Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3815/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NS. OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Hlatka, odvjetnik u Vukovaru, protiv 1. tuženika ŠS, OIIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupan po posebnom skrbniku SS, kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u [adresa], 2. tuženice ES, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-411/2020-101 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika ŠS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-411/2020-101 od 30. lipnja 2025., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 912,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2015. do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.509,27 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate (toč. II. izreke). Odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.893,67 EUR, kao i sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.140,45 EUR i troškom sudskih pristojbi po određenju suda (toč. III. izreke). Ujedno je rješenjem sadržanim u istoj presudi dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sa iznosa od 1.876,46 EUR na iznos od 1.893,67 EUR.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe, ili ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu upravljen prema tuženicima kao zakonskim nasljednicima pok. KS.

6. Osnovanost svoga zahtjeva tužiteljica temelji na tvrdnji da je nakon smrti supruga podmirila njegove dugove po ugovorima o kreditu kod Sperbank d.d. i Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., neplaćenu komunalnu naknadu Gradu Vukovaru i Komunalcu d.o.o., trošak pogreba, trošak ležarine pokojnika na Odjelu za patologiju i sudsku medicinu i trošak ostavinskog postupka u ukupnom iznosu od 7.505,84 EUR/56.552,77 kn, te od tuženika (djece ostavitelja) kao zakonskih nasljednika potražuje dio plaćenih troškova, i to ¼ plaćenog iznosa od svakoga.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. roč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su stranke zakonski nasljednici iza pok. KS (koji je umro **.**.2014.) i da su rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Bore Ambrašića broj O-542/14 od 10.3.2015., tuženici kao djeca ostavitelja naslijedili nekretninu – upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 1. tuženik u 2/8 dijela, a 2. i 3. tuženici svaki u 3/8 dijela, te pokretnine (novčano potraživanje prema HZMO u iznosu od 61,05 EUR/460,00 kn i prema HPB d.d. po tekućem računu i štednoj knjižici i osobo vozilo marke proizvedeno 1994. čija je vrijednost 228,95 EUR/1.725,00 kn. Nije sporno niti da su 2. i 3. tuženici u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev i da je pravomoćnim dijelom presude poslovni broj P-114/19- 52 od 11.6.2019., naloženo 2. i 3. tuženicima da isplate tužiteljici svaki po 1.876,46 EUR/14.138.19 kn sa zateznim kamatama od 11.8.2015. do isplate, dok je ista presuda ukinuta u odnosu na 1. tuženika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3333/2019-4 od 7.12.2000., i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika.

10. Odlučujući o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku utvrdio:

- da iz rezultata provedenog knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Krešimiru Strmotiću proizlazi da je tužiteljica nakon smrti pok. KS podmirila dugove za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda koje obveze su dospjele prije smrti pokojnika, kao i njegove kreditne obveze prema Sperbank d.d. i Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., te troškove vezane za smrt pokojnika (ležarina tijela na patologiji, troškovi sahrane i troškovi ostavinskog postupka) sveukupno 7.574,68 EUR/57.071,37 kn i da ¼ od toga iznosi 1.893,67 EUR;

- da troškovi ležarine tijela u Općoj bolnici u Vukovaru, troškovi sahrane i troškovi ostavinskog postupka u sveukupnom iznosu od 274,49 EUR ne spadaju u dugove ostavitelja;

- da su dugovi po kreditima kod Sperbank d.d. i Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., te nepodmireni dospjeli režijski troškovi za komunalnu i vodnu naknadu, koji sveukupno iznose 7.300,19 EUR nastali tijekom bračne zajednice tužiteljice i pok. KS i da predstavljaju dug oba bračna druga u jednakim dijelovima;

- da prema odredbi čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 148/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja solidarno do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

11. Temeljem utvrđenja da dugovi po kreditima i režijski troškovi za nepodmirene komunalne usluge i vodnu naknadu nastali tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i pok. KS predstavljaju njihovu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima u smislu odredbi čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 75/14 i 83/14 – dalje: ObZ), te da su stoga svi nasljednici zajedno u obvezi podmiriti samo polovinu plaćenih dugova koji se odnose na pok. KS, odnosno iznos 3.650,09 EUR, i to svaki u ¼ dijela sukladno odredbi čl. 139. st. 3. i 4. ZN, prvostupanjski sud je obvezao 1. tuženika da tužiteljici isplati iznos od 912,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja 11. kolovoza 2015. do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da su novčani iznosi dvaju kredita koje je prednik stranka podigao za vrijeme trajanja bračne zajednice s 1. tužiteljicom utrošeni za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, te predstavljaju bračnu njihovu stečevinu svakoga od njih u ½ dijela temeljem odredbi čl. 248. i 249. ObZ/03. Iz navedenih razloga neotplaćeni iznosi kredita, kao i neplaćeni režijski troškovi za komunalne usluge i vodnu naknadu koji su dospjeli do smrti pok. KS teret su bračne stečevine, koji u ½ dijela snosi sama tužiteljica, dok drugu polovinu dijela koja se odnosi na suvlasnički dio pok. KS snose svi nasljednici zajedno, svaki u ¼ dijela. Temeljem prednjih utvrđenja pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 139. st. 3. i 4. ZN naloženo 1. tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 912,52 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja do isplate s osnova troškova koje je podmirila za dugove pok. KS.

14. Žalbeni navodi 1. tuženika da je dugovanje koje proizlazi iz Ugovora o kreditu koji je njegov pokojni otac podigao kod Sperbank d.d. trebalo podmiriti osiguravajuće društvo i da je prijevremena otplata kredita vjerojatno i izvršena iz sredstava osiguranja ili od iznosa neiskorištenog kredita, ne mogu se prihvatiti, jer je knjigovodstveni vještak u svom je nalazu i mišljenju jasno utvrdio da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen od strane tužiteljice 11.8.2015., a ne osiguravajućeg društva. Pritom tvrdnje ovoga žalitelja da je sud trebao od banke zatražiti podatke o kojem osiguravajućem društvu se radilo nisu osnovane, jer je riječ o činjenicama koje je 1. tuženik, protivno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP iznio tijekom glavne rasprave, a nakon zaključenja prethodnog postupka, zbog čega se one ne mogu uzeti u obzir.

15. Daljnje tvrdnje 1. tuženika da kuća u [adresa] u kojoj tužiteljica živi sa svojom djecom (2. i 3. tuženicima) neosnovano nije ušla u ostavinsku imovinu iza pok. oca, nisu predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku.

16. Žalbeni navodi tužiteljice da je knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je podmirila dugove pok. supruga u ukupnom iznosu od 7.574,68 EUR i da joj je svaki od tuženika bio u obvezi isplati joj po ¼ toga iznosa, ili 1.893,67 EUR svaki, nisu osnovani, jer je sud prvog stupnja jasno utvrdio da zatraženi pogrebni, ostavinski i troškovi ležarine pokojnika u bolnici ne predstavljaju dugove ostavitelja, jer nije riječ o obvezama koje je ostavitelj imao u trenutku smrti u smislu čl. 5. ZN, već o troškovima koji su nastali nakon njegove smrti, a koje nasljednici nisu u obvezi namiriti. Isto tako, utvrđeno je da tužiteljica snosi jednu polovinu od plaćenog iznosa od 7.300,19 EUR, odnosno iznos od 3.650,09 EUR, kao dio duga s osnova bračne stečevine, dok preostalu polovinu od 3.650,09 EUR snose sve stranke kao zakonski nasljednici na jednake dijelove. Stoga je suprotno tvrdnjama žaliteljice, pravilno utvrđeno da je 1. tuženik u obvezi isplatiti joj s osnova plaćenih troškova na ime duga pok. oca iznos od 912,52 EUR sa zateznim kamatama od dana izvršene isplate 11.8.2015. do isplate.

17. Budući da žalitelji u svojim žalbama ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njihove žalbe nisu osnovane.

18. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, te i toj odluci žalitelji u svojim žalbama neosnovano (samo paušalno) prigovaraju.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i 1. tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš