Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2441/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R I J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1479/2024-4 od 3. travnja 2024., dana 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1479/2024-4 od 3. travnja 2024. u dijelu pod toč. II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„1.Nalaže se tuženiku SB platiti tužitelju FB iznos od 467,85 eur (slovima: četristošezdesetsedam eura i osamdesetpet eurocenti), uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće u razdoblju od 26. listopada 2022. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku SB, da tužitelju FB nadoknadi troškove postupka u iznosu od 178,14 eur (slovima stosedamdesetosam eura i četrnaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 3. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku petnaest dana.“
2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u navedenoj presudi na temelju priznanja pod t. II. izreke žali se tuženik ne navodeći zakonom propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) predlažući pobijanu odluku ukinuti i „odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova te dosuditi trošak tuženiku“.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pošavši od utvrđenja:
-da je tužitelj presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2208/18-2 od 17. travnja 2018. obvezan platiti ovdje tuženiku iznos od ukupno 3.525,00 kn / 467,85 eur po osnovi troškova tog postupka, a koji je tužitelj platio tuženiku 21. svibnja 2018.,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3818/2018 od 26. listopada 2022. ukinuta navedena presuda županijskog suda, odnosno otpala je osnova za plaćanje navedenog troška,
- da je od donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3818/2018 od 26. listopada 2022. do pokretanja ovog postupka proteklo više od godine dana te je tuženik imao više nego dovoljno vremena podmiriti dugovani iznos,
- da je tuženik mogao postupiti kao što je postupio tužitelj (kada je on zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2208/18-2 od 17. travnja 2018. i saznao za svoju obvezu) i pozvati tužitelja da mu dostavi podatke za plaćanje,
- da je za navedeno tuženik imao i interes jer bi se time oslobodio svoje obveze, prestalo bi njegovo zakašnjenje, a i prestale bi teći kamate,
to je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 157. ZPP-a i čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO) odlučio kao pod t. II. izreke pobijane odluke, a sve uz navod da neosnovano tuženik ističe da je bio pošten u smislu čl. 1115. ZOO-a sve do trenutka dok ga tužitelj nije pozvao na plaćanje odnosno dok nije zaprimio tužbu, a osim toga, priznajući tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle i u dijelu u kojem tužitelj traži kamate od donošenja odluke VSRH (26. listopada 2022.) smatra se da je od tog trenutka tuženik nepošten pa je time tuženik dao povoda za tužbu.
5. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata raspravljanja i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.
6. Odredbom čl. 157. ZPP-a, propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.
7. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tuženik je postao nepošteni stjecatelj u trenutku kada je zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a sukladno čl. 1117. st. 2. ZOO-a (koju je odredbu i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pravilno primijenio) stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala sa kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Time činjenica što tužitelj nije pozvao tuženika na plaćanje je bez pravnog je utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. Stoga, kako je tuženik nepošteni stjecatelj, dužan je podmiriti tužitelju parnični trošak kako mu je to i naloženo prvostupanjskom odlukom.
9. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da činjenica što tuženik nije priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka nije relevantna jer troškove postupka snosi ona stranka koja ih je i prouzročila. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je isti dužan suprotnoj stranci (tužitelju) u cijelosti naknaditi troškove postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženik je nepostupanjem po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske dao povoda parnici, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Slijedom iznesenog, i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Sudac:
Tomislav Aralica
