu podijeli A4 papire na kojima se nalazila izjava koju je ZS dala za Večernji list: "Zario mi je prste kao orao u rame", a ispod tog navoda je pisalo "da li takva osoba zaslužuje biti dio kolektiva". Prije nego što joj je ravnatelj dao u zadatak da podijeli te papire pozvao ju je u svoj ured i dao joj jednu litru pića Jägermeister, Addidasov ruksak i kišobran. Također je dobila od ravnatelja na uvid izjave koje su djelatnici Doma davali pred policijom. Te papire na kraju nije podijelila po Domu već ih je poderala i bacila. Osobno nije vidjela da bi ravnatelj ikoga spolno uznemiravao niti vršio mobbing nad bilo kime, a može reći da je mobbing u Domu vršila glavna sestra NZ. Smatra da se njenom krivicom dosta stvari promijenilo na loše u Domu jer je ona neke pojedince štitila, a nekima je željela naštetiti. Može reći da je ona po dolasku ravnatelja degradirana sa svojim radnim mjestom jer je ravnatelj promijenio sistematizaciju radnih mjesta i ona je prebačena na posao koji joj je manje odgovarao, plaća je bila nešto veća, ali je ona tu promjenu radnog mjesta shvatila kao degradaciju zbog toga što je posao bio lošiji. Ravnatelj joj nije ništa prigovorio kada je ona podrapala papire koje joj je on uručio da ih podijeli i nije joj ništa rekao zašto joj je dao piće, ruksak i kišobran. Sjeća se da je optuženik komentirao iskaz BS dan pred policijom, ali ne sjeća se detalja. Može reći da su i druge osobe po Domu komentirale iskaze koji su dani pred policijom i to uglavnom osobe koje su bile na strani optuženika. Imala je na uvid izjave korisnika Doma koje su bile intonirane u smislu da su se korisnici Doma žalili na postupanje oštećenica, no po njenom mišljenju radilo se o izjavama koje su bile iznuđene od korisnika Doma jer se radi o osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost, i to su PS i UP. Medicinska sestra DS rekla joj je da je ona otišla u stanove kod PS i UP da ih nagovori da oni napišu sporna pisma, a sve s namjerom kako bi pomogla ravnatelju. Nema saznanja o tome da bi joj ravnatelj naložio takav zadatak. Ima saznanja da je DS od ravnatelja dobila tenisice i novac i sigurna je da joj je on to dao iz razloga što mu je odlučila pomoći. Sjeća se i toga kako je DS SZ kupila buket cvijeća koji joj je predala u trenutku kada je došla u njen stan kako bi ju tražila da napiše spornu izjavu protiv oštećenica. Kada se svjedokinji predočavaju izjave koje se snalaze na listu 551 i 553 spisa ista navodi kako su to izjave UP i SZ o kojima je govorila u prethodnom dijelu iskaza. Izjava koja se nalazi na listu 552 je izjava TS koju je od njega iznudila MG. MG je također medicinska sestra u Domu i ona je bila na strani ravnatelja. Pretpostavlja da je ona spornu izjavu iznudila od TS jer je bila prisutna kada je ona s tom izjavom došla i ona je tu izjavu spremila u torbu i dostavila ju glavnoj sestri NZ. Ne zna do kad je optuženik bio na mjestu ravnatelja i misli da je bio smijenjen zbog svih ovih afera zbog kojih se vodi ovaj kazneni postupak. Smatra da su sistematizaciju radnih mjesta sastavljali ravnatelj, NZ i ZZ i nakon toga je tu sistematizaciju trebalo potvrditi nadležno Ministarstvo. Smatra da su odluku o njenom premještaju na drugo radno mjesto donijeli ravnatelj i NZ. U to vrijeme bila je degradirana na lošije radno mjesto i ne zna da bi drugi djelatnici bili na taj način degradirani, osim u slučaju GS koja je premještena iz odjela njegovateljica u vešeraj, a to iz razloga što je jedna druga djelatnica trebala biti prebačena iz vešeraja u odjel njegovateljica. Radi se o sestrični ravnatelja JZ i ona je prebačena na odjel njegovateljica. GS nije željela prijeći u vešeraj, a kasnije je dobila otkaz. Ona nije dobila otkaz iz razloga što nije željela preći raditi u vešeraj već su joj oni u otkazu nabrojali više stavki zbog čega joj daju otkaz ugovora o radu. Njoj se DS sama pohvalila da je poklonila korisnici SZ cvijeće i pohvalila joj se kako je od ravnatelja dobila Addidas tenisice, koje su bile lijepe. Želi reći kako sada radi u Zagrebu, a od optuženika je 30. travnja 2025. dobila poruku kojom ju poziva da li se mogu naći na kavi vezano za sud. Postojali su djelatnici koji su bili na strani ravnatelja i to je bila "ekipa" koja je npr. iznuđivala iskaze od korisnika, a s druge strane su bile cure koje su se osjećale oštećene zbog postupaka ravnatelja. Točno je kako se u ambulanti Doma pričalo da će GS dobiti otkaz prije nego što ga je formalno dobila. NZ je znala provoditi neke odluke samoinicijativno bez znanja ravnatelja. NZ je oštećenice KS, BS i AS nazivala pogrdnim imenima. Kada je govorila o tome da se pričalo kako će oštećenica GS dobiti otkaz može reći da su te priče dolazile od glavne sestre NZ. Nema saznanja da bi ravnatelj maltretirao oštećenicu GS u vezi s poslom, ali zna da ju je pritiskala NZ, a oštećenica GS je u takvim situacijama znala odgovoriti i nje dozvolila da ju se napada bez osnove. Može reći da je oštećenica GS bila jako dobar radnik, ali svi oni znaju svoja prava i ne daju na sebe. Radno mjesto pralje je manje plaćeno od radnog mjesta njegovatelja, a uvjeti rada su jednako teški. Nikada nije vidjela da bi optuženik nekoga neprimjereno dodirivao. Znao je dodirivati ljude po ramenu, ali ona to ne smatra neprimjerenim, a ne može reći kako to druge osobe shvaćaju. Njen iskaz danas na raspravi nema veze s time da bi joj bio obećan posao ponovno u Domu, ionako se ne želi vratiti tamo raditi. Nitko nije vidio kada je ravnatelj njoj dao papire koje je trebalo podijeliti po Domu. Nema saznanja o tome da bi netko od korisnika bio kažnjen ako ne bi želio sastaviti izjavu na štetu oštećenica.

40. Svjedok LZ u svom iskazu navodi kako je u to vrijeme radila kao kuharica u Domu. Znala je vidjeti da bi ravnatelj dirao po ramenima ZS dok su pile kavu u blagovaonici gdje korisnici jedu. Vidjela je dodirivanje po ramenima, "ne znam do kuda je stigao po leđima". Te dodire nije doživjela kao da bi imali bilo kakvu spolnu konotaciju, no svatko to drugačije doživljava. Primijetila je da oštećenici ZS to ne odgovara jer je reagirala uznemireno. Zna da je jednom prilikom pozlilo BS kada je dotrčala k njima u kuhinju i tada je završila na hitnoj pomoći. Kada je ravnatelj dodirivao oštećenicu BS bili su prisutni HS i ona. Oštećenice joj se nisu obraćale i povjeravale o tome da bi ih ravnatelj neprimjereno dodirivao. Posljednje 3 godine je u mirovini, a neposredno prije odlaska u mirovinu imala je negativno iskustvo s optuženikom jer ju je maltretirao prije odlaska u mirovinu. U listopadu 2021. je navršila 65 godina starosti, ali je s ravnateljem bilo dogovoreno da će ostati raditi do svibnja 2022. kada bi navršavala 45 godina rada u Domu. Kako su počeli problemi u Domu koji su u vezi s ovim kaznenim postupkom ravnatelj je promijenio svoju odluku i rekao joj da mora ići u mirovinu u listopadu 2021., ali da će ju ostaviti raditi do svibnja 2022. ako mu napravi uslugu i nagovori oštećenice da povuku prijavu protiv njega, a pogotovo ZS. Rekao joj je da će ona na taj način dobiti 50.000,00 kuna na ime većih primanja. Ona je tu ponudu odbila. Tada je ostala raditi do svibnja 2022. jer je optuženik u međuvremenu smijenjen i došla je nova ravnateljica koja ju je ostavila raditi do svibnja 2022., pa je u trenutku odlaska u mirovinu bila stara 65 godina i 6 mjeseci i 45 godina radnog staža. Dodirivanje BS po ramenima je vidjela samo jednom prilikom.

41. Svjedok ZZ je u svom iskazu naveo kako je u tom periodu radio kao medicinski tehničar u Domu i bio je predsjednik stručnog vijeća. Osobno nema saznanja o bilo kakvom mobbingu, tj. zlostavljanju u vezi s radom ili u vezi spolnog uznemiravanja i smatra da su to bili tračevi po hodnicima, jer ono što je on u vezi toga vidio je "nula". U jednom trenutku tijekom 2020. dobili su nalog od nadležnog Ministarstva da stručno vijeće sazove sastanak na kojem bi bili prisutni svi djelatnici Doma i da se na tom sastanku raspravi pitanje podnošenja anonimnih prijava koje su se odnosile, kako na spolno uznemiravanje, tako i onih u vezi drugih pitanja. Na tom sastanku nitko od prisutnih se nije izjasnio da bi bio spolno uznemiravan. Kada je u zapisniku sa st ručnog sastanka od 12. listopada 2020. utvrđeno i sastavljeno kao zaključak kako nema podataka o tome da bi se u Domu dogodilo spolno uznemiravanje, onda može reći da je taj zaključak proizišao iz tijeka sastanka, tj. iz činjenice što se nitko od prisutnih nije izjasnio da je bio spolno uznemiravan. Ne sjeća se da li su oštećenice iz postupka bile prisutne tom sastanku. Nema saznanja o omjeru muških i ženskih zaposlenika Doma. Nije čuo od drugih zaposlenika Doma da bi se potužili na ponašanje optuženika prema njima za vrijeme dok je bio ravnatelj. Nema saznanja o tome tko je raspoređivao djelatnike Doma na radno mjesto. Kada se svjedoku predočava zapisnik sa sjednice stručnog vijeća od 12. listopada 2020. koji se nalazi u spisu svjedok navodi kako vjeruje i pretpostavlja da se radi o autentičnom dokumentu zajedno s potpisima osoba koji se nalaze na posljednjoj stranici. Ne zna da li je optuženik GS premjestio na radno mjesto pralje . Optuženik je uglavnom obilazio odjele Doma u društvu drugih osoba. Tako može reći da je u vrijeme pandemije korona virusa optuženik odjele obilazio u njegovom društvu. Jedna od uputa Ministarstva je bila da se na sastanku stručnog vijeća ispita konkretno pitanje je li u Domu bilo spolnog uznemiravanja. Na tom sastanku stručnog vijeća je bila prisutna masa ljudi i bilo je prisutno više od pola Doma. Sazvao je taj sastanak, a ne sjeća se da li je Ministarstvo sugeriralo da se taj sastanak održi na taj način da se okupi što više ljudi i da se "svi skupa javno" izjasne je li bilo spolnog uznemiravanja. Misli da je na tom sastanku bio prisutan i optuženik, no nije siguran. Ako je u zapisniku navedeno da je na sastanku nešto izjavio NS onda to znači da je optuženik bio prisutan tom sastanku. Ne sjeća se da je bilo odnosa netrpeljivosti između njegovatelja i medicinskih sestara. Sastanak je zakazao na temelju naputka Ministarstva i osobno smatra da u takvoj situaciji bi se osobi bilo neugodno izjasniti o tome da je eventualno bila spolno uznemiravana zbog percepcije anonimnih pisama, tj. zbog činjenice što su određeni djelatnici imali negativni stav prema anonimnim pismima (budući da je u tim pismima bilo svega i svačega i neki djelatnici nisu pozitivno gledali na ta anonimna pisma općenito), ali i zbog količine prisutnih ljudi. Sastanak nije bio organiziran radi progona i prozivanja osoba koje nisu željele potpisati peticiju o tome da nisu bile spolno uznemiravane.

42. Svjedok ĐP u svom iskazu je navela kako je u to vrijeme bila medicinska sestra na odjelu. Osobno nije vidjela da bi optuženik bilo koga mobbingirao ili spolno uznemiravao, ali se o tome pričalo po Domu i na sastancima. Bila je zaposlena u okviru odjela brige o zdravlju korisnika, kojeg odjela je voditeljica bila NZ, a GS je bila zaposlena u okviru tog odjela. Na sastancima odjela znale su biti razmatrane pritužbe povodom anonimnih dojavi Ministarstvu u vezi svakakvih pitanja, pa je tako u tim anonimnim dojavama bilo pritužbi kako medicinske sestre ne rade svoj posao, kako ne postoji suradnja između medicinskih sestara i njegovateljica, kako je loš odnos prema korisnicima Doma, ali i pitanje spolnog uznemiravanja ravnatelja prema nekim djelatnicama. Može reći da prema njenom mišljenju su sve te primjedbe bile neutemeljene osim eventualno primjedbe u vezi odnosa između medicinskih sestara i njegovateljica, jer su ti međuljudski odnosi nekad funkcionirali, a nekada ne. Nju osobno optuženik nikada nije spolno uznemiravao, niti joj se itko povjerio da bi ga optuženik spolno uznemiravao. Točno je da je u Domu postojao papir na koji bi osoba koja kada bi se potpisala bi time potvrdila kako nije bila spolno uznemiravana od strane ravnatelja i ona taj papir nije shvatila kao bilo kakvu prisilu i općenito smatra da je cijela ta optužba prema ravnatelju nehumana jer je on bio jako dobar ravnatelj. Točno je da je na sastancima odjela bilo raspravljano pitanje ponašanja GS prema d rugim djelatnicima odjela, jer se pokazalo da je više drugih djelatnica odjela imalo problem u komunikaciji s GS. Na sastanku je više njegovateljica progovorilo o tome da su imale "okršaj" s GS. Nije osobno nikada imala konflikt s E i misli da je ona dobar radnik. Točno je kako je GS bila prebačena formalno na radno mjesto pralje, a tome su prethodile opomene od strane voditeljice. Zna da su GS i voditeljica odjela bile u nekoj nesuglasici u vezi nekog pitanja. Nije znala da se GS priprema otkaz, ali zna da je s mjesta njegovatelja trebala prijeći u vešeraj. U tom periodu, ali ne zna da li prije ili kasnije nego što je GS bio ponuđen ugovor da se premjesti u vešeraj, iz vešeraja je u medicinski odjel bila prebačena JZ.

43. Psihijatrijski vještak MARIJA KUDUMIJA SLIJEPČEVIĆ u svom iskazu je navela kako joj je zadaća u psihijatrijskom vještačenju bila utvrditi je li kod GS nastupilo kakvo tjelesno ili psihičko narušenje zdravlja u razdoblju od travnja 2019 i bilo je potrebno izjasniti se o mogućim uzrocima takvog narušenja zdravlja, postoji li veza između narušenja zdravlja i okolnosti koje su se odvijale od travnja 2019. do 5. studenog 2020. na radnom mjestu ili bi do takvog narušenja zdravlja došlo i nezavisno od toga. Zadaća je bila za nju kao psihijatra, ali da li je sud naložio još dodatno vještačenje za sudsku medicinu ona ne zna. Kada se i radi o kombiniranom sudsko-medicinskom i psihijatrijskom vještačenju posebno odrađuje svoj dio posla. U konkretnom predmetu nije surađivala sa sudsko-medicinskim vještakom, jer se u svojim vještačenjima ne bavi tjelesnim ozljedama osim u dijelu kada pojedine tjelesne ozljede mogu utjecati na mentalno stanje pacijenta. U točki 2. zaključka navedeno je kako je kod ispitanice nastupilo psihičko i tjelesno narušenje zdravlja, a vještak navodi da je isti podataka o tjelesnom narušenju moguće povučen iz drugih podataka u spisu. Kada postoje psihosomatska oštećenja ona su često uzrokovana psihičkim statusom, a manifestiraju se kroz tjelesne simptome i pogoršanje tjelesnog zdravlja kao npr. u stanjima akutnog stresa može doći do povišenja krvnog tlaka koji može uvjetovati različite druge tjelesne incidente pa i moždani udar npr. Utvrđivala je sve ono što joj je bilo prikazano, prvenstveno psihijatrijsku dokumentaciju u kojoj su bil i opisani i određeni tjelesni simptomi kao i ono što joj je bilo izrečeno tijekom pregleda i podaci koji su dobiveni u anamnezi. Tjelesno narušenje zdravlja je utvrđivala u psihijatrijskom smislu, a ne u sudsko-medicinskom smislu. Kako je napisano u nalazu te obzirom na to da u psihijatriji nikad ne možemo u potpunosti odijeliti tjelesno od duševnog jer se isto uvijek isprepliće te itekako duševno zdravlje utječe na postojeće tjelesne bolesti koje može pogoršati i duševno zdravlje može izazvati i nove tjelesne negativne senzacije. Sva kronična tjelesna stanja itekako se mogu pogoršati uslijed akutne stresne reakcije ili dugotrajnih nepovoljnih egzogenih okolnosti. Kod izrade svoje nadopune nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2024. svakako je znala i bila upoznata s pisanim nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka. Može reći da je poremećaj prilagodbe utvrđen u nalazu od 9. veljače 2021. godine. U tom nalazu navedene su od dijagnoza akutna stresna reakcija i poremećaj prilagodbe anksiozno depresivnog tipa u šiframa to znači F43.0 – akutni stresni poremećaj F43.2 - poremećaj prilagodbe anksiozno depresivnog tipa (i u ostalim psihijatrijskim nalazima od datuma 23. veljače 2021. i 7. travnja 2021). Nije sigurna da li je postojala nakon toga psihijatrijska dokumentacija. Vjerojatno nije postojala bilo koja druga medicinska psihijatrijska dokumentacija za oštećenicu do vremena izrade nalaza i mišljenja i nadopune nalaza i mišljenja. Da je bila dostupna bilo koja dodatna psihijatrijska dokumentacija ona bi se o istoj očitovala. Poremećaj prilagodbe je stanje koje nastaje nakon akutne stresne reakcije u kojem periodu se osoba ne može prilagoditi na neke negativne novonastale životne situacije, a koje uključuju traume svih oblika, gubitke ili promjene posla, razvod braka, teške bolesti, prometne nesreće itd. Simptomi koji se javljaju u sklopu ove dijagnoze F43.2 uključuju sniženo raspoloženje, plačljivost, strahove, tjeskobu, gubitak energije, pogoršanje tjelesnih simptoma itd. Kod zdravih ljudi akutna stresna reakcija prema europskoj klasifikaciji traje 48 sati, akutni stresni poremećaj može trajati i do mjesec dana dok poremećaj prilagodbe kod zdravih ljudi najčešće traje 6 mjeseci, a može se prolongirati i do 2 godine posebno nakon težih trauma. Poremećaj prilagodbe se nastavlja na stanje akutne stresne reakcije odnosno akutnog stresnog poremećaja. Na pitanje branitelja da li se kod oštećenice javio stresni događaj koji može potaknuti poremećaj prilagodbe i kada se desio iznosi da jedini objektivni podatak iz koje je crpila konačne zaključke je psihijatrijski nalaz u kojem su verificirane ranije navedene dijagnoze, a u kojem je opisan stresni događaj. Poremećaj prilagodbe može nastati u okviru više stresnih događaja. O mogućim stresorima zaključuje se iz nalaza koji objektivizira psihičko stanje ispitanice, a u kojem nalazu je opisano niz stresora, potpisivanje ugovora pred otkaz, na poslu duže vrijeme trpi mobbing i lažno optuživanje. Pacijentica u tom nalazu opisuje pogoršanje psihičkog stanja unazad dvije godine uslijed sustavnog maltretiranja na radnom mjestu od strane nadređenih, unazad tjedan dana intenzivnije pogoršanje stanja nakon što je dobila izvanredni otkaz. Prema nalazima uzrok akutne stresne reakcije, ako promatramo vrijeme od 48 sati, jest ugovor pred otkaz. Poremećaj prilagodbe se odnosi na druge stresore koji su opisani u nalazu uz uručenje ugovora pred otkaz. Pregled oštećenice je izvršen 24. listopada 2023. Na dan pregleda u psihičkom statusu utvrđena je povremena plačljivost, ispitanica je raspoloženje opisala kao bolje, sadržajno je bila okupirana forenzičkom situacijom bez drugih osobitosti u psihičkom statusu. GS je tijekom pregleda opisivala niz životnih stresora osim stresora vezanih uz konkretan predmet. Stresori su svi oni koje je pacijentica opisivala kod ranijih nalaza i one koje je opisivala tijekom pregleda. Naravno da na psihički status utječu stresori i iz ranijeg života oštećenice i to je neodvojivo od situacija na radnom mjestu. Gospođa se javila psihijatru 9. 2. 2021. u kojem nalazu je jasno opisan razlog dolaska i stresovi koje je doživjela, a naravno da na njeno stanje i sposobnost adaptacije na takve stresore utječu i druge životne okolnosti. Kada branitelj čita dio pisanog nalaza i mišljenja u kojem je navedeno: "narušenje zdravlja koje se može povezati sa stresnim događajima u drugoj polovici 2020.", i kada pita vještaka da li može konkretizirati koji su to stresni događaji na poslu u drugoj polovici 2020., vještakinja odgovara kako je to sama situacija na radnom mjestu i sve vezano uz otkaz na poslu i vrijeme, odnosno stresori, opisivani u nalazu od 9.2.2021., zatim situacije koje su se događale u minimalnom periodu 6 mjeseci prije toga, a koje obuhvaćaju poremećaj prilagodbe koja dijagnoza je postavljena 9.2.2021. Jedini objektivni podatak na koji se mogla očitovati je pregled od 9.2.2021., a obzirom na dijagnozu poremećaja prilagodbe i dijagnostičke kriterije promatra se razdoblje 6 mjeseci prije toga. Za ranije razdoblje nije našla objektivnih podataka o psihičkom statusu ispitanice o povezanosti psihičkog statusa i situacije na poslu. U iznošenju podataka od strane ispitanice nema konkretnog vremenskog određenja pojedinih događaja koje je navodila o poslu. U nalazu od 9.2.2021 opisano je da ispitanica već duže vrijeme trpi mobbing i lažno optuživanje, nije precizirano od kojeg datuma. U nalazu od 23.2.2021. ispitanica opisuje pogoršanje psihičkog stanja unazad 2 godine uslijed sustavnog maltretiranja na radnom mjestu. Moguće je da je sve to trajalo u periodu kako to piše i moguće je da stresor traje 2 godine, ali jedini objektivni podatak koji ima o stvarnom stanju je nalaz od 9.2.2021. Oštećenica je liječena pod dijagnozom poremećaja prilagodbe od 9.2.2021. i posljednji kontrolni pregled je bio 7.4.2021. Na kontrolnom pregledu 7.4.2021. pacijentica dolazi uznemirena, govori kako se održalo prvo ročište i što ju je uznemirilo, čula se s odvjetnikom, toliko laži je izrečeno da ne može to podnijeti, kazuje da se mimo toga dobro osjeća. Opisan je psihički profil, ali nije postavljena dijagnoza, a uputna dijagnoza je poremećaj prilagodbe. Preporučena terapija na nalazu od 9.2.2021. je Elicea 10mg i Normabel 5mg prema potrebi i preporučeno je uključivanje u tretman dnevne bolnice. Nema podatak da li se oštećenica javila u dnevnu bolnicu. U nadopuni nalaza zadatak je bio dati kategoričko mišljenje da li je kod oštećenice nastupilo bilo kakvo psihičko narušenje zdravlja u razdoblju od travnja 2019. pa nadalje i ako jest potrebno je bilo utvrditi postojanje veze između tog narušenja zdravlja i okolnosti na radnom mjestu. Mentalno zdravlje je dio zdravlja i ona kao psihijatrijski vještak može se očitovati o narušenju zdravlja u psihijatrijskom smislu. Pisani nalaz i mišljenje od 6. studenog 2023. ne razlikuje se od nadopune tog nalaza i mišljenja od 1. srpnja 2024. Dijagnoze koje su utvrđene na pregledu F43.0 i F43.2 opisuju narušenja psihičkog zdravlja i vezane su uz događaje na poslu kako je to opisano u prvom nalazu psihijatra. Akutna stresna reakcija nakon 48 sati prelazi u poremećaj prilagodbe i zato je u zaključku nadopune nalaza i mišljenja navedeno kako dijagnoza poremećaja prilagodbe predstavlja narušenje psihičkog zdravlja.

44. Sudsko-medicinski vještak PETAR ŠKAVIĆ u svom iskazu navodi kako je dobio nalog suda da se provede kombinirano sudsko-medicinsko i psihijatrijsko vještačenje u zajednici sa Marijom Kudumijom Slijepčević, dr. med. Nadalje navodi kako je s kolegicom ZP telefonski razgovarao vezano za navedeni predmet te su fizički i razmijenili spis, no s obzirom da se somatsko od psihičkog zdravstvenog stanja te eventualnih utjecaja nepovoljnih uvjeta na radnom mjestu na iste mogu neovisno procjenjivati nisu dublje ulazili u diskusiju vezano za zaključke s osnova pojedinih vještačenja. Iz dostavljene i pribavljene medicinske dokumentacije oštećene ne proizlazi da bi uslijed eventualnih nepovoljnih uvjeta na radnom mjestu u razdoblju od travnja 2019. do 5. studenog 2020. došlo do pogoršanja od prije postojećih patološkog stanja organizma oštećene ili pojave novih bolesti i stanja, a koja bi bila pripisiva tom eventualnom nepovoljnom radnom okruženju. Nadalje, navodi da iz hitnog pregleda OB Bjelovar od 9. veljače 2021. proizlazi, prema anamnestičkim podacima (podaci koje daje sam pacijent, ovdje oštećena), kako se oštećenica javila liječniku radi duljeg vremenskog mobbinga i lažnog optuživanja. Nakon izvršenog pregleda oštećene te davanja lijeka (Normabel) nije nađena indikacija za hitno bolničko liječenje, došlo je do poboljšanja općeg stanja oštećene i otpuštena je kući uz preporuku medikamentozne (Apaurin) terapije po potrebi i preporuku pregleda psihijatra. Kada mu se predočava dio nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka u kojem je utvrđeno narušenje zdravlja u vidu poremećaja prilagodbe i akutne reakcije na stres navodi kako se isto može samo prihvatiti kao narušenje psihičkog zdravlja utvrđeno po vještakinji psihijatrijske struke, no navedeno ne mijenja njegove zaključke, odnosno i dalje je mišljenja da uslijed navedenog nepovoljnog radnog okruženja te utvrđenog psihičkog poremećaja kod oštećene nije došlo do poremećaja fizičkog zdravstvenog stanja.

45. Svjedok SS u svom iskazu navodi kako je iz pričanja saznala da je GS otkaz dobila iz razloga što ju je netko tužio za vrijeđanje na nacionalnoj osnovi ili slično, ali ona nije bila prisutna tom događaju i ne zna detalje. Nema saznanja o tome da bi GS bila u bilo kakvom verbalnom sukobu ili da bi vrijeđala NZ u veljači 2021. Po njenom sjećanju na mjesto vd ravnatelja stupila je u listopadu 2021. i na tom mjestu zaprimila je presudu Općinskog suda u Bjelovaru kojom je naloženo vraćanje na rad GS. Njena odluka kao ravnatelja je bila ta da neće podnositi žalbu s obzirom da se je u tom kratkom vijeku svog mandata fokusirala na poboljšanje međuljudskih odnosa i bila je previše drugih problema, a u vezi podnošenja žalbe i vraćanje GS na rad konzultirala se sa odvjetnikom Mladinićem koji je bio odvjetnik GS, i to vezano za njen povratak na radno mjesto. U vezi potrebe podnošenja žalbe konzultirala se sa odgovarajućim savjetnicima u nadležnom Ministarstvu i oni su joj se pismeno očitovali da treba postupiti po prvostupanjskoj presudi i da će oni u tu svrhu donijeti odluku kojom se povećava broj njegovatelja u Domu, kako bi GS mogla biti vraćena na to radno mjesto. Ne sjeća se da li je GS u svom dosjeu imala upozorenje na kršenje obaveza iz radnog odnosa i misli da u tome nije razgovarala sa savjetnicima u Ministarstvu već im je dostavila presudu. Također ne zna detalje u vezi zapisnika sa stručnog sastanka odjela za brigu o zdravlju i njege od 5. studenog 2020. i nije o tom zapisniku obavijestila Ministarstvo. Ne zna tko je zastupao Dom u radnom sporu protiv GS i nije se konzultirala s nijednim drugim odvjetnikom u vezi tog radnog spora. Uz predmetnu prvostupanjsku presudu bila je donesena i privremena mjera na koju nije bilo pravo žalbe i kojom je naloženo da se GS odmah vrati na rad.

46. Svjedok NZ je u svom iskazu navela kako je GS otkaz dobila iz razloga što je u Domu smanjen broj njegovatelja zbog čega je ona prebačena u vešeraj, a ona se nije suglasila s tim prebačajem i ne zna zašto je ona prebačena u vešeraj. Nije točno da bi optuženik donio odluku da medicinske sestre obavljaju uslugu njege u Domu. Ne sjeća se konkretno upozorenja koje je uručeno GS zbog kršenja obveze iz radnog odnosa od 31. svibnja 2019. Ona je tada bila voditeljica Odjela za njege i brige o zdravlju i zamjenik ravnatelja i ne zna da li se optuženik s njom konzultirao prije sastavljanja spornog upozorenja, no on je imao običaj uvijek se konzultirati s upravnim vijećem i s njom prije donošenja odluka. Točno je kako je GS nju optuživala da svoj posao obavlja neprofesionalno i nekorektno i smatra da je time narušavala ugled nje kao nadređene. Točno je da se GS nije slagala s opisom poslova medicinskih sestara gdje je takvim odnosom prema suradnicima i drugim zaposlenicima stvoreno uznemirenje i netrpeljivost. Često su joj se djelatnici žalili kako imaju problem u suradnji s GS. Točno je kako je GS iznosila netočne informacije kako se u prostoriji ravnatelja održavaju sastanci medicinskih sestara. Smatra da je GS imala pravo podnijeti prigovor na predmetno upozorenje, a ista nije podnijela prigovor. Nakon promjene sistematizacije radnih mjesta kojom je smanjen broj njegovatelja s 19 na 16 misli da je GS prebačena na radno mjesto pralje, između ostalog, iz razloga što je govorila kako je posao njegovatelja težak. Novu sistematizaciju radnih mjesta potpisuje upravno vijeće i onda ta sistematizacija ide na potvrdu nadležnom Ministarstvu. GS nije nikada radila na radnom mjestu pralje jer je odbila raditi na tom radnom mjestu, a ne sjeća se da bi optuženik inzistirao na njenom premještaju. Na traženje djelatnika koji su se bunili i žalili zbog problema u suradnji s GS održan je sastanak odjela za brigu zdravlja i njegu u listopadu 2020. Predmet sastanka je bilo raspravljanje o ponašanju GS gdje su djelatnici tražili da ju se upozori na ponašanje i odnos prema drugim djelatnicima. GS nije bila prisutna tom sastanku jer je tada bila na bolovanju. Bolovanje je otvorila tog dana ili dan prije. Svjedokinja je ona unaprijed obavijestila da će se održati sastanak. GS je tijekom 2020. dosta vremena bila na bolovanju, ali ne zna precizno. Na dan kada je GS uručen otkaz ugovora o radu 15. veljače 2021. ona je bila na nekoj sahrani i kada se vratila na radno mjesto na parkiralištu je vidjela kako izlazi GS uzrujana i mahala je s nekim papirom njoj ispred glave i bila je prema njoj neugodna i verbalno agresivna, smatrajući i nju krivom što je dobila otkaz. Sjeća se jednog dana kada je do nje u kancelariju u 7,00 sati ujutro uzrujana došla ŠS i tada joj je rekla kako ju je GS vrijeđala na nacionalnoj osnovi i da to nije bilo prvi put, te da je na nju i pljunula. Djelatnica je rekla kako će događaj prijaviti, a ona joj je rekla da o istome obavijesti ravnatelja. O događaju je i ona obavijestila ravnatelja i on je tada rekao kako je to nepojmljivo i neshvatljivo i da je uz sve ostalo to razlog za otkaz GS. Prije donošenja odluke o otkazu ravnatelj se konzultirao sa upravnim vijećem. Ravnatelj nikada nije donio odluku kojom bi se na bilo koji način smanjile obveze medicinskih sestara po odjelima. Smatra da ravnatelj ne može određivati opseg poslova medicinskih sestara jer je to propisano za svaku odgovarajuću ustanovu. Može sumirati kako je GS dobila upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog narušavanja međuljudskih odnosa i nepridržavanja pravilima ustanove. Iz njenog nekog laičkog i radnog iskustva misli da se radnik ima pravo žaliti i prigovarati na upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa. Optuženika su smetale anonimne prijave i uzrujavale su ga. Na sastancima se znalo raspravljati da to nije u redu da se podnose anonimne prijave i da probleme treba rješavati bez anonimnih prijava. Ne zna da bi optuženik zabranio podnošenje anonimnih prijava. Smatra da je GS bila obaviještena o novom prijedlogu ugovora za radno mjesto pralje od strane ravnatelja, ali ne zna na koji način. Točno je kako je većinu vremena tijekom tih godina GS bila na bolovanju.

47. Svjedok VP navodi kako je bila na čelu povjerenstva za prijave nepravilnosti u Domu i to povjerenstvo nikada nije zaprimilo prijavu protiv ravnatelja u smislu da bi on svojom odlukom izuzeo neke poslove iz rada medicinskih sestara. Misli da je funkcija povjerenstva bila prvenstveno da se nezadovoljni korisnici obrate, ali misli da su se povjerenstvu mogli obraćati i zaposlenici, no oni nikada nisu zaprimili niti jednu prijavu. Optuženik je došao za ravnatelja doma u proljeće 2019., a prije njega je bila H, a ne sjeća se prezimena. Optuženik je bio korektan kad je došao za ravnatelja i imao je drugačiji pristup u smislu da se s njim moglo bolje komunicirati, a sve to kada se optuženika usporedi s prethodnom ravnateljicom koja je bila zatvorena i nije prihvaćala sugestije. Radila je u Domu gotovo 40 godina ispočetka nisu postojale bilo kakve prijave i primjedbe na rad, a kasnije se to pojavilo i sjeća se da su već za vrijeme mandata ravnateljice H bile podnošene razne prijave zbog čega je Ministarstvo dolazilo u inspekcijski nadzor. Može reći da je njoj osobno bilo ugodnije raditi u periodu dok takvih prijava nije bilo. Teško je procijeniti koliko je podnesenih prijava bilo osnovano i podneseno s razlogom, ali smatra da se dosta problema moglo riješiti u hodu razgovorom bez pisanja prijava. Kvaliteta rada Doma nikako nije bila smanjena iz njene perspektive socijalnog radnika za vrijeme mandata optuženika, tj. može reći da je bila ili na istom nivou ili bolja.

48. Svjedok FP je u svom iskazu navela kako je u inkriminiranom periodu bila zaposlena kao njegovateljica u Odjelu za zdravlje i njegu, kojeg odjela je voditelj bila NZ. U Odjelu su bile zaposlene medicinske sestre i njegovatelji, time da je posao medicinskih sestara bio dijeliti terapiju korisnicima i sudjelovale su i u poslovima obavljanja njege zajedno s njegovateljima. Posao njegovatelja je podjela hrane, kave, kupanje korisnika, presvlačenje korisnika. Konkretan raspored poslova za određeni dan, tj. tko će u tom danu obavljati određeni konkretni posao njegovatelji dogovaraju ujutro na kavu sporazumno. NZ niti itko drugi njima njegovateljima nije davao konkretne zadatke u smislu da bi npr. naložio nam da okupamo konkretnog pacijenta, već su oni njegovatelji unaprijed sami znali što treba taj dan raditi i nisu od NZ primali konkretne upute. Jednako tako niti ravnatelj nije davao upute o konkretnom obavljanju nekih zadataka. U Domu oduvijek postoji razdor između medicinskih sestra i njegovatelja, pa tako kod nekog ravnatelja budu u milosti medicinske sestre, a kod nekog njegovatelji, iako češće su u milosti medicinske sestre i u tom smislu ne može se točno izjasniti da li je ravnatelj donio odluku da medicinske sestre više ne obavljaju njegu po odjelima, ali moguće je da je bila donesena i takva odluka. Kada bude donesena neka odluka na štetu njegovatelja oni obično negodujemo između sebe. Radni zadaci djelatnika normirani su sistematizacijom radnih mjesta, a tu sistematizaciju donosi ravnatelj uz suglasnost Upravnog vijeća i Ministarstva. Znali su održavati sastanke odjela na inicijativu voditelja. Ne sjeća se da bi na tim sastancima bilo posebno raspravljano pitanje podjele poslova između medicinskih sestra i njegovatelja, jer bi njegovatelji najčešće znali negodovati između sebe, a onda na sastanku ljudi to nisu željeli javno iznositi. Nakon što je svjedokinji predočen zapisnik sa sastanka Odjela od 5. studenog 2020. ista je potvrdila kako je ona sastavila taj zapisnik jer je bila zapisničar. Taj sastanak je inicirala voditeljica Odjela. Ni na jednom od sastanaka Odjela nije bio prisutan ravnatelj, pa tako ni na onom od 5. studenog 2020. S obzirom da je sada na raspravi u rukama držala zapisnik sa sastanaka od 5. studenog 2020. pročitala je da je tema sastanka bio problem komunikacije između djelatnika Odjela. Može reći da su ĐZ ĆG, ŽP, ČP, ČG i ŠS bile na radnom mjestu njegovatelja u vrijeme održavanja sastanka. Na tom sastanku je bilo raspravljano pitanje problema u komunikaciji nekih od djelatnica Odjela s GS. Sjeća se da je konkretno problem u komunikaciji s GS imala ŠS. Kada postoji problem u komunikaciji najprije problem pokušavaju riješiti sami između sebe, ako to ne uspije ide se voditelju Odjela, a ako i to ne uspije onda ravnatelju. U to vrijeme misli da je po sistematizaciji radnih mjesta kod njih bilo predviđeno 16 ili 17 njegovatelja, ali kod njih je uvijek kroničan nedostatak njegovatelja i zna da je po nekoj prijašnjoj sistematizaciji bilo predviđeno i više od 20 njegovatelja, no to nikad nije bilo provedeno zbog toga što je Ministarstvo ograničavalo zapošljavanje. Ne sjeća se da bi u bilo kojem trenutku bilo zaposleno više njegovatelja u odnosu na prethodni broj. Što se tiče koeficijenta plaće njegovatelji su na dnu ljestvice, a ispod su samo bile sobarice i vešeraj, ali tome danas nije tako jer je prije 2 godine izvršeno usklađivanje koeficijenata tako da i one sada imaju koeficijent plaće kao i njegovatelji. Uvjeti za njegovatelja su bili osnovnoškolsko obrazovanje plus tečaj za njegovatelja. Medicinske sestre obavljaju previjanje korisnika. Optuženik nikada nije tražio da njegovateljice obavljaju poslove iz djelokruga poslova medicinskih sestara. Nema saznanja o anonimnom pismu koje je u ime njegovatelja poslano Upravnom vijeću. Nikada nije potpisala neko pismo kojim bi se žalilo na uv ijete njegovatelja upućene upravnom vijeću. U Domu je stvarno puno anonimnih pisama i pisma se šalju dan danas, a to znaju po tome što im iz Ministarstva dođe inspekcija. Po njenom mišljenju anonimna pisma se šalju za svakojake gluposti i time misli na pisma u kojima se spominje privatni život nekih djelatnika, a ne na pisma kojima se stvarno kritizira određena djelatnost u Domu. U inkriminiranom periodu od Ministarstva su u više navrata dobivali uputu kako moraju poraditi na komunikaciji između djelatnika. Inspekcijski nadzori od strane Ministarstva bili su provođeni i za mandata drugih ravnatelja i tih nadzora nije bilo u većem obimu za vrijeme mandata optuženika. Optuženik ju nikada nije pozivao na razgovor u vezi pisanja anonimnih pisama. GS nije bila prisutna na sastanku 5. studenog 2020., sjeća se da joj se GS na nešto potužila zbog neke nepravde, a " DP se uvijek tuži zbog neke nepravde". Kada je ovo rekla onda ne misli da se ona bori za pravdu u negativnom smislu već da ima hrabrosti izreći ako smatra da nešto nije u redu. Sjeća se u to vrijeme da je s radnog mjesta u vešeraju na radno mjesto njegovatelja prebačena JZ, dok je GS na papiru prebačena u vešeraj, ali nikada stvarno nije radila u vešeraju, te je nakon nekog vremena dobila otkaz. Nakon vraćanja na poslao sudskom odlukom vraćena je ne mjesto njegovatelja. Onog dana kada je pozlilo BS u ambulanti je bio prisutan ES i ČG, a ona je došla na kraju. U vezi događaja od 15.10.2020. kada je pozlilo BS može reći da ju je zatekla na hodniku u jako teškom stanju i najprije je mislila da ju je možda udario netko od korisnika, tj. želi reći kako ona tom prilikom sigurno nije glumila svoje stanje i bila je u jakom šoku. Zna da je dvoje djelatnika prebačeno iz njegovatelja na druga radna mjesta, ali ne zna da li je to bilo na njihov zahtjev ili uz suglasnost njihovu. Svjedokinja navodi da je nakon inkriminiranog perioda doživjela moždani udar pa da se zbog toga ne sjeća svih detalja. Ne zna od kojeg datuma JZ radi kao njegovateljica. U vezi događaja od 15. listopada 2020. potpisala je izjavu koju su joj dali na potpis voditeljica Odjela NZ i ravnatelj i njih dvoje su sastavili tu izjavu, u kojoj izjavi je pisalo kako joj ponašanje BS izgleda odglumljeno, ali to ne odgovara istini i kako je već ranije spomenula njen doživljaj je bio takav da je ZS bila u stvarnom šoku. Tu izjavu nije morala potpisati, ali ju je potpisala i za to nema objašnjenja. U vezi situacije kada je BS pozlilo ne može se odrediti kojeg datuma je to bilo i koje godine, ali sjeća se da je to bilo u vrijeme doručka i sjeća se da je ZS bila u velikom šoku, ali ne zna, niti je kasnije saznala što je bio uzrok tom šoku.

49. Svjedok NSF u svom iskazu navodi kako u Domu za odrasle osobe u Bjelovaru, Don Frane Bulića 5a radi od 2018. godine, ali s prekidima, odnosno nije stalno zaposlena već u Domu radi na zamjenama u svojstvu radnog terapeuta. Sada je već duže, preko godinu dana na zamjen i u navedenom Domu gdje radi na Odjelu izvaninstitucijske skrbi i smještaja, a voditeljica joj je SS. Negdje tijekom ljeta 2020. godine, ne sjeća se točno kada, u Dom za odrasle osobe došao je nadzor iz Ministarstva zbog učestalih prijava poradi pritužbi djelatnika Doma. Kad je došao nadzor doznala je da je ravnatelj, između ostalog, optužen i za seksualno uznemiravanje. Nakon što je nadzor otišao, Stručno vijeće Doma trebalo se sastati i očitovati zbog učesta lih pritužbi djelatnika. Ne sjeća se točno kada se održao sastanak stručnog vijeća, no sjeća se da su istom bili prisutni svi stručni suradnici Doma kao i ravnatelj Doma NS, a na istom se govorilo o problemima te je rečeno da se više jave osobe koje imaju konkretan problem kako bi se to razriješilo, no nitko nije spominjao ikakve probleme. Tada je doznala da je u tim prijavama bilo navedeno svašta ružno za glavnu sestru NZ o tome da je glupa, grozna i da ne zna svoj posao dok je za ravnatelja NS, između ostalog bilo navedeno za seksualno uznemiravanje. Na tom Stručnom vijeću nisu se spominjala nikakva imena. Nakon sastanka Stručnog vijeća, ne sjeća se točno kada, možda i nakon proteka oko 2 mjeseca, ravnatelj je od njene voditeljice SS i nje zatražio da izvrše nadzor nad radom KS koja je u Domu za odrasle osobe zaposlena kao fizioterapeut te radi u njenom Odjelu. Preko urudžbenoga u Domu, KS je dobila pismenu obavijest da će biti izvršen nadzor nad njenim radom o čemu se ista trebala pismeno očitovati i dostaviti dokumentaciju, a nakon čega je KS sljedeći dan otišla na bolovanje, misli da je to bilo u listopadu 2020. godine. Iako je KS otišla na bolovanje, voditeljica SS, fizioterapeut SG koja je inače vanjski suradnik i koja je radila na zamjeni KS i ona su izvršile nadzor nad radom KS na način da su se sastale i dale svoja mišljenja o međusobnoj suradnji s KS te su iz dokumentacije koju je KS predala voditeljici izvršile uvid i dale svaka svoje mišljenje u vezi rada KS. Može navesti da nije imala dobro iskustvo s KS, da sve što je predlagala u vezi rada s kor isnicima, KS nije prihvaćala ili je odbijala te uvijek imala spreman odgovor na sve. Nadzor koji su provele nad radom KS ukazivao je na nepravilnosti u radu. Smatra da ona nije radila svoj posao, miješala se u njen posao no što ju je upozorila, a na što joj je KS znala reći da ona radi već 25 godina i ako ona misli da može bolje, da onda napravi po svome. Smatra da KS nije dobro obavljala posao sa teže pokretnim osobama, nije se trudila posjesti ljude, pozicionirati, prošetati, a kada bi ona to krenula napraviti, KS bi ju napala. Od tog nadzora nad radom KS istu nije vidjela jer se nalazi na bolovanju, a što se tiče vlastitog rada, kvalitetniji nadzor je od strane RP, fizioterapeutkinje, koja je kompetentnija po tom pitanju od nje obzirom da je ona radni terapeut, ali zna da su se zajedno sve tri složile da KS nije dobro obavljala svoj posao. Što se tiče ponašanja ravnatelja NS nije zamijetila ništa neuobičajeno i neprimjereno prema bilo kojem djelatniku doma. Također želi napomenuti da joj se KS nikada nije požalila na nekakvo neprimjereno ponašanje od strane ravnatelja da su njih dvije zapravo jedva pričale. ZS, GS i AS joj se također nikada nisu požalile na ponašanje ravnatelja NS niti je ona primijetila bilo kakvo neprimjereno ponašanje od strane ravnatelja prema njima. S BS i EP u njenom radu nije imala previše doticaja, a s IZ sudjelovala je u podjeli slatkih paketa za korisnike. Ono što je jedino primijetila je da je IZ često šaputala s KS na hodniku Doma te je KS uvijek imala nekakve neprimjerene komentare, kao npr. mnogi bi voljeli da mene tu nema, vidjet ćete vi tko sam ja, to se tako ne radi i slično. Mora navesti da je prilikom jedne situacije u Domu, kada se jedan od korisnika Doma s balkona bacio kroz prozor, KS pred cijelim kolektivom rekla da je to napravio zato što se s njim ništa nije radilo, a ona je to shvatila kao da proziva nju jer ju je inače vrijeđala da se ona na radnoj terapiji s korisnicama bavi samo crtanjem te da za nju to nije ozbiljan posao. Želi navesti da kada je pravobraniteljica došla u nadzor isto joj je rekla da je čula kako oni u Domu samo crtaju na radnoj terapiji, a za što je ona znala da su to Vlastine riječi te navodi kako to nije istina, već se bave i drugim stvarima na radnoj terapiji. Može sa sigurnošću reći da je KS pojedine korisnike u Domu odgovarala od radne terapije, iako nema dokaza za to, ali je sigurna u to jer su pojedini korisnici koji su išli na grupnu terapiju odbijali dolaziti.

50. Svjedok DS u svom iskazu navodi kako je zaposlena u svojstvu medicinske sestre u Domu za odrasle osobe u Bjelovaru, Don Frane Bulića. Njena voditeljica je NZ koja je u Domu glavna sestra. Vezano za sjednicu Stručnog vijeća Doma navodi da su na istoj osim njih stručnih radnika bili i ostali djelatnici u Domu, ne sjeća se kada se sjednica održala, ali zna da je bila prošle godine. Na toj sjednici je bio nazočan ravnatelj doma NS te im je tada ravnatelj rekao da je prijavljen za seksualno uznemiravanje i maltretiranje od strane nekoliko djelatnica Doma. Na sjednici se nije čitalo anonimno pismo KS niti su se spominjala imena djelatnica koje su prijavile ravnatelja. Na toj sjednici nije se puno raspravljalo o tom seksualnom uznemiravanju i maltretiranju već se više razgovaralo o radnim mjestima odnosno o tome da manjka ljudi u pojedinim Odjelima. Sjeća se da su se sobarice bunile da je njih malo, ali to je tako već godinama i o tome ne odlučuje Dom već Ministarstvo. Navodi da osobno nije čula niti jednom na sjednici da se čitalo bilo kakvo anonimno pismo. Sjeća se da je na sjednici Stručnog vijeća FS rekla da je ona zaprimila telefonski poziv u kojem joj je prijavljeno seksualno uznemiravanje i maltretiranje, ali je FS rekla da ona ne zna tko ju je nazvao. Rekla je da je taj poziv zaprimila u Domu na telefon, a inače FS je u Domu osoba zadužena za radnike tj. prijave mobbinga. Navodi da je gospodin NS fin gospodin, da ona nije nikada primijetila da bi povisio ton niti je primijetilo bilo kakvo neprimjereno ponašanje prema niti jednom djelatniku Doma. Nije bila nazočna komunikaciji između NS i KS, BS, GS i AS pa ne može puno više reći o ponašanju NS prema njima. Isto tako nije čula da bi ravnatelj navedene osobe ikada spomin jao po imenima na sastancima u smislu da ih proziva ili slično. Želi još navesti da su od korisnika Doma doznali da je KS ŽZ inače korisniku Doma nazvala broj iz Ministarstva i dala mu da razgovara gdje se on u razgovoru žalio na Dom . Isto tako doznali su da je korisniku Doma TS diktirala pismo koje je potom poslala u Ministarstvo, a to su isto doznali od korisnika TS. Navodno je za to KS korisnicima platila. Također želi navesti da je GS koja je inače u Domu zaposlena u svojstvu njegovateljice arogantna i neugodna osoba prema radnim kolegicama. Vezano za NS ona nema više što reći, smatra da je ok i da im zaista izađe u susret.

51. Svjedok RS u svom iskazu navodi kako je zaposlena u Domu za odrasle osobe Bjelovar, Don Frane Bulića 5a kao radni terapeut. Također radi kao viši asistent u stambenim zajednicama koje se nalaze u gradu [adresa], a iste su dio Doma za odrasle osobe Bjelovar, gdje vrši podršku korisnicima stambenih zajednica. Upravo zbog posla u ustanovi u svojstvu radnog terapeuta i podjeli džeparca korisnicima Doma i nabavi njihovih svakodnevnih potrepština ona je u kontaktu s IZ, a posebice u posljednjih godinu dana kada je zabrana izlaska korisnicima zbog pandemije koronavirusa. IZ je inače zaposlena u kantini ustanove. Vezano za njen odnos s IZ može navesti da su imale ok odnos do unazad godinu dana kada je eskaliralo zbog pojave korone. Naime, uvijek je morala sama u posljednjih godinu dana u kupovinu za korisnike jer IZ nije smatrala da bi to trebala i ona, čak je imala i dojam da joj je to ispod časti. Ona se čak nije ni ljutila na IZ zbog toga, ali smatra da to nije bilo kolegijalno i da je trebala biti fleksibilnija u svom radu. S IZ je strogo poslovno surađivala, često joj je i podilazila, ali nisu nikada dolazile u nikakve sukobe. Često je IZ sugerirala da promijeni asortiman robe u ponudi zbog potreba korisnika s obzirom da nisu mogli izlaziti van, ali ona to nije učinila. U vezi postupanja NS prema IZ navodi da nikad nije primijetila nikakvo seksualno zlostavljane niti neprimjerene riječi od strane NS koji je u Domu na funkciji ravnatelja. Ravnatelj je njoj znao sugerirati da zamoli IZ da joj pomogne, ali ona to nije htjela jer je znala da bi se IZ uvrijedila. Drugo nema što navesti vezano za postupanje ravnatelja prema IZ. Vezano uz ponašanje NS prema žrtvama može navesti općenito da je ravnatelj prema svima ljubazan, sigurno nije bezobrazan. Nije ravnatelja zamijetila u kontaktu sa žrtvama, ali općenito o GS i BS ne zna puno jer nisu zajedno radile. S KS je bliže jer su radile duže skupa. Njoj se niti jedna od žrtava nije žalila na ponašanje ravnatelja NS. Želi navesti da KS već godinama širi govor mržnje, da uglavnom niti sa jednim ravnateljem se nije slagala, a ako se i slagala kada bi taj ravnatelj otišao s funkcije o njemu bi sve najgore govorila. Želi još navesti da je prema njoj KS bila neugodna u više navrata.

52. Svjedok ES u svom iskazu navodi kako radi kao medicinski tehničar u Domu za odrasle osobe Bjelovar u [adresa], u kojem Domu mu je voditeljica NZ. Može općenito navesti da ravnatelj Doma NS ima profesionalan odnos prema svima, nije zamijetio nikakvo maltretiranje od strane ravnatelja prema žrtvama te smatra da nikada nije bilo nikakvih seksualnih namjera od strane ravnatelja prema žrtvama, to je zaključio prema njegovom ponašanju. Naime, smatra da to što ih ravnatelj potapša po ramenu on radi kako bi s njima stvorio prijateljski odnos zbog trenutne situacije uzrokovane s covidom jer je zabranjeno rukovanje. Što se tiče događaja od 15. listopada 2020. godine uslijed kojeg je ZS odvezena u bolnicu, on se sjeća da je tog dana radio u ambulanti u Domu u vremenu od 06,00 do 18,00 sati. Tog jutra negdje oko 08,00 sati u vrijeme kad imamo podjelu terapije u Domu i podjelu doručka on je čuo galamu ispred ambulante zbog čega je izašao van na hodn ik kako bi vidio što se događa. U blizini ambulante on je zamijetio kolegicu ZS koja je klečala i držala se rukama za zid, te pritom jecala i vikala. Može navesti da je Č imala histerični napad. Prišao je do BS s namjerom da joj pruži pomoć, odnosno da ju podigne i odvede do ambulante, ali je ista odbila njegovu pomoć. Tada su do njih došle još dvije kolegice i to GG i misli ČG. U pokušaju razgovora s BS uspjeli su ju podići s poda i odvesti u ambulantu, gdje je na njihove upite što se dogodilo ista odbila dati odgovor. Č je i dalje jecala, te nerazumno govorila, nije dala ni da joj izmjeri tlak, niti da joj pruži medicinsku pomoć. Iz njezinog razgovora ipak su uspjeli razaznati da je u jednom trenutku rekla: "Čut će on mene, nije još sve gotovo", ali pri tom nije nikog imenovala, pa ne zna na koga se to odnosilo. U jednom trenutku u ambulantu je došla kolegica ĆZ koja je kao i ZS u Domu zaposlena kao čistačica. ĆZ je potom odvela ZS u njihovu prostoriju i s njima je otišla i AS. Nakon što su one otišle iz ambulante nije mu poznato što se dalje događalo, ali je čuo da je nakon otprilike sat vremena AS svojevoljno svojim privatnim autom odvezla ZS na Hitnu u [adresa], a to je napravila bez ikakvih konzultacija sa voditeljima. On o tom događaju drugih saznanja nema. Što se tiče ponašanja ravnatelja prema žrtvama opet navodi da on ima prema svima profesionalan odnos, on nije vidio nikakvo neprimjereno njegovo ponašanje, niti mu se itko požalio na ravnateljevo ponašanje. U Domu su bile nekakve glasine, ali je to sve bilo bez nekakve čvrste osnove. Želi navesti da je mišljenja da je to sve smišljeno od AS IZ, BS, KS i DP s ciljem da se NS makne s mjesta ravnatelja. Želi još navesti da je AS IZ radila u kantini, da je radno vrijeme provodila rješavajući križaljke, često bi korisnike otjerala iz razloga ako nešto ne bi imala u asortimanu u kantini, dok za ZS želi navesti da je svojevoljno lijepila tapete u jednom dijelu Doma bez da je ikoga pitala i bez dozvole zbog čega ju je njegova voditeljica upitala tko joj je to dopustio, na što se L jubica uvrijedila, ali odgovor na to nije dala. Također, želi navesti da se KS koja je radila kao fizioterapeut više bavila s drugim stvarima u Domu nego sa svojim poslom, rekao bih da je svoj posao zanemarivala kartajući se sa korisnicima. Svakako želi navesti da mu je poznato da je KS neke od korisnika Doma nagovarala da pišu pisma Ministarstvu o lažnom stanju u Domu, a to je korisnik Doma LS dana 09.03.2021. godine rekao mojoj voditeljici NZ, a pri tome sam i ja bio prisutan. I to želi navesti da je korisnik Doma TS pismeno napisao svoj iskaz u kojem je naveo da je KS nagovarala dio korisnika da isto napišu pisma i pri tome im je nudila novac, a taj papir TS je predao voditeljici i on ga je vidio.

U odnosu na kazneno djelo po toč. 1.) na štetu GS:

53. Sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženik svojim radnjama opisanim u točki 1.) izreke zlostavio oštećenicu GS u vez s radom i time narušio njeno zdravstveno stanje. Naime, glavni je dokaz u korist optužbe iskaz oštećenice GS kojeg je dala na raspravi. Prilikom iskazivanja na raspravi oštećenica GS je bila znatno uznemirena kada je iskazivala o inkriminiranim događajima, do te mjere da se i rasplakala, te sud ocjenjuje njen iskaz vjerodostojnim. Tako oštećenica GS govori o tome kako je sudjelovala u pisanju anonimnih pisama kojima su se djelatnici doma obraćali Upravnom vijeću, nakon čega ju je optuženik pozvao na razgovor na kojem joj je rekao „da će njegova sistematizacija radnih mjesta proći i da će, kada sistematizacija prođe, netko biti nagrađen, a netko ne, te da će ona klečati pred njim i da će padati glave“, govori o tome kako je „optuženik stalno pitao tko podnosi anonimna pisma i prijetio je otkazom“, te navodi kako „je na kraju njoj pala glava budući da je tijekom 2021. dobila otkaz jer je bila optužena kako je jednu djelatnicu vrijeđala na vjerskoj osnovi“, zatim iskazuje o tome kako je za vrijeme bolovanja 2020. zaprimila na kućnu adresu novi ugovor o radu kojim je bila raspoređena na radno mjesto u vešeraj. Sud ocjenjuje iskaz oštećenice GS vjerodostojnim.

54. Nije sporno kako je ošt GS dobila opomenu pred otkaz, tj. „Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnice“ od 31. svibnja 2019. „jer je poticala sastavljanje i pisanje dopisa predsjedniku Upravnog vijeća“. Već samo ovakvo upozorenje, po ocjeni suda, predstavlja nedopušteni pritisak i zlostavljanje na radu ošt Romek od strane optuženika.

55. Nadalje je bitan iskaz u korist optužbe iskaz svjedokinje JZ. Radi se o rođakinji optuženika koja je svojim iskazom željela istoga zaštititi, no ova svjedokinja zapravo otkriva kako je prilikom prebacivanja oštećenice na radno mjesto pralje stvarna namjera optuženika bila degradirati oštećenicu GS. Ova svjedokinja potvrđuje kako je ošt GS formalno prebačena na radno mjesto pralje iz razloga „što je bila u grupi koja je pisala pisma Ministarstvu i inspekcijama“, tj. ova svjedokinja potvrđuje kako je optuženik imao namjeru tim aktom kazniti ošt GS. Točno je kako je „Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta“ donijelo Upravno vijeće, no odluka je bila na optuženiku koja će tri djelatnika prebaciti iz odjela njegovatelja u vešeraj, a iz iskaza svjedokinje JZ proizlazi kako je optuženiku nedvojbeno motiv za prebacivanje ošt GS bio taj što je ista iskazivala nezadovoljstvo s organizacijom rada u domu i na taj ju je način želio kazniti. Da prelazak na radno mjesto pralje predstavlja degradaciju proizlazi iz iskaza svjedokinje JZ koja potvrđuje kako joj se na radnom mjestu njegovatelja plaća povećala za 700,00 do 800,00 kuna, zatim iz činjenice da su za radno mjesto njegovatelja propisani zahtjevniji uvjeti (jedna godina iskustva na tim poslovima i položen tečaj za njegu) prema tada važećem „Pravilniku o unutarnjoj sistematizaciji radnih mjesta Doma“, dok je prema tada važećem „Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi“ njegovatelj imao pravo na uvećanje plaće od 25%, dok pralja na uvećanje od samo 7%.

56. Svjedoci ĆS, ĐS, ĆG, IG i NZ govore o tome da je optuženik želio ošt GS prebaciti na radno mjesto pralje, iako je prethodno svoju rođakinju JZ prebacio s radnog mjesta pralje na radno mjesto njegovatelja. Svjedokinja HP iskazuje o tome kako je na ošt GS bio vršen pritisak da prijeđe na radno mjesto pralje bez da joj je dano obrazloženje zašto se baš ona prebacuje. Sud ocjenjuje iskaze ovih svjedoka vjerodostojnim.

57. Svjedokinja ĐS bila je voditelj Odjela prehrane i ekonomsko-pomoćno- tehničkih poslova i iskazala je tome kako je dobila „domaću zadaću riješiti GS“ na način da krajem svibnja 2020. inscenira razlog za otkaz GS, na način da kaže kako ona nije na godišnjem odmoru i da ne dolazi na posao, što bi bio razlog za otkaz. Sud vjeruje iskazu svjedokinje ĐS, te iako se radi o, na prvi pogled, nerealnom zadatku koji je svjedokinja dobila ocjena je suda kako je ovo bio još jedan od pokušaja optuženika da napakosti ošt C, tj. zlostavi ju. Svjedočki iskaz svjedokinje ĐS uklapa se u cjelokupnu kronologiju događaja, tj. nije sporno kako je u to vrijeme optuženik pokušao ošt GS prebaciti na radno mjesto pralje, koje radno mjesto je u nadležnosti Odjela prehrane i ekonomsko-pomoćno-tehničkih poslova i ima smisla navod ove svjedokinje o tome kako je optuženik i putem nje pokušao dodatno zlostaviti ošt GS na radnom mjestu. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

58. Sud vjeruje iskazu svjedokinje PG koja govori o tome kako je bila pisac pisma koje je supotpisala ošt GS, zbog čega su njegovateljice jedna po jedna morale ići na razgovor kod optuženika i zbog čega su ona i ošt GS dobile opomenu pred otkaz, tj. „Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnice“ od 31. svibnja 2019.

59. Svjedokinja JSF bila je voditeljica njegovateljica i govori o tome kako su se njegovateljice PG i ošt Romek bez njenog znanja prijavom požalile Upravnom vijeću. Prema nalaženju suda društveni je standard da ošt GS, ali i bilo koji drugi djelatnik, ima pravo sam i bez znanja voditelja ili podrške ostalih djelatnika obraćati se anonimno ili osobno nadležnim tijelima u sumnji na postojanje određenih nepravilnosti. Na ovom mjestu valja istaknuti kako je tzv. „poziv na prekid neugodne prakse s anonimnim prijavama“ Upravnog vijeća od 30. svibnja 2019. po svom sadržaju ne samo nezakonit, već i posve neprihvatljiv u današnjem društvenom funkcioniranju i notorno je kako tako spomenuti „poziv“ ni na koji način nije obvezivao djelatnike koji su pisali pritužbe. Također valja istaknuti kako je životan postupak ošt GS koja je kasnije prijave podnosila Sindikatu i drugim institucijama, budući da Upravno vijeće nije pokazalo sluha za njene pritužbe, a navedenim je pokazala stupnjevitost u prijavljivanju.

60. Nadalje „prijedlog“ s prve konstituirajuće sjednice Upravnog vijeća od 20. listopada 2020. „za pokretanje postupka za podnošenje kaznene prijave za lažno predstavljanje u odnosu na anonimne predstavke“, ne samo sa da je nezakonit čin, već je na prvi pogled posve neprihvatljiv pokušaj „ušutkavanja“ djelatnika u današnjem društvenom funkcioniranju.

61. Svjedokinja JP (ranije ŠS) svjedoči o svojim negativnim iskustvima u odnosu na ošt GS i o teme kako ju je GS znala vrijeđati i na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. U načelu sud uzima kao realno da je ošt GS bila u zavađenim odnosima s ovom svjedokinjom i točno je kako je optuženiku jedan od razloga za Izvanredni otkaz ugovora o radu 15. veljače 2021. bio i taj što je postojala sumnja da je ošt Romek ovu svjedokinju vrijeđala na vjerskoj osnovi, no prema ocjeni suda odnos između ošt Romek i svjedokinje ŠS optuženiku je bio samo dodatan povod da se konačno obračuna s ošt GS, budući da je u spornom dokumentu Izvanrednog otkaza ugovora o radu, između ostalog, navedeno kako je jedan od razloga davanja otkaza i nezadovoljstvo optuženika konfliktnom naravi ošt GS, dakle, sukob i vrijeđanje između ošt Romek i svjedokinje ŠS optuženik je samo iskoristio kako bi si olakšao donošenje odluke o otkazu. U pravu je obrana kada navodi da odluka o otkazu sama za sebe ne može predstavljati ovo kazneno djelo, ali u kontekstu svih dokazanih radnji koje su prethodile otkazu, taj otkaz predstavlja konačan akt zlostavljanja u vezi s radom.

62. Točno je kako je ošt GS velik broj dana unutar inkriminiranog vremena provela na bolovanju, no prema ocjeni suda takva situacija ne isključuje mogućnost počinjenja ovog kaznenog djela. Naime, inkriminirane radnje činjene su, između ostalog, odlukama i dokumentima, te preko trećih osoba pa i u razdoblju dok se ošt GS nalazila na bolovanju. Radilo se sofisticiranom i sustavnijem obliku zlostavljanja koje uglavnom nije bilo u četiri oka, već donošenjem različitih odluka u vezi radno-pravnog statusa ošt GS.

63. Neki od svjedoka potvrdili su konfliktnu narav ošt GS, dok svjedok GG iskazuje o tome kako ošt GS ima običaj boriti se za pravdu. Sud nalazi kako se kod ošt GS radi o izrazito čvrsto izgrađenom karakteru, u smislu da je isti zaslužan što se najprije pobunila na radnom mjestu, pa na kraju i ustrajala u ovom kaznenom postupku, tj. takve crte njenog karaktera ne govore da bi ona izmislila cijelu ovu optužbu ili pak da je zaslužila ovakvo ponašanje optuženika prema njoj zbog neobuzdanog karaktera.

64. Točno je kako je ošt GS prilikom prijavljivanja kaznenog djela spominjala fizičke zdravstvene tegobe u vidu bolova u kralježnici, no, prema nalaženju suda, ona je tada prijavljivala tek do tada počinjene radnje, i to samo dio koji se dogodio do 11. studenog 2020., nakon čega je uslijedilo daljnje zlostavljanje u vezi s radom, a koje je onda u konačnici dovelo do narušenja njenog psihičkog zdravlja u vidu akutne stresne reakcije i poremećaja prilagodbe. Radi se o trajnom kaznenom djelu koje je činjeno od travnja 2019. do 15. veljače 2021. budući da je optuženik svojim radnjama iz travnja 2019. stvorio protupravno stanje zlostavljajući ošt GS u kontinuitetu do konačnog davanja otkaza 15. veljače 2021. Radi se o odnosu u kojem je optuženik kao nadređeni stvorio protupravno stanje kontinuiranog zlostavljanja ošt GS, pojedinim aktima kroz cijelo vremensko razdoblje, a cijelo je to djelovanje dovelo do toga da je oštećenici GS na kraju narušeno zdravstveno stanje. U tom smislu nije u pravu obrana kada smatra da ne postoji prijedlog za progon u odnosu na radnje činjene nakon 11. studenog 2020. Prijavljivanjem kaznenog djela 11. studenog 2020. oštećenica je dala prijedlog za progon i za radnje počinjenja nakon tog datuma baš zbog toga što se radi o trajnom kaznenom djelu čije počinjenje je trajalo u vrijeme prijavljivanja, te se nastavilo i nakon podnošenja kaznene prijave.

65. Sud prihvaća nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka o tome da akutna stresna reakcija i poremećaj prilagodbe predstavljaju narušenje zdravlja zbog zlostavljanja na radnom mjestu od travnja 2019. do 15. veljače 2020. Vještak navodi da se narušenje zdravlja može povezati sa stresnim događajima u drugoj polovici 2020., a to su „sama situacija na radnom mjestu i sve vezano uz otkaz na poslu i vrijeme odnosno stresori opisivani u nalazu od 9. veljače 2021., situacije koje su se događale u minimalnom periodu od šest mjeseci prije toga…u nalazu od 9. veljače 2021. opisano je da ispitanica već duže vrijeme trpi mobing i lažno optuživanje…u nalazu od 23. veljače 2021. ispitanica opisuje pogoršanje psihičkog stanja unazad dvije godine uslijed sustavnog maltret iranja na radnom mjestu.“ S obzirom na sve prethodno navedeno sud prihvaća nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka kao konzistentan i logičan, te dan u skladu s pravilima znanosti i struke, tako da je, prema ocjeni suda, na nedvojbeni način utvrđeno kako su akutna stresna reakcija i poremećaj prilagodbe narušenja zdravlja nastali kao posljedica zlostavljanja na radu u razdoblju od travnja 2019. do 15. veljače 2021.

66. S obzirom na sve prethodno navedeno sud je na nedvojbeni način utvrdio kako je optuženik: „u razdoblju od travnja 2019. do 15. veljače 2021., u [adresa], kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, u nakani da zlostavi i obezvrijedi GS, koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu njegovateljice te kojoj je bio nadređen, nakon što je odlučio da medicinske sestre više neće obavljati njegu korisnika po odjelima, već da će taj posao preuzeti njegovatelji te nakon što se GS, zajedno s drugim njegovateljima, anonimnim pismom obratila Upravnom vijeću Doma te iznijela navedenu problematiku i njihovo zajedničko nezadovoljstvo, počeo istraživati tko je autor tog anonimnog pisma te jednog po jednog njegovatelja pozivao na razgovor pa je tako prilikom razgovora s GS u travnju ili svibnju 2019. rekao joj da će njegova sistematizacija radnih mjesta proći i da će, kada sistematizacija prođe, netko biti nagrađen, a netko ne, a kada mu je GS skrenula pozornost na to da je on odgovoran za Dom i korisnike, rekao joj da on nigdje ništa ne potpisuje te da će ona klečati pred njim i da će padati glave, nakon čega je GS, dok se nalazila na bolovanju, uputio „Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja radnice“ od 31. svibnja 2019. navodeći u istome da joj se navedeno upozorenje daje jer je poticala sastavljanje i pisanje dopisa predsjedniku Upravnog vijeća, zbog čega da je počinila povredu obveza iz radnog odnosa, da bi potom ponovno dok se GS nalazila na bolovanju u svibnju 2020. uputio novi Ugovor o radu od 25. svibnja 2020. u kojem je navedeno da GS s Domom za odrasle osobe Bjelovar od 1. lipnja 2020. zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnog radnika – pralje (radno mjesto IV. vrste), prikazujući navedenu odluku kao posljedicu nove sistematizacije radnih mjesta uslijed donošenja Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, koji je stupio na snagu 2. ožujka 2020., prema kojemu je smanjen broj njegovatelja s 19 na 16, iako je neposredno prije donošenja navedenog Pravilnika na radnom mjestu njegovatelja bilo zaposleno još dvoje radnika, želeći tako GS degradirati na manje plaćeno radno mjesto za ko je ujedno nisu bili potrebni posebni uvjeti za zaposlenje i znanja koje je GS ispunjavala kao njegovatelj, te ju je u toj nakani stavio na raspored rada u radnoj jedinici prehrane i ekonomsko pomoćno tehničkih poslova, u čemu nije uspio jer GS nije željela potpisati predmetni ugovor te se nakon završetka bolovanja i godišnjeg odmora u lipnju 2020. vratila na svoje radno mjesto, zahtijevajući da ju se stavi na raspored u odjelu njegovatelja, a u međuvremenu je ujedno krajem svibnja 2020. želeći inscenirati razlog za otkaz GS, rekao ĐS da ima domaću zadaću preko vikenda "riješiti" GS te reći da ona nije na godišnjem odmoru i da ne dolazi na posao, što bi bio razlog za otkaz, na što ĐS nije pristala, nakon čega je GS u narednom razdoblju učestalo optuživao da je autorica više anonimnih pisama, a koje su zapravo djelatnici i korisnici navedenog Doma upućivali nadležnom Ministarstvu i u kojima su prijavljivali razne nepravilnosti u Domu, te joj ujedno u razgovorima prijetio otkazom, da bi joj potom uputio poziv za iznošenje obrane datiran 9. veljače 2021., nakon čega i Izvanredni otkaz ugovora o radu od 15. veljače 2021. koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-1442/2021-20 od 27. listopada 2021. utvrđen nedopuštenim, a koje cjelokupno ponašanje je kod GS dovelo do narušenja njezinog psihičkog zdravlja u vidu akutne stresne reakcije i poremećaja prilagodbe.“

67. Dokazane radnje počinjenja u svojoj ukupnosti predstavljaju zlostavljanje na radu uslijed kojeg je došlo do narušenja zdravlja ošt GS, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 133. st. 1. KZ/11. Sud nalazi kako su sve inkriminirane radnje nedvojbeno bile poduzete u vezi s radom, budući da se radilo o odnosu između optuženika, kao ravnatelja doma i nadređene osobe, sjedne strane, i oštećenice , kao zaposlenice u domu, s druge strane.

68. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela iz točke 1.) izreke postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da svojim radnjama u ukupnosti zlostavlja na radu ošt GS, i to je htio počiniti), bio je svjesna da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

69. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

70. Kod odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo iz točke 1.) izreke sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost (unatoč tome što je optuženik star 57 godina), te činjenicu kako je optuženik danas narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja. Kao otegotno mu je cijenjena upornost u počinjenju budući da je djelo činjeno u razdoblju od travnja 2019. do 15. veljače 2021., time da je stupanj zlostavljanja s vremenom rastao da bi kulminirao davanjem izvanrednog otkaza ošt GS. Kao otegotno mu je cijenjeno i što je po navodima više svjedoka tijekom postupka pokušao utjecati na njihove iskaze (tako npr. svjedokinje HS). S obzirom na prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti optuženiku je za kazneno djelo iz točke 1.) izreke, iz čl. 133. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je ocjena suda da će upravo ovako odmjerena kazna zatvora ostvariti svrhu kažnjavanja u konkretnom predmetu.

U odnosu na kazneno djelo po toč. 2.) na štetu KS:

71. Sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženik svojim radnjama opisanim u točki 2.) izreke spolno uznemiravao oštećenicu KS, kojoj je bio nadređen. Naime, glavni je dokaz u korist optužbe iskaz oštećenice KS kojeg je dala na raspravi. Prilikom iskazivanja na raspravi oštećenica KS je, po ocjeni suda, iskazivala iskreno i uvjerljivo, te sud ocjenjuje njen iskaz vjerodostojnim. Tako oštećenica KS iskazuje o tome kako ju je optuženik u studenom 2019. uhvatio za stražnjicu, kada je ulazila u svoj ured. Ošt Bohnec iskazuje o tome kako je optuženik znao iskoristiti svaku priliku u razdoblju od lipnja 2020. do 14. listopada 2020. da bi ju neprimjereno dodirivao i to na način da bi joj prilazio s leđa i čvrsto ju primao jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba ramena, nakon čega bi ju rukom nastavio dodirivati od ramena po leđima ili pak od ramena po njezinim rukama, sve do dlanova, a često je i svoju ruku zavlačio pod njezinu kutu i pritom ju dodirivao po grudima te potom rukom prelazio po leđima od grudi prema stražnjici i zatim dodirivao rukom po stražnjici, te iskazuje o tome kako joj je u srpnju 2020. pred ŽS rekao da ju voli šlatati jer mu je simpatična. Opisala je kako se najprije obratila radnici zaduženoj za zaštitu dostojanstva radnika, a nakon toga i Upravnom vijeću, pučkoj pravobraniteljici i nadležnom ministarstvu. Opisala je kako se na radnom mjestu stvorio i velik pritisak u odnosu na nju kao žrtvu spolnog uznemiravanja zbog čega je završila i na bolovanju pod di jagnozom akutni stres. Prema ocjeni suda životan je navod ošt KS o tome kako spolno uznemiravanje nije prijavila odmah u studenom 2019. zbog neugode koju je osjećala. Sud ocjenjuje iskaz oštećenice KS vjerodostojnim.

72. Prema ocjeni suda jedan od ključnih dokaza u korist optužbe je iskaz svjedoka FS. Naime ova svjedokinja vrlo životno obrazlaže tešku situaciju u kojoj se našla kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika i zašto dulje vrijeme nije ništa formalno prijavljivala zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Ova svjedokinja potvrđuje kako joj se ošt KS prvi put u srpnju 2020. povjerila kako ju je optuženik neprimjereno dodirivao. Ova svjedokinja potvrđuje kako je prisus tvovala događaju u računovodstvu kada je optuženik neprimjereno dodirivao ošt KS po leđima i nadlaktici, dok se ona izmicala i bilo joj je neugodno. Sud vjeruje kako je svjedokinja FS vidjela spomenuto neprimjereno dodirivanje, unatoč tome što isto nije spomenula tijekom ispitivanja u prethodnom postupku, a budući da je dala životno objašnjenje o tome da je prilikom ispitivanja na policiji „bila pod pritiskom…bojala se ravnatelja i cijele situacije u domu.“ Nije sporno kako je ova svjedokinja napisala više očitovanja o tome kako njoj kao povjerenici za dostojanstvo radnika nije bilo nikakvih pritužbi djelatnika, no ova svjedokinja, po ocjeni suda, životno objašnjava situaciju u kojoj se našla i zašto nije željela pisanim putem ništa iznositi, a sve zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Također sud vjeruje svjedokinji kada iskazuje kako je ona na sjednicama upravnog vijeća samo figurirala, bez da joj je bilo dano pravo glasa u stvarnosti.

73. Sud vjeruje i iskazu svjedokinje ŽS koja je je bila prisutna situacijama u uredu administrativnog referenta kada je optuženik u dva ili tri navrata dodirivao ošt KS po ramenu i pomicao ruku gore-dolje do polovice nadlaktice i po lopaticama. Kasnije joj se ošt KS povjerila kako joj dodirivanje optuženika smeta, izaziva nelagodu i stres i da to ne može podnijeti.

74. Također je ošt AS u svom iskazu navela kako joj se ošt Bohnec povjerila kako ima negativnih iskustava s dodirivanjem od strane optuženika, te da ju je optuženik znao uštipnuti za stražnjicu i ispod grudi.

75. Nadalje je značajno kako se ošt KS povjerila svjedokinji AG kako ju je optuženik znao „dodirivati niže po leđima, po linijama grudnjaka, te da ju je znao uštipnuti za stražnjicu“. Svjedokinji VS se ošt KS požalila „kako ju je optuženik krenuo dirati, ali je rekla da o tome ne može govoriti detalje jer joj je neugodno.“ Svjedokinja ĆZ je čula od ošt KS kako ju je optuženik dodirivao po stražnjici.

76. Svi prethodno pobrojani dokazi, prema ocjeni suda, čine nedvojbeno dokazanim kako je optuženik „kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, KS koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu fizioterapeuta te kojoj je bio nadređen, prvo u studenome 2019., kada je ulazila u svoj ured, uhvatio za stražnjicu te se nasmijao kada je ona iznenađeno izrazila svoje nezadovoljstvo ovim činom, a u razdoblju od lipnja 2020. pa sve do 14. listopada 2020. učestalo dodirivao na način da bi joj prilazio s leđa i čvrsto ju primao jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba ramena, nakon čega bi ju rukom nastavio dodirivati od ramena po leđima ili pak od ramena po njezinim rukama, sve do dlanova, a često je i svoju ruku zavlačio pod njezinu kutu i pritom ju dodirivao po grudima te potom rukom prelazio po leđima od grudi prema stražnjici i zatim dodirivao rukom po stražnjici te joj je u srpnju 2020. godine rekao da ju voli "šlatati" jer mu je simpatična.“

77. Pobrojane radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje podređene osobe. Za ovo kazneno djelo nije bitno jesu li radnje bile počinjene radi zadovoljenja spolnog nagona počinitelja (zbog toga je iz činjeničnog opisa izostavljen navod „u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“) već je odlučno da je počinitelj bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, te da poduzete radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, tj. svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema ocjeni suda tijekom postupka je nedvojbeno dokazano kako je optuženik bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, a poduzete radnje i u objektivnom smislu predstavljaju radnje spolnog uznemiravanja kako to traži KZ/11. Tako radnje „hvatanja za stražnjicu te smijanja kada je oštećenica iznenađeno izrazila svoje nezadovoljstvo tim činom“ notorno predstavljaju fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Također i radnje „učestalog dodirivanja na način da bi oštećenici prilazio s leđa i čvrsto ju primao jednom rukom za jedno rame ili s obje ruke za oba ramena, nakon čega bi ju rukom nastavio dodirivati od ramena po leđima ili pak od ramena po njezinim rukama, sve do dlanova, a često i zavlačeći svoju ruku pod kutu oštećenice i pritom dodirujući ju po grudima uz prelaženje rukom po leđima od grudi prema stražnjici i uz dodirivanje rukom po stražnjici“ predstavljaju fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Kada optuženik oštećenici kaže kako ju voli šlatati jer mu je simpatična onda te riječi predstavljaju verbalno neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno da su radnje spolnog uznemiravanja činjene iz položaja nadređenosti budući da je ošt KS bila zaposlena kao fizioterapeut u domu kojeg je ravnatelj bio optuženik.

78. Prema ocjeni suda navod iz obrane optuženika o tome kako je sumnjivo što se u prijašnjim anonimnim prijavama (prema navodu obrane spolno se uznemiravanje spominje tek u 12. po redu anonimnoj prijavi) nije spominjalo spolno uznemiravanje, te da se optužbi za spolno uznemiravanje pribjeglo tek kada ostale prijave nisu polučile uspjeh, u slučaju ošt KS niti objektivno ne odgovara istini, budući da ova oštećenica govori da su negativna iskustva s optuženikom u smislu spolnog uznemiravanja započela tek u studenom 2019., tako da ova oštećenica niti ne tvrdi da je spolnog uznemiravanja bilo u vrijeme podnošenja prvih šest anonimnih prijava. Nadalje, ocjena je suda kako se žrtve spolnog uznemiravanja teško odlučuju na prijavljivanje ovog kaznenog djela, tj. radi se o tome da u pravilu najprije oklijevaju s prijavljivanjem, što i nije neobično za ovakav tip kaznenih djela koja u pravilu (kao i u ovom slučaju) nisu jednoaktna djela već se radi o perfidnom uznemiravanju kroz dulje vremensko razdoblje, pa tako i nije neobično da oštećenici ovakvo kazneno djelo ne prijavljuju već po prvom neprimjerenom aktu počinitelja. Također, nedvojbeno je tijekom postupka dokazano kako sva anonimna pisma nije pisala samo ošt Bohnec, budući da nema spora da je u sastavljanju pisama sudjelovala i ošt Romek, ali i neke od drugih svjedokinja ispitanih tijekom ovog postupka (npr. PG).

79. Prema ocjeni suda posve je neživotan dio obrane optuženika o tome kako fizički kontakti nisu niti bili moguću u vrijeme pandemije COVID, tj. notorno je kako su se dodiri mogli dogoditi unatoč načelnoj zabrani socijalne distance.

80. Prema ocjeni suda zaključci Stručnog vijeća od 12. listopada 2020. o tome kako se „odbacuju sve tvrdnje iz anonimnih prijava i optužbe za seksualno maltretiranje“ i ostale „interne istrage“ Upravnog vijeća bile su poduzimane na apsolutno neprimjeren način da se utvrdi sumnja na postojanje spolnog uznemiravanja. Posve je nevjerojatno da su se takve osjetljive intimne teme uopće išle raspravljati na kolektivnim tijelima, tako da bilo kakvi zaključci ili rezultati takvih „internih istraga“ ne mogu biti dokaz u korist obrane, već, naprotiv, isti pokazuju volju nadređenih da se postojeće optužbe zataškaju, a eventualni podnositelji prijava javno osramote i obeshrabre u svom daljnjem nastojanju.

81. Nadalje, obrana nije uspjela dokazati to da bi ošt KS doista bila toliko nesavjestan radnik, pa da bi to bio njen motiv za lažno prijavljivanje. Nadzor nad radom ošt KS **.**.2020., po ocjeni suda, očito je bio određen kao protumjera i odmazda optuženika zbog toga što ga je ošt KS prijavila za spolno uznemiravanja, a dodatan je dokaz tome i činjenica što je optuženik u komisiju za nadzor imenovao sebi blisku i podobnu osobu SG, koja je tada bila zaposlena u posve drugom domu za starije i nemoćne osobe.

82. Pisma korisnika L, LS, UP, TS i SZ, po ocjeni suda, ne mogu dokazati kako su se oštećenice urotile da bi lažno optužile optuženika, budući da i ako uzmemo da se radi o vjerodostojnim pismima radi se o pismima osoba očito oslabljenih kognitivnih funkcija, tj. upitna je mogućnost tih osoba da objektivno svjedoče o zapaženim činjenicama, dok se, s druge strane, postavlja i pitanje same vjerodostojnosti tih pisama, tj. jesu li ta pisma uopće sastavile potpisane osobe.

83. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik bio u nekoj vrsti poslovnog sukoba s oštećenicom, no nije dokazano da bi taj poslovni sukob bio razlog da oštećenica lažno prijavi optuženika. U tom smislu ispravan je navod iz završnog govora branitelja o tome kako je tijekom postupka bilo vidljivo da oštećenica ima buran i nesuzdržan karakter, budući da su, prema ocjeni suda, upravo čvrst karakter oštećenice i njena ustrajnost doveli do vođenja ovog kaznenog postupka i do donošenja ove nepravomoćne presude, a to je ono s čim optuženik nije računao, jer da se radilo o oštećenici prosječno snažnog karaktera ista zasigurno ne bi ustrajala do kraja ovog kaznenog postupka.

84. O tome kako anonimna pisma nisu bila zlonamjerna neistina govori i činjenica što je u prvoj anonimnoj prijavi od 19. svibnja 2019. iznesena optužba o tome kako šefica kuhinje iznosi hranu iz kuhinje po odlasku s posla, a takve navode potvrđuje i sam optuženik u dijelu obrane u odnosu na kazneno djelo na štetu GS. Dakle, iz prethodno navedenog se vidi kako prijave nisu bile pisane samo iz razloga da se naškodi ravnatelju, veće se radilo o prijavljivanju i drugih radnji za koje je sumnju iznio i sam ravnatelj.

85. Točno je kako je ošt KS u određenim periodima unutar inkriminiranog razdoblje bila odsutna s radnog mjesta, no iz evidencije o prisutnosti na radnom mjestu proizlazi kako je bila prisutna na radnom mjestu većinu studenog 2019., te većinu vremena od lipnja 2020. do 14. listopada 2020., tako da je optuženik svakako bio u mogućnosti počiniti inkriminirane radnje u inkriminiranim vremenima.

86. Konkretno kazneno djelo predstavlja trajno kazneno djelo, te je protupravno stanje stvoreno prvom neprimjerenom radnjom u studenom 2019., te je takvo stanje održavano sve do trenutka kada je ošt KS otišla na bolovanje 14. listopada 2020. Optuženik je prvim neprimjerenim nasrtajem stvorio protupravno stanje i nakon toga ga je održavao novim neprimjerenim fizičkim nasrtajima i verbalnim uznemiravanjem, a protupravno stanje je trajalo za sve vrijeme dok se oštećenica kao djelatnica doma nalazila u njemu podređenom položaju, tj. do trenutka kada je 14. listopada 2020. otišla na bolovanje i podnijela kaznenu prijavu 19. listopada 2020. Zbog prethodno navedenog sud nalazi kako je protupravno stanje trajalo kroz cijeli inkriminirani period, pa i u dane kada nije bilo konkretnih akata spolnog uznemiravanja i takvo je stanje trajalo sve do 14. listopada 2020. u kojem trenutku je kazneno djelo materijalno dovršeno. U tom smislu nije neophodno da je neki konkretan akt spolnog uznemiravanja počinjen i na sam dan 14. listopada 2020., jer je i na taj dan nedvojbeno postojalo protupravno stanje stvorenog spolnog uznemiravanja nadređenog ravnatelja prema oštećenici.

87. Dokazane radnje počinjenja u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. KZ/11. Nadalje, nije sporno kako je optuženik kao ravnatelj doma bio nadređen oštećenici.

88. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela iz točke 2.) izreke postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da svojim radnjama u ukupnosti spolno uznemirava ošt KS, i to je htio počiniti), bio je svjesna da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

89. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

90. Kod odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo iz točke 2.) izreke sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost (unatoč tome što je optuženik star 57 godina), te činjenicu kako je optuženik danas narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja. Kao otegotno mu je cijenjena upornost u počinjenju budući da je djelo činjeno u razdoblju od studenog 2019. do 14. listopada 2020. Kao otegotno mu je cijenjeno i što je, po navodima više svjedoka, tijekom kaznenog postupka pokušao utjecati na njihove iskaze (tako npr. svjedokinje HS), te činjenica što je vršen pritisak na oštećenicu da potpiše izjavu kako nije bila spolno uznemiravana, a što je sve dovelo do narušenja psihičkog zdravlja oštećenice. S obzirom na prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti optuženiku je za kazneno djelo iz točke 2.) izreke, iz čl. 156. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je ocjena suda da će upravo ovako odmjerena kazna zatvora ostvariti svrhu kažnjavan ja u konkretnom predmetu.

U odnosu na kazneno djelo po toč. 3.) na štetu BS:

91. Sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženik svojim radnjama opisanim u točki 3.) izreke spolno uznemiravao oštećenicu BS, kojoj je bio nadređen. Naime, glavni je dokaz u korist optužbe iskaz oštećenice BS kojeg je dala na raspravi. Prilikom iskazivanja na raspravi oštećenica BS je, po ocjeni suda, iskazivala iskreno i uvjerljivo, u više je navrata plakala do te mjere da je morala napustiti sudnicu, te sud ocjenjuje njen iskaz vjerodostojnim. Tako oštećenica BS iskazuje o tome kako joj je optuženik već u ožujku 2019. u prostorijama blagovaonice prišao s leđa te ju sa svojom desnom rukom primio za lijevo rame pa je palcem ruke lagano klizio po naramenici grudnjaka od ramena do sredine leđa i natrag, kojoj situaciji su bile prisutne svjedokinje LZ i HS. Nadalje iskazuje o događaju tijekom 2019. kada je čistila jednu manju sobu sa VS, kako su se pokraj sobe našli optuženik i ĆS i optuženik je tada rekao da bi ošt BS i VS zaključao u tu sobu s dva dečka da im ne bude dosadno, koja izjava je zgrozila ošt BS, te je optuženiku rekla kako taj film neće gledati. Ošt BS iskazuje o tome kako je zbog neugode od društva nasamo s optuženikom uvijek tražila VS da čiste zajedno. Ošt BS govori o tome kako su se neželjeni dodiri događali kontinuirano, kad god je optuženik imao priliku tijekom inkriminiranog razdoblja, ponekad i svaki dan ovisno o tome bi li se toga dana sreli. U tim situacijama optuženik bi se najčešće došuljao s leđa, znao bi joj se priljubiti uz tijelo svojim tijelom, unositi u lice i kada bi se oštećenica okrenula već bi osjetila njegov dah, kojom prilikom joj se „život zgadio“. Oštećenica je u više navrata optuženiku dala do znanja da ne želi takve kontakte i izmicala se od optuženika. Oštećenica opisuje i konkretne događaje kada je 14. i 18. rujna 2020. pila kavu u prostorijama kuhinje kada joj je s leđa prišao optuženik i stavio joj ruku na rame, dok se oštećenica pokušavala izmaknuti tom dodiru. Ošt BS opisuje kako se o svemu požalila svom bratu i kolegici AS, koja ju je uputila na kolegicu KS, budući da je AS čula kako je KS imala sličan problem, a ova ju je dalje uputila na povjerenicu za zaštiti dostojanstva radnika FS. Ošt Hrga detaljno i okolnosno opisuje događaj od 15. listopada 2020. kada joj je na poslu pozlilo i kada je završila na hitnoj.

92. O tome da se ošt BS obratila KS potvrđuje i ošt KS koja govori o tome kako joj se sredinom rujna 2020. telefonom obratila ošt BS „s pričom da je optuženik i nju spolno uznemiravao“, budući da je ošt BS od AS čula kako je i KS imala sličnih problema s optuženikom. Ovakav slijed događaja potvrđuje i ošt AS.

93. Prema ocjeni suda jedan od ključnih dokaza u korist optužbe je iskaz svjedoka FS. Naime, ova svjedokinja vrlo životno obrazlaže tešku situaciju u kojoj se našla kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika i zašto dulje vrijeme nije ništa formalno prijavljivala zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Ova svjedokinja potvrđuje kako joj se ošt BS u rujnu 2020. povjerila kako ju je optuženik neprimjereno dodirivao. Nije sporno kako je ova svjedokinja kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika napisala više očitovanja o tome kako njoj kao povjerenici nije bilo nikakvih pritužbi djelatnika, no ova svjedokinja, po ocjeni suda, životno objašnjava situaciju u kojoj se našla i zašto nije željela pisanim putem ništa iznositi, a sve zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Također sud vjeruje svjedokinji kada iskazuje kako je ona na sjednicama upravnog vijeća samo figurirala, bez da joj je bilo dano pravo glasa u stvarnosti. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

94. Svjedokinja VS je potvrdila događaj verbalnog uznemiravanja kada je čistila zajedno s ošt BS i izjasnila se kako je tu izjavu shvatila u prostom smislu i osjećala se neugodno. Također je potvrdila kako joj se ošt BS znala u nekoliko navrata požalit i kako joj optuženik zna ruku stavljati na rame, da zna prilaziti blizu nje sprijeda ili straga, tako da ona može osjetiti njegov dah, zbog čega ju je ošt BS znala tražiti da čiste u društvu.

Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

95. Svjedokinja HS je iskazala kako je bila prisutna jednom događaju u blagavaoni kada je optuženik prišao ošt BS s leđa i krenuo ju je dodirivati prstima po leđima ispod vrata prelazeći rukom od područja ispod vrata do kopče grudnjaka na sredini leđa, na što je ošt BS komentirala „da što ju optuženik ima dirati i pipkati“, a djelovala je uznemireno i pomicala se. Također joj se ošt BS u više navrata povjerila kako ih optuženik zna pipkati.

Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

96. Svjedokinja BP iskazala je kako je bila prisutna događaju iz rujna 2020. u kuhinji kada je optuženik ošt BS čvrsto primio rukom za rame, a ona se odupirala, šutila je i u sebi je gutala. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

97. Svjedok ĐG navodi kako nikada nije svjedočio neprimjerenom dodirivanju, ali mu se ošt BS požalila kako ju je „ravnatelj navodno dodirivao po ramenu i tom prilikom je rekla da ju smeta da ju itko dira“. Sud ocjenjuje iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim .

98. Svjedokinja ŽG iskazuje kako je bila prisutna događaju u prostoriji za kavu kada je primijetila da nakon što je u prostoriju ušao optuženik kako se ošt BS počela naginjati prema njoj i meškoljiti. Nakon događaja ošt BS joj se, uznemirena i uplakana, obratila te joj je rekla kako ju ravnatelj zna primati za rame i da ju to jako smeta i iritira. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

99. Svjedokinja LZ iskazuje kako je vidjela dok je optuženik dodirivao ošt BS po ramenima u blagovaoni, kojom prilikom je primijetila da oštećenici BS to ne odgovara jer je reagirala uznemireno. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim, unatoč tvrdnjama iz obrane kako ova svjedokinja ima motiva osvetiti se optuženiku, budući da ova svjedokinja govori o samo jednom događaju, kojem je osobno prisustvovala. Dakle, očito se ne radi o pripremljenom svjedoku optužbe, budući da isti potvrđuje samo manji dio optužbi koje se stavljaju na teret optuženiku.

100. Dodatan dokaz o tome da je ošt BS u inkriminiranom periodu doista doživljavala spolno uznemiravanje je i činjenica kako je oštećenici BS zbog cjelokupne situacije 15. listopada 2020. pozlilo do te mjere da je završila na hitnoj pomoći. O tome da je toga dana ošt BS doista bila psihički i fizički teško svjedoče svjedoci ĆS, GG, AS i ĆZ. Dakle, sud nalazi dokazanim kako je ošt BS doista polzlilo na radnom mjestu 15. listopada 2020., pa u tom smislu nije točan navod iz obrane optuženika kako je ošt BS tog dana „izvela predstavu na hodniku“.

101. Svi prethodno pobrojani dokazi, prema ocjeni suda, čine nedvojbeno dokazanim kako je optuženik „kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, BS koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu sobarice te kojoj je bio nadređen, učestalo prilazio s leđa te joj se svojim tijelom priljubljivao uz njezino tijelo ili joj se unosio u lice tako da mu je mogla osjetiti dah, za koje vrijeme se ona odmicala od njega, primao ju rukom za rame te držao ruku na ramenu, u kojim prilikama se ona pokušava la izmaknuti, a u jednom navratu tijekom 2019. godine u prostorijama blagovaonice u Domu, prišao joj s leđa te ju sa svojom desnom rukom primio za lijevo rame pa je palcem ruke lagano klizio po naramenici grudnjaka od ramena do sredine leđa i natrag te je točno neutvrđenog dana tijekom 2019. godine u jednoj manjoj sobi u Domu, kada su ZS i VS tamo čistile, zbijao vulgarne šale te rekao da ih ne bi ostavio same, već da bi ih zaključao u tu sobu s dva dečka da im ne bude dosadno, što je ZS zgrozilo te mu je rekla da taj film neće gledati, koje ponašanje je kod BS izazvalo osjećaj poniženja i povrijedilo je njezino dostojanstvo, zbog čega joj je 15. listopada 2020. pozlilo i završila je u Hitnoj ambulanti Opće bolnice B jelovar gdje joj je dijagnosticiran reaktivni stres i od kada se nalazila na bolovanju.“

102. Pobrojane radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje podređene osobe. Za ovo kazneno djelo nije bitno jesu li radnje bile počinjene radi zadovoljenja spolnog nagona počinitelja (zbog toga je iz činjeničnog opisa izostavljen navod „u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“) već je odlučno da je počinitelj bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, te da poduzete radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, tj. svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema ocjeni suda tijekom postupka je nedvojbeno dokazano kako je optuženik bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, a poduzete radnje i u objektivnom smislu predstavljaju radnje spolnog uznemiravanja kako to traži KZ/11. Tako radnje „prilaženja s leđa te priljubljivanja svojim tijelom uz tijelo oštećenice ili unošenja u lice tako da mu je mogla oštećenica osjetiti dah, za koje vrijeme se oštećenica odmicala od njega, primanja rukom za rame te držanja ruke na ramenu, u kojim prilikama se oštećenica pokušavala izmaknuti“ predstavljaju blaži oblik fizičkog neželjenog ponašanja spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Radnje „prilaženja s leđa oštećenici te primanja svojom desnom rukom za lijevo rame pa klizanje palcem ruke po naramenici grudnjaka od ramena do sredine leđa i natrag“ predstavljaju fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Kada optuženik oštećenici i VS kaže „da ih ne bi ostavio same, već da bi ih zaključao u tu sobu s dva dečka da im ne bude dosadno“ te riječi predstavljaju verbalno neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno da su radnje spolnog uznemiravanja činjene iz položaja nadređenosti budući da je ošt BS bila zaposlena kao sobarica u domu kojeg je ravnatelj bio optuženik.

103. Prema ocjeni suda neživotan je navod iz obrane optuženika kako ošt BS ima motiva lažno teretiti optuženika iz razloga što ju je optuženik upozorio da se ne bavi lijepljenjem tapeta i iz razloga što ju je znao upozoriti na propuste u obavljanju posla. Naime, sudu se čini neuvjerljivim da bi se ošt BS do te mjere uvrijedila zbog opomene optuženika i njegovih prigovora oko izvršavanja radnih zadataka, pa da bi zbog toga izmislila cijelu priču sa spolnim uznemiravanjem.

104. Prema ocjeni suda posve je neživotan dio obrane optuženika o tome kako fizički kontakti nisu niti bili moguću u vrijeme pandemije COVID, tj. notorno je kako su se dodiri mogli dogoditi unatoč načelnoj zabrani socijalne distance.

105. Također je neživotan dio obrane kojim optuženik ukazuje na činjenicu kako je ošt BS „za glavu“ viša od njega, pa da bi zbog toga „puhanje u vrat“ bilo i fizički nemoguće. Naime, neposrednim opažanjem na raspravi sud je utvrdio kako ošt BS stvarno nije toliko viša od optuženika, te je u fizičkom smislu bilo moguće da se optuženik unosi u lice oštećenici tako da mu je mogla osjetiti dah.

106. Prema ocjeni suda zaključci Stručnog vijeća od 12. listopada 2020. o tome kako se „odbacuju sve tvrdnje iz anonimnih prijava i optužbe za seksualno maltretiranje“ i ostale „interne istrage“ Upravnog vijeća bile su poduzimane na apsolutno neprimjeren način da se utvrdi sumnja na postojanje spolnog uznemiravanja. Posve je nevjerojatno da su se takve osjetljive intimne teme uopće išle raspravljati na kolektivnim tijelima, tako da bilo kakvi zaključci ili rezultati takvih „internih istraga“ ne mogu biti dokaz u korist obrane, već, naprotiv, isti pokazuju volju nadređenih da se postojeće optužbe zataškaju, a eventualni podnositelji prijava javno osramote i obeshrabre u svom daljnjem nastojanju.

107. Pisma korisnika L, LS, UP, TS i SZ , po ocjeni suda, ne mogu dokazati kako su se oštećenice urotile da bi lažno optužile optuženika, budući da i ako uzmemo da se radi o vjerodostojnim pismima radi se o pismima osoba očito oslabljenih kognitivnih funkcija, tj. upitna je mogućnost tih osoba da objektivno svjedoče o zapaženim činjenicama, dok se, s druge strane, postavlja i pitanje same vjerodostojnosti tih pisama, tj. jesu li ta pisma uopće sastavile potpisane osobe.

108. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik bio u nekoj vrsti poslovnog sukoba s oštećenicom, no nije dokazano da bi taj poslovni sukob bio razlog da oštećenica lažno prijavi optuženika. U tom smislu ispravan je navod iz završnog govora branitelja o tome kako je tijekom postupka bilo vidljivo da oštećenica ima buran i nesuzdržan karakter, budući da su, prema ocjeni suda, upravo čvrst karakter oštećenice i njena ustrajnost doveli do vođenja ovog kaznenog postupka i do donošenja ove nepravomoćne presude, a to je ono s čim optuženik nije računao, jer da se radilo o oštećenici prosječno snažnog karaktera ista zasigurno ne bi ustrajala do kraja ovog kaznenog postupka.

109. Točno je kako je ošt BS u određenim periodima unutar inkriminiranog razdoblje bila odsutna s radnog mjesta, no iz evidencije o prisutnosti na radnom mjestu proizlazi kako je većinu vremena tijekom 2019. i 2020. ipak bila prisutna na radnom mjestu, tako da je optuženik svakako bio u mogućnosti počiniti inkriminirane radnje u inkriminiranim vremenima.

110. Konkretno kazneno djelo predstavlja trajno kazneno djelo, te je protupravno stanje stvoreno prvom neprimjerenom radnjom u ožujku 2019., te je takvo stanje održavano sve do trenutka kada je ošt BS otišla na bolovanje 15. listopada 2020. (druga je stvar što se optuženiku optužnicom na teret stavlja kraće inkriminirano razdoblje, tj. do 18. rujna 2020.). Optuženik je prvim neprimjerenim nasrtajem stvorio protupravno stanje i nakon toga ga je održavao novim neprimjerenim fizičkim nasrtajima i verbalnim uznemiravanjem, a protupravno stanje je trajalo za sve vrijeme dok se oštećenica kao djelatnica doma nalazila u njemu podređenom položaju, tj. do trenutka kada je 15. listopada 2020. otišla na bolovanje i podnijela kaznenu prijavu 20. listopada 2020. Zbog prethodno navedenog sud nalazi kako je protupravno stanje trajalo kroz cijeli inkriminirani period, pa i u dane kada nije bilo konkretnih akata spolnih uznemiravanja i takvo je stanje trajalo sve do 15. listopada 2020. u kojem trenutku je kazneno djelo mate rijalno dovršeno. Protupravno stanje je, prema podacima u spisu, svakako trajalo do 15. listopada 2020., time da optužbom nije obuhvaćeno razdoblje od 18. rujna 2020. do 15. listopada 2020., tako da optuženik nije niti proglašen krivim za to razdoblje.

111. Dokazane radnje počinjenja u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. KZ/11. Nadalje, nije sporno kako je optuženik kao ravnatelj doma bio nadređen oštećenici.

112. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela iz točke 3.) izreke postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da svojim radnjama u ukupnosti spolno uznemirava ošt BS, i to je htio počiniti), bio je svjesna da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

113. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

114. Kod odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo iz točke 3.) izreke sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost (unatoč tome što je optuženik star 57 godina), te činjenicu kako je optuženik danas narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja. Kao otegotno mu je cijenjena upornost u počinjenju budući da je djelo činjeno u razdoblju od ožujka 2019. do 18. rujna 2020. Kao otegotno mu je cijenjeno i što je, po navodima više svjedoka, tijekom kaznenog postupka pokušao utjecati na njihove iskaze (tako npr. svjedokinje HS), te činjenica što je vršen pritisak na oštećenicu da potpiše izjavu kako nije bila spolno uznemiravana, zbog čega je ošt BS pozlilo, a što je sve dovelo do narušenja psihičkog zdravlja oštećen ice. S obzirom na prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti optuženiku je za kazneno djelo iz točke 3.) izreke, iz čl. 156. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je ocjena suda da će upravo ovako odmjerena kazna zatvora ostvariti svrhu kažnjavanja u konkretnom predmetu.

U odnosu na kazneno djelo po toč. 4.) na štetu AS:

115. Sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženik svojim radnjama opisanim u točki 4.) izreke spolno uznemiravao oštećenicu AS, kojoj je bio nadređen. Naime, glavni je dokaz u korist optužbe iskaz oštećenice AS kojeg je dala na raspravi. Prilikom iskazivanja na raspravi oštećenica AS je, po ocjeni suda, iskazivala iskreno i uvjerljivo, time da se u jednom trenutku i rasplakala, te sud ocjenjuje njen iskaz vjerodostojnim. Tako oštećenica AS iskazuje o tome kako je optuženik već nakon mjesec ili dva od stupanja na dužnost počeo dolaziti do kantine i u tim situacijama bi joj znao priči sučelice i svoju lijevu ruku staviti na njeno desno rame u kojim situacijama je ona osjećala nelagodu i pitala se s kojim pravom on to čini, no nekako mu je to tolerirala budući da je znala da se optuženik poznaje s njenim suprugom. Nekada ju je rame od tog njegovog stavljanja ruke na rame znalo i zaboljeti. U tim situacijama optuženik ju je znao ponekad uštipnuti za obraz te joj je znao reći "sve si ljepša i ljepša". Takva radnja se znala ponavljati skoro svaki dan. Sjeća se jednom prilikom u ponedjeljak da ju je pitao "Kako je prošao vikend? Je li bilo šta?", a to pitanje se po njenom mišljenju odnosilo na to da li je tijekom vikenda imala seks. Kada se vratila s godišnjeg odmora u lipnju 2020. optuženik ju je u više navrata znao štipkati ispod grudi u kojim situacijama se izmicala od njega. Iskazuje o tome kako su negdje početkom srpnja 2020. na hodniku bili optuženik i SS i optuženik ju je pozvao da dođe u ured socijalne radnice po novac kako bi mu donijela kavu iz caffe aparata. U tom trenutku SS se nešto zadržala na hodniku i u ured socijalne radnice ušli su samo ona i optuženik i tada joj je optuženik dao novac za kavu i kada se okrenula da izađe iz ureda u tom trenutku ju je optuženik uštipnuo za stražnjicu, a ona se okrenula i rekla mu "halo", izašla je iz ureda i bila je šokirana, osjećala se kao drolja. Također opisuje kako se krajem lipnja 2020. obratila ošt KS u vezi problema koje ima s optuženikom, a ova ju je uputila na FS. Zbog cjelokupne situacije početkom listopada 2020. se počela zaključavati u kantini čim bi začula glas optuženika.

116. O tome da se ošt AS povjerila o problemu s optuženikom ošt KS potvrđuje i sama ošt KS koja govori o tome kako joj se ošt AS povjerila kako ju je optuženik jedne prilike u uredu socijalne radnice dodirivao po stražnjici.

117. Nadalje, ošt BS je tijekom 2020. u kantini primijetila kako je prema ošt AS prišao licem u lice optuženik te je oštećenicu AS rukom primio ispod grudi u područje rebara, te je vidjela kako se AS u tom trenutku izmicala, te se vidjelo kako ona taj dodir nije željela. Nakon nekoliko dana telefonom je kontaktirala ošt AS da ju pita što se to dogodilo kada joj je ista ispričala kako ju je ravnatelj jednom prilikom uštipnuo i za stražnjicu u kancelariji socijale radnice.

118. Prema ocjeni suda jedan od ključnih dokaza u korist optužbe je iskaz svjedoka FS. Svjedokinja potvrđuje kako joj se u rujnu 2020. ošt AS obratila da ima problema zbog neprimjerenog dodirivanja od strane optuženika. Naime ova svjedokinja vrlo životno obrazlaže tešku situaciju u kojoj se našla kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika i zašto dulje vrijeme nije ništa formalno prijavljivala zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Nije sporno kako je ova svjedokinja kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika napisala više očitovanja o tome kako njoj kao povjerenici nije bilo nikakvih pritužbi djelatnika, no ova svjedokinja, po ocjeni suda, životno objašnjava situaciju u kojoj se našla i zašto nije željela pisanim putem ništa iznositi, a sve zbog straha za svoje radno mjesto, ali i radno mjesto oštećenica. Također sud vjeruje svjedokinji kada iskazuje kako je ona na sjednicama upravnog vijeća samo figurirala, bez da joj je bilo dano pravo glasa u stvarnosti. Uz sve navedeno ova svjedokinja je i sama svjedočila jednom događaju u računovodstvu kada je optuženik prišao s leđa ošt AS, te ju je primio lijevom rukom za lijevo rame, a desnom rukom za desno rame, te ju je dodirivao po leđima pokretima lijevo-desno. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

119. Svjedokinja AG iskazuje kako je svjedočila događaju u računovodstvu kada je ošt AS sjedila na stolici te joj je s boka prišao optuženik stojeći pokraj oštećenice AS te joj je stavio jednu ruku na njeno rame i u tom trenutku se vidjelo da ošt AS to nije ugodno, izmicala se i tiho govorila „ne“. Oštećenice KS i AS su joj se povjerile kako ih je optuženik znao dodirivati i niže po leđima, po linijama grudnjaka, te da ih je znao uštipnuti za stražnjicu. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

120. Svjedokinja ŽS iskazuje kako je radila kao administrativni referent. Sjeća se da je u njihov ured znala dolaziti ošt AS, a kada bi u dva ili tri navrata u ured došao i ravnatelj on bi oštećenicu AS tada dodirnuo po ramenu na način da bi ruku zadržao 1-2 sekunde, dok je oštećenica AS u tim trenutcima negodovala, izmicala se i okretala je očima, pa je tako tražila da kada sljedeći put dođe u njihov ured da sjedne na jedno udaljenije mjesto na kojem je optuženik ne bi mogao dodirivati. Optuženik je ruku pomicao gore-dolje do polovice nadlaktice i po predjelu lopatice. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

121. Svjedokinja VS je potvrdila kako joj je ošt AS znala reći kako je imala neugodnih situacija s optuženikom u vidu neprimjerenog dodirivanja. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

122. Svjedokinja HS je iskazala kako joj se ošt AS u više navrata povjerila kako ju optuženik zna pipkati i čudila se da što on nju ima pipkati. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

123. Svjedokinja ĆZ iskazala je kako je u jednoj situaciji osobno vidjela kako je ravnatelj oštećenicu AS uštipnuo za bok tijela u predjelu ispod desne ruke. Taj događaj se dogodio u kantini i ona je to vidjela iz hodnika. Oštećenica AS je reagirala na spomenuto štipanje, ali ne zna što je rekla ravnatelju. Oštećenica AS joj je govorila o tome da ju optuženik zna neprimjereno dodirivati na način kako to njoj ne odgovara i da se ona zbog tog zna zaključavati u svoju prostoriju. Sud ocjenjuje iskaz ove svjedokinje vjerodostojnim.

124. Svi prethodno pobrojani dokazi, prema ocjeni suda, čine nedvojbeno dokazanim kako je optuženik „kao ravnatelj Doma za odrasle osobe Bjelovar, AS, koja je u navedenom Domu zaposlena na radnom mjestu prodavačice u kantini te kojoj je bio nadređen, učestalo dolazio u kantinu tijekom njezine smjene te joj u više navrata prilazio sučelice te čvrsto stavljao svoju ruku na njezino rame, pritom joj ponekad govoreći da je sve ljepša i ljepša te štipajući ju za obraz, zbog čega je osjećala nelagodu, u više navrata ju štipao ispod grudi, zbog čega se izmicala te se osjećala nelagodno te ju je početkom srpnja 2020. uštipnuo za stražnjicu, nakon čega je ona jasno izrazila nezadovoljstvo tim činom, a jednom prilikom tijekom ljeta 2020. prišao joj s leđa te prvo stavio ruku na leđa, a potom jednu ruku na jedno rame, a kada se počela izmicati, stavio je i drugu ruku na drugo rame, zbog kojeg cjelokupnog ponašanja se početkom listopada 2020. počela zaključavati kada bi se nalazila u kantini, kako joj ne bi mogao prići, koje ponašanje je kod AS izazvalo osjećaj poniženja te je povrijedilo njezino dostojanstvo, zbog čega je tijekom srpnja 2020. te od 30. listopada 2020. bila na dugotrajnom bolovanju.“

125. Pobrojane radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje podređene osobe. Za ovo kazneno djelo nije bitno jesu li radnje bile počinjene radi zadovoljenja spolnog nagona počinitelja (zbog toga je iz činjeničnog opisa izostavljen navod „u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona“) već je odlučno da je počinitelj bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, te da poduzete radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, tj. svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Prema ocjeni suda tijekom postupka je nedvojbeno dokazano kako je optuženik bio svjestan da će poduzetim radnjama spolno uznemiriti oštećenicu i da je to htio počiniti, a poduzete radnje i u objektivnom smislu predstavljaju radnje spolnog uznemiravanja kako to traži KZ/11. Tako radnje „prilaženja sučelice te čvrstog stavljanja svoje ruke na rame oštećenice, pritom joj ponekad govoreći da je sve ljepša i ljepša te štipajući ju za obraz“ predstavljaju oblik fizičkog i verbalnog neželjenog ponašanja spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Radnje „štipanja ispod grudi“ predstavljaju fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Radnje „štipanja za stražnjicu“ predstavljaju fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Radnje „stavljanja ruku na leđa, a potom jedne ruke na jedno rame, a kada se počela izmicati, stavljanja i druge ruke na drugo rame“ predstavljaju blaži oblik fizičkog neželjenog ponašanja spolne naravi koje stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe oštećenice i njeno poniženje. Nadalje tijekom postupka nije bilo sporno da su radnje spolnog uznemiravanja činjene iz položaja nadređenosti budući da je ošt AS bila zaposlena kao prodavačica u kantini u domu kojeg je ravnatelj bio optuženik.

126. Prema ocjeni suda neživotan je navod iz obrane optuženika kako ošt AS ima motiva lažno teretiti optuženika iz razloga što ju je optuženik upozorio na propuste u radi, na zabranu pušenja i što je tražio da se poslovanje kantine odvija na zakonit i transparentan način. Naime, sudu se čini neuvjerljivim da bi se ošt AS zbog prigovora oko izvršavanja radnih zadataka izmislila cijelu priču sa spolnim uznemiravanjem.

127. Prema ocjeni suda posve je neživotan dio obrane optuženika o tome kako fizički kontakti nisu niti bili moguću u vrijeme pandemije COVID, tj. notorno je kako su se dodiri mogli dogoditi unatoč načelnoj zabrani socijalne distance.

128. Prema ocjeni suda, a nakon uvida u priložene fotografije, konkretna kantina površine 2,4 m x 4 m ne predstavlja toliko skučen prostor da se u njemu istodobno ne bi mogle nalaziti dvije osobe.

129. Prema ocjeni suda zaključci Stručnog vijeća od 12. listopada 2020. o tome kako se „odbacuju sve tvrdnje iz anonimnih prijava i optužbe za seksualno maltretiranje“ i ostale „interne istrage“ Upravnog vijeća bile su poduzimane na apsolutno neprimjeren način da se utvrdi sumnja na postojanje spolnog uznemiravanja. Posve je nevjerojatno da su se takve osjetljive intimne teme uopće išle raspravljati na kolektivnim tijelima, tako da bilo kakvi zaključci ili rezultati takvih „internih istraga“ ne mogu biti dokaz u korist obrane, već, naprotiv, isti pokazuju volju nadređenih da se postojeće optužbe zataškaju, a eventualni podnositelji prijava javno osramote i obeshrabre u svom daljnjem nastojanju.

130. Pisma korisnika L, LS, UP, TS i SZ, po ocjeni suda, ne mogu dokazati kako su se oštećenice urotile da bi lažno optužile optuženika, budući da i ako uzmemo da se radi o vjerodostojnim pismima radi se o pismima osoba očito oslabljenih kognitivnih funkcija, tj. upitna je mogućnost tih osoba da objektivno svjedoče o zapaženim činjenicama, dok se, s druge strane, postavlja i pitanje same vjerodostojnosti tih pisama, tj. jesu li ta pisma uopće sastavile potpisane osobe.

131. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je optuženik bio u nekoj vrsti poslovnog sukoba s oštećenicom, no nije dokazano da bi taj poslovni sukob bio razlog da oštećenica lažno prijavi optuženika. U tom smislu ispravan je navod iz završnog govora branitelja o tome kako je tijekom postupka bilo vidljivo da oštećenica ima buran i nesuzdržan karakter, budući da su, prema ocjeni suda, upravo čvrst karakter oštećenice i njena ustrajnost doveli do vođenja ovog kaznenog postupka i do donošenja ove nepravomoćne presude, a to je ono s čim optuženik nije računao, jer da se radilo o oštećenici prosječno snažnog karaktera ista zasigurno ne bi ustrajala do kraja ovog kaznenog postupka.

132. Konkretno kazneno djelo predstavlja trajno kazneno djelo, te je protupravno stanje stvoreno prvom neprimjerenom radnjom u travnju 2019., te je takvo stanje održavano sve do trenutka kada je ošt AS otišla na bolovanje 30. listopada 2020. (druga je stvar što se optuženiku optužnicom na teret stavlja kraće inkriminirano razdoblje, tj. do 15. listopada 2020.). Optuženik je prvim neprimjerenim nasrtajem stvorio protupravno stanje i nakon toga ga je održavao novim neprimjerenim fizičkim nasrtajima, a protupravno stanje je trajalo za sve vrijeme dok se oštećenica kao djelatnica doma nalazila u njemu podređenom položaju, tj. do trenutka kada je 30. listopada 2020. otišla na bolovanje. Zbog prethodno navedenog sud nalazi kako je protupravno stanje trajalo kroz cijeli inkriminirani period, pa i u dane kada nije bilo konkretnih akata spolnog uznemiravanja i takvo je stanje trajalo sve do 30. listopada 2020. u kojem trenutku je kazneno djelo materijalno dovršeno. Protupravno stanje je, prema podacima u spisu, svakako trajalo do 30. listopada 2020., time da optužbom nije obuhvaćeno razdoblje od 15. listopada 2020. do 30. listopada 2020., tako da optuženik nije niti proglašen krivim za to razdoblje.

133. Dokazane radnje počinjenja u svojoj ukupnosti predstavljaju spolno uznemiravanje, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela iz čl. 156. st. 1. KZ/11. Nadalje, nije sporno kako je optuženik kao ravnatelj doma bio nadređen oštećenici.

134. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela iz točke 4.) izreke postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da svojim radnjama u ukupnosti spolno uznemirava ošt AS, i to je htio počiniti), bio je svjesna da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

135. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

136. Kod odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo iz točke 4.) izreke sud je optuženiku kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost (unatoč tome što je optuženik star 57 godina), te činjenicu kako je optuženik danas narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja. Kao otegotno mu je cijenjena upornost u počinjenju budući da je djelo činjeno u razdoblju od travnja 2019. do 15. listopada 2020. Kao otegotno mu je cijenjeno i što je, po navodima više svjedoka, tijekom kaznenog postupka pokušao utjecati na njihove iskaze (tako npr. svjedokinje HS), te činjenica što je vršen pritisak na oštećenicu da potpiše izjavu kako nije bila spolno uznemiravana, a što je sve dovelo do narušenja psihičkog zdravlja oštećenice AS. S obzirom na prethodno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti optuženiku je za kazneno djelo iz točke 4.) izreke, iz čl. 156. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je ocjena suda da će upravo ovako odmjerena kazna zatvora ostvariti svrhu kažnjavanja u konkretnom predmetu.

U odnosu na jedinstvenu kaznu i troškove kaznenog postupka:

137. Optuženiku je za svako od četiri kaznena djela za koja je proglašen krivim utvrđena kazna zatvora u trajanju od po šest mjeseci. Na temelju ocjene optuženikove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti optuženik je zatim osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Nadalje je sud ocijenio kako je optuženiku na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora potrebno izreči i uvjetnu osudu, jer će u konkretnom slučaju upravo takva kazna ostvariti svrhu kažnjavanja. Naime, sud nalaz i kako je optuženik proglašen krivim za postupanja koja su za tešku društvenu osudu, no s pozicije kaznenog prava i kaznene politike u državi u konkretnom se slučaju ipak ne radi o postupanjima koja zahtijevaju osudu na bezuvjetnu kaznu zatvora kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

138. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a odlučeno je kako se optuženik obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP-a na ime troškova psihijatrijskog vještačenja optuženika u iznosu od 848,00 eura, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja oštećenice GS u iznosu od 577,08 eura, na ime troškova psihijatrijskog vještačenja oštećenice GS u iznosu od 76,65 eura i troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 600,00 eura. Visina paušalnog iznosa je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka, tj. pogotovo uzimajući u obzir činjenicu kako je u postupku ispitan doista velik broj svjedoka.

139. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik NS je obvezan naknaditi oštećenicama GS, KS, BS i AS troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a na ime nužnih izdataka oštećenica i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenica u ukupnom iznosu od 15.437,50 eura, na način da se optuženiku NS nalaže da oštećenici GS isplati iznos od 3.859,37 eura, da oštećenici KS isplati iznos od 3.859,37 eura , da oštećenici BS isplati iznos od 3.859,37 eura, da oštećenici AS isplati iznos od 3.859,37 eura. Naime, oštećenice su tijekom postupka imale zajedničkog opunomoćenika, tako da su ukupni troškovi podijeljeni na četiri jednaka dijela. Radilo se o zastupanju oštećenica u kaznenom postupku za kaznena djela za koja je u stjecaju predviđena kazna do 10 godina zatvora, tj. Tbr. 4. toč. 1. al. 3. Tarife i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa) (četiri kaznena djela s predviđenom kaznom zatvora do dvije godine, dakle, maksimalna predviđena kazna je 7 godina i 11 mjeseci zatvora). Nadalje, s obzirom da je opunomoćenik zastupao četiri oštećenice pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% (ukupno 30%). S obzirom na navedeno opunomoćenik ima pravo na nagradu za zastupanje na raspravi u iznosu od 487,50 eura po raspravi (300,00 eura plus 30% plus 25% na ime PDV-a), u slučaju trajanja rasprave dulje od jednog sata ima pravo na 81,25 eura po satu (50,00 eura plus 30% plus 25% na ime PDV-a). Oštećenice imaju pravo na naknadu troškova na ime nagrade za slijedeće radnje poduzete po njihovu opunomoćeniku: Zastupanje 25.10.2022. godine 300,00 eur, Zastupanje 11.10.2023. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 28.11.2023. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x4 200,00 eur, Zastupanje 12.01.2024. godine 50% 150,00 eur, Zastupanje 21.02.2024. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 26.03.2024. godine 50% 150,00 eur, Zastupanje 23.04.2024. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 15.05.2024. godine 50% 150,00 eur, Zastupanje 02.07.2024. godine 300,00 eur , Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00eur, Zastupanje 17.09.2024. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 01.10.2024. godine

300,00 eur,

Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 22.10.2024. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 26.11.2024. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 14.01.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 11.02.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 04.03.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 18.03.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 15.04.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 20.05.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x2 100,00 eur, Zastupanje 08.07.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 16.09.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x150,00 eur, Zastupanje 21.10.2025. godine 300,00 eur, Zastupanje 11.11.2025. godine (50%) 150,00 eur, Zastupanje 02.12.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1h x1 50,00 eur, Zastupanje 16.12.2025. godine (50%) 150,00 eur, Zastupanje 30.12.2025. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1 h x 1 50,00 eur, Zastupanje 10.02.2026. godine 300,00, eur, Trajanje rasprave dulje od 1 h x 4 200,00 eur, Zastupanje 24.03.2026. godine 300,00 eur, Trajanje rasprave dulje od 1 h x 2 200,00 eur, + 30% za zastupanje II.-IV. oštećenica 2.850,00 eur, PDV 25% 3.087,50 eur.

140. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 455. st. 1. ZKP-a.

U Bjelovaru, 31. ožujka 2026.

Sudac

Gregor Sakradžija

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA

I. Dostaviti

- ODO Bjelovar

- optuženik NS

- branitelj Damir Uroić, odvjetnik iz Zagreba

- oštećenica GS

- oštećenica KS

- oštećenica ZS

- oštećenica AS

- opunomoćenik oštećenica Hrvoje Mladinić, odvjetnik iz Bjelovara

II. Kal. 15 dana