Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1115/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATASKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb,Mihanovićeva 3,OIB: 84397956623, Područna služba Varaždin, Kolodvorska 20C, zastupanog po punomoćnici BO temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Varaždinu pod brojem20 Su- 19/12-1/2 od 12. siječnja 2012., protiv 1. tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, Zelinska 4, i 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-122/2019-26 od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-122/2019-26 od 30. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom kojim traži od 1. tuženika isplatu iznosa od 54.768,01 HRK / 7.268,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, te sa tužbenim zahtjevom kojim traži od 2. tuženika isplatu iznosa od 70.761,09 HRK / 9.391,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 15.993,08 HRK / 2.122,65 EUR od 9. listopada 2016. do isplate i na iznos od 54.768,01 HRK / 7.268,96 EUR od dana donošenja presude do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku Euroherc osiguranje d.d., troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 54.768,01 kune/7.268,96 eura koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici FO zbog djelomične nesposobnosti za rad uslijed ozljede uzrokovane u prometnoj nezgodi od 9. listopada 2007. za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a radi se o isplatama u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2019.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je osiguranica tužitelja FO stradala u prometnoj nesreći 9. listopada 2007. kao putnica u osobnom vozilu, a da su za navedenu prometnu nesreću proglašeni krivima EO i SO (presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-48/09-244 od 20. ožujka 2014.),

- da je osiguranica tužitelja u toj nesreći zadobila niz tjelesnih ozljeda, a zbog kojih joj je od strane tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu s osnova profesionalne nesposobnosti za rad, a zbog posljedica ozljede izvan rada,

- da je tužitelj u mirnom postupku pozvao Hrvatski ured za osiguranje i Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da mu podmire naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 23. srpnja 2009. do 31. prosinca 2013., u razmjernom iznosu, da je Croatia osiguranje d.d. Zagreb isplatila tužitelju iznos od 15.993,08 HRK, dok je 2. tuženik otklonio odštetni zahtjev.

8. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. – u daljnjem tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Polazeći od činjeničnog utvrđenja koje se ne osporava konkretnim žalbenim razlozima, iako žalitelj u žalbi navodi kako žalbu izjavljuje iz svih žalbenih razloga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP, a ne ZOMO, slijedom čega je pravilno i zakonito tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

11. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:

„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku je t r e b a l o d o n ije t i primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

Sadržaj odredbe čl. 27. ZOOP glasi:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

15. Kako iz stanja spisa proizlazi (koju činjenicu ne osporava niti sam tužitelj) proizlazi kako prema isplaćivanim iznosima invalidske mirovine temeljene na povredi van rada i pretpostavljene invalidske mirovine za slučaj povrede na radu, ne postoji pozitivna razlika, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nema štete za tužitelja, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava citiranog u pobijanoj presudi odlučeno kao u izreci.

16. Stoga suprotni žalbeni navodi tužitelja o primjeni ZOMO, a ne ZOOP nisu osnovani.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koju tužitelj niti ne pobija određenim žalbenim razlozima.

18. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović