Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovi broj Gž-132/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Aisi Pertić Brajković i dr., odvjetnicima iz Umaga i dr., protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima OD Metelko, Knežević & partneri, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. br. P-732/2024-49 od 11. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo posl. br. P-732/2024-49 od 11. studenog 2025. u pobijanoj točki I, II i IX izreke.

II. Povodom žalbe tuženika preinačava se ista presuda u pobijanim točki IV i V, VI, VIII u dosuđujućem dijelu izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„ Nalaže se tuženici ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, isplatiti tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], novčani iznos u visini 451,46 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog iznosa počevši od: 05. veljače 2008. na iznos 2,52 eur,

21. travnja 2008. na iznos 2,54 eur,

21. travnja 2008. na iznos 2,54 eur

12. svibnja 2008. na iznos 2,54 eur,

06. lipnja 2008. na iznos 2,53 eur,

21. srpnja 2008. na iznos 2,51 eur,

21. kolovoza 2008. na iznos 2,50 eur,

21. listopada 2008. na iznos 2,64 eur,

21. studenog 2008. na iznos 2,63 eur,

05. prosinca 2008. na iznos 2,63 eur,

22. prosinca 2008. na iznos 2,64 eur,

06. veljače 2009. na iznos 2,81 eur,

24. ožujka 2009. na iznos 2,73 eur,

26. ožujka 2009. na iznos 2,75 eur,

16. travnja 2009. na iznos 2,75 eur,

04. lipnja 2009. na iznos 18,16 eur,

07. srpnja 2009. na iznos 18,07 eur,

21. kolovoza 2009. na iznos 18,13 eur,

31. kolovoza 2009. na iznos 18,13 eur,

23. prosinca 2009. na iznos 18,22 eur,

23. prosinca 2009. na iznos 18,22 eur,

24. veljače 2010. na iznos 18,67 eur,

04. ožujka 2010. na iznos 18,67 eur,

06. travnja 2010. na iznos 19,06 eur,

21. svibnja 2010. na iznos 19,26 eur,

09. srpnja 2010. na iznos 20,23 eur,

26. srpnja 2010. na iznos 20,14 eur,

18. kolovoza 2010. na iznos 20,27 eur,

24. kolovoza 2010. na iznos 20,74 eur,

30. kolovoza 2010. na iznos 20,95 eur,

30. kolovoza 2010. na iznos 20,95 eur,

06. listopada 2010. na iznos od 20,52 eur,

06. studenog 2010. na iznos 20,35 eur,

08. prosinca 2010. na iznos 8,93 eur,

07. siječnja 2011. na iznos 9,27 eur,

04. veljače 2011. na iznos 9,06 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 9,03 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 9,03 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 9,03 eur,

05. svibnja 2011. na iznos 9,11 eur,

pa sve do namirenja tužitelja, za razdoblje od 01. veljače 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženici ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, isplatiti tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], novčani iznos u visini 8.990,57 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog iznosa počevši od: 02. svibnja 2005. na iznos od 0,20 eur,

07. rujna 2005. na iznos od 3,79 eur,

06. veljače 2009. na iznos 20,54 eur,

24. ožujka 2009. na iznos 7,88 eur,

26. ožujka 2009. na iznos 11,30 eur,

16. travnja 2009. na iznos 10,65 eur,

04. lipnja 2009. na iznos 7,00 eur,

07. srpnja 2009. na iznos 4,86 eur,

21. kolovoza 2009. na iznos 6,28 eur,

31. kolovoza 2009. na iznos 6,12 eur,

23. prosinca 2009. na iznos 8,67 eur,

23. prosinca 2009. na iznos 8,67 eur,

24. veljače 2010. na iznos 20,29 eur,

04. ožujka 2010. na iznos 20,62 eur,

06. travnja 2010. na iznos 30,59 eur,

21. svibnja 2010. na iznos 36,00 eur,

09. srpnja 2010. na iznos 61,40 eur,

26. srpnja 2010. na iznos 58,94 eur,

18. kolovoza 2010. na iznos 62,30 eur,

24. kolovoza 2010. na iznos 74,72 eur,

30. kolovoza 2010. na iznos 80,37 eur,

30. kolovoza 2010. na iznos 80,36 eur,

06. listopada 2010. na iznos 68,91 eur,

06. studenog 2010. na iznos 64,50 eur,

08. prosinca 2010. na iznos 86,64 eur,

07. siječnja 2011. na iznos 107,56 eur,

04. veljače 2011. na iznos 94,86 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 92,76 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 92,76 eur,

02. svibnja 2011. na iznos 92,76 eur,

05. svibnja 2011. na iznos 97,76 eur,

13. srpnja 2011. na iznos 158,30 eur,

09. rujna 2011. na iznos 138,08 eur,

10. listopada 2011. na iznos 126,58 eur,

04. studenog 2011. na iznos 138,49 eur,

21. studenog 2011. na iznos 127,37 eur,

21. studenog 2011. na iznos 127,37 eur,

05. prosinca 2011. na iznos 128,41 eur,

05. siječnja 2012. na iznos 140,78 eur,

06. veljače 2012. na iznos 150,19 eur,

05. ožujka 2012. na iznos 149,22 eur,

04. travnja 2012. na iznos 143,90 eur,

04. svibnja 2012. na iznos 146,26 eur,

04. lipnja 2012. na iznos 150,05 eur,

05. srpnja 2012. na iznos 145,28 eur,

06. kolovoza 2012. na iznos 147,39 eur,

05. rujna 2012. na iznos od 142,62 eur,

04. listopada 2012. na iznos 138,77 eur,

06. studenog 2012. na iznos 145,29 eur,

04. prosinca 2012. na iznos 144,27 eur,

04. siječnja 2013. na iznos 146,87 eur,

05. veljače 2013. na iznos 136,57 eur,

05. ožujka 2013. na iznos 140,98 eur,

04. travnja 2013. na iznos 145,70 eur,

06. svibnja 2013. na iznos 139,52 eur,

04. lipnja 2013. na iznos 126,39 eur,

03. srpnja 2013. na iznos 123,94 eur,

02. kolovoza 2013. na iznos 130,26 eur,

04. rujna 2013. na iznos 135,37 eur,

03. listopada 2013. na iznos 143,20 eur,

04. studenog 2013. na iznos 138,88 eur,

03. prosinca 2013. na iznos 141,25 eur,

07. siječnja 2014. na iznos 141,82 eur,

04. veljače 2014. na iznos 147,17 eur,

04. ožujka 2014. na iznos 152,63 eur,

03. travnja 2014. na iznos 148,47 eur,

06. svibnja 2014. na iznos 145,32 eur,

04. lipnja 2014. na iznos 141,20 eur,

02. srpnja 2014. na iznos 145,05 eur,

01. kolovoza 2014. na iznos 148,88 eur,

02. rujna 2014. na iznos 152,76 eur,

02. listopada 2014. na iznos 153,97 eur,

04. studenog 2014. na iznos 156,45 eur,

02. prosinca 2014. na iznos 159,20 eur,

07. siječnja 2015. na iznos 158,68 eur,

03. veljače 2015. na iznos 160,17 eur,

03. ožujka 2015. na iznos 160,17 eur,

02. travnja 2015. na iznos 160,17 eur,

04. svibnja 2015. na iznos 160,17 eur,

02. lipnja 2015. na iznos 160,17 eur,

02. srpnja 2015. na iznos 160,17 eur,

03. kolovoza 2015. na iznos 160,17 eur,

02. rujna 2015. na iznos 160,17 eur,

pa sve do namirenja tužitelja, za razdoblje od 01. svibnja 2005. do 31. prosinca 2007. teku po stopi od 15 % godišnje, zatim od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženici ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, isplatiti tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], novčani iznos u visini 1.855,31 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana 05. veljače 2016. godine pa sve do namirenja tužitelja, za vrijeme do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 4.748,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana,“.

III. Svaka stranka snosi svoje trošak postupka.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se zahtjev za eventualnim izuzećem sudaca, članova vijeća kao nedopušten.

II. Ukida se točka III izreke presude bez vraćanja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] od 01. ožujka 2005. sklopljenog između RG kao korisnika kredita i FG kao sudužnika, s jedne strane i tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, kao davatelja kredita, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Željku Krajini iz [adresa], pod posl.br. OU- 368/05 dana 15. ožujka 2005., u dijelu kojem je određena promjenjivost kamatne stope u skladu sa važećim odlukama banke sadržana u točci 8. Ugovora o kreditu.

U točki II utvrđuje se ništetnom odredba tog ugovora u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadržan u točkama 2. i 7. Ugovora o kreditu. utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7 st. 3 u dijelu kojim je ugovoren povrat obveza iz ugovora tužitelja da obračunat po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 30.11.2006. dok se u točki III utvrđuje da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu 2.731,65 eura, zajedno sa zateznim kamatama. U točki IV Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju novčani iznos u visini 451,46 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate a u točki V nalaže se isplatiti tužitelju novčani iznos u visini 8.990,57 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

U točki VI nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od novčani iznos u visini 1.855,31 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate..

U točki VII odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati zakonske zatezne kamate na iznose navedene u točkama IV i V od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

U točki VIII Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu 4.748,00 eura sa zakonskim zateznim kamatamadok se u preostalom dijelu iznad dosuđenogiznosa zahtje tužitelja za naknadom parničnog troška odbija .U točki IX Odbija zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi parnični trošak.

2. Citiranu presudu u točkama I,II,III,IV,V,VI,VIII u dosuđujućem dijelu i točki XI žalbom pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Prije upuštanja u ocjenu zakonitost prvostupanjske odluke žalitelju valja odgovoriti da je odredbom sadržanom u čl. 73. ZPP-a propisano da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluju u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti dok prema stavku 2. istog članka točke 1. nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Stavkom 3. te odredbe propisano je da će zahtjeve iz stavka 2. tog članka odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

5. Kako žalitelj traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom žalbenom postupku uopćeno, na temelju hipotetskih situacija i uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, to takav zahtjev u smislu naprijed citiranih odredbi, nije dopušten pa je stoga takav zahtjev valjalo na temelju članka 73. stavka 3. ZPP rješenjem odbaciti (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

6. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbama upiru stranke budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka pobijane presude jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

7. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7.1. Međutim iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio dio odluke iz toč. II izreke prvostupanjske presude, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03).

7.2. Također je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO).

7.3. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su prednica tužitelja RG kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 1. ožujka 2005., sklopili Ugovor o [broj kredita] (u nastavku: Ugovor o kreditu), stambeni kredit te da je predmetnim ugovorom da je istoj odobren kredit u iznosu 125.371,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF kreditora važećim na dan puštanja kredita u tečaj (točke 2. i 6. Ugovora o kreditu) s rokom otplate 27 godina (324 mjeseci) od prijenosa kredita u otplatu. Isti Ugovor o kreditu da je sklopio i tužitelj OG kao sudužnik. Točkom 8. Ugovora o kreditu da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,490% godišnje, promjenljiva u skladu sa Odlukom tuženice kao kreditora. Točkama 2. i 7. Ugovora o kreditu da je ugovorena valutna klauzula kojom se korisnik kredita obvezao na povrat novčanih obveza iz Ugovora o kreditu (glavnica, anuiteti, redovne kamate, troškove) u valuti CHF (švicarski franak) po srednjem tečaju za CHF kreditora na dan odobrenja žiro-računa banke. sklopili ugovor o kreditu kojim je ugovorom tuženik tužitelju odobrio kredit u visini 99.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući tužitelju valutnu klauzulu (čl. 7 st.3 Ugovora) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak.

8. Između stranaka nadalje nije sporno da je po predmetnom ugovoru sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu ZID ZPK/15 ) sklopljena konverzija tog ugovora 4.2.2016.

9. Između stranaka je sporno da li su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništetne te da li je provednom konverzijom korisnik kredita u cijelosti obeštećen .

10. Nedvojbeno je sud temeljem čl. 502 c ZPP-a u ovakvom sporu vezan za utvrđenja u parnici u kolektivnom sporu vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12, između Saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlaštenog tužitelja i osam banaka kao tuženika, a između ostalih i ovdje tuženika pa predmetni Ugovor o kreditu od 1. ožujka 2005 . god., može opstati bez spornih ništetnih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak prema čl. 324 st. 1 ZOO-a što čini osnovanom odluku suda prvog stupnja u dijelu u kojem utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi (točka i i II izreke prvostupanjske presude ) ali je ostalo ispitati dio odluke kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtejva za isplatom preplaćenih iznos s osnova ništetne valutne klauzule a s obzirom na provedeno konverziju tj. Sklapanje dodatka ugovora o kreditu sukladno odredbama ZID ZPK.

11. I prema odluci Vrhovnog suda RH Rev-637/2019 a napose prema odluci Rev- 586/2019 ZID ZPK je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja. Konačno, isti propis bio je i predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali ga je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

12. Po ocjeni ovog žalbenog suda u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

13. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom tog dodatka .

14. U odnosu na odluke iz toč. IV,V i VI izreke presude suda prvog stupnja kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose navedene u tim točkama s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako je ista u suprotnosti s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je sklopljen Aneks ugovora o kreditu i prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 7.1.2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužitelj ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica.

14.1. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP valjalo primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti odluku iz toč. II izreke presude suda prvog stupnja i odbiti kao neosnovan zahtjev za isplatu, kao u izreci ove presude.

15. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 4. 2. 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 4. 2. 2016 za tužitelja . Oni iznosi koje je prednica tužitelja u anuitetima otplatila a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u njenu imovinu tako da se njima podmiruju obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.

16. Tužitelj koji je stupio u prasni položaj svoje prednice koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

16.1. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., stranke su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 30. 11. 2006. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje su plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu , radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni korisniku kredita i da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 1. ožujka 2005 jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 4. 2. 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

16.2. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 7. 1. 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

16.3. Obzirom da učinak Dodatka ugovora o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, izvršeno je uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom .Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom iz čl. 6. i 7. Dodatka ugovoru o kreditu od 20 1. 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Dodatka.

16.4. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu od 4. 2. 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf iz osnovnog Ugovora o kreditu od 1. ožujka 2005. zamijenjeni su odredbama Dodataka tom ugovoru s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj kao u stavku II izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

17. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

18. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak ugovoru o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

19. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak.

20. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

21. Stoga je u odnosu na odluku iz dijela stavka IV-VI prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, presude primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP. dok je u točkama I i II pobijana presuda potvrđena temeljem čl. 368 st.1 ZPP-a.

22. U odnosu na pobijanu točku III izreke kojom je utvrđeno da nije osnovana tražbina tuženika spram tužitelja, valja reći da obzirom zbog preinake prvostupanjske odluke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu, više nema novčane tražbine u odnosu na koju je tuženik postavio prigovor prijeboja, to je u odnosu na taj dio pobijane odluke odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja jer je u konkretnim okolnostima prigovor prijeboja postao procesnopravno irelevantan te je takvu odluku valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a.

23. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u točki VIII izreke prvostupanjske presude kojom je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi parnični trošak preinačena je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelju na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević