Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3889/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu, protiv I-tuženika ZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II-tuženika MV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oba iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1026/2024-45 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika ZV i MV kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1026/2024-45 od 26. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika ZV i MV za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tužiteljice BV za naknadu zatraženih troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1/ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka ugovor o darovanju nekretnina od 10.7.2017., na kojem su potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Dammira Andrašića, a koji je sklopljen između I tuženika ZV, kao darovatelja i II tuženika MV, kao daroprimatelja, što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva II. tuženika na ½ posebnog dijela nekretnine-stana na trećem katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 53,57 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkčbr. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa],21B,21C,21D, 21,E,21F, 21G ukupne površine 2018 m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa suvlasništvom zemljišta, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, povezanih temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela stambene zgrade i brisanjem upisa tereta osobne služnosti plodouživanja, stanovanja i uporabe za korist I. tuženika te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe darovanja od 10. srpnja 2017. u zemljišnim knjigama.

2/ Nalaže se I i II tuženicima da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.481,18 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2025. do isplate koja se određuje po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženicima, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje drugom sucu pojedincu. Potražuju naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 275,00 eura uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost od 68,75 eura te pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 263,28 eura.

4. Tužiteljica je u ovom postupku podnijela tužbu 22. listopada 2020. u kojoj je istaknula tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju nekretnine – ½ dijela stana u [adresa], od 10. srpnja 2017. na kojem su potpisi ugovornih stranaka ZV kao darovatelja i MV kao daroprimca ovjereni 16. studenoga 2018., tvrdeći u bitnome:

- da nije došlo do predaje u posjed darovane nekretnine, zbog čega da je taj ugovor protivan prisilnom propisu,

- da je I-tuženik raspolaganjem svog dijela nekretnine stvorio situaciju da nije pasivno legitimiran u postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je tužiteljica pokrenula protiv I-tuženika, zbog čega da je taj ugovor protivan moralu društva.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je tijekom ovog postupka 17. lipnja 2022. donesena prvostupanjska presuda kojom je u točki I. izreke utvrđeno da je bez pravnog učinka predmetni ugovor o darovanju, u točki II. izreke odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora te je u točki III. izreke odlučeno o troškovima postupka.

5.1. Povodom žalbi stranaka, navedena prvostupanjska presuda je presudom i rješenjem ovog suda broj Gž-2642/2022-5 od 10. rujna 2024. potvrđena u dijelu točke II. izreke dok je prvostupanjska presuda ukinuta u točkama I. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Prvostupanjski sud je ponovnom postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica vodila postupak protiv I-tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva stana u [adresa] i razvrgnuća suvlasničke zajednice, a u kojem postupku je glavna rasprava zaključena 19. listopada 2018. i presudom od 30. studenoga 2018. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 10. veljače 2020. potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno suvlasništvo stranaka (ovdje tužiteljice i I-tuženika, svakog u ½ dijela) te ukinuta u dijelu radi razvrgnuća i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu radi raspravljanja tuženikovog prigovora prava na dom; u ponovnom postupku pravomoćno je odbijen zahtjev radi razvrgnuća suvlasničke zajednice zbog osnovanosti prigovora pasivne legitimacije utemeljenog na tvrdnji da je tuženik prenio vlasništvo na svog sina MV ugovorom o darovanju od 10. srpnja 2017. , a koji ugovor je predmet ovog postupka,

- da je 12. siječnja 2024. sklopljen ugovor o darovanju između II-tuženika kao darovatelja i I-tuženika kao daroprimca, a kojim ugovorom II-tuženik daruje svoj suvlasnički dio predmetnog stana I-tuženiku, te je ugovoreno pravo doživotnog plodouživanja uporabe i stanovanja u korist darovatelja (II-tuženika), dok se I-tuženik odrekao prava doživotnog plodouživanja, uporabe i stanovanja, a što je bilo upisano na temelju ugovora o darovanju od 10. srpnja 2017.

- da je tužiteljica podnijela 17. srpnja 2024. prijedlog za razvrgnuće predmetnog stana protiv ovdje I-tuženika i koji postupak je u tijeku, a u kojem je I-tuženik osporio suvlasničke omjere.

7. Na temelju navedenih utvrđenja te polazeći od tvrdnji tužiteljice da je predmetni ugovor o darovanju od 10. srpnja 2017. sklopljen s namjerom da se nju onemogući u njezinom pravu da traži razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno da se osujeti uspjeh tužiteljice u drugom postupku, prvostupanjski sud je zaključio da time što je I-tuženik svoj suvlasnički dio predmetnog stana darovao svom sinu (II- tuženiku) za vrijeme trajanja sudskog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, da bi tijekom trajanja ovog postupka II-tuženik ponovno darovao suvlasnički dio stana I-tuženiku koji se na temelju tog ugovora upisao u zemljišnim knjigama kao suvlasnik stana, I-tuženik prilikom sklapanja predmetnog darovnog ugovora od 10. srpnja 2017. postupao u odnosu na tužiteljicu neetično, neprimjereno, nepošteno, pokvareno, ali da se zbog toga predmetni darovni ugovor ne može smatrati nemoralnim.

7.1. Prvostupanjski sud je ocjenjujući da je tužiteljica tijekom postupka i u svom iskazu iznosila činjenice o motivu za sklapanje predmetnog darovnog ugovora, odnosno o pobudi za sklapanje istog, te uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja da je I-tuženik svoj suvlasnički dio predmetnog stana darovao II-tuženiku za vrijeme trajanja sudskog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i zadržao pravo doživotnog plodouživanja, što je posljedično dovelo do odbijanja tužbenog zahtjeva tužiteljice u tom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i da je tijekom ovog postupka II-tuženik darovao suvlasnički dio predmetnog stana I- tuženiku, zaključio da je pobuda I-tuženika za sklapanje darovnog ugovora od 10. srpnja 2017. nedopuštena, slijedom čega takav ugovor nema pravni učinak, pa je pozivom na odredbe čl. 273. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) odlučio kao u točki I. izreke.

7.2. U točki II. izreke sud je na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) i čl. 155. ZPP odlučio o troškovima postupka.

8. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Žalba I- i II-tuženika je neosnovana.

10. Na žalbene navode kojima tuženici iznose svoje shvaćanje o istaknutim tužbenim zahtjevima u ovom postupku te o predmetu spora u ovoj fazi postupka, smatrajući da je tužiteljica u tužbi istaknula dva tužbena zahtjeva (radi utvrđenja ništetnosti i radi utvrđena da ugovor nema pravni učinak i da je tijekom ovog postupka pravomoćno odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 482. ZOO), valja navesti da tužiteljica, suprotno shvaćanju žalitelja, u tužbi nije istaknula dva tužbena zahtjeva - zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora i zahtjev za utvrđenje da je ugovor o darovanju bez pravnog učinka, već se radi o jednom zahtjevu radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora, pri čemu pojam ništetnosti u sebi sadržava značenje da je pravni posao bez pravnog učinka. Pri tome valja dodati da iako ZOO sadrži razliku između, s jedne strane, ništetnosti ugovora (čl. 322. st. 1. ZOO, čl. 482. st. 2. ZOO i dr.), i s druge strane, zakonske formulacije kada ugovor nema pravni učinak (čl. 272. st. 2. i 3. ZOO, čl. 285. ZOO i dr.), činjenična osnova kada se radi o ništetnom ugovoru ili ugovoru bez pravnog učinka je različita, ali posljedice su u oba slučaja iste - da je svaka ugovorna stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

11. U ovoj fazi postupka je sporno je li predmetni darovni ugovor od 10. srpnja 2017. suprotan moralu društva, jer tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je postupanje I-tuženika prilikom sklapanja ugovora o darovanju od 10. srpnja 2017. sa II-tuženikom suprotno moralu društva.

12. Pojam „morala društva“ nije zakonom definirana kategorija, već se radi o sustavu nepisanih društvenih normi koje određuju način ponašanja.

12.1. Moralno ponašanje označava postupke, odluke i ponašanje pojedinca koji su usklađeni s prihvaćenim društvenim normama, vrijednostima i načelima, te etičkim načelima, moralom i vrlinama, pri čemu pojam „moralno“ označava ono što je ispravno, pošteno i čestito, tj. što je ispravno i dobro, a što pogrešno i loše. Ono podrazumijeva savjesno djelovanje, poštovanje drugih i usklađivanje osobnih interesa s općim dobrom, zbog čega prilikom ocjenjivanja je li neko ponašanje društveno moralno ili ne, valja razmotriti sve okolnosti svakog pojedinog slučaja vodeći računa o odlučnim elementima u konkretnoj situaciji.

12.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Revx- 802/10-2 od 10. listopada 2012., Rev-2711/2016 od 29. rujna 2020., Rev-958/2021-2 od 4. listopada 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je postupanje stranaka pri sklapanju ugovora pretpostavka koja može biti odlučna za ocjenu je li ugovor suprotan moralu društva.

13. U okolnostima konkretnog slučaja kada je I-tuženik raspolagao svojim suvlasničkim dijelom predmetnog stana za vrijeme trajanja sudskog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na način da je isti darovao sinu (ovdje II-tuženiku), ali zadržavajući prvo doživotnog plodouživanja, obrazlažući takvo raspolaganje tvrdnjom da je postojao prethodni dogovor obitelji I-tuženika bio da suvlasnički dio I- tuženika (stečen nakon smrti njegovog oca) pripasti II-tuženiku, a da je takvo raspolaganje I-tuženika dovelo do odbijanja zahtjeva tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, da bi potom nakon nekoliko godina tijekom ovog postupka nakon zaključenja prethodnog postupka II-tuženik kao suvlasnik raspolagao svojim suvlasničkim dijelom na način da je isti darovao I-tuženiku te ugovorio pravo plodouživanja odnosno stanovanja u svoju korist, pri čemu cijelo to vrijeme tužiteljica nije u (su)posjedu stana, kao i da je I-tuženik u novom postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je tužiteljica pokrenula protiv I-tuženika osporio suvlasničke dijelove iako je pravomoćnom presudom broj P-382/2018-22 od 30. studenoga 2018. utvrđeno da predmetni stan predstavlja suvlasničku zajednicu tužiteljice i I-tuženika, svakog u ½ dijela, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio postupanje I-tuženika pri sklapanju predmetnog ugovora kao nepošteno, neetično i neprimjereno (pri čemu valja navesti da izbor pojedinih riječi prvostupanjskog suda kojima karakterizira postupanje I-tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora odstupa od uobičajenog izričaja u sudskim presudama, ali što ne utječe na pravilnost prosudbe o postupanju I-tuženika).

13.1. Dakle, kako je I-tuženik u ukupnosti navedenih specifičnih okolnosti u odnosu na tužiteljicu, prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupio suprotno moralu, predmetni ugovor o darovanju između I-tuženika i II-tuženika od 10. srpnja 2017. na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 18. studenoga 2018. je ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO u vezi odredbe čl. 327. ZOO.

14. Žalba tuženika u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP svodi se na citiranje te zakonske odredbe, a prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa se nije ostvarila ova bitna povreda parničnog postupka koju tuženici ističu u žalbi.

15. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, ovaj sud je imao u vidu da se činjenična osnova tužbe temelji na razlozima nemoralnosti, konkretno nemoralnom postupanju I-tuženika prilikom sklapanja ugovora, a što je prvostupanjski sud pravilno i utvrdio, pa se u takvim okolnostima ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

16. Stoga, ocjenjujući da nije ostvaren istaknuti žalbeni razlozi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom na činjeničnu osnovu ovog spora i nemoralno postupanje I-tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora kao i da je na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 322. st. 1. ZOO trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu (čl. 368. st. 2. ZPP), ovaj sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić