Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-572/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao zakonskog nasljednika iza pok. IN, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zrinku Milkota, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB 82031999604, zastupanog po punomoćnici BN, dipl. pravnici i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici SN, dipl. pravnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2837/2020-32 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2837/2020-32 od 4. siječnja 2024., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 2.389,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu toč. VI. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 721,62 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se I. i II. tuženicima solidarno isplatiti tužitelju KN, kao zakonskom nasljedniku pok. IN daljnji iznos naknade štete u iznosu od 2.389,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 663,61 EUR od 27. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 1.725,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. do isplate, kao i solidarno naknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška od 721,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske presude 31. ožujka 2026. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. i II. tuženicima naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 312,5 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 10.617,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.954,21 EUR od 27. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 663,61 EUR od 4. siječnja 2024. do isplate (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da joj tuženici solidarno isplate preostali iznos od 3.471,18 EUR sa zateznim kamatom od 27. listopada 2020. do isplate, i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 663,61 EUR od 17. listopada 2020. do 4. siječnja 2024. (toč. II. izreke). Naloženo je II. tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici iznos od 1.061,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2020. do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je I. i II. tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.868,17 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. do isplate (toč. IV. izreke). Naloženo je II. tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 291,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. do isplate (toč. V. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.296,14 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. siječnja 2024. do isplate (toč. VI. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 2.389,00 EUR i pod toč. VI. izreke žalbu je podnijela prednica tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe i naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev prednice tužiteljica sada pok. MN za naknadu štete koju je pretrpjela ozljeđivanjem u štetnom događaju 22.3.2018. kada je pala prilikom izlaska iz tramvaja, kada je vozač tramvaja naglo i neočekivano naglo krenuo. Ujedno je 1. tuženik kod 2. tuženika Croatia osiguranja d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) za sve putnike u javnom prijevozu za slučaj trajnog invaliditeta sa svotom osiguranja do 80.000,00 kn.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti 6. Slijedom utvrđenja da je prvotna tužiteljica MN (koja je umrla nakon donošenja prvostupanjske presude, a postupak je nastavio njezin sin i zakonski nasljednik LN) ozlijeđena 22. ožujka 2018. na [adresa] u [adresa], prilikom izlaska iz tramvaja u trenutku kada je zakoračila sa zadnje stepenice prema pločniku, a tramvaj neočekivano i naglo krenuo, te je pala na pločnik i zadobila prijelom desne bedrene kosti, prvostupanjski sud je na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da predmetna šteta potječe od tramvaja kao opasne stvari u smislu odredbe čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO), da nema doprinosa prednice tužitelja vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO, da je 1. tuženik kao vlasnik tramvaja odgovoran za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu koju je prednica tužitelja pretrpjela u predmetnom štetnom događaju temeljem odredbe čl. 1064. ZOO, te da solidarno s njim sukladno odredbi čl. 965. ZOO odgovara i 2. tuženik kao osiguratelj.

7. Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je prednica tužitelja u štetnom događaju zadobila prijelom desne bedrene kosti s pomakom ulomaka, koji je zbrinut operativno ostesintezom (endomedularnim čavlom), te je zbog zadobivene ozljede trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednje jake bolove 10 dana i manje bolove 3 mjeseca, da je trpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smanjenja i regresije akutnih simptoma traume i adaptacije na nastalo stanje, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg 5 dana i manjeg 6 dana, dok je kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju od mjesec dana bio prisutan zbog brige za stanje zdravlja i ishod liječenja, kao i strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod nje je došlo do smanjenja životne od 25% trajno i do naruženja srednjeg stupnja zbog zaostalih ožiljaka (jedan uzdužni u predjelu vanjskog dijela desne natkoljenice duljine 7 cm i drugi niže položen duljine 3 cm) te otežanog hoda i šepanja. Nakon otpusta iz bolnice nalazila se na strogom kućnom liječenju i bila joj je potrebna tuđa pomoć od ukupno 726 sati. Ujedno je prema Tablicama osiguranja 2. tuženika kod nje prema toč. 191b) zaostao invaliditet od 10%.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica, imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, velike neugodnosti tijekom liječenja, te stupanj smanjenja životnih aktivnosti i naruženja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 19. st. 1., 1100. st. 1. i 1045. ZOO, utvrdio osnovanim prednici tužitelja na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 10.617,82 EUR, time da joj je po tom osnovu dosudio iznos od 9.954,21 EUR, dok je preostali dio zahtjeva od 1.745,79 EUR odbio kao neosnovan prihvativši tuženikov prigovor zastare, uz obrazloženje da je taj dio zahtjeva podstavljen u podnesku od 3.2.2023., te da je od 15.11.2018. kada je završeno liječenje i kada je tužiteljica imala saznanje o štetniku i šteti do 3.2.2023. protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. sr. 1. ZOO. Nadalje je isti sud utvrdio da bi prednica tužitelja imala pravo na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u zahtijevanom iznosu od 2.389,00 EUR sukladno odredbi čl. 1095. ZOO za ukupno 726 sata tuđe pomoći koji su joj bili potrebni po satnici od 3,32 EUR (čl. 223. ZPP), no dosudio joj je po tom osnovu samo iznos od 663,61 EUR koji je postavljen u tužbi također, dok je preostali dio zahtjeva od 1.725,39 EUR koji je postavljen u podnesku od 3.2.2023. odbio kao neosnovan, ocijenivši da je od 15.1.2019., kao prvog dana nakon što joj je prestala potreba za ovom pomoći i kada je prednica tužitelja saznala za štetnika i štetu do 3.2.2023. protekao trogodišnji rok zastare iz čl. 230. st. 1. ZOO.

9. Stoga je pobijanom presudom naloženo 1. i 2. tuženicima da solidarno naknade štetu prednici tužitelja u iznosu od 10.617,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos neimovinske štete od 9.954,21 EUR od dana podnošenja tužbe 27. listopada 2020. do isplate, a na iznos imovinske štete od 663,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je preostali zahtijevani iznos od 3.471,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27.10.2020. do isplate i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 663,61 EUR za razdoblje od 27.10.2020. do 4.1.2024. odbijen kao neosnovan. Ujedno je naloženo 2. tuženiku da temeljem ugovornog osiguranja isplati prednici tužitelja za 10% trajnog invaliditeta i daljnji iznos od 1.061,78 EUR (ranije 8.000,00 kn) sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate

10. Žalbom tužiteljica osnovano pobija pravilnost odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.389,00 EUR, koji se sastoji od iznosa od 663,61 EUR koji je pobijanom presudom odbijen zbog zastare s osnova neimovinske štete (kao razlika između dosuđenog iznosa neimovinske štete od 9.945,21 EUR i iznosa od 10.617,82 EUR koji je sud utvrdio osnovanim), te iznosa imovinske štete od 1.725,39 EUR koji je odbijen zbog zastare s osnova tuđe pomoći (kao razlika između dosuđenih 663,61 EUR do zatraženih 2.389,00 EUR).

11. Naime, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5, donio pravno shvaćanje da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenje tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva

12. Kako se u predmetnom slučaju radilo upravo o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (nepravoj preinaci) koja je moguća i dopuštena, do prekida zastare došlo je trenutkom podnošenja predmetne tužbe, a ne trenutkom preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO kada je utvrdio da je povišeni dio tužbenog zahtjeva u zastari.

13. Zbog iznijetih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, te mu, kao pravnom slijedniku pok. MN dosuditi temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO i daljnji iznos neimovinske štete do 663,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 27. listopada 2020. do isplate.

14. Iz istih razloga, temeljem odredbe čl. 1095. ZOO dosuđen mu je i daljnji iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći u iznosu od 1.725,39 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2024. do isplate, jer niti taj dio tužbenog zahtjeva, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda nije u zastari.

15. Preinačenjem prvostupanjske presude izmijenjen je i konačni uspjeh tužitelja u parnici, zbog čega je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Konačni uspjeh tužiteljice u sporu po osnovi i visini, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP iznosi 85,8%. Imajući u vidu da su sve parnične radnje pravilno utvrđene pobijanom presudom čiji zbroj iznosi 1900 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) i uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi ukupno 4.750,00 EUR, što pomnoženo s konačnim uspjehom tužitelja u sporu od 85,8% iznosi 4.075,5 EUR, uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 92,24 EUR, na presudu u iznosu od 163,25 EUR i trošak medicinskog vještačenja od 258,80 EUR, koji mu je kao potreban za postupak priznat u cijelosti, što čini ukupni trošak tužitelja od 4.589,79 EUR. Kako je pobijanom prvostupanjskom presudom prednici tužitelja dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.868,17 EUR, valjalo je preinačiti istu presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. VI. izreke i tužitelju dosuditi daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 721,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate.

16. Kamata na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

17. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u žalbenom postupku dosuđen je po Tbr. 10/1. Tarife trošak sastava žalbe u iznosu od 312,5 EUR,

18. Slijedom iznijetoga, temeljem odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš