Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1248/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BMD d.o.o. iz Sesveta, Dobrodolska 13a, OIB 79273112873, kao upravitelja stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 83, protiv tužene GU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Vukušiću, odvjetniku iz Zagreba, Domagojeva 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 104/2022-20 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 104/2022-20 od 4. siječnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ignaca Vugera poslovni broj UPP/OS-Ovrv-171/2021 od 15. ožujka 2022., kojim je naloženo tada ovršenici namiriti tada ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 19.046,85 kn / 2.527,95 € zajedno s troškovima postupka u iznosu od 1.187,50 kn / 157,61 €, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.020,24 kn / 533,58 € (stavak II izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu, tužena se protivi žalbenim navodima tužitelja, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, u smislu odredbe čl. 58 st. 2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu OZ), pri čemu je predmet postupka potraživanje tužitelja po osnovu dospjelog duga za neplaćene račune za zajedničku pričuvu.
6. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku, kao i da iznos visine pričuve koju bi trebala plaćati tužena nije određen, slijedom čega je ukinuo naprijed navedeno rješenje o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev.
7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.
8. Naime, nije sporno da je tužena vlasnica poslovnog prostora u stambenoj zgradi na [adresa], u [adresa], kao niti da je tužitelj upravitelj navedene zgrade.
9. Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim između Suvlasnika stambene zgrade [adresa], od 2. rujna 2013., u čl. 6 je ugovoreno da se površina pojedinog stana stavi u odnos sveukupne površine stanova u stambenoj zgradi korigiran za koeficijente korekcije kako slijedi i to za stambeni prostor koeficijent 1,00, a poslovni prostor koeficijent 1,25.
10. S time u vezi je prvostupanjski sud utvrdio da se, u konkretnom slučaju, radi o zgradi koja nije etažirana, slijedom čega je pravilno primijenio odredbu čl. 381 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV), kada je zaključio da tužitelj nije ovlašten pričuvu uvećati za korekcijski faktor u situaciji kada zgrada nije etažirana, pri čemu pravilno ukazuje da takvo stajalište proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 68/2006 od 18. lipnja 2008..
11. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud i zaključio da to, u konkretnom slučaju, znači da je tužena u obvezi plaćati zajedničku pričuvu za poslovni prostor uz primjenu istog korekcijskog koeficijenta kao i vlasnici stanova tj. u skladu s čl. 381 ZV.
12. Međutim, nastavno prvostupanjski sud zaključuje da kako kriteriji za obračun visine suvlasničkog udjela za plaćanje pričuve nisu ugovoreni ostalim odredbama Međuvlasničkog ugovora, to da iznos visine pričuve koju bi trebala plaćati tužena nije određen.
13. Navedeni zaključak je nerazumljiv. Naime, u Međuvlasničkom ugovoru je utvrđena površina svih prostora u zgradi, dok je I. Aneksom Međuvlasničkog ugovora od 10. srpnja 2018. ugovorena mjesečna pričuva u iznosu od 1,74 kn/m2 odnosno 0,23 €/m2 i 25,00 kn/ 3,32 € po stambenoj jedinici za troškove čišćenja.
14. Stoga je nejasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da kriteriji za obračun visine suvlasničkog udjela za plaćanje pričuve nisu ugovoreni odredbama Međuvasničkog ugovora, a posljedično da visina pričuve koju bi trebala plaćati tužena nije određena, ako za svoj poslovni prostor tužena treba plaćati iznos pričuve kao i svi ostali vlasnici stanova, "uz primjenu istog korekcijskog koeficijenta kao i vlasnici stanova", odnosno isprano - bez korekcijskog faktora, uz koeficijent 1,00.
15. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno navodi da se, sukladno odredbi čl. 380 st. 1 ZV, zajednička pričuva treba plaćati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, odnosno na račun zgrade, međutim, da kako je tužitelj tužbom tražio da se utuženo potraživanje po osnovu pričuve uplati na njegov račun, to da nije aktivno legitimiran u ovom postupku.
16. Takav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.
17. Naime, valja reći da je temeljem čl. 378 st. 5 ZV upravitelj zgrade imenovan ugovorom, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. i U- III-1656/04 od 10. listopada 2006, objavljenim u "Narodnim novinama" broj 87/06 i 127/06).
18. Pritom činjenica da je upravitelj zatražio plaćanje utuženog potraživanja na svoj račun, umjesto na račun zgrade (iako on u žalbi ističe da se ne radi o njegovom računu, već o računu koji je upravitelj otvorio u ime i za račun suvlasnika zgrade), ne mijenja njegovu aktivnu legitimaciju u ovom postupku.
19. Kako zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao odlučne činjenice u ovom predmetu (prvenstveno visinu tužbenog zahtjeva), u konkretnom je slučaju ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, koju tužitelj ističe u žalbi, obzirom da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 369 st. 1 ZPP, valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, kao u izreci pod I.
20. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti navedene nedostatke u naprijed izloženom smislu, kao i razmotriti i raspraviti ostale žalbene navode tužitelja, pa će tek tada moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.
21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166 st. 3 ZPP.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
