REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-40/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZL, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Emilu Havkiću, mr. sc. Ivici Pezi i Vinki Nobilo, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3784/2021-17 od 25. rujna 2024. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-412/2011- 189 od 25. listopada 2021., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-412/2011-191 od 2. studenoga 2021., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3784/2021- 17 od 25. rujna 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-412/2011-189 od 25. listopada 2021., ispravljena rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj P-412/2011-191 od 2. studenoga 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi parničnog troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj da plati tužitelju iznos od 200.000.000,00 USD (dvjesto milijuna američkih dolara) odnosno kunsku protuvrijednost navedenog iznosa prema srednjem tečaju USD pri HNB-a na dan plaćanja, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 1997. godine do 31. prosinca 2007. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na novčana sredstva u valuti američki dolar po viđenju, od 01. siječnja 2008. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31.07.2015. a od 01. kolovoza 2015. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od presuđenja pa sve do isplate, a sve to u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj da preda tužitelju ili pravnoj osobi koju ovlasti tužitelj sukladno propisima kojima se regulira nabava, skladištenje, promet i prijevoz oružja, sljedeće komponente raketnog sustava S 300 PMU: 5P 85 SU- 2 komada, 5P- 85 DU- 4 komada, 82 Y 6 - 1 komad, UKS-400 - VI- 1 komad, UKS-400 - VI - 1 komad, P2-U- 1- 2 komada, VO-317 M - 2 komada, 515 7 A - 2 komada, 63 T-6 A - 3 komada, 5T 99 M - 1 komad, 5 L 94 - 1 komad, P1 U - 1 komad, 40 V 6 M - 1 komad, 90Z H 6 ED - 1 komad, 5 V 55 R - 24 komada u roku od 15 dana, a ako to iz bilo kojeg razloga ne bude moguće nalaže se tuženoj da u daljnjem roku od 15 dana plati tužitelju protuvrijednost navedenih komponenti prema cijenama na dan 30. travnja 1997. u USD odnosno kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa na dan plaćanja prema srednjem tečaju HNB-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30. travnja 1997. godine do 31. prosinca 2007. po stopi koju Zagrebačka banka d.d. plaća na novčana sredstva u valuti američki dolar po viđenju, od 01. siječn ja 2008. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena do 31.07.2015. a od 01. kolovoza 2015. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od presuđenja pa sve do isplate, a sve to u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.800.000,00 kn, u roku 15 dana.“.

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-412/2011-189 od 25. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj P-412/2011-191 od 2. studenog 2021. pod stavkom I. točkom 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 200.000.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama od 30. travnja 1997. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-412/2011-189 od 25. listopada 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj P - 412/2011-191 od 2. studenog 2021. pod stavkom I. točkom 2. izreke i stavkom II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici predati tužitelju ili pravnoj osobi koju ovlasti tužitelj u skladu sa propisima kojima se regulira nabava, skladištenje, promet i prijevoz oružja slijedeće komponente sustava S-300PMU: 5P 85 SU- 2 komada, 5P- 85 DU- 4 komada, 82 Y 6

- 1 komad, UKS-400 - VI- 1 komad, UKS-400 - VI - 1 komad, P2-U-1- 2 komada, VO- 317 M - 2 komada, 515 7 A - 2 komada, 63 T-6 A - 3 komada, 5T 99 M - 1 komad, 5 L 94 - 1 komad, P1 U - 1 komad, 40 V 6 M - 1 komad, 90Z H 6 ED - 1 komad, 5 V 55 R - 24 komada, u roku od 15 dana, koje obveze se tuženica može osloboditi isplatom protuvrijednosti navedenih komponenti prema cijenama na dan 30. travnja 1997. u odnosu USD u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama od 30. travnja 1997. do isplate.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 371.623,86 eura / 2.800.000,00 kuna.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove predmetne parnice.“.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-974/2025-5 od 27. kolovoza 2025. odlučeno je:

„I. Dopušta se tužitelju revizija protiv točke I. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3784/2021-17 od 25. rujna 2024. zbog pravnih pitanja koja glase:

1. „Može li ugovor biti raskinut ex lege temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima tijekom trajanja arbitražnog postupka u kojem je predmet postupka između ugovornih strana upravo ispunjenje tog ugovora“?

2. „Da li pokretanje arbitražnog postupka ili podnošenje tužbe sudu kojim se traži ispunjenje ugovora – plaćanje ugovorne cijene s eventualno kumuliranim zahtjevom temeljem čl. 188. st. 2. ZPP-a za povrat isporučenih stvari ima pravni značaj i posljedice izjave o raskidu ugovora“?

3. „Ako podnesena tužba u smislu pitanja pod 2. predstavlja Izjavu o raskidu ugovora je li period od utuženja pa do presuđenja naknadni rok za ispunjenje ugovorne obveze druge strane te ako jest u kojem trenutku nastupaju pravne posljedice raskida ugovora“?

II. Dopušta se tužitelju revizija protiv točke III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3784/2021-17 od 25. rujna 2024. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„U slučaju kada sud prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev postavljen po odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 567/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ima li se uspjeh tužitelja u parnici smatrati potpunim te pripada li tužitelju u odnosu na priznati zahtjev pravo na naknadu troškova prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a“?

III. Dopušta se tuženici revizija protiv točke II. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3784/2021-17 od 25. rujna 2024. u dijelu koji se odnosi na predaju komponenti sustava S-300PMU zbog pravnih pitanja koja glase:

1. „Je li ugovor o cesiji kao jedan od načina stjecanja određenog potraživanja ako ne sadrži naznaku potraživanja kao predmeta ustupanja ili cesije, odnosno je li ugovor u kojem nije određeno ili iz kojeg se ne može odrediti koje je to određeno potraživanje cesionar stekao od cedenta daje aktivnu legitimaciju tužitelju u postupku“?

2. „Ako je sud zauzeo stajalište da je dvostrani ugovor raskinut ex lege bez utvrđenja trenutka kada je raskinut ugovor – od kada teče zastarni rok za potraživanje s naslova vraćanja onoga što je dano s obzirom da je isto utvrđenje u suprotnosti s odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze“?

3. „Protivi li se čl. 3. u svezi s čl. 26. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o oružju („Narodne novine“ br. 108/95) kojim je zabranjena nabavka, držanje, nošenje, izrada, prodaja, razmjena ili ustupanje oružja drugom odluci suda kojim je utvrđeno da navedeni prijenos ugovorom o cesiji nije zabranjen tj. da isti promet ne spada u domet odredbe čl. 436. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tj. da predmet tražbine nije zabranjen zakonom i koji se po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugog“.?“.

3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju. Tužitelj zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

3.2. I tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju. I tužena zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

3.3. Tužitelj se u odgovoru na reviziju tužene protivi toj reviziji. Tužitelj zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

4. Revizije su osnovane.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

6. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je glavni tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod stavkom I. toč. 1. izreke prvostupanjske presude te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod stavkom II. izreke pobijane drugostupanjske presude.

7. Prvostupanjski sud odbija glavni tužbeni zahtjev (za isplatu 200.000.000,00 USD sa pripadajući zateznim kamatama s osnova cijene raketnog sustava S -300 PMU, jer da je prije utuženja (10. listopada 2002.) istekao trogodišnji zastarni rok obzirom da je zastara počela teći 1. siječnja 1995. odnosno 1. siječnja 1997.

7.1. Prvostupanjski sud odbija i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na predaju isporučenih dijelova jer da tužitelju Ugovorom o ustupu potraživanja od 21. lipnja 1999. nije ustupljen predmet pravnog posla iz Ugovora o budućem ugovoru od 19. srpnja 1994. (sklopljen između tužene kao budućeg kupca i tvrtke Winsley Finance Limited kao budućeg dobavljača).

7.2. Prvostupanjski sud odbija eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i u dijelu zahtjeva za isplatu cijene isporučenih dijelova zbog nastupa zastare, a iz istih razloga zbog kojih je odbio glavni tužbeni zahtjev.

7.3. Pri donošenju prvostupanjske presude prvostupanjski sud iznosi pravno shvaćanje da pokretanjem arbitražnog postupka (dana 23. studenoga 2001.) vođenog između I. tužitelja ZL i II. tužitelja Winsley Finance Limited protiv tužene Republike Hrvatske nije došlo do prekida zastare jer da pokretanje arbitražnog postupka nema značaj podizanja tužbe ili druge radnje vjerovnika poduzete protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (čl. 388. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

8. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen glavni tužbeni zahtjev zaključujući da je ugovor o budućem ugovoru od 19. srpnja 1994. raskinut 1999. i to radi neispunjenja (čl. 126. st. 3. ZOO), a uslijed čega tužitelj više nema pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz tog ugovora (plaćanje cijene) (čl. 132. st. 1. ZOO). Stoga drugostupanjski sud smatra da je prigovor zastare potraživanja iz glavnog tužbenog zahtjeva neodlučan.

8.1. Posljedično tome, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na povrat isporučenih dijelova predmetnog raketnog sustava (čl. 132. st. 2. ZOO), a uslijed čega drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu te prihvaća taj zahtjev na predaju isporučenih dijelova. Pritom drugostupanjski sud zaključuje da za taj zahtjev nije nastupila zastara protekom općeg zastarnog petogodišnjeg roka jer da je taj zahtjev podnesen 9. veljače 2024.

9. Nižestupanjske presude nisu pravilne i zakonite iz razloga koji se nastavno iznose. Ti razlozi neće biti izneseni redoslijedom vezanim za redoslijed pravnih pitanja zbog kojih je strankama dopušteno podnošenje revizije, već će biti izneseni redoslijedom vezanim za prirodu i logiku spornog odnosa među strankama.

10. U odnosu na pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 1., mjerodavni izvor prava su:

- odredba čl. 46. st. 1. ZOO koja glasi:

„Ugovorna obveza može se sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju.“,

- odredba čl. 46. st. 2. ZOO koja glasi:

„Ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.“,

- odredba čl. 47. ZOO koja glasi:

„Kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.“,

- odredba čl. 436. st. 1. ZOO koja glasi:

„Vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na novog svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost vjerovnika, ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog.“,

- te odredba čl. 437. st. 1. ZOO koja glasi:

„S potraživanjem prelaze na primaoca sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zalog, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.“.

10.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se ugovorom mogu ustupiti sva potraživanja koja su određena ili odrediva osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja su vezana za ličnost vjerovnika, ili koja se po svojoj prirodi protive prenošenju na drugog (pa i ugovorna i izvanugovorna potraživanja, dospjela i nedospjela potraživanja, buduća i uvjetna potraživanja). To je ujedno i odgovor na pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 1.

10.2. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije povrijedio navedene zakonske odredbe u pogledu određenja odnosno odredivosti potraživanja koja su ustupljena tužitelju, kada je očito zaključio da je Ugovorom o ustupanju potraživanja od 21. lipnja 1999. (sklopljenim između tvrtke Winsley Finance Limited kao ustupitelja i ZL kao primatelja) na tužitelja preneseno ne samo potraživanje isplate cijene predmetnog raketnog sustava, već i potraživanje vraćanja isporučenih dijelova (čl. 132. st. 2. ZOO). Naime, iz čl. 1. navedenog Ugovora o ustupanju potraživanja proizlazi da su na tužitelja prenesena sva potraživanja koja ima prema Republici Hrvatskoj temeljem Ugovora o budućem ugovoru od 19. srpnja 1994. te sva potraživanja koja iz tog pravnog posla mogu proizaći, sukladno Ustavu, zakonu i međunarodnim propisima. To znači da je na tužitelja preneseno ne samo pravo na naplatu kupoprodajne cijene već i eventualno pravo na povrat isporučenih dijelova predmetnog raketnog sustava kao posljedice raskida Ugovora o budućem ugovoru. Iako u Ugovoru o ustupanju potraživanja nisu pojedinačno navedeni isporučeni dijelovi predmetnog raketnog sustava, ipak je odredivo (i strankama jasno), a što je i utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, koji su to dijelovi isporučeni tuženoj.

11. Pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 3. odnosi se pak na primjenu odredbe čl. 436. st. 1. ZOO i to u pogledu moguće zakonske zabrane prijenosa potraživanja na povrat isporučenih dijelova predmetnog raketnog sustava.

11.1. Iz prije navedene zakonske odredbe čl. 436. st. 1. ZOO nedvojbeno proizlazi da se na treću osobu ne može prenijeti potraživanje čiji je prijenos zakonom zabranjen, potraživanje koje je vezano za ličnost vjerovnika ili potraživanje koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog. To je ujedno i odgovor na pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije pod rednim brojem 3.

11.2. Navedeno pravno pitanje odnosi se na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud taj tužbeni zahtjev odbija iz razloga navedenog u toč. 7.1. i toč. 7.2. obrazloženja ovog rješenja te nije našao potrebnim ispitivati osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u pogledu valjanosti prijenosa potraživanja na vraćanje isporučenih dijelova predmetnog raketnog sustava. Drugostupanjski sud pak prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a da je pritom propustio ispitati i ocijeniti da li je postojala zakonska zabrana prijenosa potraživanja povrata isporučenih dijelova predmetnog raketnog sustava u smislu odredbe čl. 436. st. 1. ZOO, odnosno u smislu propisa kojima je uređeno nabavljanje, držanje, nošenje, izrada, prodaja, razmjena ili ustupanje oružja. Time je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. U odnosu na pravno pitanje radi kojega je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 2. mjerodavni izvori prava su:

- odredba čl. 132. st. 2. ZOO prema kojoj za slučaj raskida ugovora strana koja je izvršila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala,

- odredba čl. 361. st. 1. ZOO koja glasi: „Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije nešto drugo propisano.“,

- i odredba čl. 362. ZOO koja glasi: „Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.“.

12.1. Iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da o prigovoru zastare prava na vraćanje danog temeljem ugovora koji je raskinut nije moguće odlučiti , a da se ne utvrdi trenutak raskida ugovora. Bez utvrđenja početka zastare nije moguće utvrditi niti eventualno nastupanje same zastare. To je odgovor na pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 3.

12.2. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud zaključuje da nije nastupila zastara eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva jer da je ugovor o budućem ugovoru raskinut radi neispunjenja (gdje rok nije bio bitan sastojak ugovora - čl. 126. ZOO) u 1999., a da je eventualno kumulirani zahtjev postavljen 9. veljače 2004. (jer da od raskida ugovora do utuženja nije protekao opći petogodišnji zastarni rok). Takav zaključak drugostupanjskog suda je nejasan jer drugostupanjski sud nije utvrdio točan trenutak raskida ugovora. Naime, ako bi predmetni ugovor bio raskinut u razdoblju od 1. siječnja 1999. do 9. veljače 1999., onda bi od trenutka raskida do trenutka utuženja protekao petogodišnji zastarni rok.

12.3. Da bi se mogao utvrditi trenutak raskida predmetnog ugovora u budućem ugovoru i to radi neispunjenja bilo je potrebno utvrditi tko je kome i kada dao izjavu o raskidu te koji je bio ostavljen primjereni naknadni rok za ispunjenje (čl. 126. ZOO). Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude nisu jasno vidljive navedene okolnosti (iz stanja spisa proizlazi da tužitelj poriče da bi on, odnosno tvrtka Winsley Finance Limited, Briitish Virgin Islands davao izjavu o raskidu, odnosno da poriče da bi predmetni ugovor bio raskinut).

12.4. Samo vrijeme raskida ugovora radi neispunjenja ugovorne obveze posebno je značajno jer se ne može raskinuti ugovor zbog neispunjenja (gdje rok nije bitan sastojak ugovora) nakon što je nastupila zastara neispunjene ugovorne obveze. Posljedično tome, pogrešna je ocjena drugostupanjskog suda da je prigovor zastare potraživanja utuženog glavnim tužbenim zahtjevom neodlučan.

12.5. Dakle, u odnosu na pravno pitanje radi kojeg je tuženoj dopušteno podnošenje revizije navedeno pod rednim brojem 2. drugostupanjski sud je također počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12.6. U odnosu na to pravno pitanje i prvostupanjski sud je počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ovo stoga što je nejasan i proturječan zaključak prvostupanjskog suda da je obveza tužene na isplatu cijene predmetnog raketnog sustava dospjela 1. siječnja 1995., odnosno 1. siječnja 1997. (jer da je ova druga varijanta povoljnija za tužitelja). Da bi se mogao sa sigurnošću utvrditi početak i nastup zastare potrebno je sa sigurnošću prvenstveno utvrditi trenutak dospijeća obveze i to bez obzira na varijantu koja bi bila povoljnija za određenu stranu. Ovo posebno dolazi do izražaja u konkretnoj situaciji gdje sam tužitelj tvrdi da on nije raskinuo predmetni ugovor, odnosno da predmetni ugovor nije raskinut (posljedično čemu se otvara pitanje pravodobnosti eventualnog raskida ugovora od strane tužene).

13. Pravna pitanja radi kojih je tužitelju dopušteno podnošenje revizije navedena pod rednim brojem 1., 2. i 3. neposredno se odnose na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. No , ta pravna pitanja odnose se posredno i na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude o glavnom tužbenom zahtjevu. Naime, ukoliko bi se u konačnici utvrdilo da predmetni ugovor o budućem ugovoru ne bi bio raskinut, tada bi ostalo otvoreno pitanje nastupa zastare potraživanja utuženog glavnim tužbenim zahtjevom (o kojem pitanju drugostupanjski sud nije odlučio).

13.1. Iako drugostupanjski sud o tim pitanjima nije izražavao pravna shvaćanja jer je zaključio da je ugovor o budućem ugovoru raskinut prije pokretanja arbitražnog postupka i prije podnošenja tužbe, odgovori na ta pravna pitanja u konačnici mogu biti od odlučnog značaja kako u pogledu odluke o glavnom tužbenom zahtjevu , tako i u pogledu odluke o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu. Ovo posebno zbog nejasnoća drugostupanjske presude u pogledu okolnosti navedenih pod toč. 12.3. obrazloženja ovog rješenja imajući pritom u vidu tvrdnju tužitelja da on nije raskinuo predmetni ugovor o budućem ugovoru, odnosno tvrdnju tužene da je taj ugovor raskinut podnošenjem tužbe.

13.2. U odnosu na ta pravna pitanja mjerodavni izvori prava su prije navedene odredbe čl. 126. st. 1., st. 2. i st. 3. i čl. 132. st. 1. i st. 2. ZOO.

13.3. Imajući u vidu sadržaj navedenih zakonskih odredbi odgovor na navedena pravna pitanja je slijedeći. Podnošenje tužbe (pred arbitražom ili pred sudom) može imati značaj izjave o raskidu ugovora radi neispunjenja (kada rok nije bitan sastojak ugovora) samo u situaciji kada tužitelj tvrdi da je iz tog razloga raskinuo ugovor, a ne dokazuje postojanje izjave o raskidu, te kada zahtijeva vraćanje danog temeljem raskinutog ugovora. U toj situaciji razdoblje od utuženja pa do presuđenja može imati značaj naknadnog roka za ispunjenje (zavisno od prirode pravnog posla, trajanja parnice i dr.). U situaciji kada pak ne postoji izjava o raskidu ugovora radi neispunjenja te kada tužitelj (u arbitražnom ili sudskom postupku) zaht ijeva ispunjenje ugovorne obveze, samo podnošenje tužbe ne može imati značaj izjave o raskidu ugovora jer tužbom tužitelj nije očitovao volju za raskidom ugovora, već upravo suprotno (on želi da se ugovor održi na snazi te da se ispuni obveza iz ugovora). Ovo potonje odnosi se i na situaciju kada tužitelj pored glavnog tužbenog zahtjeva (na ispunjenje ugovorne obveze) postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na vraćanje danog temeljem ugovora. Naime, i u toj situaciji tužitelj prvenstveno želi održati ugovor na snazi i podmirenje obveze iz tog ugovora, a tek podredno (za slučaj da ne uspije sa glavnim tužbenim zahtjevom) zahtijeva vraćanje danog.

13.4. U konkretnom slučaju nema mjesta ocjeni da je tužitelj (sve i kada bi bio ovlašten na raskid ugovora) ili tvrtka Winsley Finance Limited, Briitish Virgin Islands pokretanjem prije navedenog arbitražnog postupka, odnosno da je tužitelj podnošenjem tužbe u ovom postupku raskinuo predmetni ugovor o budućem ugovoru. Ovo stoga što je u arbitražnom postupku zahtijevano ispunjenje ugovorne obveze i što je i u ovom postupku tužitelj zahtijevao prvenstveno ispunjenje ugovorne obveze, a tek podredno vraćanje danog.

14. Iako se odluka drugostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška ukazuje nepravilnom već iz samog razloga što je odluka drugostupanjskog suda nepravilna u odnosu na glavni i u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, ipak valja odgovoriti na pravno pitanje radi kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv odluke drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška.

14.1. Zapravo, ovaj revizijski sud je već dao odgovor na to pravno pitanje u rješenju broj Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023. ispravljenog rješenjem broj Rev-451/2022- 4 od 13. veljače 2026. koji odgovor glasi: „Kada je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na glavni tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, tužitelj je uspio u sporu u cijelosti i pripada mu parnični trošak u cijelosti.“. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju broj Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022., presudi broj Rev-172/08-2 od

15. siječnja 2013. i dr.

14.2. Ovdje je za ukazati da pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa u tom pravcu od navedenog pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda te da ovaj revizijski sud ostaje kod toga pravnog shvaćanja.

15. Radi iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti ob je nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama (kako u pogledu osnove tužbe, tako i u pogledu svih razloga radi kojih se tužena opire tužbi) ponovno odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu, a po potrebi i o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

16.1. Iako je revizijski sud vezan ograničenjima iz čl. 391. st. 3. ZPP, a s obzirom na rezultate dosadašnjeg postupka, prvostupanjskom sudu ipak je za ukazati i na sljedeće.

16.1.1. Prvenstveno je potrebno otkloniti nejasnoće vezane za samu činjeničnu osnovu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, a kako bi se izbjegao rizik mogućeg prekoračenja tog zahtjeva. Ovo prvenstveno jer tužitelj tvrdi da predmetni ugovor o budućem ugovoru nije raskinut te da po toj činjeničnoj osnovi niti ne postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

16.1.2. K tome potrebno je ispitati i ocijeniti je li tužitelj mijenjao istovjetnost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva od 9. veljače 2004. podnescima od 16. ožujka 2016. i 7. studenog 2018., odnosno je li tužitelj u tom dijelu vršio preinaku tužbe (čl. 191. st. 1. ZPP). Ukoliko prvostupanjski sud ocijeni da je u tom pravcu riječ o preinaci tužbe tada će o tome odlučiti, imajući u vidu i prigovor tužene da se tužitelj prethodno (u pogledu eventualno preinačenog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva) nije obratio državnom odvjetništvu za mirno rješenje spora (čl. 186.a st. 1. ZPP). Za slučaj da je tužba u tom pravcu preinačena te da je takvo preinačenje dopušteno, prvostupanjski sud će tu okolnost imati u vidu prilikom ocijene nastupa zastare potraživanja iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva (ako dođe u priliku da je o tom zahtjevu potrebno odlučiti).

16.1.3. Konačno, a s obzirom na izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da pokretanjem arbitražnog postupka radi ostvarenja određenog potraživanja ne bi nastupio prekid zastare tog potraživanja, za ukazati je da je to pravno shvaćanje pogrešno. Pokretanje arbitražnog postupka radi ostvarenja određenog potraživanja uzrokuje prekid zastare tog potraživanja (čl. 388. ZOO) pa i kada se utvrdi da je arbitražno tijelo nenadležno za rješenje spora (sve pod pretpostavkama iz čl. 390. st. 1. ZOO).

17. Odluka o naknadi parničnog troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec