Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-827/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6 radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-627/2023-33 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P- 627/2023-33 od 23. prosinca 2025. u toč. II izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P-627/2023-33 od 23. prosinca 2025. u toč. IV i V izreke i odlučuje:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke , Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 nalaže da tužiteljici isplati iznos od 39.091,42 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 16,62 EUR od 2.12.2004. do isplate na iznos od 10,32 EUR od 2.1.2005. do isplate na iznos od 0,67 EUR od 2.3.2005. do isplate na iznos od 2,86 EUR od 4.11.2008. do isplate na iznos od 7,96 EUR od 6.1.2009. do isplate na iznos od 13,67 EUR od 6.2.2009. do isplate na iznos od 19,01 EUR od 7.3.2009. do isplate na iznos od 2,29 EUR od 5.4.2009. do isplate na iznos od 0,20 EUR od 12.5.2009. do isplate na iznos od 6,05 EUR od 9.1.2010. do isplate Poslovni broj: P-627/2023-33 na iznos od 14,15 EUR od 7.2.2010. do isplate na iznos od 13,29 EUR od 7.3.2010. do isplate na iznos od 28,45 EUR od 8..4.2010. do isplate na iznos od 36,44 EUR od 8.5.2010. do isplate na iznos od 46,39 EUR od 6.6.2010. do isplate na iznos od 71,24 EUR od 9.7.2010. do isplate na iznos od 53,96 EUR od 5.8.2010. do isplate na iznos od 100,31 EUR od 4.9.2010. do isplate na iznos od 80,26 EUR od 7.10.2010. do isplate na iznos od 88,94 EUR od 13.11.2010. do isplate na iznos od 100,91 EUR od 4.12.2010. do isplate na iznos od 134,81 EUR od 4.1.2011. do isplate na iznos od 113,70 EUR od 7.2.2011. do isplate na iznos od 112,85 EUR od 11.3.2011. do isplate na iznos od 99,61 EUR od 9.4.2011. do isplate na iznos od 131,74 EUR od 12.5.2011. do isplate na iznos od 156,57 EUR od 9.6.2011. do isplate na iznos od 150,67 EUR od 7.7.2011. do isplate na iznos od 236,07 EUR od 5.8.2011. do isplate na iznos od 165,76 EUR od 10.9.2011. do isplate na iznos od 150,92 EUR od 9.10.2011. do isplate na iznos od 150,46 EUR od 12.11.2011. do isplate na iznos od 148,70 EUR od 15.12.2011. do isplate na iznos od 162,62 EUR od 10.1.2012. do isplate na iznos od 174,03 EUR od 9.2.2012. do isplate na iznos od 173,53 EUR od 9.3.2012. do isplate na iznos od 166,86 EUR od 12.4.2012. do isplate na iznos od 171,10 EUR od 12.5.2012. do isplate na iznos od 177,14 EUR od 9.6.2012. do isplate na iznos od 169,69 EUR od 10.7.2012. do isplate na iznos od 172,45 EUR od 7.8.2012. do isplate na iznos od 153,92 EUR od 15.9.2012. do isplate na iznos od 161,49 EUR od 10.10.2012. do isplate na iznos od 171,23 EUR od 10.11.2012. do isplate na iznos od 169,18 EUR od 12.12.2012. do isplate na iznos od 172,06 EUR od 10.1.2013. do isplate na iznos od 161,00 EUR od 9.2.2013. do isplate na iznos od 159,65 EUR od 9.3.2013. do isplate na iznos od 170,97 EUR od 10.4.2013. do isplate na iznos od 151,25 EUR od 14.5.2013. do isplate na iznos od 152,66 EUR od 9.6.2013. do isplate na iznos od 147,35 EUR od 10.7.2013. do isplate na iznos od 147,99 EUR od 4.8.2013. do isplate na iznos od 157,15 EUR od 6.9.2013. do isplate na iznos od 168,49 EUR od 2.10.2013. do isplate na iznos od 164,67 EUR od 12.11.2013. do isplate na iznos od 169,28 EUR od 8.12.2013. do isplate na iznos od 160,80 EUR od 9.1.2014. do isplate na iznos od 148,33 EUR od 10.2.2014. do isplate na iznos od 151,07 EUR od 8.3.2014. do isplate na iznos od 148,30 EUR od 9.4.2014. do isplate na iznos od 145,29 EUR od 10.5.2014. do isplate na iznos od 144,38 EUR od 10.6.2014. do isplate na iznos od 146,58 EUR od 10.7.2014. do isplate na iznos od 151,36 EUR od 9.8.2014. do isplate na iznos od 155,39 EUR od 10.9.2014. do isplate na iznos od 155,56 EUR od 15.10.2014. do isplate na iznos od 160,61 EUR od 14.11.2014. do isplate na iznos od 163,27 EUR od 16.1.2015. do isplate na iznos od 15,31 EUR od 16.1.2015. do isplate na iznos od 39,91 EUR od 11.4.2015. do isplate na iznos od 37,89 EUR od 12.5.2015. do isplate na iznos od 41,95 EUR od 12.5.2015. do isplate na iznos od 27,88 EUR od 11.6.2015. do isplate na iznos od 162,91 EUR od 2.2.2015. do isplate na iznos od 12,68 EUR od 11.6.2015. do isplate na iznos od 39,68 EUR od 11.7.2015. do isplate na iznos od 38,24 EUR od 11.8.2015. do isplate na iznos od 40,55 EUR od 11.9.2015. do isplate na iznos od 31,76 EUR od 10.10.2015. do isplate na iznos od 8,25 EUR od 10.10.2015. do isplate na iznos od 38,97 EUR od 10.11.2015. do isplate na iznos od 38,49 EUR od 11.12.2015. do isplate na iznos od 37,37 EUR od 12.1.2016. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 176,06 EUR od 13.9.2017. do isplate na iznos od 26.011,59 EUR od 13.9.2017. do isplate, koje teku do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama (,,Narodne novine '' br. 94/04) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (,,Narodne novine '' br. 153/04), a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. s zateznim kamatama koje teku prema stopi u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine '' br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke , Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 radi prebijanja s tražbinom tužiteljice: ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 1.852,82 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od : - EUR 7,44 od 02.02.2005. pa do isplate, - EUR 2,95 od 02.03.2005. pa do isplate, , - EUR 17,34 od 02.04.2005. pa do isplate, - EUR 15,89 od 02.05.2005. pa do isplate, - EUR 17,45 od 02.06.2005. pa do isplate, - EUR 27,56 od 02.07.2005. pa do isplate, - EUR 30,01 od 02.08.2005. pa do isplate, - EUR 15,28 od 02.09.2005. pa do isplate, - EUR 17,95 od 02.10.2005. pa do isplate, - EUR 18,86 od 02.11.2005. pa do isplate, - EUR 19,43 od 02.12.2005. pa do isplate, - EUR 18,91 od 02.01.2006. pa do isplate, - EUR 23,49 od 02.02.2006. pa do isplate, - EUR 31,19 od 02.03.2006. pa do isplate, - EUR 35,07 od 02.04.2006. pa do isplate, - EUR 33,61 od 02.05.2006. pa do isplate, - EUR 32,18 od 02.06.2006. pa do isplate, - EUR 35,01 od 02.07.2006. pa do isplate, - EUR 35,88 od 02.08.2006. pa do isplate, - EUR 30,92 od 02.09.2006. pa do isplate, - EUR 32,54 od 02.10.2006. pa do isplate, - EUR 32,26 od 02.11.2006. pa do isplate, - EUR 34,56 od 02.12.2006. pa do isplate, - EUR 41,11 od 02.01.2007. pa do isplate, - EUR 45,51 od 02.02.2007. pa do isplate, - EUR 43,46 od 02.03.2007. pa do isplate, - EUR 44,66 od 02.04.2007. pa do isplate, - EUR 55,80 od 02.05.2007. pa do isplate, - EUR 58,53 od 02.06.2007. pa do isplate, - EUR 62,14 od 02.07.2007. pa do isplate, - EUR 62,12 od 02.08.2007. pa do isplate, - EUR 57,17 od 02.09.2007. pa do isplate, - EUR 64,53 od 02.10.2007. pa do isplate, - EUR 64,71 od 02.11.2007. pa do isplate, - EUR 59,55 od 02.12.2007. pa do isplate, - EUR 60,11 od 02.01.2008. pa do isplate, - EUR 49,34 od 02.02.2008. pa do isplate, - EUR 41,96 od 02.03.2008. pa do isplate, - EUR 34,67 od 02.04.2008. pa do isplate, - EUR 51,77 od 02.05.2008. pa do isplate, - EUR 56,51 od 02.06.2008. pa do isplate, - EUR 51,33 od 02.07.2008. pa do isplate, - EUR 61,67 od 02.08.2008. pa do isplate, - EUR 59,34 od 02.09.2008. pa do isplate, - EUR 49,13 od 02.10.2008. pa do isplate, - EUR 0,79 od 02.11.2008. pa do isplate, - EUR 37,56 od 02.12.2008. pa do isplate, - EUR 6,65 od 02.06.2009. pa do isplate, - EUR 17,64 od 02.07.2009. pa do isplate, - EUR 13,12 od 02.08.2009. pa do isplate, - EUR 5,15 od 02.09.2009. pa do isplate, - EUR 12,90 od 02.10.2009. pa do isplate, - EUR 13,67 od 02.11.2009. pa do isplate, - EUR 4,44 od 02.12.2009. pa do isplate.

IV. Tužiteljici: ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tuženiku : ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke , Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.625,00 EUR.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice : ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.600,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom

2. Protiv dijela citirane presude u t. II, IV i V izreke žalbu je podnijela tužiteljica i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana i to u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u t. IV i V izreke.

5. Ispitavši pobijani dio presude, ovaj sud nalazi da pri njenom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tužiteljica ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Razlozi pobijane presude su jasni jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja) te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

8. Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

-da je tužiteljica ĆŽ, kao korisnik kredita s tuženikom ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. iz Rijeke kao kreditorom sklopila 19. listopada 2004. Ugovor o [broj kredita] za kupnju nekretnine kojim se Ugovorom tuženik , kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 165.938,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj i stranke su ugovorile rok vračanja u 336 mjeseci od puštanja kredita u tečaj s iznosom mjesečnog anuiteta od 968,01 CHF te je ugovorena valutna klauzula , a da će se povrat obveza s kamatama , naknadama i drugim eventualnim troškovima obračunati po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja te da potpisom na Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima promjene tečaja,

-da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,49 % godišnje,

-da su se stranke suglasne kako se mogu vršiti promjene kamatne stope , kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke,

-da je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša poslovni broj: OU-1538/2004 od 21. listopada 2004.,

-da tužiteljica i tuženik nisu zaključili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od dana 5. veljače 2016. o konverziji kredita iz CHF u EUR,

-da je dana 28. ožujka 2017. otkazan predmetni kredit tužiteljici jer nije podmirivala svoje dospjele obveze temeljem predmetnog Ugovora o kreditu pa je tužiteljica od strane tuženika pozvana da podmiri dospjele obveze prema Ugovoru o kreditu u iznosu od 139.762,10 CHF , što je protuvrijednost u iznosu od 968.588,37 kn i da plati na taj iznos zakonske zatezne kamate,

-da su tužiteljica i tuženik dana 14. srpnja 2017. zaključili Nagodbu u svezi s predmetnim kreditom tako da su istom konstatirali da ukupno dugovanje tužiteljice prema tuženiku na dan sklapanja Nagodbe iznosi 141.724,29 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke , a tuženik i tužiteljica su tom Nagodbom sporazumno riješili međusobne odnose na način da tražbina tužiteljice prema tuženiku iznosi 90.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke i to do 14. rujna 2017. ,

-da je Nagodbom dogovoreno, ako dužnik ( tužiteljica ) izvrši uplatu u iznosu i u roku kako je to gore definirano, smatrat će se da je dužnik u cijelosti podmirio obveze s osnove Ugovora o kreditu te tuženik neće zahtijevati ispunjenje preostalog iznosa tražbine od dužnika niti ostalih sudionika u kreditu, a u slučaju da dužnik ne izvrši uplatu u gore navedenom iznosu, Nagodba se raskida po samom zakonu i tuženik ima pravo naplatiti tražbinu od dužnika i svih ostali sudionika u kreditu u cijelosti , sve sukladno Ugovoru o kreditu te nastaviti ili pokrenuti novi ovršni postupak protiv dužnika i svih ostalih sudionika u kreditu,

-da je potpisom Nagodbe tužiteljica suglasna sa svim odredbama Ugovora o kreditu te izjavljuje da prihvaća Opće uvjete poslovanja tuženika i metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvoda tuženika na koje se obračunava ugovorna kamata, koji akti se primjenjuju na Ugovor o kreditu i sve njegove eventualne Anekse, kao i na ovu Nagodbu pa strane suglasno utvrđuju da osim navedene tražbine nemaju nikakvih drugih međusobnih potraživanja ili zahtjeva koji bi proizlazili iz ili u vezi s Ugovorom o kreditu,

-da ugovorne strane u Nagodbi suglasno izjavljuju kako se odriču prava isticanja ništetnosti Nagodbe i/ili Ugovora o kreditu, da se odriču prava pobijanja Nagodbe i/ili Ugovora o kreditu iz bilo kojeg razloga, a naročito zbog zablude te da prilikom sklapanja istih nije bilo prisile, odnosno da se odriču prava potraživati iznose plaćene po istima s osnove stjecanja bez osnove, a strane su navele kako su tom Nagodbom riješile sve međusobne odnose koji proizlaze iz ili u vezi Ugovora o kreditu, uključujući i zakonske zatezne kamate i troškove postupka te da po svim tim osnovama nemaju nikakvih daljnjih potraživanja ili zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu br. 3208450154 od dana 6. srpnja 2004. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika.

11. Pritom je potrebno ukazati na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3.9.2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećih čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/18. - dalje: ZOO).

12. Imajući u vidu predmet spora, a radi odgovora na žalbene navode tužiteljice, valja reći da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača (ZZP/03), koji je u čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenje, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. tog zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ista materija jednako je bila regulirana u čl. 96. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07), dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste.

13. Iz dokaznog postupka je razvidno, da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovaranje valutne klauzule u skladu s Pravilnikom o kreditiranju građana ili drugim aktom tuženika, nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba iako jasna i lako uočljiva, nije razumljiva.

14. Odredba o valutnoj klauzuli ovisna je isključivo u konkretnom slučaju o odluci jednog ugovaratelja-banke, slijedom čega uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu time ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer za to nema nikakvih valjanih i u ugovoru razvidnih kriterija. Time se dakle radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate) što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na postojeću sudsku praksu, i to odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojoj je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženika podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, tako i revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14.

16. U navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno je presuđeno da je između ostalih i tuženik u ugovorima o kreditu koristio nepoštene i stoga ništetne odredbe o ugovaranju valutne klauzule, a da se prije i u vrijeme zaključenje ugovora s korisnicima kredita o tome nije pojedinačno pregovarao i u ugovoru utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U smislu iznesenog, s obzirom na sadržaj spornih odredaba Ugovora o kreditu, navedene odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, obvezuje sudove u ovom parničnom postupku, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

17. Također je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019. jasno izraženo pravo shvaćanje da u pojedinačnim u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502. c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15-dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, teret dokaza takve činjenice je na banci kao kreditoru.

18. U odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih novčanih iznosa, valja kazati kako iz stanja spisa, a koju činjenicu tijekom postupka nije osporila niti tužiteljica, proizlazi da stranke nisu sklopile Aneks ugovora o kreditu kojim bi provele konverziju u valutu euro.

19. Naime, na listovima 17-21 spisa je priložen primjerak Aneksa Ugovora o kreditu broj 5102089002 od 5. veljače 2016. koji Aneks tužiteljica nije potpisala, pa tako nije niti pristala na konverziju, slijedom čega se ne istu ne može niti pozivati u predmetnom postupku.

20. Na listovima 52-54 spisa se nalazi priložena Nagodba od 14. srpnja 2017. koju su stranke sklopile izvan suda, a kojom su riješile svoj ugovorni odnos iz Ugovora o kreditu od 19. listopada 2004. na način da su utvrdile ukupno dugovanje tužiteljice po tom Ugovoru te se sporazumjele da uplatom ukupnog iznosa od 90.000,00 eura od strane tužiteljice na račun tuženice najkasnije do 14. rujna 2017., jedna prema drugoj neće imati nikakvih potraživanja.

21. Ova izvansudska nagodba je zaključena suglasnošću volja stranaka u kojem su se sporazumjele o visini i načinu te roku plaćanja duga u iznosu od 90.000,00 eura, slijedom čega nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

22. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045.-čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

23. Stoga u odnosu na zaključenje Nagodbe od 14. srpnja 2017. s prihvatom isplate tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO.

24. Sklapanjem izvansudske nagodbe, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala je nova pravna osnova temeljem koje su stranke riješile svoj pravni odnos, čime je otklonjena primjena odredbe čl. 1111. ZOO, a time i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužiteljice.

25. Slijedom svega prethodno navedenog, suprotna razlaganja tužiteljice u žalbi, nisu osnovana.

26. Slijedom svega prethodno navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I izreke ove presude.

27. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

28. Po ocjeni ovog suda tužiteljica u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

29. Stoga je o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

30. Odluka u t. III izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte