Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-789/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvo tužitelja OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku, sadržanog u presudi Općinskog suda u Pul-Pola, Poslovni broj P-33/2025-13 od 23. siječnja 2026., dana 31. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o trošku, sadržano u presudi Općinskog suda u Pul-Pola, Poslovni broj P-33/2025-13 od 23. siječnja 2026. u dijelu pod toč. VII. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o isključivoj mjesnoj nadležnost sadržana u čl. 12. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26.03.2004., a koja glasi:
" U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora. "
pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26.03.2004. koja propisuje iznos naknada, a koja glasi:
" 3. /treće/ Naknada
Naknada: 0,80% (slovima: nula zarez osamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita. "
pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 9.2. Ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 26.03.2004. a koja glasi:
"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor. "
pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju OA, OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi jednokratne naknade za obradu zahtjeva kredita isplati iznos od 260,67 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02.04.2004. pa do konačne isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju OA, OIB [osobni identifikacijski broj], po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 456,33 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.06.2007. pa do konačne isplate i to za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 776,55 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 329,65 eura zahtjev odbija.
VII. Odbija se zahtjev tuženika (pravilno tužitelja) za naknadu troška nagrade punomoćniku za tri radnje odnosno 750,00 eura. zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 8. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 23. siječnja 2026."
2. Presudu u dijelu pod toč. VII. pobija tužitelj ne pozivajući se na određene žalbene razloge, predlaže, da sud preinačit odluku u dijelu pod toč. VI. i VII. izreke i naknadit tužitelju troškove postupka u cijelosti.
3. Na žalbu tužitelja, tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 717,00 Eur a ne u iznosu od 1.500,00 Eur kako je to u tužbi naznačio tužitelj, jer da se radi o tužbi u kojoj je uz kondemnatorni zahtjev za isplatu istaknut i deklaratorni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe Ugovora, valja istaći da je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti određenih odredaba Ugovora o kreditu poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 717,00 Eur (260,67 Eur + 456,33 Eur) te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavnog za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017.).
7. Vezano za pozivanje na stajalište Suda EU izraženo u predmetu C-224/19, valja navesti da u konkretnom slučaju tužitelju su dosuđeni troškovi postupka u cijelosti, sukladno utvrđenoj vrijednosti spora od strane prvostupanjskog suda, te se ne radi o slučaju u kojem bi se moglo smatrati da bi tužitelja odluka o troškovima postupka odvratila od ostvarivanja sudske zaštite. Stoga odluke na koje se tužitelj poziva u žalbi odluke revizijskog suda br. Rev-1014/18 i odluka Suda Europske unije u predmetu C-224/19, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
8. Sud prvoga stupnja je pravilno tužitelju, koji je uspio u sporu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje u tekstu: OT) prema vrijednosti predmeta spora od 717,00 Eur za svaku pojedinu radnju priznao 75 bodova (Tbr. 7/1) ili 150,00 Eur, a što za četiri parnične radnje iznosi 600,00 Eur. Ovom iznosu je dodan iznos od 25% PDV, te je tako tužitelju priznato ukupno 750,00 Eur, a što sa priznatim iznosom od 26,55 Eur s osnova pristojbe na tužbu i presudu, iznosi ukupno 776,55 Eur.
9. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u stavku III. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije udovoljeno njegovom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Sudac
Ana Gradišek
