Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2049/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miodragu Meteru, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Bekavac–Basiću, odvjetniku u Zagrebu i 2. tuženika LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boranu Bušurelu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2831/2020-31 od 8. siječnja 2025., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice NV kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2831/2020-31 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

- smatra se da je tužba u ovom predmetu povučena (točka I. izreke),

- nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženiku ĐV trošak parničnog postupka u iznosu od 707,38 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika ĐV za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 392,62 EUR–a (točka III. izreke),

- nalaže se tužiteljici naknaditi 2. tuženiku LV trošak parničnog postupka u iznosu od 2.033,18 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika LV za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka V. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja, pod točkom I., II. i IV. izreke, žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući da se isto u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi s čl. 381. st. 1. ZPP–a.

5. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim će se utvrditi da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom, a koji upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a.

6. Naime, iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je postupak pokrenut tužbom od 27. listopada 2020. koja je sadržavala zahtjev tužiteljice da joj 1. tuženik i 2. tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplate iznos od 4.910,74 EUR–a[1] (37.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je 6. rujna 2024. održano ročište za glavnu raspravu na koje su pristupili punomoćnik tužiteljice i punomoćnik 2. tuženika, dok za 1. tuženika njegov punomoćnik nije pristupio,

- da je na ročištu utvrđeno da spisu prileži podnesak od 30. kolovoza 2024. u kojem punomoćnik 1. tuženika ispričava svoj nedolazak na ročište zbog bolesti te predlaže da se isto odgodi,

- da je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog punomoćnika 1. tuženika i donio rješenje kojim se ročište odgađa te sljedeće zakazuje za 15. studeni 2024. u 9,00 sati, što su prisutni primili na znanje, uz upozorenje da se neće posebno pozivati,

- da je 15. studenog 2024. održano ročište za glavnu raspravu na koje su pristupili punomoćnik 1. tuženika i punomoćnik 2. tuženika, dok za tužiteljicu nije nitko pristupio,

- da su punomoćnik 1. tuženika i punomoćnik 2. tuženika na ročištu istaknuli da se ne žele upustiti u raspravljanje te predložili donošenje rješenja kojim će se utvrditi da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom, uz naknadu troška parničnog postupka prema troškovniku koji su predali u spis,

- da je prvostupanjski sud zatim donio (pobijano) rješenje kojim je, između ostalog, utvrđeno da se smatra da je tužba u ovom predmetu povučena (točka I. izreke), primjenjujući pritom odredbu iz čl. 291. st. 4. ZPP–a.

7. Prvenstveno valja istaknuti da u ovom predmetu, suprotno stavu prvostupanjskog suda, nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 291. st. 4. ZPP–a, kojom je propisano da će se, ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrati da je tužitelj povukao tužbu, već je valjalo primijeniti odredbu iz čl. 295. st. 2. ZPP–a, kojom je propisano da će se, ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrati da je tužitelj povukao tužbu.

8. S obzirom na to da je s ročišta za glavnu raspravu od 15. studenog 2024. tužiteljica neopravdano izostala, iako je njezin punomoćnik na konkretno ročište bio uredno pozvan, a da se 1. i 2. tuženik pritom nisu upustili u raspravljanje, pravilno je prvostupanjski sud u konačnici postupio kada je odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijanog) rješenja, budući da su za takvu odluku bili ispunjeni uvjeti iz čl. 295. st. 2. ZPP–a.

9.1. U odnosu na preostale žalbene navode tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud, umjesto donošenja odluke pod točkom I. izreke (pobijanog) rješenja, mogao postupiti u smislu odredbe iz čl. 295. st. 3. t. 2. ZPP–a, odnosno zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud imao mogućnost, ali ne i obvezu postupanja u smislu navedene odredbe.

9.2. Prema tome, nepostupanje prvostupanjskog suda u smislu odredbe iz čl. 295. st. 3. t. 2. ZPP–a ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost odluke pod točkom I. izreke (pobijanog) rješenja.

10. Na kraju valja reći i da je odluka o trošku parničnog postupka pod točkom II. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 155. st. 1. i čl. 158. st. 1. ZPP–a.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović