Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3058/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja FILIP M d.o.o. Kutina, Lavoslava Ružičke 11, OIB 70708374088, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Cetinja odvjetnik iz Zagreba protiv tužene UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-16/2024-42 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-16/2024-42 od 19. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mire Malačić broj Ovrv-170/20. od 19. veljače 2020. kojim je naloženo tuženoj UB da tužitelju FILIP M d.o.o. [adresa] isplati iznos od 1.765,21 eur uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 172,53 eura od 8. prosinca 2017.,

- na iznos od 796,34 eura od 29. prosinca 2017. i

- na iznos od 796,34 eura od 8. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.769,30 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 16. travnja 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), i to niti one koje tužena ističe u žalbi niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpun i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo. Zbog toga nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze, pored onih koji su provedeni.

6. Prijedlogom za ovrhu od 19. veljače 2020. tužitelj je predložio da mu tužena isplati iznos od 13.300,00 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedinačne račune od njihovog dospijeća do isplate uz nadoknadu troškova postupka. Predložena ovrha određena je rješenjem javnog bilježnika broj Ovrv-170/2020 od 19. veljače 2020., a na koje je ovršenica, u zakonom propisanom roku, izjavila prigovor pa je isto stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru ovršenica navodi da je od 1. kolovoza 1994. surađivala s tužiteljem, da je tijekom cijelog vremena koliko je mogla uredno izvršavala svoje obveze, da osporava visinu tražbine budući da je fotokopirni aparat koji ima u najmu star više od 20 godina, da održavanje tog aparata ne može biti veće od njegove vrijednosti, da je s vremena na vrijeme tražila od tužitelja dosipavanje tonera ili servisiranje radi toga što je aparat pri printanju gužvao papir, da tužitelj nije obavljao servis koji bi uključivao izmjenu bubnja, čišćenje grijača, vodilica, razvijača itd. Dalje tijekom postupka navodi da je bila u poslovnom odnosu s tužiteljem, ali ne u onakvom kako ga tužitelj opisuje, da je u periodu od 2017. do 2019. imala jedno računalo s Windovsima iz 2007. u kojem je imala i fiskalnu blagajnu, da tužitelj nikada nije obavljao posao preseljenja informatičke opreme i ostale poslove navedene u otpremnicama od 7. studenoga 2017. i 28. Prosinca 2017. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

7. Pravilno je sud prvog stupnja odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužene kao parnične stranke jer nije pristupila na ročište na kojem se izvodio ovaj dokaz, a izostanak nije uvjerljivo opravdala odnosno nije dostavila dokaz da upravo u vrijeme održavanja rasprave ima neodgodivu obvezu.

Da je tužena iz opravdanog razloga bila onemogućena pristupiti na raspravu nije bilo moguće utvrditi niti iz dostavljene generirane poruke s obzirom da ista sadrži samo obavijest o novim poslovima koji bi mogli interesirati tuženu bez ikakvog vremenskog termina koje bi bilo podudarno s vremenom održavanja rasprave.

Posebno treba istaknuti da konkretan dokaz o opravdnosti izostanka s ročišta na kojemu je trebala biti saslušana tužena ne dostavlja niti uz žalbu što jasno ukazuje na to da opravdan razlog nije niti imala već da su njene radnje u ovom sporu usmjerene isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Nadalje, sud prvog stupnja nije bio dužan provesti vještačenje po vještacima elektrotehničke, financijsko knjigovodstvene i grafološke struke jer su se sve pravno relevantne činjenice utvrdile temeljem provedenog dokaznog postupka i sud prvog stupnja pravilno nije proveo dokaze koji nemaju svrhu odnosno nisu nužni. Dodatno treba istaknuti da sama tužena tijekom postupka prijedloge za provođenje tih dokaza nije niti stavila već tužitelj koji je svoje tvrdnje odnosno pravno relevantne činjenice dokazao provedenim dokazima pa inzistiranje u žalbi da se provedu ti dokazi pojačava dojam namjere tužene da odugovlači postupak, a pri tome izbjegne obvezu predujmljivanja visokih troškova vještačenja.

9. Tužitelj je s druge strane dokazao svoje tvrdnje temeljem provedenih dokaza tako da činjenično stanje nije niti nepravilno niti nepotpuno utvrđeno.

10. Sud prvog stupnja pravilno je temeljem provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj s tuženom 2013. ili 2014. sklopio usmeni ugovor o održavanju uredske informatičke opreme, korištenju programa fiskalizacije i najmu fotokopirnog uređaja odnosno printera, da je nakon sklapanja ugovora tuženoj predao fotokopirni uređaj odnosno printer na korištenje, da je svoje ugovorne obveze izvršavao do konca 2019., da je tuženoj ispostavio dva računa za 2017. na iznose od po 6.000,00 kuna, da je za održavanje računalnog sustava i najam fotokopirnog uređaja izdao račun i za 2018., da su računi djelomično plaćeni, da je fotokopirni aparat tijekom najma radio, da je redovno mijenjao tonere, radio servise, a što je sve ulazilo u cijenu najma, da je fotokopirni aparat i sada kod tužene i da se računi odnose i na preseljenje opreme i ponovnu instalaciju uređaja na novoj adresi budući je tužena dva puta mijenjala lokaciju ureda.

11. Suprotno od svega prethodno navedenog utvrđenja tužena nije dokazala.

12. Iz računa broj 229/99/1 od 30. studenoga 2017. Proizlazi da se isti odnosi na održavanje računalnog sustava/preseljenje informatičke opreme, podešavanje mreže, ADSL, telefonskih linija, umrežavanje računala, da glasi na iznos od 4.800,00 kuna s PDV-om od 1.200,00 kuna i rokom dospijeća 7. prosinca 2017.

Iz radnog naloga od 7. studenoga 2017. proizlazi da je naručitelj odvjetnik UB, da se usluga odnosi na preseljenje informatičke opreme, podešavanje ADSL mreže, telefonskih linija i umrežavanja računala s cijenom od 4.800,00 kuna, da je isti potpisan od strane servisera i naručitelja.

Iz računa broj 260/99/1 od 28. prosinca 2017. proizlazida se isti odnosi na održavanje programskog paketa odvjetništvo i operativnih sustava za 2017., da glasi na iznos od ukupno 6.000,00 kuna i da dospijeva 28. prosinca 2017.

Iz radnog naloga od 28. prosinca 2017. proizlazi da se odnosi na održavanje programskog paketa odvjetništvo i operativni sustava za 2018., da je cijena usluge 4.800,00 kuna te da je potpisan od strane tužitelja kao servisera i tužene kao naručitelja odnosno korisnika.

Iz računa broj 275/99/1 proizlai da se odnosi na održavanje računalnog sustava i najam fotokopirnog uređaja za 2018., da je izdan na iznos od ukupno 6.000,00 kuna s rokom dospijeća 7. siječnja 2019.

Iz otpremnice broj 99-000275 od 31. prosinca 2018. proizlazi da se odnosi na održavanje računalnog sustava i najam fotokopirnog uređaja za 2018., da glasi na iznos od 4.800,00 kuna i da je potpisana od strane tužitelja i tužene.

Iz izvadka po transakcijskom računu tužitelja proizlazi da je tužena vršila plaćanje u korist računa tužitelja, a uplate se odnose na plaćanje dijela računa.

13. S obzirom da se navodi zakonskog zastupnika tužitelja i dostavljena dokumentacija (među kojom su i radni nalozi potpisani od strane tužene) međusobno dopunjuju pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije imao razloga posumnjati u istinitost navoda tužitelja slijedom čega pravilno utvrđuje da je s tuženom sklopljen usmeni ugovor o djelu, a kojim se tužitelj obvezao da će tuženoj obavljati uslugu održavanja računalnog sustava, preseljenja informatičke opreme, održavanja programskog paketa odvjetništva i održavanje računalnog sustava za 2017. i 2018. te ugovor o najmu fotokopirnog uređaja za 2018. kojim se tužitelj obvezao tuženoj predati fotokopirni uređaj na uporabu.

14. Da je postojao određeni poslovni odnos potvrđuje i tužena kao i činjenicu da je od tužitelja dobila fotokopirni uređaj u najam s tim da tužena iznosi primjedbe na rad i održavanje uređaja.

15. Među parničnim strankama nije sporno da tužena ispostavljene račune nije platila djelomično odnosno u cijelosti s tim da tužena osporava njihovu visinu.

16. Primjenom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) pravilno je sud prvog stupnja održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

17. Tužitelj se obvezao obaviti određene poslove za tuženu, a tužena je prihvatila izvršenje poslova odnosno te poslove je naručila.

Tužena je i u prigovoru na rješenje o ovrsi potvrdila da je surađivala s tužiteljem te izvršavala svoje obveze u mjeri u kojoj je to mogla s tim da u prigovoru nije niti osporavala opisni dio računa tj. dio računa koji se odnosi na izvršene poslove (račune je osporila samo u dijelu koji se odnosi na fotokopirni uređaj).

18. Tužena nije osporavala da je potpisala radne naloge odnosno otpremnice, ali je izrazila sumnju u ispravnost popunjenog naloga i postavila pitanje tko ga je i kada popunjavao.

No, tužena je potpisala naloge tužena te na njih stavila i pečat odvjetnika.

19. Nadalje, člankom 550. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj tuženoj dao u najam fotokopirni apparat, ali je sporna obveza tužene da plati najam za 2018.

Kao razlog radi kojeg tužena smatra da najam nije dužna platiti navodi to da tužitelj nije servisirao uređaj kako je to naveo tijekom postupka te da se održavanje uređaja svodilo na zamjenu (dosipanje) tonera i povremeno otklanjanje drugih nedostataka kao što je gužvanje papira.

20. Člankom 553. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima pripisano je da najmodavac dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je stvar predana u stanju neprikladnom za ugovorenu uporabu ili u stanju koje bi uporabu znatno ograničavalo, najmoprimac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje najamnine.

21. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u fotokopirnom aparatu koji je dao u najam tuženoj mijenjao tonere, a tužena navodi i to da ga je s vremena na vrijeme zvala kada su se pojavile poteškoće u radu kao što je gužvanje papira.

22. S obzirom na navedeno pravilno sud prvog stupnja zaključuje da već sama činjenica da je tužitelj, i prema navodu tužene, mijenjao tonere (dosipao kako navodi tužena), pokazuje da je fotokopirni aparat bio u upotrebi odnosno da su se toneri trošili uslijed upotrebe te da je bila s vremena na vrijeme potrebna njihova zamjena.

23. Kako je tužena je navela i da je pozivala tužitelja kada bi se pojavili problemi u radu, to je očito da je tužitelj te nedostatke i otklanjao budući je tužena koristila fotokopirni aparat nekoliko godina, dok tužena nije dokazala da je tijekom perioda korištenja tražila bilo raskid ugovora o najmu bilo sniženje najamnine s tim da bi ovo pravo mogla ostvariti samo u slučaju nedostataka koji bi znatno ograničavali uporabu.

24. Da je tužena priznavala račune odnosno da nije tražila sniženje najamnine kao ni raskid ugovora dokazuje i njena prepiska s tužiteljemu kojem koncem 2019. još uvijek uvjerava tužitelja da će platiti dugovanje, a tužena je navela da je povremeno plaćala tužiteljevu uslugu i to onako kako je mogla (tužena je tako navela i u prigovoru na rješenje o ovrsi).

25. Kako je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o najmu tako što je fotokopirni aparat predao tuženoj i tijekom najma ga održavao u upotrebljivom stanju, ali da tužena nije ispunila svoju obvezu te platila najamninu za aparat koji je koristila, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužena dužna platiti sve sporne račune. Pri tome je pravno neodlučno što je tuženoj obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva još 2014.

26. U odnosu na žalbene navode tužene treba dodati da je tužena izuzeće raspravne sutkinje suda prvog stupnja zatražila nakon zaključenja glavne rasprave pa je pravilno sud prvog stupnja taj zahtjev odbacio.

No, isto tako treba dodati da okolnost da sud prvog stupnja nije odgodio ročište po prijedlogu tužene ne dovodi u sumnju neovisnost i nepristranost raspravne sutkinje. Osim toga što je riječ o odluci o upravljanju postupkom na koju sud prvog stupnja ima sukladno ZPP-u te je sud dužan onemogućiti odugovlačenje postupka, tužena nije niti dokazala postojanje opravdanog razloga za odgodu ročišta.

Posebno treba dodati i to da je sud prvog stupnja prethodno već udovoljavao ovakvim prijedlozima tužene, a tužena je odmah nakon što joj prvi put nije udovoljeno njenom prijedlogu za odgodu ročišta zatražila izuzeće sutkinje očito nezadovoljna odlukom suda, a ne zbog sumnje u objektivnost i nepristranost sutkinje. I zahtjev za izuzeće koji je predsjednica suda odbacila jer je o zahtjevu već odlučeno sukladan je čl. 73. ZPP-a. Naime, o tom zahjevu je odlučila predsjednica suda prvog stupnja rješenjem poslovni broj Su-222/2024-3 od 15. travnja 2024. (list 132 spisa). Zahtjev tužene da joj sud dostava zapisnik s ročišta nije utemeljen na ZPP-u jer sud prvog stupnja nema obvezu dostavljati zapisnike strankama koje nisu bile prisutne ročištima. Zbog toga niti navedeno ne predstavlja razlog za izuzeće suca.

27. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da o prigovoru prijeboja koji je tužena navela u prigovoru na rješenje o ovrsi nije potrebno odlučivati jer taj prigovor nije određen i jasno postavljen.

28. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda u cijelosti potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević