Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1244/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Vukoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-182/2020-37 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CROATIA osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn- 182/2020-37 od 14. siječnja 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 443,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju SD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 4.222,57 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.869,40 eura teku počev od 20. srpnja 2019., a na iznos od 2.353,17 eura počev od 13. ožujka 2025., sve do isplate, po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, da tužitelju SD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske štete zbog potrebne tuđe pomoći i njege isplati iznos od 684,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva na ime zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 2.353,17 eura u periodu počev od 20. srpnja 2019. do 12. ožujka 2025. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.675,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 163,85 eura kao neosnovanim.“

2. Protiv točaka I., II., i IV. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tuženik ističe kako je do nastanka štete došlo isključivo radi krajnje nepažnje tužitelja prilikom obavljanja radnog zadatka. Naime, tuženik ističe kako je tužitelj od svoga poslovođe dobio radni zadatak obrade trupaca i to uporabom sjekire, ali je po vlastitom nahođenju odstupio od radnog naloga te je isti radni zadatak počeo obavljati uporabom motorne pile, unatoč tome što on (tužitelj) nije bio osposobljen za rad s motornom pilom. Slijedom navedenog, tužitelj je vlastitom nepažnjom doveo do nastanka štetnog događaja, budući da je postupio suprotno radnom nalogu svoga poslovođe, radi čega je poslodavac tužitelja oslobođen od odgovornosti za predmetni štetni događaj. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno odbio dokazni prijedlog pribave dokumentacije Inspektorata zaštite na radu. Kako se navedena dokumentacija nije pribavila, nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Mirku Mršiću je manjkav i nelogičan, budući da se nalaz temelji na iskazima tužitelja i svjedoka, koji iskazi su dani s višegodišnjim vremenskim odmakom, dok je dokumentacija Inspektorata zaštite na radu objektivniji i vjerodostojniji izvor podataka za utvrđenje okolnosti jesu li poštivane mjere zaštite na radu. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio iz iskaza JD da nije postojao adekvatni nadzor radnika u vrijeme štetnog događaja, već je isti iskazao samo da je takav nadzor poboljšan nakon štetnog događaja, što ne znači da organizacija rada nije i prije bila na zadovoljavajućoj razini. Naposljetku, čak i da je tuženik odgovoran za štetan događaj, postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, budući da je odlučio rukovati motornom pilom, znajući da nije osposobljen za rad s takvim sredstvom. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 443,33 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 375,00 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 68,33 EUR.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Nadalje, tuženik neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbio njegov dokazni prijedlog za dostavu i uvid u dokumentaciju Inspektorata za rad, koji je obavio nadzor povodom predmetnog štetnog događaja. Naime, navedeni dokazni prijedlog je nesporno predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, što je u suprotnosti sa čl. 299. st. 2. ZPP-a.

7.1. Naime, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prema ocjeni ovog drugog stupnja, tuženik je mogao predložiti uvid u dokumentaciju Inspektorata za rad i prije zaključenja prethodnog postupka, budući da je morao znati da je provedena inspekcija zaštite na radu povodom štetnog događaja. Drugim riječima, ne može se reći da navedeni dokazni prijedlog nije mogao biti iznesen i u ranijoj fazi postupka, budući da je tuženik morao biti upoznat s činjenicom provedene inspekcije zaštite na radu te postoji krivnja tuženika što taj dokazni prijedlog nije pravodobno predložen.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 12. ožujka 2025. (list 67-68 spisa), za isplatu iznosa od 4.906,57 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, od čega se iznos od 4.222,57 EUR odnosi na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja, a iznos od 684,00 EUR se odnosi na naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

8.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tome da mu je pretrpljena šteta prouzrokovana ozljedom na radu, koja ozljeda se dogodila dana 23. ožujka 2019. kada je tužitelj, koristeći motornu pilu, odstranjivao trulež na drvenom trupcu, postupajući po nalogu svoga poslodavca. Prilikom obavljanja radnog zadatka, motorna pila je odskočila od drvenog trupca te je došlo do kontakta motorne pile i potkoljenice tužitelja, uslijed čega je došlo do ozljeđivanja tužitelja.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja, u pogledu glavne stvari, u cijelosti osnovan. Što se tiče zatezne kamate, kao sporednog potraživanja, prvostupanjski sud je djelomično usvojio, a djelomično odbio zahtjev tužitelja.

9. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka tuženik nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju, budući da društvo Slavonija DI d.o.o., gdje je tužitelj bio zaposlen, ima sa tuženikom zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu za slučaj ozljede na radu.

10. Nije sporan niti nastanak štetnog događaja, tj. nije sporno da se tužitelj ozlijedio prilikom rukovanja motornom pilom, i to na radnom mjestu. Također tuženik nije osporavao niti visinu štete koja je tužitelju nastala prilikom i nakon ozljeđivanja.

11. Međutim, sporna je odgovornost poslodavca, a samim time i tuženika (kao osiguravatelja poslodavca) za predmetni štetni događaj. Naime, tuženik, u tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, ističe kako je odgovornost poslodavca isključena ili barem umanjena, budući da je tužitelj postupio suprotno uputi svoga poslovođe i uzeo motornu pilu umjesto sjekire, što predstavlja krajnju nepažnju tužitelja.

12. Prvostupanjski sud je, u provedenom dokaznom postupku, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca [trgovačko društvo], obavljajući poslove pomoćnog radnika

- da je tužitelj, dana 23. ožujka 2019., postupajući po nalogu poslovođe, raspoređen na poslove obrade drvenih trupaca s motornom pilom

- da je, prilikom obrade drvenih trupaca, motorna pila odskočila od drvenog trupca, uslijed čega je došlo do kontakta motorne pile i lijeve potkoljenice tužitelja

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeću ozljedu: duboku ranu razderotine lijeve potkoljenice sa oštećenjem mišića

- da je tužitelju navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%

- da se smanjenje životne aktivnosti očituje u: bolnom zatezanju u lijevoj potkoljenici prilikom čučnja, prilikom hoda po neravnom terenu i stepeništu, prilikom propinjanja na prste i pete; nemogućnosti trčanja bez šepanja, osjećaju tegobe u lijevoj potkoljenici prilikom vožnje bicikla; osjećaju boli u mišićima lijeve potkoljenice i nožnom zglobu nakon napora; smanjenoj funkciji podizanja lijevog stopala za 20% u odnosu na desno stopalo i slično

- da je predmetna ozljeda ostavila trajno vidljiv ožiljak na lijevoj potkoljenici, što predstavlja naruženje lakog stupnja, povremeno vidljivo trećima (sezonski, ljeti)

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 228 sati, tj. 4 sata dnevno kroz 6 tjedana, zatim 2 sata dnevno kroz mjesec dana

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, kojeg ovaj sud drugog stupnja prihvaća u potpunosti, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tuženik, kao osiguratelj poslodavca tužitelja, dužan nadoknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeđivanja na radnom mjestu.

14. Tuženik smatra da je predmetni štetni događaj posljedica krajnje nepažnje radnika, tj. tužitelja, ističući da je tužitelj samoinicijativno odlučio koristiti motornu pilu kao sredstvo obrade drvenih trupaca, dok je poslovođa naložio tužitelju da koristi sjekiru kao sredstvo obrade.

14.1. Iz prijave o ozljedi na radu (list 4-5 spisa), koju je ispunio JD kao odgovorna osoba poslodavca, proizlazi kako je tužitelju zadan radni nalog obrade trupaca ručnom sjekirom, dok je tužitelj samovoljno uzeo motornu lančanu pilu.

14.2. Iz iskaza svjedoka MD (list 44 - 45 spisa), koji je bio zadužen za organizaciju procesa rada u vrijeme štetnog događaja (poslovođa), proizlazi kako je tužitelj bio raspoređen na poslove u okviru kojih mu je bio zadatak da s dizalicom, kojom je upravljao netko drugi, zakači drveni trupac i transportira ga na stroj koji dalje obrađuje drveni trupac. Svjedok ističe kako je to bio jedini radni zadatak tužitelja te poriče da je tužitelju dao radni nalog obrade drvenih trupaca.

14.3. Dakle, u provedenom dokaznom postupku postoji kontradiktornost između prijave o ozljedi na radu i iskaza poslovođe. Naime, s jedne strane se navodi da je tužitelj obavljao radove obrade drvenih trupaca protivno radnim uputama, koristeći motornu pilu umjesto naložene sjekire. S druge strane, poslovođa KD, koji je neposredno nadređeni tužitelju, iskazuje da tužitelju uopće nije bio izdan radni nalog za obavljanje radova obrade drvenih trupaca. Slijedom navedenog, navodi tuženika kojima ističe da je tužitelj postupao protivno nalogu poslovođe te da postoji krajnja nepažnja tužitelja su nedosljedni i nisu vjerodostojni, uzevši u obzir navedenu kontradiktornost.

15. S druge strane, tužitelj je uspješno dokazao da je postupao sukladno dobivenom radnom nalogu, tj. da je dobio radni zadatak obrade drvenih trupaca motornom pilom.

15.1. Naime, iz iskaza tužitelja (list 40 – 41 spisa) proizlazi da mu je prišao poslovođa koji ga je pitao zna li raditi s motornom pilom. Nakon što je tužitelj izjavio da zna raditi s motornom pilom, dobio je radni zadatak da motornom pilom od drvenog trupca odvoji dva ogranka koja su se nalazila na njemu i da odsječe dio truleži na jednom dijelu trupca.

15.2. Iz iskaza svjedoka GD (list 45 – 46 spisa) proizlazi da je viđao tužitelja na različitim poslovima. Svjedok ističe da s motornom pilom rukuju različiti radnici, čak i oni koji nisu osposobljeni za rad s njom, te da poslovođa nekada i vidi da motornom pilom rukuju radnici koji nisu za to osposobljeni.

15.3. Naposljetku, iz iskaza svjedoka ĆD (list 48 – 49 spisa) proizlazi kako je korištenje motorne pile jedino sredstvo s kojim se okrajci mogu odvojiti od drvenih trupaca, a ne i sjekirom. Svjedok ističe kako je poslovođa morao rasporediti tužitelja na poslove obrade drvenih trupaca. Ističe kako bi poslovođa prethodno provjerio tko zna rukovati motornom pilom i zatim organizirao proces rada.

15.4. Iz iskaza tužitelja i navedenih svjedoka proizlazi da su navodi tužitelja o načinu obavljanja rada i uporabi motorne pile u cijelosti životni i uvjerljivi. Tužitelj dosljedno tvrdi da mu je povjeren radni zadatak uz uporabu motorne pile, a takvu verziju potvrđuju i iskazi svjedoka GD i ĆD. Naime, svjedok ĆD navodi kako je motorna pila jedino prikladno sredstvo za odvajanje ogranaka od trupaca, čime se dovodi u pitanje logičnost tvrdnje tuženika da je tužitelj bio dužan koristiti sjekiru. Nadalje, iz iskaza svjedoka GD proizlazi da uporaba motorne pile nije iznimka, već uobičajena praksa kod poslodavca tužitelja, budući da njome rukuju različiti radnici, a čime je upoznat i poslovođa.

16. Slijedom svega navedenog, očito je da tužitelj nije postupao samovoljno niti u protivnosti sa ustaljenim načinom rada, već upravo sukladno zadanom radnom nalogu. Kao što je to zaključio i prvostupanjski sud, nije logično i životno da tužitelj samoinicijativno koristi motornu pilu kao sredstvo rada, bez da je prethodno dobio uputu poslodavca. U takvim okolnostima ne može se govoriti o krajnjoj nepažnji tužitelja, budući da je tužitelj postupao prema nalogu poslodavaca, a poslodavac je morao osigurati pravilnu organizaciju rada i provesti adekvatni nadzor radnog procesa.

17. Naime, sukladno čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018, dalje u tekstu: ZZR), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18. Dakle, poslodavac se može osloboditi odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti jedino: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Međutim, kao što je to već i navedeno ne može se ocijeniti da je u konkretnom slučaju postojala krajnja nepažnja tužitelja. Naime, tužitelj je postupao sukladno radnom nalogu poslodavca, koristeći sredstvo rada koje je uobičajeno i funkcionalno za predmetnu vrstu poslova. Time se isključuje mogućnost da bi tužitelj koristio očito neprikladno ili zabranjeno sredstvo rada. Nadalje, teret organizacije rada, tj. osiguravanje sigurnih uvjeta rada i provođenje učinkovitog nadzora je na poslodavcu. Kako tuženik nije dokazao da je tužitelju dao izričite upute o zabrani uporabe motorne pile niti da je takvu zabranu provodio i nadzirao, ne može se teret nedostataka u organizaciji rada prebacivati na tužitelja. U suprotnom, došlo bi do neprihvatljive situacije u kojoj bi radnik odgovarao za propuste poslodavca u području zaštite na radu. Premda tužitelj nije bio osposobljen za rad s motornom pilom, poslodavac tužitelja je taj koji mora osigurati da se radni zadaci daju kvalificiranim i stručno osposobljenim osobama, a tužiteljevo postupanje da prihvati radni zadatak koji ne spada u njegove redovne radne zadatke ne predstavlja krajnju nepažnju tužitelja, već propust poslodavca u organizaciji procesa rada.

20. Slijedom svega navedenog, ne postoje ekskulpacijski razlozi za isključenje ili umanjenje odgovornosti poslodavca iz čl. 25. st. 2. ZZR te je poslodavac tužitelja, točnije osiguratelj poslodavca tužitelja, dužan nadoknaditi cjelokupnu štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

21. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u utuženom iznosu od 4.222,57 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 10% te naruženje lakog stupnja, opravdavaju novčanu naknadu u dosuđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj trpi bolove u potkoljenici kod trčanja, dužeg stajanja, hoda uz stepenice i po neravnom terenu, pri stajanju na prstima, a također mu je i smanjena pokretljivost lijevog stopala. Sve navedeno predstavlja nepovoljan utjecaj na kvalitetu života tužitelja te opravdava da se pravična novčana naknada dosudi u iznosu od 4.222,57 EUR. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja.

23. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju, radi predmetnog štetnog događaja, bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 228 sati, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 684,00 EUR, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

24. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju, na ime cjelokupne štete (neimovinska šteta, tuđa pomoć i njega), iznos od 4.906,57 EUR, kako to proizlazi iz točaka I. i II. prvostupanjske presude.

25. S obzirom na to da tužitelj nije uspio samo dijelom zatezne kamate, koja predstavlja sporedno potraživanje i neznatni dio tužbenog zahtjeva, odluka o trošku parničnog postupka, sadržana u točki IV. prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredaba čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić