Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1030/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik iz odvjetničkog društva Krešimir Škarica i partneri d.o.o., Zagreb, Petrova 120/I, protiv tužene Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3364/2020-52 od 8. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3364/2020-52 od 8. prosinca 2025. i sudi:

1. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranju d.d., isplatiti tužitelju EG iznos od 19.130,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.125,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 31. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili uvećanjem granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Croatia osiguranju d.d. naknaditi tužitelju EG žalbeni trošak u iznosu od 781,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:

-s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 15.900,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.10.2020., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate,

-s osnova imovinske štete iznos od 3.230 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.10.2020., pa do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022 određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30. prosinca 2023. godien po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europka središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavija prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 eura uz pripadajući PDV te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 350,00 eura.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Međutim, žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nesreće od 25. srpnja 2015.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi između stranaka nije bila sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženice, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženice, već je bilo sporno je li nastupila zastara potraživanja tužitelja, visina potraživanja i tijek zateznih kamata na istu.

8. Na sporne okolnosti (osnov i visinu tužbenog zahtjeva te osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja), sud prvog stupnja je izvršio uvid u presliku pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-9/16 od 11. svibnja 2016., u ispis iz provjere osiguranja, u medicinsku dokumentaciju tužitelja, u odštetni zahtjev, u podatke o prometnoj nezgodi, u ispis iz baze podataka tuženika, u dopis MUP PU Šibensko - Kninska od 6. travnja 2022., u zdravstveni karton tužitelja te je izvedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Božidaru Šebečiću i Davorki Paladino.

9. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka Božidara Šebečića i Davorke Paladino sačinjenog po uvidu u medicinsku dokumentaciju tužitelja, nakon razgovora i pregleda tužitelja (kojem nalazu i mišljenju nije prigovarala niti jedna stranka u postupku, pri čemu je tužitelj u skladu s njim u konačnome postavio tužbeni zahtjev), sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne ozljede i to; višestruke prijelome baze lubanje-prijelom desne čeone kosti, desne sljepoočne i desne gornje čeljusti, prijelom desne jagodične kosti, nagnječenje desnog čeonog režnja mozga, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice desne sljepoočne regije, nakupljanje slobodnog zraka unutar lubanje, krvni podljev oko oba oka, višestruke oguljotine lica, prijelom desne bedrene kosti, razderotnu ranu iznad desnog koljena i oguljotine desne natkoljenice i desnog koljena, zbog kojih zadobivenih ozljeda je kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, s obzirom na to da je po završetku liječenja zaostala manja slabost desne noge zbog atrofije mišića, da su zaostali povremeni bolovi u kuku, natkoljenici i koljenu, da su kretnje fleksije i unutarnje rotacije u kuku te fleksija u desnom koljenu ograničene u manjem stupnju te da je unutarnja rotacija u kuku terminalno bolna, a da je u području ožiljka na prednjoj strani natkoljenice prisutan manji defekt mišića, a u području srednjeg ožiljka s vanjske strane natkoljenice, manji defekt u fasciji lati i mišićna hernija, s time da je zaključak vještaka da je kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 12% nakon ozljede noge, nakon prijeloma lubanje 5%, nakon moždane kontuzije i malacije moždanog parenhima s posljedičnim postkontuzionim moždanim sindromom i posttraumatskom epilepsijom 20%, tako da trajne posljedice objedinjeno sa kirurško-traumatološke i neurološke strane, po ocjeni vještaka, smanjuju opću životnu aktivnost tužitelja za ukupno 33%. Nadalje, vještaci zaključuju da je tužitelj zbog višestrukih teških tjelesnih ozljeda i tijekom liječenja (dvije operacije) trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno, s time da su zaostali povremeni bolovi koji su uključeni u smanjenje životne aktivnosti, da je kod tužitelja zbog gubitka svijesti izostao tzv. primarni strah, nakon čega je zbog zadobivenih ozljeda trpio sekundarni strah, jačeg intenziteta, koji je trajao do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje, 5 dana, umjereni oscilirajući do 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 6 tjedana, nakon čega je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, da je na tijelu tužitelja zaostao ožiljak u području desnog kuka (postoperativan ožiljak duljine 8 cm, širine do 4 cm, boje okolne kože) i ožiljci u području desne natkoljenice (na prednjoj strani desnog koljena dva površna, ovalna ožiljka promjera 3,5 i 3 cm, boje okolne kože, a na vanjskoj strani natkoljenice ožiljci duljine 2,5; 4,5 i 4,5 cm, širine do 5 mm, pri čemu su ožiljci boje okolne kože, a donji je ožiljak uvučen, s ime da je na prednjoj strani natkoljenice u srednjoj trećini nepravilan ožiljak 3x2 cm, boje okolne kože), koji ožiljci predstavljaju naruženje srednjeg stupnja koje je samo povremeno uočljivo trećim osobama, da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon otpusta iz bolnice 12. kolovoza 2015. u opsegu od 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno do odlaska u Kalos 2. studenog 2015., nakon otpusta iz Kalosa 23. studenog 2015. da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu od 2 sata dnevno do ponovnog prijema u OB Šibenik 4. veljače 2016., a nakon otpusta iz bolnice 6. veljače 2016. u opsegu od 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu od 1 sata dnevno 4 tjedna, koja tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna u prvoj fazi za održavanje osobne higijene, za pomoć kod ustajanja iz kreveta, kasnije za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

10. Temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja navedenih vještaka utvrđeno je i to da je liječenje tužitelja završeno s neurološke strane sa zadnjim pregledom neurokirurga 26. studenog 2015., a s kirurško-traumatološke strane s 5. listopada 2016.

11. Konačno, temeljem uvida u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kmp-9/16 od 11. svibnja 2016., utvrđeno je da je HG, štetnik, osiguranik tuženice, zbog predmetnog štetnog događaja osuđen na kaznu zatvora od 10 mjeseci uvjetno i to zbog počinjenja kaznenog djela čl. 227 st. 2. (sud prvog stupnja pogrešno navodi čl. 277 st. 2.) tada važećeg Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12 i 56/15, dalje KZ/11), pri čemu iz navedene presude proizlazi da je ista postala pravomoćna 25. svibnja 2016.

12. Primjenom odredbe čl. 231. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), rukovodeći se time da je liječenje tužitelja s neurološke strane okončano 26. studenog 2015., a s kirurško - traumatološke strane s 5. listopada 2016., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. prosinca 2020., odnosno nakon proteka roka od 3 godine od završetka liječenja, smatrajući da za kazneni progon u odnosu na kazneno djelo iz čl. 277 st. 2. KZ/11 (ispravno čl. 227 st. 2. KZ/11), nije predviđen dulji rok zastare od 3 godine, sud prvog stupnja ocjenjuje da je potraživanje tužitelja u zastari te odlučuje kao u izreci pobijane presude odbijanjem postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Žalbenim navodima, pozivom na odredbu čl. 231. ZOO-a, u svezi s čl. 81. KZ/11, tužitelj upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano za istaknuti prigovor zastare, ističući da je za kazneni progon u odnosu na kazneno djelo za koje je osiguranik tuženice osuđen, predviđen dulji rok zastare od 6 godina, posljedično čemu smatra da ga pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog štetnih posljedica uzrokovanih spornim štetnim događajem.

14. Osnovano, po stavu ovoga suda, tužitelj prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava temeljem koje je sud prvog stupnja zaključio da je potraživanje tužitelja u zastari.

15. Naime, iz sadržaja spisa, konkretno pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kmp-9/16 od 11. svibnja 2016., neupitnim proizlazi da je navedena presuda postala pravomoćna dana 25. svibnja 2016. Odredbom čl. 231 st. 1 ZOO-a propisano je da u slučaju kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

16. Prema pravomoćnoj presudi donesenoj u kaznenom postupku, osiguranik tuženice je počinio kazneno djelo iz čl. 227 st. 2. KZ/11, za koje je propisano da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do tri godine, dok je odredbom čl. 81. st. 1. KZ/11 propisano da za to djelo kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina (40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina;– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina;– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina;– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine;– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i 6 godina za ostala kaznena djela).

17. Pokretanje i vođenje kaznenog postupka prekida zastaru kaznenog progona, a to za sobom povlači i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete koje ponovo počinje teći od dana pravomoćnosti osuđujuće kaznene odluke (čl. 245. st. 1. ZOO-a). Kako je osuđujuća presuda za predmetno kazneno djelo postala pravomoćna 25. svibnja 2016., to će zastarni rok od 10 godina isteći tek 25. svibnja 2026., pa zastara nije nastupila jer je tužba koja je podnesena 18. prosinca 2020., dakle, nakon donošenja pravomoćne (25. svibnja 2016.) kaznene presude, s obzirom na navedeni zastarni rok za kazneni progon, podnesena unutar zastarnog roka.

18. Stoga, osnovani su prigovori tužitelja kojima tvrdi da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, imajući u vidu da se samim vođenjem kaznenog postupka i njegovim pravomoćnim okončanjem osuđujućom presudom, prekida zastara naknade štete, jer to izričito i propisuje odredba čl. 231. st. 2. ZOO-a, po kojoj prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete, te stoga i zastara naknade štete počinjene kaznenim djelom počinje iznova teći tek od dana donošenja pravomoćne kaznene osuđujuće presude kojom je štetnik oglašen krivim, dok se jedino ukoliko u pokrenutom kaznenom postupku nije donesena pravomoćna osuđujuća presuda, za zastaru naknade štete ne primjenjuje odredba čl. 231. ZOO-a, već odredba čl. 230. ZOO-a.

19. Slijedom obrazloženog, kako nije nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete, u konkretnom slučaju je tuženica u obvezi tužitelju nadoknaditi štetu pričinjenu kaznenim djelom.

20. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21. Stoga, primjenom odredbe čl. 1100., u svezi s čl. 19. ZOO-a, kako je temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja navedenih vještaka, prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti i visine pravične novčane naknade, odnosno, kako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede koje su kod tužitelja ostavile trajne posljedice u obimu od svukupno 33%, u kojem obimu će morati ulagati dodatne napore u svladavanju svakodnevnih radnji i poslova, vodeći računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, uzimajući u obzir i dob tužitelja (rođen 1996., kako to proizlazi iz sadržaja spisa – medicinske dokumentacije tužitelja), kao i o cilju kojem pravična novčana naknada služi te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, imajući pri tome u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. broj Su-IV-47/2020-5, kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.), a prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, prema stavu ovog suda, tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje uslijed zadobivenih ozljeda koje su posljedica štetnog događaja od 25. srpnja 2015., pripada pravična novčana naknada (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja), u sveukupnom iznosu od 15.900,00 eura, kako je to tužitelj i zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. kolovoza 2025.

22. Slijedom obrazloženog, valjalo je tužitelju sukladno odredbama čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a, dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 15.900,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva koji je tuženica zaprimila 15. listopada 2020. (kako to proizlazi iz prijave štete od 15. listopada 2020. te potvrde o primitku pošiljke, list 16-18 spisa, koju činjenicu da joj se tužitelj obratio s navedenom prijavom, tuženica u odgovoru na tužbu priznaje), dakle od 16. listopada 2020. pa do isplate, ovdje imajući u vidu da iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da je šteta tužitelju nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno s neurološke strane sa zadnjim pregledom neurokirurga 26. studenog 2015., a s kirurško- traumatološke strane s 5. listopada 2016., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva.

23. Ovdje je ipak za obrazložiti, s obzirom na istaknuti prigovor tuženice iz odgovora na tužbu kojim je osporavala pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva, da je tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu propisan odredbom čl. 1103 ZOO-a, na način da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pri čemu iz sadržaja spisa ne proizlazi da je šteta tužitelju nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to već prethodno navedeno, iz čega proizlazi da navedena odredba obvezuje odgovornu osobu, ovdje tuženicu, na isplatu zateznih kamata od podnošenja zahtjeva.

24. Ovdje se valja rukovoditi i odredbom čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09,i 76/13, 152/14 i 155/2023, dalje ZOOP), kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete (ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne), ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva (u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne), a da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, imajući u vidu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, i iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu neimovinsku štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženicu da mu popravi štetu, dok činjenica da je tužitelj pri tome tuženici eventualno dao nepotpunu medicinsku dokumentaciju, ne oslobađa tuženicu, kao odgovornu osobu za popravljanje štete, od obveze plaćanja zateznih kamata od dana kada ju je tužitelj pozvao da mu popravi pretrpljenu štetu, osim ako je šteta nastala nakon toga.

25. Pored nesporne činjenice podnošenja odštetnog zahtjeva, kao i činjenice da isplata utužene štete nije izvršena u naprijed navedenom roku propisanom čl. 12. st. 1. ZOOP- a, tužitelju, s obzirom na citiranu odredbu ZOOP-a te odredbu čl. 1103. ZOO-a, pripada pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženici (odnosno od sljedećeg dana), a ne tek od dostavljanja dodatne medicinske dokumentacije koju tuženica u odgovoru na tužbu, ali isto tako niti tijekom postupka, određeno niti ne specificira, kako to proizlazi iz sadržaja spisa.

26. To stoga što se osiguratelj koji nije isplatio naknadu neimovinske štete u skladu s čl. 12. st. 4. ZOOP-a, ne može osloboditi plaćanja zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. čl. 12. ZOOP-a, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (koje pravno shvaćanje je izraženo i u odluci revizijskog suda broj Rev-1056/2017-3 od 17. travnja 2021.).

27. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu koju je sud prvog stupnja utvrdio temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, koja tuđa pomoć i njega je tužitelju bila potrebna u prvoj fazi za održavanje osobne higijene, za pomoć kod ustajanja iz kreveta, kasnije za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., a trajala je ukupno oko 644 sata (nakon otpusta iz bolnice 12. kolovoza 2015. u opsegu od 6 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno do odlaska u Kalos 2. studenog 2015., nakon otpusta iz Kalosa 23. studenog 2015. da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu od 2 sata dnevno do ponovnog prijema u OB Šibenik 4. veljače 2016., a nakon otpusta iz bolnice 6. veljače 2016. u opsegu od 2 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu od 1 sata dnevno 4 tjedna), valjalo je tužitelju priznati pravo na naknadu navedene nenovčane imovinske štete u skladu s odredbom čl. 1089. ZOO-a, prema slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a), u iznosu od zatraženih 3.230,00 eura (cca 5,00 eura po satu), imajući u vidu da iz sadržaja spisa ne proizlazi (niti to tužitelj tvrdi), da bi tužitelj plaćao tuđu pomoć i njegu trećim osobama, tako da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koju je valjalo utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja, pri čemu iz sadržaja spisa ne proizlazi niti to da bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana tužitelju ([adresa]), neto zarada osobe koja bi pružala takvu uslugu, bila niža od navedenog iznosa, niti je to tuženica dokazivala.

28. Slijedom obrazloženog, valjalo je tužitelju dosuditi naknadu navedene nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.230,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 16. listopada 2020., istovjetno kao i u odnosu na neimovinsku štetu, ovdje se prije svega rukovodeći odredbom čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a, imajući u vidu da tuženica, kao osiguratelj, dolazi u zakašnjenje u rokovima propisanim ZOOP-om jer odgovara na osnovi obveznog osiguranja.

29. Dakle, imajući u vidu da se tužitelj prije utuženja obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, iz ZOOP-a proizlazi pravo tužitelja potraživati zatezne kamate na nastalu (imovinsku) štetu od dana kada je tužitelj pozvao tuženicu da mu popravi štetu, pa je činjenica da se radi o šteti čija visina je utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, bez utjecaja na obvezu tuženice, kao odgovorne osobe za popravljanje štete, da tužitelju popravi pretrpljenu štetu od dana kada ju je tužitelj pozvao (a ne od presuđenja), od kada je u obvezi plati i zatezne kamate (osim ako je šteta nastala nakon toga, a što ovdje nije slučaj). Rok u kojem dospijeva obveza tuženice je određena ZOOP-om, koji je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1086. ZOO-a.

30. Stoga, kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu po čl. 373. st. 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.1.

31. S obzirom na to da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je ovom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima ovog parničnog postupka, koju odluku o parničnim troškovima ovaj sud temelji na odredbama čl. 166. st. 2. ZPP-a, čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

32. Kako je tužitelj u konačnome u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, slijedi da je navedenom preinakom u bitnom promijenjen uspjeh stranaka u parnici, slijedom čega je valjalo, imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 19.130 eura, rukovodeći se troškovnikom tužitelja predanim na ročištu od 14. listopada 2025. (list 140 spisa), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje Tarifa), preinačiti prvostupanjsku presudu te naložiti tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka koji se odnose na poduzete radnje po punomoćniku tužitelja u ovom postupku (odvjetniku), i to za sastavljanje odštetnog zahtjeva po Tbr. 32. Tarife, za sastavljanje tužbe po Tbr. 7. toč.1. Tarife, za sastavljanje četiri podneska po Tbr. 8. toč.1. Tarife (8. srpnja 2021., 9. lipnja 2022., 9. lipnja 2025. i 1. kolovoza 2025.), za pristup na tri ročišta po Tbr. 9. toč.1. Tarife, sve po 250 bodova, odnosno 500,00 eura po svakoj radnji, što ukupno iznosi 4.500,00 eura, što uz 25% PDV-a (1.125,00 eura), iznosi 5.625,00 eura, čemu se ima pribrojiti trošak plaćenog predujma za izvedeno medicinsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura, čime se dobije u konačnome iznos od 6.125,00 eura. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu i prvostupanjsku presudu, jer tužitelj nije dokazao da je navedene pristojbe podmirio (čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP-a), niti je isto utvrđeno uvidom u e spis.

33. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. I.2. izreke ove drugostupanjske presude te naložiti tuženici da tužitelju na ime parničnih troškova naknadi iznos od 6.125,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja ove drugostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

34. Pri tome je za obrazložiti, s obzirom na očitovanje tuženice iz podneska od 18. lipnja 2025. (list 133 spisa), kojim je predlagala da se djelomično povlačenje tužbe tužitelja uzme u obzir prilikom odmjeravanja parničnih troškova, da uslijed navedenog sniženja tužbenog zahtjeva, imajući u vidu da je tužitelj prvotno utužio isplatu iznosa od 27.871, 79 eura, odnosno 210.000,00 kuna, koji tužbeni zahtjev je konačno snizio na iznos od 19.130,00 eura, nije došlo i do promjene tarifnog razreda po kojem je u konačnici odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, tako da navedena promjena vrijednosti predmeta spora nije imala utjecaja na visinu troškova postupka s osnova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku.

35. Odluka o stopi zateznih kamata (čl. 29. st. 2. ZOO-a), za razdoblje do 31. prosinca 2022., određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, temeljem Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 114/22 i 155/23) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 156/22).

36. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, isti ima pravo na naknadu žalbenog troška sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, i to pravo na naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, u iznosu od 781,25 eura, kojem iznosu nije pribrojen zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu, jer tužitelj nije dokazao da je navedenu pristojbu podmirio (čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP-a), niti je isto utvrđeno uvidom u e spis.

37. Stoga je valjalo naložiti tuženici naknaditi tužitelju trošak za sastavljanje žalbe u iznosu od 781,25 eura te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

38. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš