Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-2/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BĐ, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama u pokušaju – iz članka 190. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe optuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Kzd-91/2020 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog BĐ preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se optuženom BĐ, na temelju članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju 03. lipnja 2020. i istražnom zatvoru od 16. lipnja 2020. do 18. rujna 2020. i od 18. listopada 2024. do 31. listopada 2024.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovane te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi BĐ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama u pokušaju iz članka 190. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 i kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11 te mu je za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11, temeljem tog članka uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne ) godine, na temelju članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci , a na temelju članka 57. KZ izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne zatvora od 1 (jedne ) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe čl. 54. KZ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 16. kolovoza 2020. do 18. rujna 2020. i od 18. listopada 2024. do 31. listopada 2024. godine.

3. Na temelju odredbe čl. 190. st. 8. KZ/11 od optuženoga su oduzete dvije sadnice marihuane, te PVC posuda sa sjemenkama nalik na marihuana i suha biljka sa listovima 1 komad koji su privremeno oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Daruvar, broj 00035020 od 3. lipnja 2020.godine ( nalaz i mišljenje Centra Ivan Vučetić NK-235-01/20-02/4778 Ur. broj 511-01-114-20-14 od 31. srpnja 2020.), te se navedena materija ima uništiti, a izvršenje se nalaže Policijskoj postaji Daruvar.

4. Na temelju odredbe čl. 189. st. 3. Zakona o kaznenom postupku postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP) optuženom se vraćaju predmeti majica, jastučnica plave boje, pamućna plahta, navlaka za jorgan s uzorkom, jastučnica plave i bijele boje koji su privremeno oduzeti na temelju potvrde Policijske postaje Daruvar broj: 00035021 od 3. lipnja 2020. te oštećenici ŠĐ iz [adresa] vraća se siva pletena majica i dugi dio trenirke koji su privremeno oduzeti na temelju potvrde Policijske postaje Daruvar broj:1016644 od 3. lipnja 2020.

5. Na temelju odredbe čl. 148. stavak 6. ZKP optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1.-6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

6. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi BĐ, po branitelju Bojanu Doneski, odvjetniku iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

10. Ukazujući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavak. 1. točka 11. ZKP optuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima, da presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znanoj mjeri proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, na opisani način optuženik citira zakonsku normu koja propisuje navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, bez da konkretizira ili opisuje u čemu se ona sastoji. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po navedenoj žalbenoj osnovi nije utvrdio da bi ona sadržavala navedenu bitnu povredu, a iz sadržaja žalbe optuženika proizlazi da on zapravo ukazuje na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Optuženik u žalbi navodi da je pobijanom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) pobijane presude nije dokazano da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, već da su radnje za koje je proglašen krivim pripremne radnje koje nisu kažnjive, a ne pokušaj kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. KZ/11 kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, pri čemu da je prvostupanjski sud pogrešno označio u kojem dijelu Popisa droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga se nalazi psihotropna tvar tetrahidrokanabinol, dok u obrazloženju pobijane presude sud ne navodi nikakve oznake broja Narodnih novina, datum i slično iz kojih bi se na nedvojben način moglo utvrditi da li je prvostupanjski sud koristio Popis koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela ili u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

12. Međutim, nije u pravu optuženik da je pobijanom presudom ostvarena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, temeljito analizirao svaki dokaz posebno i u međusobnoj povezanosti, iznio je ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza i potom pravilno zaključio da je optuženik radnjama opisanim pod točkom 1. izreke pobijane presude ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11, te je za svoja utvrđenja iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Suprotno tvrdnjama žalbe ne radi se o pripremnim radnjama koje su poduzete prije započinjanja izvršenja kaznenog djela jer je optuženik radi uzgoja u prostorijama obiteljske kuće zasadio sjemenke indijske konoplje – cannabis iz čega su izrasle dvije biljke indijske konoplje – cannabisa koje u sebi sadrže psihotropnu tvar tetrahidrokanabinol, no navedene biljke nije uspio uzgojiti do stadija odraslih jer su od njega oduzete po policijskim službenicima prilikom provođenja dokazne radnje pretrage dana 03. lipnja 2020. Sadnja sjemenki indijske konoplje - cannabisa predstavlja prvi stadij neovlaštene proizvodnje tvari koje su propisom proglašene drogom, dakle, namjerno započinjanje ostvarenja kaznenog djela koje bi bilo dovršeno uzgojem odraslih stabljiki. Pripremne radnje, koje u pravilu nisu kažnjive, kod ovakvih oblika predmetnih kaznenih djela bi, primjerice, predstavljale pronalaženje zemljišta ili prostorija za sadnju sjemenki indijske konoplje, kupnja posuda, zemlje i sjemenki radi sadnje, ali sadnjom sjemenki indijske konoplje – cannabisa koje u sebi sadrže THC započinje ostvarenje kaznenog djela koje čini onaj tko neovlašteno proizvede tvari koje su propisom proglašene drogom.

14. Imaju u vidu okolnost da su od optuženika oduzete dvije sadnice biljki nalik na marihuanu, PVC posudica sa 51 sjemenki nalik na sjemenke opojne droge marihuana te suha biljka s listovima koja nalikuje na drogu marihuanu, kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi doma optuženika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, te da iz nalaza i mišljenja toksikološkog vještačenja provedenog po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić proizlazi da je u zelenim biljnim materijama koje su privremeno oduzete od optuženika utvrđena prisutnost tetrahidrokanabinola manje od 0,3% THC jer se radilo o mladim biljkama konoplje, a iz iskaza žrtve AĐ da je optuženik u kući uzgajao i zalijevao te se brinuo o biljkama marihuana koje su u njegovoj kući i pronađene, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik u prostorijama obiteljske kuće zasadio sjemenke indijske konoplje – cannabisa koja sadrži navedenu psihotropnu tvar tetrahidrokanabinol, te u svom postupanju ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pokušaju iz članka 190. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11.

15. Nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud pogrešno označio u kojem djelu Popisa droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga se nalazi psihotropna tvar tetrahidrokanabinol, jer je ispravno u izreci navedeno da se ta tvar nalazi u Dijelu I, Odjeljak 1 Popisa droga i psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, pri čemu nedostatak oznake broja Narodnih novina kod citiranja navedenog Popisa ne čini presudu nerazumljivom u odnosu na to koji Popis je prvostupanjski sud koristio, jer je jasno da je koristio onaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kako je to i navedeno u nalazu i mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, a radi se o Popisu (Narodne novine br. 13/19) kojim je tetrahidrokanabinol proglašen drogom.

16. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu da je on znao i mogao znati da dijete žrtva RĐ nije navršila petnaest godina jer iz njenog iskaza proizlazi da mu je ona na početku veze lagala da ima sedamnaest godina, da su počeli svoju vezu u 2. mjesecu 2020., da su prvi puta imali spolni odnos u 2. mjesecu 2020., da su spolni odnos imali šest puta i da su svi spolni odnosi bili u 2. mjesecu. Smatra da ta činjenica nije pravilno utvrđena, radi čega je obrana predlagala ispitivanje žrtve na raspravi jer je ona u međuvremenu postala punoljetna, ali je sud taj dokazni prijedlog odbio pa smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

17. Suprotno iznesenom žalbenom prigovoru, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice kaznenog djela pod točkom 2. izreke presude, pa tako svijest i znanje optuženika o dobi žrtve u vrijeme inkriminiranog događaja. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dob žrtve optuženiku bila poznata, iako mu je ona na početku veze navela netočne godine života, jer iz njenog iskaza nedvojbeno proizlazi da mu je tijekom veze priznala i izričito rekla da ima četrnaest godina. Iskazala je da je njihova veza trajala od veljače do lipnja 2020. kada je optuženiku određen istražni zatvor, kroz koje vrijeme je dolazila u njegovu kuću u kojoj je povremeno boravila, da mu je tijekom veze, iako se ne sjeća kada, priznala da ima četrnaest godina, pa uz navedeno, cijeneći činjenicu da optuženik i dijete žrtva žive u manjem mjestu u kojem se ljudi međusobno poznaju, da je žrtva tada pohađala osnovnu školu u mjestu stanovanja, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da optuženiku nije mogla ostati nepoznata okolnost koliko žrtva ima godina. No, iako je znao njenu pravu dob i znao da je dijete mlađe od petnaest godina, ta ga činjenica nije spriječila da s njom ima spolne odnose.

18. S obzirom na detaljan, jasan i razumljiv iskaz djeteta žrtve AĐ koji je ona iznosila na dokaznom ročištu pred sucem istrage, kojem su bili prisutni optuženik i njegov branitelj pa se radi o konfrontiranom iskazu, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se žrtva, neovisno o okolnosti što je u međuvremenu postala punoljetna, ponovno ispituje na raspravi, ispravno ga ocijenivši odugovlačećim dokaznim prijedlogom, jer je navedena sporna činjenica na koju žalitelj upire u žalbi pravilno utvrđena. Zbog svega navedenog nije ostvarena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti posljedično povreda kaznenog zakona, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te ispravno zaključio da se u postupanju optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11, pa ga je ispravno i za to kazneno djelo proglasio krivim i osudio po zakonu.

19. U pravu je optuženik da je prvostupanjski sud pogrešno uračunao vrijeme koje je on proveo u istražnom zatvoru s obzirom da je uhićen 16. lipnja 2020. a ne 16. kolovoza 2020. kako je to pogrešno navedeno u pobijanoj presudi. Iz spisa predmeta proizlazi da je optuženik najprije uhićen 03. lipnja 2020. te je 4. lipnja 2020. pušten na slobodu uz mjere opreza, pa je ponovno uhićen 16. lipnja 2020. (list 131 spisa) kada mu je i određen istražni zatvor. Na opisani način, prvostupanjski je sud ostvario povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz članka 469. točka 6. ZKP jer su povrijeđene odredbe o uračunavanja istražnog zatvora, radi čega je, u tom dijelu, valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika pobijanu presudu preinačiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

20. Iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, no kako njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj je drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

21. Prvostupanjski je sud prilikom odluke o kazni cijenio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11 o kojima ovisi izbor vrste i visine kazne. Kao olakotno istom je cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom jer nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, da je narušenog zdravlja obzirom iz nalaza i mišljenja psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja proizlazi da su kod njega utvrđene početne organske i karakterne promjene uslijed korištenja psihotropnih tvari, da je osoba graničnog nivoa općeg intelektualnog funkcioniranja, emotivno hipomaturirane strukture osobnosti sa disocijalnim crtama, pri čemu je u odgojnom procesu djeteta žrtve izostao adekvatan roditeljski nadzor, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio. Imajući u vidu navedeno, stupanj krivnje optuženika i težinu kaznenih djela za koja je proglašen krivim, prvostupanjski je sud za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pokušaju na temelju članka 190. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina na temelju članka 158. stavak 1. KZ/11 i članka 49. stavak 1. točka 3 KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest ) mjeseci, uz primjenu djelomične uvjetne osude na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 6 (šest) mjeseci, dok se dio kazne zatvora od 1 (jedne ) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

22. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena djelomična uvjetna osuda u svemu primjerena kaznenopravna sankcija osobi optuženika, stupnju njihove krivnje i težini djela, te da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11 odnosno ostvariti ciljeve specijalne i generalne prevencije utječući na optuženika da u buduće ne čini kaznena djela i na druge osobe da ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

23. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom II., na temelju odredbe članka 486. ZKP.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić