Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3916/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja JH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja HH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužitelja EH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice CH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Bojanu Žaniću, odvjetniku u Makarskoj, protiv 1. tužene JHĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. tužene JHĆI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Bleichmattstrasse 58, obje zastupane po punomoćniku ŽH, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1068/2023-31 od 4. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-1068/2023-31 od 4. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev 1. do 4. tužitelja za utvrđenje da su vlasnici dijela č. zem. [katastarska čestica], površine 204 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar, i to dijela koji je u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke dipl. ing. Perice Puljića od 29.11.2022. označen slovima A-B-C-D-E-A, koji dio će se po pravomoćnosti navedene presude prijavnim listom izdvojiti u novu katastarsku česticu položenu u k. o. [katastarska općina]-Makar i da je u tom dijelu pogrešna uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na imenu tuženika, te da su tužitelji ovlašteni temeljem iste presude i toga prijavnog lista u zemljišnim knjigama zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novoformirane nekretnine na svoje ime, svaki u ¼ dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva u cijelosti s imena tuženika, kao i zahtjev da tuženici solidarno naknade parnični trošak tužiteljima u iznosu od 6.333,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 4. rujna 2025. do isplate (toč. I. i II. izreke). Naloženo je tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak tuženicima u iznosu od 3.408,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 4. rujna 2025. do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti na točno određenom realnom dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], površine 204 m 2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], i zahtjev da su temeljem navedene presude ovlašteni ishoditi parcelaciju i uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama svaki u ¼ dijela.

5. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelji temelje na tvrdnji da su dosjelošću i nasljeđivanjem iza svojih prednika i izvanknjižnih vlasnika pok. oca BH i djeda pok. AH, zvanog J stekli pravo vlasništva na točno određenom realnom dijelu nekretnine koja je predmet spora, za koju tvrde da je u njihovu posjedu preko 120 godina.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U postupku je prvostupanjski sud u bitnome utvrdio:

- da su u zemljišnim knjigama za čest. zem. [katastarska čestica], upisnu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-[adresa] upisne 1. tužena u 5/6 dijela i 2. tužena u 1/6 dijela;

- da je 1. tužena u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 5/6 dijela na temelju Ugovora o darovanju od 1.2.2018. kojeg je u formi javnobilježničkog akta zaključila sa ŽH, kao darovateljem, a 2. tužena je upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela iste nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2946/09, UPP/OS-24/10;

- da je prema podacima Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina [adresa], od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća kao posjednik čest. 811/3 k. o. [katastarska općina]-[adresa], u dijelu od 236 m2 upisan AH, pok. H, a u dijelu od 118 m2 kao posjednik je upisan FH, pok. H;

- da je fotogrametrijskom izmjerom (nova izmjera) koja je u uporabi od 1985. godine predmetna čestica dobila novu katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica], površine 299 m2 i upisana je u posjedovni list na ime djeda tužitelja pol. AH“, pok. H;

- da u rješenju o nasljeđivanju iza pok. HHĆ i pok. AH predmetna nekretnina nije navedena kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja;

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se na spornom dijelu nekretnine nalazi nekoliko stabala maslina, od kojih su neka djelomično posječena.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev ocijenivši da iako su prednici tužitelja upisani u katastru kao posjednici predmetne nekretnine, da tužitelji nisu dokazali da u zadnjih 20 godina bili faktični posjednici te nekretnine i da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti, no tužbeni zahtjev je neosnovan iz drugih razloga.

11. Tužitelji žalbom osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći da se sporna nekretnina od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća do danas vodi kao posjed prednika tužitelja, te sa su svjedoci koje su oni predložili suglasno iskazivali da su njihovi prednici obrađivali predmetnu nekretninu kao maslinik, a da tužene nikada nisu bile posjednice nekretnine koja je predmet spora.

12. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona presuđuju se prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Kako tužitelji u činjeničnim navodima tužbe tvrde da su zajedno sa svojim prednicima (djedom i ocem) u posjedu sporne nekretnine preko 120 godina, to je pravni odnos stranka riješiti kroz pravna pravila austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst), do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO), zatim po ZOVO-u, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., i konačno po odredbama važećeg ZV.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina („izvanredna“ dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO-a, te je i sada propisano u članku 159. ZV.

15. Odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Poštenje posjeda se pretpostavlja. Pritom nije nužno da posjed bude i zakonit.

16. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

17. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

18. U konkretnom slučaju provedenim dokazima u postupku je utvrđeno da je djed tužitelja pok. PH „J“ od revizije katastra 50-tih godina prošlog stoljeća evidentiran kao posjednik predmetne nekretnine, a formalno od nove izmjere 1975. godine evidentiran je kao posjednik sporne nekretnine u površini od 299 m2. Saslušani svjedoci AH, stric tužitelja, NH, UH, MH i DH, SH i ČH suglasno iskazali da je spornu nekretninu posjedovao djed tužitelja AH, zvani J, a zatim njegovi nasljednici (sin LH i potom tužitelji kao njegovi nasljednici), dok tuženice uopće ne poznaju. Nadalje je 3. tužitelj iskazao da je su njegov djed (umro 1993.) i otac (umro 2006.) za života obrađivali predmetnu nekretninu kao maslinik, a nakon njihove smrti posjed su nastavili oni.

19. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda iz provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima bili u poštenom, samostalnom i neprekidnom posjedu predmetne nekretnine barem od 1975. godine od kada se njihov djed formalno vodi kao posjednik predmetne nekretnine, sve do 2018. godine, kada su se tuženice upisale u zemljišnoj knjizi kao vlasnici predmetne nekretnine. No, kako su se tuženice temeljem pravnog posla i nasljeđivanja u dobroj vjeri upisale kao suvlasnice predmetne nekretnine, a u ovom su se postupku pozvale na odredbu čl. 130. ZV prema kojoj se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, to znači da, kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva dosjelošću, dakle na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva, ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

20. Naime, po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenje u zemljišne knjige radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, gdje pravni slijednik, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV). Smatra se stoga da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnina, pa onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige (ovdje tuženice), ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, koje niti nije bio dužan istraživati, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. U konkretnom slučaju, tužitelji, na kojima je teret dokazivanja, nisu u postupku dokazali da tuženice prilikom upisa u zemljišne knjige nisu postupale u dobroj vjeri.

21. Zbog iznijetih razloga, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

23. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš