Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1095/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice PM s otoka Lastova, Pod stražu 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tanji Boti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-620/2019-43 od 20. siječnja 2026., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn-620/2019-45 od 21. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice PM kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-620/2019-43 od 20. siječnja 2026., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-620/2019-45 od 21. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 486,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba tuženika Hrvatski ured za osiguranje kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-620/2019-43 od 20. siječnja 2026., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-620/2019-45 od 21. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici PM iznos preko 1.700,00 EUR–a do 2.416,00 EUR–a (za iznos od 716,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.282,90 EUR–a do 2.981,64 EUR–a (za iznos od 698,74 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice PM za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatski ured za osiguranje za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.500,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. listopada 2019. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 486,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.981,64 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. siječnja 2026. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem dopuštena preinaka tužbe sadržana u tužiteljičinom podnesku od 21. siječnja 2021.

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za isplatu iznosa od 486,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 445,22 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos preko 1.700,00 EUR–a do 2.416,00 EUR–a (za iznos od 716,00 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.282,90 EUR–a do 2.981,64 EUR–a (za iznos od 698,74 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 312,50 EUR–a.

3.1. Žalba tužiteljice je neosnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 21. siječnja 2021. (list 60-63 spisa), da joj tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a te naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege u smislu odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO–a isplati iznos od 2.986,26 EUR–a[1] (22.500,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. listopada 2019. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.312,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužiteljica je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpjela u i u svezi prometne nesreće koja se dogodila u [adresa] 15. veljače 2019., kada je na tužiteljicu koja se kretala kao pješakinja naletjelo nepoznato vozilo.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu pravilno utvrdio u bitnom:

- da se predmetna prometna nesreća dogodila u [adresa] 15. veljače 2019., kada je na tužiteljicu koja se kretala kao pješakinja naletjelo nepoznato vozilo, uslijed čega je tužiteljica zadobila ozljede,

- da se tužiteljica prije pokretanja prvostupanjskog postupka obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom (18. rujna 2019.),

- da je na ročištu od **.**.2024. dr. UM, stalni sudski vještak, spec. ortoped usmeno iznio nalaz i mišljenje na temelju pregledane medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica pretrpjela lakšu tjelesnu ozljedu koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti s ortopedske strane jer nije bilo nikakvih prijeloma, niti se radi o umanjenoj pokretljivosti u području lijevog lakta nakon liječenja u prva 3 mjeseca,

- da je tužiteljica zbog navedene ozljede trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan, a slabog intenziteta 1 mjesec,

- da naruženosti nema,

- da je tužiteljici zbog navedene ozljede nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog držanja ruke u mirovanju, držanja fiksacijskog zavoja te zavoja na koji je naslonjena ruka koji ide oko vrata 1 tjedan po 1 sat dnevno, dakle ukupno 7 sati,

- da je na ročištu od **.**.2024. dr. SM, stalni sudski vještak, spec. psihijatar usmeno iznio nalaz i mišljenje na temelju pregledane medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica zbog navedene ozljede pretrpjela i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta te sekundarni strah srednjeg intenziteta 7-10 dana, a slabog intenziteta 2 mjeseca,

- da je prof. dr. sc. ZM, stalni sudski vještak iz neurologije iznijela nalaz i mišljenje od 16. srpnja 2025. iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica 15. veljače 2019. zadobila udarac u lakat retrovizorom nepoznatog automobila te da je istog dana pregledana na hitnom kirurškom prijemu,

- da ozljeda lijevog lakta tužiteljice nije dovela do oštećenja zgloba i muskulature,

- da je tužiteljica pretrpjela lakšu ozljedu lijevog lakta uz moguće prolazno lakše oštećenje medijanog živca, a koje nije ostavilo trajno umanjenje životne aktivnosti iste,

- da je tužiteljica zbog navedene ozljede trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan, a slabog intenziteta 1 mjesec,

- da je tužiteljici zbog navedene ozljede nakon nesreće bila potrebna tuđa pomoć i njega zbog držanja ruke u mirovanju 1 tjedan po 1 sat dnevno, dakle ukupno 7 sati,

- da ni tužiteljica, niti tuženik nisu imali prigovora na nalaz i mišljenje navedenih vještaka.

7. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.1. Uzimajući u obzir:

- trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha koje je tužiteljica pretrpjela zbog ozljede lijevog lakta,

- dob tužiteljice na dan nesreće (navršenih 49 godina),

- cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

- pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.),

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.416,00 EUR–a (iznos od 2.500,00 EUR–a umanjen za iznos od 84,00 EUR–a koji je tužiteljici utvrđen na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege) te kada joj je isti pod točkom I. izreke (pobijane) presude i dosudio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. listopada 2019. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

8.2. Samim time, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 486,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je odbio kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 486,26 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao što su neosnovani i žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos preko1.700,00 EUR–a do 2.416,00 EUR–a, dakle iznos od 716,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Nadalje, neosnovani su preostali žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada joj pod točkom II. izreke (pobijane) presude nije priznao i dosudio sljedeće troškove parničnog postupka:

- trošak pristupa na ročište od 22. svibnja 2024. u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 187,50 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 24. rujna 2021. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 62,50 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 28. veljače 2023. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 62,50 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 16. listopada 2023. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 62,50 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 23. rujna 2025. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 62,50 EUR–a,

dakle iznos od 437,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11.1. Kako je ročište od 22. svibnja 2024. odgođeno prije početka raspravljanja, tako tužiteljici osim već dosuđenog iznosa od 62,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne pripada još i preostali dio zatraženog iznosa od 187,50 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve u smislu odredaba iz Tbr. 9. t. 5., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24, 52/25 i 151/25 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a.

11.2. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 24. rujna 2021., a kojim ona požuruje rad prvostupanjskog suda, budući da trošak sastava konkretnog podneska nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

11.3. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nema pravo niti na naknadu troška sastava podnesaka od 28. veljače 2023., 16. listopada 2023. i 23. rujna 2025., a kojima je ona obavijestila prvostupanjski sud da je uplatila predujam za provođenje medicinskog vještačenja i uz koje je dostavila potvrde o plaćenom predujmu, budući da je bilo dovoljno da kao dokaz dostavi sudu samo potvrde o plaćenom predujmu, slijedom čega konkretni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

12.1.1. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude pogrešno utvrdio omjer u kojem je tužiteljica uspjela u sporu (83%).

12.1.2. S obzirom na to da je tužiteljica sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari zaista uspjela u omjeru od 83%, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici pod točkom II. izreke (pobijane) presude na ime naknade troška parničnog postupka dosudio ukupan iznos od 2.981,64 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 20. siječnja 2026., kada je (pobijana) presuda donesena pa do isplate, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., 2., 3. i 5., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12.2. Tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke.

14. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

15. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac