Poslovni broj: Usž-3366/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja SARA FASHION d.o.o. Split, Kneza Višeslava 12, OIB: 70878464346, zastupanog po članu uprave LD, a ovaj po opunomoćenicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu JELIČIĆ & PARTNERI d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, OIB: 87892589782, Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2949/2023-6 od 26. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2949/2023-6 od 26. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/23 01/53, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-5 od 4. rujna 2023. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovno odlučivanje
2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
3. Osporenim rješenjem tuženika od 4. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/23-0003/0039, URBROJ: 2181/1 06-01-02/28-23-0006 od 5. svibnja 2023. Tim su rješenjem ukinuta rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom objekta vrste caffe bar i bistro pod nazivom „No stress“ kojim posluje tvrtka „SARA FASHION“ d.o.o., Kneza Višeslava 12, Split i to rješenje KLASA: UP/I-335-02/11-03/70, URBROJ: 2181-01-02-11-2-IK od 12. svibnja 2011., rješenje KLASA: UP/I-335-02/12-03/141, URBROJ: 2181-01 02/004-12-0003 od 6. srpnja 2012. i rješenje KLASA:UP/I-335 02/14-03/196, URBROJ: 2181-01-02/004-14- 003 od 30. lipnja 2014. jer je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21).
4. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda zbog povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je sud odbio izvesti dokaze koje je tužitelj predlagao , što je posljedično rezultiralo apsolutno bitnom povredom odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, pa je odluka i u tom dijelu nezakonita. Tužitelj smatra da prvostupanjsko tijelo, kao niti drugostupanjsko tijelo, nisu uzeli u obzir da su uz podneske od 8. veljače 2023. tuženiku dostavljeni i ugovori o zakupu javno prometne površine sklopljeni na određeno vrijeme između Grada Splita kao zakupodavca s jedne strane i tužitelja kao zakupoprimca s druge strane, dok Grad Split prije isteka ugovorenog roka zakupa nije tužitelju dostavio obavijest da se istekom ugovorenog roka zakupa predmet zakupa (javnoprometna površina) neće dalje koristiti niti je tužitelj Gradu Splitu dostavio obavijest da više, nakon isteka ugovora o zakupu ne želi ili iz bilo kojeg drugog razloga neće koristiti predmet zakupa. Navodi da je i nakon isteka ugovora o zakupu zakupodavcu plaćao zakupninu i da je zakupodavac zakupninu primao te da je nije vratio kao zaprimljenu uplatu bez valjane osnove te je na taj način, makar i prešutno, priznao postojanje zakupnog odnosa . Ističe da u situaciji kada je sklopljen ugovor o zakupu na određeno vrijeme, a stranke jedna drugoj nisu očitovale volju da se taj pravni odnos prekida ili da prestaje iz bilo kojeg razloga, ugovor o zakupu na određeno vrijeme silom zakona postaje ugovor na neodređeno vrijeme, pa tužitelj nalazi da se time ispunjeni svi uvjeti propisani odredbom članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Navodi da je 30. studenog 2022., na temelju Odluke o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Splita“, 38/20) podnio zahtjev za sklapanje ugovora o zakupu javne površine radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti na otvorenom za pozicije u Splitu, Narodni trg 14 i Iza lože 9 te da je opći akt na temelju kojeg je Grad Split tužitelju uskratio pravo na korištenje javne površine za obavljanje gospodarske djelatnosti presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-43/2023-11 od 29. lipnja 2023. ukinut u cijelosti. Ukazuje na činjenicu da mu je tuženik dostavio dvije obavijesti, KLASA: 940-06/22- 03/339 i KLASA: 940-06/22-03/340 od 4. siječnja 2023. kojim, pozivajući se na Odluku o komunalnom redu („Službeni glasnik Grada Splita“, 76/22) odbija s tužiteljem zaključiti ugovore o zakupu javne površine. Tužitelj je protiv tih obavijesti izjavio prigovore koji su odbijeni, radi čega je pokrenuo upravne sporove pred Upravnim sudom u Splitu. Pored toga, tužitelj u žalbi ističe da je predložio prekid postupka jer se pojavilo pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez čijeg rješavanja nije moguće pravilno riješiti konkretnu upravnu stvar, međutim prvostupanjski sud je ovu činjenicu gotovo u potpunosti zanemario navodeći u obrazloženju presude da to pitanje nije od utjecaja na važenje ugovora o zakupu javne površine. Smatra da su javnopravna tijela grubo povrijedila njegova stečena prava i to prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) i Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.). Slijedom izloženog, tužitelj predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženika obveže na plaćanje troškova upravnog spora. Podredno, predlaže se da sud drugog stupnja usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je prvostupanjski sud, primjenjujući materijalno pravo i odgovarajući na prigovore tužitelja, postupao sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) te je presuda obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a. Smatra da sud nije niti trebao izvesti dokaze koje je tužitelj predlagao jer su dokazni prijedlozi bili nepotrebni i suvišni. Tuženik dalje navodi da se sukladno odredbi članka 546. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) smatra da je sklopljen novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme pod istim uvjetima kao i prethodni ugovor u situaciji kada zakupnik očituje volju nastavka pravnog odnosa zakupa, a zakupodavac se tome nije na propisan način usprotivio. Međutim, iz obavijesti Grada Splita od 4. siječnja 2023. i 18. siječnja 2023. jasno proizlazi da se zakupodavac protivio da tužitelj javnu površinu anagrafske oznake Narodni trg 14 i iza Lože 9, Split koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, pa stoga tužitelj neosnovano nalazi da je s Gradom Splitom prešutno sklopio ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme. Ugovori o zakupu kojima je tužitelj dokazivao pravo korištenja javnih površna anagrafskih oznaka Narodni trg 14 i Iza Lože 9, prestali su važiti, pa tuženik nalazi da je time ispunjena pretpostavka iz članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za ukidanje rješenja od 12. svibnja 2011., rješenja od 6. srpnja 2012. te rješenja od 30. lipnja 2014. Tuženik dalje navodi da upravni sporovi koje je tužitelj pokrenuo pred Upravnim sudom u Splitu i koji su okončani uvažavajućim presudama i poništenjem osporenih rješenja, nisu od utjecaja na rješavanje predmetne upravne svari jer ne utječu na činjenicu da tužitelj više ne raspolaže dokazom o ispunjavanju uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti . Slijedom navedenoga, tuženik predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 73. stavak 1. ZUS-a), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na otvorenom objekta pod nazivom „No stress“, izdana tri rješenja i to: rješenje KLASA: UP/I-335-02/11-03/70, URBROJ: 2181-01-02-11-2-IK od 12. svibnja 2011. o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred ugostiteljskog objekta vrste caffe -bar „No stress“ površine 25 m2 (Narodni trg 14) te površine 15 m2 (Iza Lože 9) s ukupno 50 konzumnih mjesta, rješenje KLASA: UP/I-335-02/12-03/141, URBROJ: 2181-01 02/004-12-0003 od 6. srpnja 2012. o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred ugostiteljskog objekta dvije vrste ugostiteljskih objekata caffe bar i bistro, naziva „No stress“ površine 58 m2 s ukupno 80 konzumnih mjesta i rješenje KLASA:UP/I -335 02/14-03/196, URBROJ: 2181-01-02/004-14-003 od 30. lipnja 2014. o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom površine 17 m2 (Narodni trg 14) s ukupno 30 konzumnih mjesta.
9. Osporenim prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo od 5. svibnja 2023. u postupku provedenom po službenoj dužnosti, ukinuta su navedena rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred ugostiteljskog objekta dvije vrste ugostiteljskih objekata caffe bar i bistro, jer tužitelj nije dostavio dokaz o pravu korištenja predmetnih prostora na otvorenom, odnosno nije dostavio ugovor o zakupu, čime je prestao jedan od uvjeta koje tužitelj kao ugostitelj mora ispunjavati za cijelo vrijeme obavljanja ugostiteljske djelatnosti propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Osporenim rješenjem tuženika od 4. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja jer je tuženik prvostupanjsko rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
10. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. istog Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. istog Zakona ako, između ostalog, ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom .
11. Odredbom članka 27. stavka 1. točke 1. istog Zakona propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona.
12. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te je li činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.
13. Prema podacima spisa proizlazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za ukidanje rješenja od 12. svibnja 2011., od 6. srpnja 2012. i rješenja od 30. lipnja 2014., jer više nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, jer tužitelj nije dokazao da ima pravo korištenja navedenih javnih površina, odnosno nema ugovor o zakupu javne površine.
14. Iz podatak spisa proizlazi da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost usluživanja na otvorenom u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar i bistro naziva „No stress“ na prostorima anagrafske oznake Split, Narodni trg 14 i Iza Lože 9, na temelju ugovora o zakupu javne površine koji su sklopljeni na određeno vrijeme i to do 31. prosinca 2022.
15. Nadalje, spisu prileži obavijest Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene KLASA: 940-06/22-03/339, URBROJ: 2181/01-11-04/1-23-4 od 4. siječnja 2023., u kojoj se, povodom zahtjeva tužitelja od 30. studenog 2022. za produljenje ugovora o zakupu javne površine radi postavljanja "štekata", površine 5,40 m2, na prostoru javne površine anagrafske oznake Iza Lože 9, izričito navodi da na navedenom lokalitetu nije moguće postavljanje „štekata", slijedom čega nema mogućnosti sklapanja ugovora o zakupu . Spisu prileži i obavijest Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za površine javne namjene, KLASA: 940-06/22 03/340, URBROJ: 2181/01-11-04/1-23-4 od 4. siječnja 2023., kojom se povodom zahtjeva tužitelja od 30. studenog 2022. za produljenje ugovora o zakupu javne površine radi postavljanja "štekata" površine 69,60 m2, na prostoru javne površine anagrafske oznake Narodni trg 14, navodi da na navedenom lokalitetu nije moguće postavljanje „štekata", slijedom čega nema mogućnosti sklapanja ugovora o zakupu.
16. Stoga, kako su ugovori o zakupu, kojima je tužitelj dokazivao pravo korištenja javnih površina anagrafskih oznaka Narodni trg 14 i Iza Lože 9, prestali važiti, tužitelj je prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koja okolnost, sama po sebi, ukazuje na pravilnost i zakonitost, kako rješenja javnopravnih tijela, tako i osporene prvostupanjske presude.
17. Tužitelj u tužbi i u žalbi neosnovano prigovara da je prvostupanjsko tijelo trebalo primijeniti odredbu članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) s obzirom na to da se pojavilo prethodno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu i u pogledu kojeg se vodi upravni postupak, a bez rješavanja tog pitanja nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da razlozi zbog kojih nije moguće sklopiti novi ugovor o zakupu javne površine, a zbog kojih se vodi upravni spor, nisu od utjecaja na činjenicu da su ugovori o zakupu javne površine Narodni trg 14 i Iza Lože 9 istekli, pa time tužitelj više ne raspolaže dokazom o ispunjavanju uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
18. Neosnovan je i prigovor tužitelja da bi zbog nastavka plaćanja zakupnine kao zakupnik i dalje imao pravo korištenja predmetnim prostorima za usluživanje na otvorenom jer iz obavijesti Grada Splita od 4. siječnja 2023. i 18. siječnja 2023. jasno proizlazi da se tuženik (zakupodavac) protivi da tužitelj javnu površinu anagrafske oznake Narodni trg 14 i iza Lože 9, Split, koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, slijedom čega tužitelj neosnovano smatra da je s Gradom Splitom, sukladno odredbi članka 546. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, prešutno sklopio ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme. Naime, člankom 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, 125/11., 64/15. i 112/18.) propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen.
19. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
20. Ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
21. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
22. Odluka o trošku utemeljena je na članku 79. stavku 4. ZUS -a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
23. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
24. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
