Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-396/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894973, zastupanog po punomoćnici Ani Bago Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević / partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika FT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Babić & Babić, Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-884/2022-40 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 884/2022-40 od 21. listopada 2024. u pobijanoj točki I, II i III izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Grad Zagreb temeljem ugovora br.[broj] od 19. siječnja 1970. i Ugovora br. [broj] od 9. srpnja 1970. stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta oranica [adresa], površine 444m2 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, kao i tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se kako je tužitelj Grad Zagreb vlasnik nekretnine označene kao zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta oranica [adresa], površine 444m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 Eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.054,00 Eura.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, kojom istu pobija u točki I, II i III izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/1, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz dosudu troškova prvostupanjskog postupka tužitelju kao i troška žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. i 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Izreka presude u skladu je s obrazloženjem, razlozi su jasni i razumljivi pa nije ostvarena bitna povreda čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi tužitelja, ali zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odlučne činjenice nisu utvrđene.

6. U predmetnom postupku tužitelj protiv tuženika, kao zemljišnoknjižnog vlasnika dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište i vrt u [adresa] površine 468 m2 koja je upisana kao društveno vlasništvo, dok su zemljišnoknjižno tijelo II, porodična stambena zgrada u [adresa] sagrađena na dijelu 115/905 čest.kat. [katastarska čestica] i zemljišnoknjižno tijelo III, obiteljska stambena zgrada u [adresa] sagrađena na 66/130,1 dijela čest. kat.br. [katastarska čestica] upisani kao vlasništvo tuženika, traže utvrđenje vlasništva istih, navodeći da upis vlasništva tuženika neistinit jer je istu od pravnih prednika osoba s kojima je tuženik sklopio ugovor o kupoprodaji kao kupac, stekao tužitelj.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz povijesnog izvatka iz rukom vođene zemljišne knjige proizlazi, da je temeljem rješenja broj Z-12634/64, temeljem kupoprodajnog ugovora od 24. srpnja 1963. uknjiženo pravo vlasništva na zgradu upisanu u AIII u korist GT iz [adresa], pri čemu je ZK tijelo AIII upisano u zk. ul [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] opisano kao obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na 66/130,1 dijela čest.kat. [katastarska čestica],

- da tužitelj ne tvrdi da je Zavod za komunalnu djelatnost grada Zagreba sklopio ugovor o kupoprodaji za zgradu upisanu u ZK tijelo AIII upisano u zk. ul [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] tužitelj temeljem Ugovora od 19. siječnja 1970. sklopljenog sa BT i Ugovora od 9. srpnja 1970. sklopljenog sa BT i LT ni na koji način nije mogao steći pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u ZK tijelo AIII upisano u zk. ul [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina],

- da u odnosu na nekretninu upisanu u ZK tijelo AIII upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je pravni prednik ČT bio KT a iz rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba broj UP-02,1-456/2-1988, od 9. svibnja 1988. proizlazi da je u katastarskom operatu izmijenjena kultura sa kuće i dvorišta na oranicu. Imajući u vidu navedeno, sud je utvrdio da 1988., na predmetnoj nekretnini nije postojala više kuća, a zbog čega se radi o neizgrađenom zemljištu na kojem je bilo rješenjem posl.br. Z-9040/64 temeljem čl.37 Zakona o nacionalizaciji uknjiženo na zemljištu u 66/130,1 dijela opisanom u listu A kao zemljišnoknjižno tijelo I pravo korištenja u korist vlasnika zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo III- dok na tom zemljištu postoji zgrada.

8. Budući da je odredbom iz čl. 326. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 94/17, dalje: ZV) propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji pravna osnova po kojoj bi tužitelj stekao bilo pravo korištenja bilo pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u ZK tijelo AIII u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz svega navedenog, a imajući u vidu činjenicu da se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu na kojemu nije bilo upisano pravo korištenja neizgrađenog zemljišta navedeno zemljište se smatra vlasništvom Republike Hrvatske.

9. Nadalje, u odnosu na nekretninu upisanu u ZK tijelo AII zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je uvidom u povijesni izvadak iz rukom vođene zemljišne knjige utvrdio da je temeljem rješenja broj Z-8533/69 temeljem kupoprodajnog ugovora od 19. rujna 1962. uknjiženo pravo vlasništva na zgradu upisanu u AII u korist BT i LT, pri čemu je ZK tijelo AII upisano u zk. ul [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] opisano kao porodična stambena zgrada u [adresa], sagrađena na dijelu 115/905 čest.kat. [katastarska čestica].

10. Iz ugovora od 19. siječnja 1970. sud je utvrdio da su isti sklopili Zavod za komunalnu djelatnost Grada Zagreba i IT te su ugovorne strane utvrdile da je IT vlasnik objekta sagrađenog na 115/905 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od stambene visoko prizemnice te da se objekt mora srušiti radi provedbe regulacionog plana. Nadalje IT je pristao da Zavod sruši objekt i zadrži materijal nakon što mu isplati naknadu u ukupnom iznosu od 31.331,16 ND.

10.1. Navedenim ugovorom IT jamči da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo i slobodne od tereta bilo koje vrsti te odgovara za svaku štetu koju bi zavod mogao imati. IT se odrekao prava korištenja na 115/905 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je dozvolio da se Grad Zagreb uknjiži u zemljišnim knjigama kao korisnik zemljišta.

11. Sud smatra da je navedenim ugovorom od **.**.1970. IT mogao raspolagati isključivo 1⁄2 nekretnine koje je bilo upisano u ZK tijelo AII u zk. ul [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] opisano kao porodična stambena zgrada u [adresa], sagrađena na dijelu 115/905 čest.kat. [katastarska čestica].

12. Uvidom u ugovor od 9. srpnja 1970. sud je utvrdio da su ga sklopili Zavod za komunalnu djelatnost grada Zagreba i IT i LT te da su IT i LT prenijeli pravo korištenja zemljišta i to dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 48 čhv u korist grada Zagreba te dozvoljavaju ulaz u posjed predmetnog dijela parcele uz uvjet isplate naknade od ND 2.880,00.

13. Sud smatra da iz ugovora od 9. srpnja 1970. nije moguće utvrditi na što bi se odnosilo 48 čhv nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kao i da tužitelj nije dokazao da bi bio pravni sljednik Zavoda za komunalnu djelatnost Grada Zagreba, a koju činjenicu je tuženik izričito osporio, a i da je tužitelj dokazao da je pravni sljednik Zavoda za komunalnu djelatnost Grada Zagreba, smatra da tužitelj nije dokazao koji dio nekretnine upisan u zk. ul [broj ZK uloška].k. o [katastarska općina] bi predstavljao 1⁄2 dijela nekretnine koje je bilo upisao u ZK tijelo AII iz zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Naime, uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sud je utvrdio da su ZK tijela AII i AIII koja su bila upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u novi zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Zato prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva cijele nekretnine koja je sada upisana u zk. ul [broj ZK uloška] i da tužitelj nije odredio koji dio nekretnine bi predstavljalo 1⁄2 prava vlasništva 115/905 dijela nekretnine koje je bilo upisano u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao ZK tijelo AII, a budući da tužitelj, osim što nije dokazao da je pravni slijednik Zavoda za komunalnu djelatnost grada Zagreba, nije predložio izvođenje dokaza kojim bi se predmetna nekretnina mogla identificirati na način koji bi bio podoban za upis u zemljišne knjige.

16. Osnovano tužitelj prigovara takvom zaključku o aktivnoj legitimaciji tužitelja, budući da isto nije pitanje utvrđivanja i dokazivanja činjenica (niti je isto općepoznato), već primjene materijalnog prava, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Tužitelj se naime pozvao na ugovor koji je sklopio Komunalni fond Grada Zagreba, koji je ukinut odlukom objavljenom u Službenom glasniku Grada Zagreba br. 15/76, a njegova prava i obveze prenesene su na Udruženu samoupravnu interesnu zajednicu komunalnih djelatnosti Zagreba, koja je prestala djelovati stupanjem na snagu Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu (NN br. 53/90), da bi prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95) fondovi u komunalnom gospodarstvu prestali s radom, a Uredbom o prestanu rada Fondova u stambenom gospodarstvu (NN br. 64/97) propisano je, člankom 3., da jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb, danom prestanka rada Fonda preuzimaju nekretnine toga fonda koji se nalaze na njihovom području i preuzimaju prava i obveze u vezi s tim nekretninama.

18. Radi toga je za ocjenu aktivne legitimacije tužitelja sud trebao primijeniti navedeno, relevantno pravo.

19. Nadalje se u obrazloženju pobijane odluke navodi, da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza kojim bi se predmetna nekretnina mogla identificirati na način podoban za upis u zemljišne knjige, iako je odbio provesti dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka, uz obrazloženje da tim dokazom ne bi mogao utvrditi sporne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Ako je identitet nekretnine smatrao spornim, sud je trebao provesti predloženi dokaz (iako iz obrazloženja ne proizlazi da bi stranke osporile identitet nekretnine, već valjanost stjecanja kako jedne, tako i druge strane).

20. Tužitelj se u postupku pozvao na akte o izvlaštenju zemljišta i to dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok tuženik prigovara da je u zemljišnim knjigama bilo upisano društveno vlasništvo bez naznake nositelja prava korištenja, radi čega vrijedi zakonska predmnjeva iz čl. 362. st. 3. ZV (o vlasništvu Republike Hrvatske) te je tužitelj dužan dokazati suprotno, te da postupak izvlaštenja očito nikada nije proveden niti je tužitelj u spis dostavio dokaz o istom. Tužitelj nije stupio u posjed nekretnina niti je postojeći ugovor valjan temelj za izvlaštenje, bez provođenja postupka izvlaštenja u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji (Službeni list br. 12/57, 53/62, 13/65, 7/68, 30/68, 32/70).

21. Tuženik ističe da su njegovi prednici bili uknjiženi kao nositelji prava korištenja spornih nekretnina te su pravo vlasništva stekli na temelju čl. 9. i 12. ZV.

22. Neosnovano pri tom tužitelj prigovara da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj zbog saznanja iz razdoblja između 2008. i 2010. godine, jer je za ocjenu savjesnosti stjecatelja odlučan trenutak stjecanja a ne kasnije saznanje o ugovorima na koje se tužitelj poziva. Tuženik u trenutku stjecanja, kada je nekretninu kupio od osoba koje su bile upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, a što je bilo 1998. godine, nije mogao biti nepošteni stjecatelj na temelju saznanja iz razdoblja između 2008. i 2010. godine, kada je, prema vlastitom iskazu, saznao za ugovore kojima su prednici prodavatelja otuđili dio tih nekretnina.

23. U ponovljenom postupku sud će, pravilnom primjenom materijalnog prava, ocijeniti prigovore tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za postavljeni zahtjev, kako one koji se odnose na pravno slijedništvo tužitelja i kupca nekretnine prema ugovorima iz 1970. godine, tako i one koji se odnose na pravne posljedice tih ugovora s obzirom na odredbe ZV o pretvorbi društvenog vlasništva, te će, ukoliko zaključi da je tužitelj aktivno legitimiran, ocijeniti prigovor tužitelja o valjanosti ugovora kojim je tuženik stekao nekretninu, s obzirom na iskaz jedne od suvlasnica da nikada nije potpisala ugovor o kupoprodaji niti primila novčani iznos na ime kupovnine, te ne poznaje niti tuženika niti njegovog punomoćnika (iz čega bi proizlazilo da u odnosu na tu suvlasnicu, ugovor nije nastao pa ne može proizvoditi niti pravne učinke), a ukoliko je identitet nekretnine sporan, provest će i predložene dokaze radi njezine identifikacije. Također će imati na umu pravila o višestrukom otuđenju iz čl. 125. st. 1. ZV.

24. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

25. U skladu s navedenim odlučeno je, na temelju odredbe čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić