Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-458/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rudić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ĐZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-163/2021-36 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja BZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-163/2021-36 od 5. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naložiti tuženiku isplatu svote od 50.900,00 eura sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka i procjenitelja nekretnina OZ od 16. svibnja 2023., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2020. pa do isplate kao i naknaditi trošak parnice dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 4.375,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 8. listopada 2025. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na isplatu svote od 50.900,00 eura što predstavlja vrijednost zemljišta kojega je, kupoprodajnim ugovorom od 13. kolovoza 1984. kupio od prednice tuženika ZZ i to dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 400 m2 a kako se nije uknjižio vlasnikom nekretnine, prodavateljica je ovo zemljište prodala PZ koji se upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

7. Stoga, budući da se obratio tuženiku radi postizanja izvansudske nagodbe dopisom od 19. lipnja 2015. te ga višestruko pozivao na miran dogovor, na što se on oglušio, od tuženika, kao nespornog nasljednika prodavateljice, traži isplatu označene svote.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući osnovanim, po tuženiku istaknuti prigovor zastare jer su tužitelj i njegov brat zaključili predmetni Ugovor o kupoprodaji s prednicom tuženika 1984. godine kada je prema odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO) bilo propisano da se na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretninu stječe upisom u javnu knjigu. Budući da je sam tužitelj u iskazu naveo kako je 1996. saznao da je netko na predmetnom zemljištu već sagradio kuću i da je ono prodano trećoj osobi od prednice tuženika pa, budući da je tužitelj već 1996. saznao da je na predmetnoj nekretnini treća osoba sagradila kuću a od prodavateljice nije tražio povrat kupoprodajne cijene, niti nastalu možebitnu štetu, zaključuje da je predmetna tužba podnijeta izvan zastarnog roka od 5 godina propisanog odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) odnosno, čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO/91).

8.1. Također ocjenjuje kako komunikacija tužitelja i tuženika u svrhu nalaženja mirnog rješenja spora u vidu zamjene nekretnine ne predstavljaju i priznanje zastarjele obveze.

9. Tužitelj u žalbi ponavlja kako je sebe smatrao vlasnikom nekretnine a izgubio je parnicu i bio odbijen s tužbenim zahtjevom jer su sudovi smatrali da je kupac PZ u dobroj vjeri stekao nekretninu dok je tuženik osoba koja je preprodala ovu nekretninu i znala te prijevarno postupala kao osoba koja je sin prodavateljice.

9.1. Upućuje i na činjenicu da je postupao u dobroj vjeri dok se tuženik neosnovano obogatio a postojala je otvorena komunikacija tuženika i punomoćnika tužitelja oko obeštećenja tužitelja pa osporava da bi još 1996. saznao kako na nekretnini postoji zgrada a tuženik je priznao dospjelu obvezu priznanjem pravnog odnosa zbog čega nije nastupila zastara pri čemu ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe ZOO/91.

10. Između stranaka nije sporno da su prednica tuženika i tužitelj te IZ Kupoprodajnim ugovorom od 13. kolovoza 1984. kupili nekretninu kao i da se tužitelj, zajedno s drugim kupcem IZ nije upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine te da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2665/09 od 10. srpnja 2014. tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrditi da u odnosu na drugog kupca PZ ima jače pravo na posjed realnog dijela predmetne nekretnine i da mu je PZ dužan nekretninu predati u posjed i vlasništvo, uz trpljenje uknjižbe prava vlasništva naime tužitelja.

11. Uvidom u označenu presudu je također utvrđeno da je prednica tuženika 1. veljače 2002. zaključila Kupoprodajni ugovor kojim je prodala nekretninu HZ koji se uknjižio kao njezin vlasnik a nakon toga darovao nekretninu PZ koji se upisao vlasnikom 10. prosinca 2004.

12. Na temelju iznijetog, u pravnom odnosu dvostrukog otuđenja nekretnine šteta prvom kupcu, tužitelju nastaje u trenutku kada treća osoba stekne vlasništvo čime prestaje njegov stvarnopravni zahtjev a to je ovdje uslijedilo još 2002. kada se vlasnikom upisao HZ odnosno, 2004. kada je svoje vlasništvo upisao PZ.

13. Ovo stoga što rok za zastaru teče od zaprimanja prihvaćenog prijedloga za uknjižbu prava vlasništva treće osobe (čl. 125. st. 1. u svezi čl. 120. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima -"Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) i posljedične nemogućnosti tužitelja ostvariti Kupoprodajni ugovor iz 1984.

14. Nadalje, tužitelj je doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila i primitkom pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru posl.br. P-2665/09 od 10. srpnja 2014. te dakle najkasnije tada saznao za štetu i učinitelja u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO/91 odnosno čl. 230. st. 1. ZOO a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze a prema zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

15. Slijedom iznijetog, s obzirom na vrijeme kada je prestalo stvarno pravo tužitelja na predmetnom dijelu nekretnine odnosno, kada je saznao za štetu i učinitelja odbijanjem njegovog tužbenog zahtjeva usmjerenog prema PZ pa do podnošenja predmetne tužbe 17. prosinca 2020. protekao je, kako rok propisan odredbom čl. 376. st. 1. i 2. ZOO/91, tako i čl. 371. ZOO)1 odnosno, čl. 225. ZOO/91 i čl. 230. st. 1. i 2. ZOO.

16. U odnosu na žalbeni navod tužitelja kojim upućuje na priznanje duga odnosno, tuženikovo odricanje od zastare koje je izraženo u međusobnim prepiskama stranaka, treba ukazati da odricanje od zastare mora biti pisano te jasno i izričito izraženo da bi se tek onda imalo smatrati priznanjem duga odnosno, odricanjem od zastare (primjerice, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 3158/2016-2 od 24. listopada 2018.).

17. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi koji upućuju na činjenicu kako je tuženik priznao postojanje obveze te da kao nasljednik majke odgovara za njezine dospjele dugove jer priznanje duga kojim bi se zastarijevanje prekinulo, neovisno o tomu da li je učinjeno na izravan (čl. 240. st. 1. ZOO) ili neizravan način (čl. 240. st. 2. ZOO) mora uvijek biti takvo da se njime na nesumnjiv način očituje dužnikova volja da dug zaista i prizna odnosno, mora biti jasno određeno i bezuvjetno (stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev x-1074/10-2 od 6. ožujka 2012.) čemu u predmetnom slučaju, s obzirom na sadržaj dopisa upućenih tuženiku po punomoćniku tužitelja nije udovoljeno.

18. Kada se još uz sve iznijeto cijeni i iskaz samog tužitelja koji je na ročištu održanom 6. svibnja 2022. izrijekom potvrdio da je vraćanje novaca od tuženika tražio nakon što je počela predmetna parnica odnosno "nakon što su se počeli suditi" a prema sadržaju dopisa punomoćnika tužitelja i tuženika je moguće utvrditi da je bilo govora samo o zamjenskom zemljištu a nikada o isplati, pobijana prvostupanjska presuda donijeta je pravilnom primjenom materijalnog prava sukladno odredbama ZOO odnosno ZOO/91.

19. Slijedom iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

20. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 i 107/25) te je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena paušalna žalba tužitelja glede ovog dijela prvostupanjske presude kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom njezine II izreke.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis