Poslovni broj: Usž-873/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3492/2025-4 od 2. veljače 2026., na sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3492/2025-4 od 2. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da u roku 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (točka II. izreke).
2. Tuženik pobija zakonitost rješenja prvostupanjskog suda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nije bilo razloga za obustavu spora ni za dosuđivanje tužiteljici troškova sastava tužbe od 16. rujna 2025. zbog šutnje uprave. Rješenje o žalbi tužiteljice koju je ista podnijela 8. srpnja 2025. je bilo doneseno 12. rujna 2025., dakle prije pokretanja spora. Zbog toga što tužiteljici nije bilo dostavljeno prije ulaganja tužbe tuženik smatra da nije došlo do šutnje uprave. Sud je pogrešno, formalistički i mehanički, tumačio institut šutnje uprave fokusirajući se samo na protek roka za dostavu odluke, a ne na činjenicu da je odluka već bila donesena. Tuženik navodi da je tužba bila nepotrebna jer tužiteljica nije prethodno provjerila status predmeta i da spor nije imao stvarni učinak na njezina prava. Smatra da svrha tužbe zbog šutnje uprave nije ostvarivanje troškova postupka već zaštita od nepostupanja tijela, što ovdje nije bio slučaj.
2.1. Tuženik predlaže Sudu da poništiti prvostupanjsko rješenje, odbije tužbu tužiteljice i njen zahtjev za naknadu troškova.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava njenu osnovanost. Ponavlja navode tužbe i obrazloženja pobijanog rješenja. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.562,50 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je rješenje prvostupanjskog suda pravilno i zakonito.
6. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. ; dalje: ZUP) propisuje da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok (članak 121.); da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka (članak 40. stavak 2.).
6.1. ZUS u članku 106. regulira obustavu upravnog spora na način da u stavku 1. točki 2. propisuje da će sud rešenjem obustaviti spor, između ostalog i iz razloga popisanih u članku 103. stavku 1. tj ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.
7. Iz spisa predmeta proizlazi, a među strankama je isto nesporno, da je tužiteljica 8. srpnja 2025. izjavila žalbu tuženiku protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/25- 04/5219, URBROJ: 338-21-02-02-25-4 od 5. lipnja 2025. Tuženik nije u roku propisanom člankom 121. ZUP-a, tj. do 8. rujna 2025., donio rješenje o žalbi i isto dostavio stranci. Šutnja uprave traje dok se rješenje ne uruči stranci, a tuženik isto nije učinio u propisanom roku od 60 dana. Okolnost da je rješenje bilo doneseno 12. rujna 2025., dakle nakon isteka roka, irelevantna je za priznavanje tužbenog zahtjeva osnovanim u situaciji kada postoji kogentna pravna norma da rješenje u roku 60 dana treba stranci biti i dostavljeno. Suprotno žalbenim navodima da bi pravo bilo primijenjeno formalistički i mehanički, prvostupanjski sud je pravo pravilno primijenio. Stranka koja čeka odgovor na svoj pravni lijek nema ništa od toga što je rješenje doneseno, ako njoj nije i dostavljeno. Stranka nije bila u obavezi prije ulaganja tužbe radi šutnje uprave provjeravati kod tuženika u kojoj je fazi rješavanje njene žalbe.
8. Dakle, za ocjenu postojanja šutnje uprave odlučno je je li javnopravno tijelo donijelo i dostavilo odluku u zakonom propisanom roku. Okolnost da je odluka donesena prije pokretanja upravnog spora, ali nakon isteka zakonskog roka, ne isključuje postojanje šutnje uprave niti čini tužbu neosnovanom. Stoga nisu prihvatljivi navodi tuženika da sud pogrešno i formalistički tumači institut šutnje uprave. Upravo suprotno, pravilnom primjenom ZUP-a i ZUS-a sud je utvrdio da je tuženik propustio odlučiti u propisanom roku, čime su bile ispunjene pretpostavke za pokretanje upravnog spora. Neosnovan je i žalbeni navod da je tužba bila nepotrebna jer je odluka donesena prije njezina podnošenja. Naime, svrha sudske zaštite u slučaju šutnje uprave jest osigurati pravodobno odlučivanje o pravima stranaka, a odgovornost za pravodobno postupanje snosi javnopravno tijelo.
Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud obustavio spor te odlučio o troškovima postupka, pa žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja.
9. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i odredbe o troškovima spora. Naime, u situaciji kada je tužiteljica potpuno uspjela u sporu nije bilo razloga istoj ne priznati pravo na trošak postupka. Primjenu odredbi ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) prvostupanjski sud je valjano obrazložio, a koje obrazloženje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.
10. Slijedom navedenog, ovaj je Sud žalbu ocijenio neosnovanom te je primjenom članka 144. stavkom 1. i članka 135. stavka 1. ZUS-a, riješio kao u točki I. izreke.
11. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odlučeno je na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a jer ovaj Sud nalazi da navodi odgovora na žalbu, nisu bili odlučni za donošenje odluke Suda (točka II. izreke).
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
