Poslovni broj: Usž-923/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 3155/2025-6 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3155/2025-6 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1758, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 25. svibnja 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 25. svibnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2529, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 29. ožujka 2023.
2.1. Prvostupanjskim upravnim rješenjem od 29. ožujka 2023. zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1441, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 30. studenoga 2017. u odnosu na iznos i trajanje novčane pomoći.
3. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga. Prvostupanjsko tijelo je, pozivom na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.; dalje: Odluka/22), pokrenulo po službenoj dužnosti upravni postupak i bez ispitnog postupka donijelo prvostupanjsko rješenje kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt istog tijela od 30. studenoga 2017., što je nesporno.
3.1. Međutim, tužiteljica smatra da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu bili stvarno nadležni donijeti tužbom pobijana rješenja. Navedena su tijela propustila modificirati prava i obveze do 31. prosinca 2022., koji rok je propisan u članku 6. Odluke/22. Smatra da je rok propisan u članku 6. Odluke/22 prekluzivan te da vremenski ograničava ovlast javnopravnog tijela da po službenoj dužnosti pokrene postupak i izmijeni pravomoćno rješenje. Tužiteljica osporava nadležnost tuženika da pokrene upravni postupak po službenoj dužnosti, zbog nedostatka uvjeta propisanog u članku 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog gradskog upravnog ureda. Osporava postojanje potpisa naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja.
3.2. Prvostupanjska presuda nije obrazložena jer prvostupanjski sud nije odlučio o bitnim prigovorima iz tužbe. Presuda ne sadrži razloge u odnosu na navode o povredi prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te prigovor diskriminacije u odnosu na dob djeteta u smislu članka 14. Konvencije. Sud nije razmotrio navode o povredi prava vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, iako je pravo na novčanu pomoć ostvareno pravomoćnim upravnim aktom uz koji su vezana prava iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, kao i legitimna očekivanja tužiteljice. Tužiteljica navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog za njezino saslušanje koje je bilo nužno radi utvrđivanja utjecaja osporenih upravnih akata na njezin privatni i obiteljski život. Time je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke i pravo na usmenu raspravu u upravnom sporu.
3.3. Tužiteljica je prigovorila zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21.) te zakonitosti upravnog postupka u cijelosti. Navedeno iz razloga jer nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a te iz razloga što tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakoniti pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba", 11/21. – pročišćeni tekst), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Prigovara narušavanju prava razmjernosti, prava na pravično suđenje, saslušanje stranke u upravnom postupku te prava na nepovredivost vlasništva, kao i zabranama ne bis im idem i res judicata, jer se nezakonito modificira pravomoćno rješenje. Nastavno u žalbi tužiteljica ponavlja navedene prigovore, iznoseći opširno i detaljne razloge u prilog svojih stajališta, pri čemu se poziva na sudsku praksu i odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prigovara tome što prvostupanjski sud nije odlučio o dijelu njenog zahtjeva koji se odnosi na ocjenu zakonitosti prvostupanjskog upravnog rješenja od 39. ožujka 2023.
3.4. Slijedom navedenog, tužiteljica nalazi nezakonitom i odluku o trošku jer je, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove spora, prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i troškove spora, pa tužiteljica traži da joj se ti troškovi dosude, uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Slijedom svega navedenoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Ujedno potražuje naknadu troška sastava ove žalbe, uvećano za sudsku pristojbu, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu, u izrijekom navedenom iznosu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon. To stoga jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno primijenivši materijalno pravo zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Naime, prema članku 126. stavku 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredbi ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
9. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda. Žalbeni navod da prvostupanjski sud nije odlučio o zakonitosti prvostupanjskog upravnog rješenja nije od utjecaja na prihvaćanje žalbe osnovanom. Odbijanjem tužbe kao neosnovane u odnosu na rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela sadržana je odluka i u dijelu zahtjeva za koji tužiteljica navodi da presudom o istom nije odlučeno.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
11. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, to je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjskom presudom pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora, a ujedno je iz navedenog razloga odlukom ovog Suda odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
13. Slijedom svega navedenog, pozivom na članak 135. stavak 1. i članak 147. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
