Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-163/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-125/2019-16 od 7. studenog 2025., dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-125/2019-16 od 7. studenog 2025. u dijelu t. I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 265,45 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče na iznos od 33,18 eura od 28. lipnja 2013. pa do isplate, a na iznos od 232,26 eura od 31. siječnja 2016. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn- 125/2019-16 od 7. studenog 2025. godine u dijelu t. I. izreke kojim je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 2.521,73 eura s pripadajućim kamatama te t. II. izreke kojom je naloženo tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.148,64 eura s kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 800,00 eura u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 2.787,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine utužene iznose kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke pobijane presude te je naloženo tuženoj naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.148,64 eura sa zateznim kamatama od 7. studenog 2025. pa do isplate (t. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužena, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbi i preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tužene je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja se sastoji u troškovima nastalim pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka, a koji je bio pokrenut na temelju presude za koju je naknadno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Presuda je razumljiva, sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a izreka nije u proturječju s obrazloženjem. Nisu utvrđene ni druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica vodila parnični postupak radi naknade štete pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-3043/10 u kojem je dana 4. listopada 2011. donesena presuda, a koja je postala pravomoćna dana 28. studenog 2011.,

- da je na temelju te presude pokrenut ovršni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-2965/13 u kojem je dana 28. lipnja 2013. doneseno rješenje o ovrsi,

- da je naknadno, dana 26. srpnja 2013. rješenjem ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-3043/10 od 4. listopada 2011. jer presuda nije bila pravilno dostavljena punomoćniku tuženika, već neposredno stranci, čime je povrijeđena odredba čl. 138. st. 1. ZPP, a navedeno je rješenje postalo pravomoćno 20. siječnja 2014. godine,

- da je uslijed toga ovršni postupak obustavljen, uz ukidanje svih provedenih radnji i obvezu tužiteljice na naknadu troškova ovršeniku

7.1. Tužiteljica u ovom postupku potražuje naknadu troškova koje je snosila na ime uplaćenih pristojbi, troškova ovršnog postupka uz pripadajuće kamate i troškove zastupanja, odnosno sljedeće troške:

- troškove ovršnog postupka u iznosu od 7.000,00 kuna (929,06 eura), s kamatama koje teku na iznos od 3.500,00 kuna (464,53 eura) od 31. siječnja 2016., na iznos od 2.500,00 kuna (331,81 eura) od 4. ožujka 2016. i na iznos od 1.000,00 kuna (132,72 eura) od 2. travnja 2016.

- troškovi koji su tužiteljici priznati temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013. u iznosu od 1.000,00 kuna (265,45 eura) s pripadajućim kamatama od 28. lipnja 2013. pa do isplate,

- trošak sastava žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr- 2965/13 od 28. lipnja 2013 u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura) s pripadajućim kamatama od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- troškovi koji su tužiteljici priznati temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-5028/2013 od 3. prosinca 2013. u iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura) s pripadajućim kamatama od 18. veljače 2014. pa do isplate,

- trošak sastava žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr- 2965/13 od 10. veljače 2014. u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura) s pripadajućim kamatama od 25. veljače 2014. pa do isplate, ukupno 21.000,00 kuna (2.787,18 eura).

7.2. Nesporno je da je dio tih troškova tužena već nadoknadila u mirnom postupku, i to trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura) i trošak sudske pristojbe u iznos od 750,00 kuna (99,54 eura).

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti, polazeći od toga da je do štete došlo uslijed nezakonitog odnosno nepravilnog rada suda. Primjenom odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) i čl. 1046. ZOO, sud je naložio tuženoj isplatu iznosa od 2.787,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamata.

9. Međutim, osnovano tužena u žalbi osporava pravilnost takvog zaključka u dijelu koji se odnosi na opseg odgovornosti.

10. Odredbom čl. 105. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25. - dalje: ZS) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

11. Naime, odgovornost Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu radom suda pretpostavlja kumulativno ispunjenje triju pretpostavki: nezakonit ili nepravilan rad suda, postojanje štete te postojanje uzročne veze između takvog rada i nastale štete.

12. U konkretnom slučaju nesporno je da je došlo do nepravilnosti u radu suda jer je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti izdana protivno odredbi čl. 333. st. 1. ZPP. Međutim, sama ta okolnost nije dostatna za priznavanje cjelokupno utužene štete, već je nužno ispitati postoji li uzročno posljedična veza između te nepravilnosti i svakog pojedinog troška koji tužiteljica potražuje.

13. Naime, iz spisa proizlazi da je tužiteljici u parničnom postupku, u kojem je naknadno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, priznat trošak u iznosu koji znatno premašuje onaj koji je sama potraživala. Takav očiti nesklad između postavljenog zahtjeva i priznatog iznosa nije mogao ostati nepoznat tužiteljici.

14. Unatoč tome, tužiteljica je pokrenula ovršni postupak na temelju tako pogrešno utvrđene vrijednosti, čime je izravno utjecala na povećanje vrijednosti predmeta spora, a posljedično i na visinu troškova ovršnog postupka (uključujući odvjetničke nagrade obračunate prema višem tarifnom razredu).

15. Slijedom navedenog, proizlazi da dio nastalih troškova nije u uzročno posljedičnoj vezi s nepravilnim radom suda, već predstavlja posljedicu postupanja same tužiteljice.

16. U tom smislu valja primijeniti odredbu čl. 1092. ZOO, prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

17. Stoga tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova koji su obračunati prema nerealno postavljenoj vrijednosti predmeta spora, već jedino na one troškove koji bi nastali da je postupala savjesno, odnosno unutar granica stvarnog i postavljenog zahtjeva.

18. To konkretno znači da visina priznate naknade mora biti određena prema stvarnoj vrijednosti predmeta spora, a ne prema iznosu koji je priznat u višestruko većem iznosu od traženog. Posljedično, u takvoj situaciji primjenjuje se odgovarajući niži tarifni razred, što utječe na obračun odvjetničkih nagrada i drugih troškova.

19. S obzirom na to da su određeni troškovi (poput troškova pravnih lijekova i podnesaka ovršenika) nastali upravo zbog vođenja ovršnog postupka na temelju ukinute klauzule, postoji uzročna veza u tom dijelu, ali samo u opsegu prema pravilno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

20. Naime, polazeći od toga da je tužiteljica u parničnom postupku zahtijevala iznos od 40.000,00 kuna na ime glavnice te 4.460,00 kuna na ime parničnih troškova, ukupna vrijednost predmeta spora iznosi 44.460,00 kuna. Upravo taj iznos predstavlja osnovu za određivanje visine troškova, budući da sud, sukladno dispozitivnom načelu, može odlučivati isključivo u granicama postavljenog zahtjeva.

21. Okolnost da je presudom tužiteljici priznat znatno viši iznos parničnih troškova (223.000,00 kuna) ne može proizvoditi pravne učinke u pogledu obračuna troškova u ovršnom postupku, jer je tužiteljici moralo biti poznato da joj takav iznos ne pripada, s obzirom na to da ga nije niti zahtijevala (list 20 priklopljenog spisa P-3043/2010).

22.1. Slijedom navedenog, na tako utvrđenu vrijednost tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koje je bila dužna naknaditi ovršeniku u ukupnom iznosu od 1.750,00 kuna (232,26 eura), umjesto traženih 7.000,00 kuna (929,06 eura), odnosno 50 bodova za sastav prijedloga za ovrhu od 5. srpnja 2013., sukladno Tbr. 11. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. - dalje: Tarifa/12), dok joj za sastav podnesaka od 30. srpnja 2013. i 5. veljače 2014., prema Tbr. 11. t. 8. Tarife/12, pripada po 25 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 100 bodova.

22.2. Kako je prema Tbr. 50. Tarife/12 vrijednost boda iznosila 10,00 kuna, tužiteljici pripada iznos od 1.000,00 kuna (132,72 eura).

22.3. Uz navedeno, tužiteljici pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 750,00 kuna (99,54 eura), budući da je riječ o trošku koji je bio potreban radi zaštite prava ovršenika u ovršnom postupku.

23.1. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 1.000,00 kuna (265,45 eura), koji joj je priznat rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja tog rješenja pa do isplate, valja istaknuti da je tim rješenjem trošak dosuđen u previsokom iznosu iz istih razloga koji su već prethodno obrazloženi.

23.2. Naime, pravilnom primjenom Tarife/12, tužiteljici je za sastav prijedloga za ovrhu trebalo priznati nagradu prema stvarnoj vrijednosti predmeta spora, i to u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 11. t. 1. Tarife/12, što iznosi 1.000,00 kuna. Na tako utvrđeni iznos valjalo je obračunati porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife/12, čime se dolazi do iznosa od 1.250,00 kuna (165,90 eura).

23.3. Navedenom iznosu valja pribrojiti i nužni trošak sudske pristojbe u iznosu od 750,00 kuna (99,54 eura), pa ukupno opravdani troškovi po toj osnovi iznose 2.000,00 kuna (265,45 eura).

23.4. Kako je nesporno da je tužena tužiteljici već isplatila iznos od 1.750,00 kuna (232,26 eura), proizlazi da joj je po ovoj osnovi ostao nenamiren iznos od 250,00 kuna (33,18 eura), koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost za trošak sastava prijedloga za ovrhu.

23.5. Slijedom navedenog, tužena je dužna naknaditi tužiteljici navedeni iznos od 250,00 kuna (33,18 eura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od

28. lipnja 2013. pa do isplate.

24. U odnosu na trošak u iznosu od 3.000,00 kuna (398,17 eura), koji je tužiteljici priznat rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž-5028/2013 od 3. prosinca 2013. s pripadajućim kamatama od 18. veljače 2014. pa do isplate, valja istaknuti da tužiteljica nema pravo na njegovu naknadu. Taj trošak nije u uzročno posljedičnoj vezi s nepravilnim radom suda, već je posljedica postupanja tužiteljice koja je, unatoč očitoj pogrešci, pokrenula i vodila postupak polazeći od pogrešno naznačene vrijednosti predmeta spora, iako joj je moralo biti poznato da joj takav iznos stvarno ne pripada.

25.1. U odnosu na trošak sastava žalbe od 15. srpnja 2013. podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-2965/13 od 28. lipnja 2013., valja istaknuti da tužiteljica nema pravo na njegovu naknadu.

25.2. Prije svega, trošak sastava žalbe predstavlja trošak o kojem, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, sud odlučuje u postupku povodom pravnog lijeka. Dakle, taj se trošak mora zahtijevati i o njemu se odlučuje u žalbenom postupku te se isti ne može naknadno potraživati kao šteta u zasebnom postupku.

25.3. Neovisno o tome, predmetni trošak ne može biti priznat niti po osnovi odgovornosti za nepravilni rad suda. Naime, iz sadržaja žalbe proizlazi da je tužiteljica zahtijevala odmjeravanje troškova ovršnog postupka prema vrijednosti predmeta spora za koju je znala, ili joj je najmanje moralo biti poznato, da ne odgovara stvarno postavljenom zahtjevu. Takvim postupanjem tužiteljica je svjesno nastojala ostvariti pravo na troškove u iznosu koji joj ne pripada.

25.4. Slijedom navedenog, predmetni trošak ne samo da nije u uzročnoj vezi s eventualnim nepravilnim radom suda, već predstavlja isključivu posljedicu nesavjesnog postupanja same tužiteljice, zbog čega zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

26.1. U odnosu na trošak sastava žalbe od 25. veljače 2014. protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-2965/13 od 10. veljače 2014. u iznosu od 5.000,00 kuna (663,61 eura) s pripadajućim kamatama od 25. veljače 2014. pa do isplate, valja istaknuti da tužiteljici isti ne pripada iz istih razloga koji su već izneseni u pogledu troška sastava ranije žalbe.

26.2. Naime, predmetni trošak ne može se smatrati posljedicom nepravilnog rada suda, već isključivo rezultatom procesnog postupanja tužiteljice, a odlučna je okolnost i ta da je predmetna žalba podnesena nakon što je rješenje o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti postalo pravomoćno, čime je otpala pravna osnova za daljnje vođenje ovršnog postupka.

26.3. U takvoj situaciji, svako daljnje poduzimanje procesnih radnji u ovršnom postupku, uključujući i podnošenje žalbe, bilo je očito neosnovano. Slijedom toga, trošak koji je nastao takvim postupanjem ne može teretiti tuženu, već predstavlja isključivu posljedicu neosnovanog i nesavjesnog postupanja tužiteljice.

27.1. Prema tome, budući da je odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom, te imajući u vidu da dužnik koji kasni s ispunjenjem novčane obveze, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO, dužan pored glavnice naknaditi vjerovniku i zatezne kamate, tužena je dužna naknaditi tužiteljici troškove koji su joj nastali kao posljedica nepravilnog rada suda.

27.2. Konkretno, radi se o trošku u iznosu od 250,00 kuna (33,18 eura) na ime poreza na dodanu vrijednost na prijedlog za ovrhu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. lipnja 2013. pa do isplate te trošku ovršnog postupka u iznosu od 1.750,00 kuna (232,26 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2016. pa do isplate.

28. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke, a primjenom čl. 373. t. 3. ZPP kao u t. II. izreke.

29. Imajući u vidu da je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu te da sada tužena nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, prema čl. 154. st. 5. ZPP pripada joj pravo na naknadu zatraženog parničnog troška, i to trošak sastava odgovora na tužbu od 18. srpnja 2022. u visini od 100 bodova prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) trošak pristupa na ročište održano 27. rujna 2022., 25. lipnja 2025. te 3. rujna 2025., za svako 100 bodova prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, dakle, ukupno 400 bodova. Budući da je prema Tbr. 54. vrijednost boda 2,00 eura, tuženici pripada iznos od 800,00 eura parničnog troška pa je slijedom navedenog odlučeno kao u III. izreke.

30. U pogledu zahtjeva tužene za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 125,00 bodova, odnosno 250 eura, valja reći da tužena, imajući u vidu da nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe u cjelokupnom zatraženom iznosu te je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić