Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3878/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Bikiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sanja Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u zagrebu poslovni broj P-8563/2019-43 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8563/2019-43 od 22. svibnja 2023. pod stavkom I i II izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužiteljici LC, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa], zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 7103747926 o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznos od 13.991,11 € / 105.416,02 kn[1] s zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:

- na iznos od 5,35 € / 40,32 kn s kta od 10.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,51 € / 3,84 kn s kta od 10.07.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 39,30 € / 296,12 kn s kta od 10.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,81 € / 314,99 kn s kta od 10.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 42,05 € / 316,80 kn s kta od 10.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 46,62 € /351,25 kn s kta od 10.02.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 86,53 € / 651,93 kn s kta od 10.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 90,75 € / 683,79 kn s kta od 10.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 81,30 € / 612,58 kn s kta od 10.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,11 € / 588,49 kn s kta od 10.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 82,25 € / 619,70 kn s kta od 10.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 75,47 € / 568,61 kn s kta od 10.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 76,39 € / 575,57 kn s kta od 10.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,82 € / 608,97 kn s kta od 10.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 107,29 € / 808,35 kn s kta od 10.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 87,71 € / 660,83 kn s kta od 10.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 109,15 € / 822,40 kn s kta od 10.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 111,93 € / 843,30 kn s kta od 10.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 113,24 € / 853,22 kn s kta od 10.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 109,61 € / 825,86 kn s kta od 10.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 108,96 € / 820,96 kn s kta od 10.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 103,39 € / 778,96 kn s kta od 10.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 98,48 € / 742,03 kn s kta od 10.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 127,81 € / 963,02 kn s kta od 10.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 131,49 € / 990,69 kn s kta od 10.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 129,15 € / 973,08 kn s kta od 10.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 126,88 € / 955,97 kn s kta od 10.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 131,57 € / 991,31 kn s kta od 10.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 135,98 € / 1.024,56 kn s kta od 10.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 140,61 € / 1.059,45 kn s kta od 10.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 139,16 € / 1.048,53 kn s kta od 10.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 147,04 € / 1.107,87 kn s kta od 15.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 144,76 € / 1.090,67 kn s kta od 15.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 134,09 € / 1.010,33 kn s kta od 15.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 163,17 € / 1.229,43 kn s kta od 15.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 155,94 € / 1.174,94 kn s kta od 15.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 183,08 € / 1.379,42 kn s kta od 15.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 168,77 € / 1.271,56 kn s kta od 15.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 158,00 € / 1.190,45 kn s kta od 15.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 167,04 € / 1.258,58 kn s kta od 15.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 186,44 € / 1.404,76 kn s kta od 15.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 172,38 € / 1.298,78 kn s kta od 15.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 174,44 € / 1.314,32 kn s kta od 15.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 164,34 € / 1.238,19 kn s kta od 15.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 167,45 € / 1.261,68 kn s kta od 15.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 201,81 € / 1.520,51 kn s kta od 15.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,63 € / 1.566,86 kn s kta od 15.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 232,90 € / 1.754,77 kn s kta od 18.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 219,35 € / 1.652,73 kn s kta od 15.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,25 € / 1.493,74 kn s kta od 15.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 197,70 € / 1.489,60 kn s kta od 15.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 195,40€ / 1.472,21 kn s kta od 15.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 203,06 € / 1.529,95 kn s kta od 15.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,49 € / 1.593,48 kn s kta od 15.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,74 € / 1.595,39 kn s kta od 15.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,44 € / 1.555,45 kn s kta od 15.04.2012..g. pa do isplate,

- na iznos od 208,60 € / 1.571,67 kn s kta od 15.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,76 € / 1.595,49 kn s kta od 15.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,35 € / 1.569,81 kn s kta od 15.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,64 € / 1.572,00 kn s kta od 18.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 205,50 € / 1.548,32 kn s kta od 15.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 199,68 € / 1.504,47 kn s kta od 15.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 206,77 € / 1.557,93 kn s kta od 15.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 209,35 € / 1.577,35 kn s kta od 15.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,32 € / 1.569,58 kn s kta od 15.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 197,96 € / 1.491,53 kn s kta od 15.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 210,19 € / 1.583,70 kn s kta od 15.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 211,88 € / 1.586,38 kn s kta od 15.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,57 € / 1.571,48 kn s kta od 15.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 198,79 € / 1.497,77 kn s kta od 15.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 224,67 € / 1.692,74 kn s kta od 15.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 151,14 € / 1.138,77 kn s kta od 15.02.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 154,35 € / 1.162,97 kn s kta od 15.03.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 162,55 € / 1.224,75 kn s kta od 15.04.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 158,04 € / 1.190,73 kn s kta od 15.05.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 160,06 € / 1.205,96 kn s kta od 15.06.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 161,71 € / 1.218,42 kn s kta od 15.07.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 164,86 € / 1.242,17 kn s kta od 15.08.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 168,17 € / 1.267,06 kn s kta od 15.09.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 166,47 € / 1.254,28 kn s kta od 15.10.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 163,17 € / 1.229,44 kn s kta od 15.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 161,68 € / 1.218,21 kn s kta od 15.12.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 162,34 € / 1.223,14 kn s kta od 15.01.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 166,49 € / 1.254,41 kn s kta od 15.02.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 170,73 € / 1.286,36 kn s kta od 15.03.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 170,35 € / 1.283,52 kn s kta od 15.04.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 172,48 € / 1.299,57 kn s kta od 15.05.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 175,54 € / 1.322,62 kn s kta od 15.06.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 174,29 € / 1.313,22 kn s kta od 15.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 176,03 € / 1.326,28 kn s kta od 15.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 320,23 € / 2.412,77 kn s kta od 15.09.2015.g. pa do isplate, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve to u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod stavkom I izreke naloženo je tuženiku zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplatiti tužiteljici iznos od 13.991,11 € / 105.416,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u izreci od svake preplate do isplate te je pod stavkom II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.675,63 € / 45.241,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2023. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 13.991,11 € / 105.416,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u izreci pod stavkom I od svake preplate do isplate zbog ništetnosti odredbi Ugovora o [broj kredita], broj kreditne partije: 7103747926 od 24. srpnja 2007. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud također nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, a također je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio odluke iz stavka I izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 - dalje: ZZP/03).

8. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) radi čega je pobijana presuda pod stavkom I izreke preinačena temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-

9. Između stranaka je nesporno da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen dana 24. srpnja 2007., te da je isti izmijenjen sklapanjem Dodatka tom ugovoru o kreditu od 13.01.2016. temeljem kojeg je provedena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br.102/15).

10. Pozivanjem na direktni učinak pravomoćnih presuda po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrdio ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem glavnica vezana uz valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa - prema jednostranim odlukama tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Naime prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi - promjenjivoj prema jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pojedinačno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi, a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost kojom se bavi ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

12. U odnosu na pobijanu odluku kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici novčane iznose navedene u stavku I izreke s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je tužiteljičinim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a- 19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru 13. siječnja 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

13. Stoga je, zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2. ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom I izreke i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.

14. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može s uspjehom osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 13.01.2016.

15. Oni iznosi koje je tužiteljica u anuitetima otplatila, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju tužiteljičine obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

16. Tužiteljica koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatila konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate.

17. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog pristankom tužiteljice na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužiteljica platila na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016. radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf iz ugovora od 24. srpnja 2007., jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 13. siječnja 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

18. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf te početne kamatne stope i mijenjanih sukladno odlukama tuženika jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka od dana 13. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

19. Obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužiteljica uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u Dodatku ugovoru o kreditu od 13. siječnja 2016., stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz aneksa ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog sporazumno sklopljenog Dodatka.

20. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora kreditu obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s obzirom da učinak aneksa ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate, tužiteljica je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u aneksu ugovoru o kreditu. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužiteljice iz Dodatka ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može i početni tečaj Chf i početo ugovorena kamatna stopa jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zamijenjene odredbama navedenog Dodatka od 13.01.2016.

21. Dakle, odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu od 24. srpnja 2007. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku I izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

22. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

23. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

24. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu LN protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C-118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

25. U Dodatku ugovora o kreditu od 13. siječnja 2016. ne nalaze se razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

26. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 13. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

27. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičin zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanim.

28. Povodom zahtjeva za obeštećenje uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije navela činjenice ni ponudila dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik iz predmetnog aneksa ugovora o kreditu imala pravo na naknadu neke daljnje štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njezin zahtjev za daljnjim obeštećenjem čini neosnovanim.

29. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

30. Slijedom izloženog, po ocjeni ovog žalbenog suda, tužbeni zahtjev tužiteljice je u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO to je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti pobijanu presudu pod stavkom I izreke i u tom dijelu odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu.

31. Kako je povodom žalbe tuženika prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za isplatu, valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanu pod stavkom II izreke prvostupanjske presude. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužiteljica zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija je ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom, a ista se odnosi na troškove prvostupanjskog postupka kao i na troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić