Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1325/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Maratović, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2414/2023-27 od 19. studenoga 2024., dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2414/2023-27 od 19. studenoga 2024. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.020,00 eura u roku od 15 dana.

II. O troškovima žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačena je tužba, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.020,00 eura u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.020,00 eura žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-1195/2023, a određena rješenjem poslovni broj Ovr- 730/2021 od 29. studenoga 2021., ispravkom od 2. prosinca 2021.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je Zaključkom toga suda posl.br. Ovr-1195/2023-5 od 26. listopada 2023. ovršenik, ovdje tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ),

-da je iz rješenja toga suda posl.br. Ovr-1195/2023-15 od 30. kolovoza 2024. razvidno da je predmetna ovrha obustavljena i ukinute su sve provedene ovršne radnje,

-da je rješenje punomoćniku tuženika dostavljeno 18. rujna 2024., a punomoćniku tužitelja 2. rujna 2024.,

-da je izvršen uvid putem e-komunikacije te je ustanovljeno da do održavanja glavne rasprave 9. listopada 2024. niti jedna od stranaka ovršnog postupka nije protiv citiranog rješenja podnijela žalbu koja se u ovršnim predmetima podnosi u roku od 8 dana od dana primitka rješenja te da je predmetno rješenje postalo pravomoćno,

-da obzirom da je ovrha pravomoćno obustavljena i ukinute su ovršne radnje da tužitelj više nema pravni interes za nastavak ovog postupka da se ovrha koja se vodi kod ovoga suda pod posl.br. Ovr-1195/2023 proglasi nedopuštenom u cijelosti jer da više ne postoji osnova za provođenje postupka u kojem bi se utvrdila nedopuštenost ovrhe,

-da je riječ o deklaratornoj tužbi kojom se traži utvrđenje sadržaja postojećeg pravnog odnosa ili prava (čl. 187 ZPP),

-da kada je ovrha pravomoćno obustavljena i kada su ukinute sve provedene ovršne radnje, kao u konkretnom slučaju, ishod pokrenute parnice ne može imati utjecaja na ovršni postupak pa parnica postaje suvišna.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nema pravni interes za daljnje vođenje ovog parničnog postupka pa je tužbu odbacio.

7. Nije sporno da je zaključkom suda (stranica 24 spisa) ovdje tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 9. OZ, da je tužitelj temeljem tog zaključka i podnio tužbu u ovom predmetu te nije sporno da je ovrha pravomoćno obustavljena i da su ukinute sve provedene ovršne radnje (stranica 165 spisa).

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje prihvaća i ovaj sud, sadržanom u brojnim odlukama (primjerice odlukama broj Rev 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020., broj Rev 1604/18-2 od 8. siječnja 2019. i broj Rev 1153/2021- 4 od 15. veljače 2022., broj Rev 244/2023-2 od 6. lipnja 2023.), tužitelj koji je odlukom suda donesenom u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i sud može po toj tužbi provesti parnični postupak i u slučajevima kad je ovrha provedena odnosno pravomoćno obustavljena. Niti jednom odredbom OZ nije propisano da nakon provedbe ili obustave ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom postaje neosnovan, niti da je tužba postala nedopuštena. Iz odredbe čl. 62. st. 1. točka 4. OZ, prema kojoj nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, među ostalim i ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe proglašena nedopuštenom, proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon dovršetka ovrhe. Osim toga tužitelj koji je zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nije u toj parnici dužan dokazivati pravni interes za podnošenje tužbe.

9. Iz navedenog proizlazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka, nije podudarno s navedenim pravnim shvaćanjem, pa je stoga žalba tužitelja osnovana.

10. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud odbacio tužbu i pogrešno primijenio odredbu čl. 72. OZ u vezi s čl. 187. ZPP, pa nije utvrdio činjenice odlučne za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak kako u pogledu odbačaja tužbe tako i u pogledu odluke o troškovima.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem, utvrditi sve relevantne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o tužbenom zahtjevu i troškovima postupka.

12. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar