Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5578/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đivo Buconić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonko Krstović, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u posjed pokretnine i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 452/2022 od 13. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-452/2022 od 13. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice na naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-452/2022 od 13. veljače 2024. suđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Nalaže se tuženici da preda tužiteljici u posjed motorno vozilo i to: kategorije L1 (lako motorno vozilo na dva kotača-moped), marke: YAMAHA AEROX 50, godine proizvodnje: 2015., broj šasije: [broj šasije], reg. oznake: [registarska oznaka] godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:
I. Utvrđuje se da je protutužiteljica vlasnik motornog vozila marke Yahama, tip, model Aerox 50, broj šasije [broj šasije], u prometu od 15.09.2015.g., kategorije vozila L1.
II. Dužna je protutuženica trpjeti upis vlasništva vozila iz točke I. na ime protutužiteljice u upisnike u kojim se vodi evidencija vlasništva motornih vozila, sve temeljem ove presude.
III. Dužna je protutuženica, u roku 15 dana, naknaditi protutužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR."
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužiteljice je zahtjev da joj tuženica preda u posjed motorno vozilo - moped marke: YAMAHA AEROX 50, a po protutužbi zahtjev za utvrđenjem da je tuženica vlasnica istog motornog vozila te da je tužiteljica dužna trpjeti da se tuženica u upisnik motornih vozila i u drugim evidencijama upiše kao vlasnik tog motornog vozila.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužiteljica poziva u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da su 8. rujna 2017. tuženica kao darodavatelj i tužiteljica kao daroprimatelj sklopili ugovor o darovanju koji je tipski, a predmet kojeg ugovora je skuter registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], godine proizvodnje 2015., s datumom prve registracije 15.rujna 2015. na kojemu je ovjeren potpis tuženice kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod brojem OV-8367/2017,
- da je tužiteljica temeljem predmetnog ugovora istoga dana upisana u prometnoj dozvoli izdanoj 8.rujna 2017. kao vlasnik vozila,
- da se predmetno vozilo nalazi u posjedu tuženice,
- da je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen osam dana prije proteka roka za registraciju vozila i da iz ovjere javnog bilježnika Anđelka Stanića koja se nalazi na predmetnom ugovoru proizlazi da je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora tuženica imala u osobnoj iskaznici prijavljenu adresu u [adresa],
- da je predmetni motor kupljen radi zadovoljavanja osnovnih svakodnevnih životnih potreba tuženice i njezinog slabo pokretnog supruga koji žive na otoku Šipanu, a opće je poznato da je na otoku slabija povezanost javnim gradskim prijevozom.
Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je tuženica sklopila predmetni ugovor sa tužiteljicom kako bi mogla registrirati motor, jer je u vrijeme sklapanja ugovora imala prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], te da se radi o prividnom ugovoru i da namjera tuženice nije bila da prenese predmetni motor u vlasništvo tužiteljice, te zaključuje da su tuženica kao darodavatelj i tužiteljica kao daroprimatelj sklopili ugovor o darovanju bez predaje u posjed, što proizlazi iz samog ugovora i to radi registracije vozila i bez namjere prenošenja predmetnog motora u vlasništvo tužiteljice te se takav ugovor smatra pravno nepostojećim pravnim poslom koji kao takav nema učinak među strankama, te cijeneći iskaz majke tuženice iz kojeg proizlazi da su stranke u lošim odnosima zbog obiteljskog nasljeđa i to u vremenu nakon sklapanja spomenutog ugovora o darovanju kao i iskaz tužiteljice da ne posjeduje dokumentaciju za motor jer je svu dokumentaciju za motor uključujući i račune o plaćenoj registraciji i osiguranju te rješenje fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i drugu usputnu dokumentaciju dala tuženici, odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a usvaja protutužbeni zahtjev.
7. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke sud je naveo valjane, i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, i koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
8. Kako tužiteljica u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Odredbama čl. 116. do 118. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) uređeno je stjecanje prava vlasništva na pokretninama. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZV- a vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjanog očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
10. Dakle, pravo vlasništva pokretnine stječe se na temelju valjanog pravnog posla predajom (tradicijom) pokretne stvari stjecatelju u njegov samostalan posjed.
11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su stranke sklopile ugovor o darovanju 2017. od kojeg datuma sklapanja ugovora je motor u posjedu tuženice.
12. Prema utvrđenju u predmetnoj parnici, a pogotovo uzimajući i navode same tuženice zaključak ovoga suda je da je riječ o prividnom ugovoru o darovanju jer volja stranaka nije bila da daroprimac (tužiteljica) stekne vlasništvo darovanog motora, već je sklapanje ugovora imalo drugu svrhu (da se omogući registracija vozila). To što se registracija vozila mogla postići i prijavom boravišta u [adresa] ništa ne dovodi u pitanje kad je utvrđeno da su stranke upravo iz razloga što tuženica nije imala prijavljeno prebivalište (niti boravište) u [adresa] sklopile darovni ugovor sa ciljem omogućavanja registracije vozila.
13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije životno niti logično da bi tuženica, koja je motor kupila 2015. na otplatu kroz 24 mjesečne rate, za koji je utvrđeno da joj je nužno potreban, po otplati kupoprodajne cijene motora 2017. i to osam dana prije slijedeće registracije, isti darovala tužiteljici, koja da bi ga potom 2018. dala na posudbu tuženici, a onda u svibnju 2022., četiri godine kasnije zahtijevala povrat posuđenog motora, a to upravo u vrijeme kad su između stranka počeli problemi vezani za izvođenje radova elektroinstalacije, koje je izvodio suprug tužiteljice na kući tuženice.
14. U odnosu na žalbene navode tuženice da je u ugovoru navedeno da daroprimatelj prima od darovatelja motorno vozilo koje je predmet ugovora, nisu relevantni kada je utvrđeno da se radilo o prividnom pravnom poslu bez učinka među ugovornim strankama, a tijekom postupka je utvrđeno da je od datuma sklapanja ugovora motor u posjedu tuženice.
15. U odnosu na daljnje žalbene navode tužiteljice treba reći da ona nije tijekom postupka osporila činjenicu da tuženica u vrijeme sklapanja ugovora nije imala prijavljeno boravište u [adresa] pa istu činjenicu nije bilo potrebno niti utvrđivati niti dokazivati. U odnosu pak na žalbene navode da osoba koja ima prijavljeno boravište u [adresa] može registrirati vozilo, isto nije odlučno, ukoliko stranke nisu bile sa time upoznate, a upravo je utvrđeno da ugovor zaključen upravo radi registracije motora. Žalbeni navodi o tome da se na ovaj način "vara " država sa ciljem izbjegavanja pozitivnih propisa nisu osnovani, jer uostalom za zaključiti je da je motor do utuženja bio registriran, a time i da su troškovi registracije bili plaćani.
16. Stoga ovaj sud prihvaća da su tužiteljica i tuženica samo prividno sklopile pravni posao u vidu svjesnog nesklada između volje i očitovanja, a da uopće nisu željele darovanje kojeg su sklopile. Dakle prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid – fikcija pri sklapanju ugovora.
17. Posljedično navedenom pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je predmetni ugovor o darovanju po svojoj naravi simulirani (prividni) pravni posao u smislu čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), koji među strankama nema pravnog učinka jer između stranaka nije postojala volja za njegovim zaključenjem (darovanje).
18. Naime posljedica prividnosti (simulacije, fiktivnosti) sastoji se u tome da ugovor ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a. Stoga zaključno pravilno je prvostupanjski sud utvrdivši da je predmetni ugovor o darovanju prividan, slijedom čega isti ne proizvodi pravni učinak utvrdio da je tuženica vlasnica predmetnog motora, a odbio zahtjev tužiteljice za predaju njoj u posjed istog motora.
19. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), kada je tuženici za sastav podneska od 10. studenog 2023.g priznao 50,00 EUR , a to u skladu sa Tbr. 7.1. i Tbr. 8.4.. Tarife, jer se radi o opravdanom trošku za sastava "ostalih" podnesaka kako ih to definira Tar.br. 8.4.
20. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
21. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
