Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1295/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dunja Kreso, odvjetnici iz Krka, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovnog broja P-1107/2025-6 od 10. veljače 2026., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovnog broja P-1107/2025-6 od 10. veljače 2026., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. je odbijen prijedlog tuženika za osiguranjem parničnih troškova na teret tužiteljice. Pod točkom II. izreke je odbijen prijedlog tuženika za kažnjavanjem tužiteljice, dok je točkom III. zakazano pripremno ročište uz poziv strankama na pristup.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen prijedlog za kažnjavanjem tužiteljice ( točka II. izreke) žali se tuženik ne ukazujući izričito na zakonom predviđene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25. - dalje: ZPP), smatrajući da je donesena odluka protivna odredbi čl. 10. ZPP, sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da usvoji prijedlog tuženika.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava iznesene navode tuženika, navodi da joj je u potpunosti nejasno zašto tuženik smatra da je ona zloupotrijebila svoja prava te da ako itko zloupotrebljava postupovna prava, onda je to upravo tuženik koji postavlja neosnovane, maliciozne i nesuvisle zahtjeve s ciljem zastrašivanja tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz dostavljenog prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužiteljica 4. 12. 2025. podnijela prvostupanjskom sudu tužbu protiv tuženika radi predaje u posjed nekretnine upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te isplatu s osnove naknade za korištenje nekretnine,

- da je tuženik odgovorom na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, predložio određivanje aktorske kaucije obzirom na prebivalište tužiteljice, kao i prijedlog za kažnjavanjem i izricanjem novčane kazne tužiteljici pozivom na odredbu čl. 10. ZPP, jer da nerealnim postavljanjem vrijednosti predmeta spora dovodi tuženika u težak položaj,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prijedloge tuženika.

6. Stoga je predmet žalbenog postupka usmjeren na odlučivanje o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske odluke u pogledu pitanja da li je tužiteljica nerealnim navođenjem vrijednosti predmeta spora zlouporabila prava u postupku, te zahtjev tuženika za njezin kažnjavanjem.

7. U tom smislu valja ukazati da ovlaštenje suda u pogledu onemogućavanja svake zlouporabe prava u postupku proizlazi iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP i sukladno kojoj sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provedene bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Nadalje, novčanu kaznu zbog zlouporabe prava u postupku izriče prvostupanjski sud ( čl. 10. st. 4. ZPP) pri čemu će fizičku osobu koja teže zlouporabi prava u postupku kazniti novčanom kaznom u visini od 60,00 do 1.320,00 eura ( čl. 10. st. 2. ZPP).

8. Pri utvrđivanju da li stranka teže zlouporabljuje prava u postupku valja cijeniti sve okolnosti slučaja, što znači uzeti u obzir narav određenog instituta ili zajamčenog postupovnog prava te ocjenu na koji način je takvim pravom raspolagano odnosno kako je korišteno u postupku. U pogledu posljedice ( teže zlouporabe prava) je nužno razmotriti da li je korištenje određenog prava legitimno i dopušteno, da li utječe na troškove, razumno trajanje ili odugovlačenje postupka, a osim toga valja cijeniti i činjenicu da izricanje novčane kazne i kažnjavanje sudionika u postupku ne smije ograničavati zajamčena prava poput prava na pristup sudu ( čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. te čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz tu Konvenciju -"Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.) pa zlouporaba mora biti takvog karaktera da preteže nad legitimnim pravima zajamčenim odredbama ZPP.

9. U odnosu na nerealno određivanje vrijednosti predmetna spora (uslijed čega tuženik smatra da tužiteljica zlouporabljuje prava u postupku te ju treba kazniti) valja istaknuti da stranka sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP naznačuje vrijednost glavnog zahtjeva koja se uzima kao vrijednost predmeta spora, onda kada je relevantna za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim odredbama ZPP, a odredbom čl. 40. ZPP je propisano postupanje u sklopu kojeg sud može po službenoj dužnosti ili prigovoru tuženika, u određenoj fazi postupka, na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba, odrediti vrijednost predmeta spora.

10. Stoga navođenje vrijednosti predmeta spora u visini koju protivna stranka smatra nerealnom, ne predstavlja težu zlouporabu prava u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, a kako je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud obrazloženjem pobijanog rješenja ( točka 4. ), pri čemu žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pravilnost odluke u sklopu koje je odbijen zahtjev za izricanjem novčane kazne tužiteljici, budući da procjena pravilnosti pravnog raspolaganja stranke u pogledu vrijednosti predmeta spora podliježe legitimnog kontroli u okviru odredbe čl. 40. ZPP.

11. Kako žalitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujak 2026.

Sudac

Vedran Medaković