REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-303/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Heinzelova 4, OIB 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri u Rijeci, drugotuženika Istarski domovi zdravlja, Pula, Flanatička 27, OIB 99092064857, kojeg zastupa punomoćnik Miodrag Klibi, odvjetnik u Puli i trećetuženika Opće bolnice Pula, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Tea Tončić, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani trećetuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Damir Cibralić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž-81/2025-3 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn- 127/2020-236 od 30. listopada 2024., na sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i:

− ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž- 81/2025-3 od 22. siječnja 2025. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024. u dijelovima pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik naknade štetu isplatom 523.102,80 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je navedeno u toj točki izreke prvostupanjske presude te kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik nadalje plaćaju mjesečni iznos od kuna 2.499,690, svakoga petnaestoga u mjesecu, počevši od 15.2.2017. pa nadalje, dok za to budu postojali razlozi, zajedno sa zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja;

− ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž -81/2025-3 od 22. siječnja 2025. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli -Pola poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024. u dijelovima pod toč. III., IV. i V. izreke i u dijelu kojim je potvrđena ta prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. VI. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik naknade trošak postupka;

− ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024. u dijelovima pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik naknade štetu isplatom 523.102,80 kuna sa zateznim kamama tekućim na pojedinačne iznose kako je navedeno u toj točki izreke prvostupanjske presude te u dijelu kojem odbijen zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik nadalje plaćaju mjesečni iznos od kuna 2.499,690, svakoga petnaestoga u mjesecu, počevši od 15.2.2017. pa nadalje, dok za to budu postojali razlozi, zajedno sa zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja;

− ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024. u dijelovima pod toč. III., IV. i V. izreke i u dijelu pod toč. VI. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu drugotuženik i trećetuženik naknade trošak parničnog postupka,

a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

− (točkom I. izreke) odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno nadoknade štetu ispitom iznosa 523.102,80 kuna sa zateznim kamatama koji se tamo navode na pojedinačne iznose te nadalje mu plaćati mjesečni iznos od kuna 2.499,690, svakoga petnaestoga u mjesecu, počevši od 15.2.2017. pa nadalje, dok za to budu postojali razlozi, te je odbijen tužbeni zahtjev da da mu povrh toga prvotuženik naknadi štetu u visini 380.114,98 sa zateznim kamatama koje se tamo navode na pojedinačne iznose;

− (točkom II. izreke) naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu 29.222,26 eura, dok se u preostalom djelu zahtjev odbija;

− (točkom III.) izreke naloženo tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu 26.071,10 eura, dok se u preostalom djelu zahtjev odbija;

− (točkom IV. izreke) naloženo tužitelju naknaditi trećetuženiku parnični trošak u iznosu 22.141,10 eura, dok se u preostalom djelu zahtjev odbija;

− (točkom V. izreke) naloženo tužitelju naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu 12.294,30 eura, dok se u preostalom djelu zahtjev odbija;

− (točkom VI. izreke) odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-127/2020-236 od 30. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojom su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što se potvrđuje i pod točkama II., III., IV. i V. izreke, kojim je tužitelju naloženo da prvotuženiku Triglav osiguranju d.d., drugotuženiku Istarskim domovima zdravlja, trećetuženiku Općoj bolnici Pula i umješaču Uniqa osiguranju d.d. naknadi troškove postupka, a potvrđuje se i pod točkom VI. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i prvotuženika Triglav osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.“.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-3222/2025-2 od 9. rujna 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-81/2025-3 od 22. siječnja 2025., i to dijela u kojem je odbijena žalba tužitelja spram drugotuženika Istarski domovi zdravlja i trećetuženika Opća bolnica Pula u odnosu na povredu temeljnih ljudskih pravo na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Tužitelj je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem mu je revizija dopuštena, podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju je podnio drugotuženik, usprotivio se revizijskim navodima, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zahtijevao trošak sastava tog odgovora.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete prema prvotuženiku (u odnosu na tog tuženika se to navodi samo radi davanja općeg konteksta spora, jer se u ovom stadiju postupka tužbeni zahtjev i postavljena pravna pitanja (više) ne odnose na njega), nastale prema tvrdnji tužitelja kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila 27. siječnja 2007., i zahtjev prema drugotuženiku i trećetuženiku, koji su, prema tužiteljevoj tvrdnji, propustili pravodobnim dijagnozama i terapijama u skladu s pravilima struke učiniti da šteta iz te nesreće ne bude veća nego što je to trebala biti.

8. Prvenstveno je za navesti da se glavnina obrazloženja nižestupanjskih odluka iscrpila na utvrđivanju dinamike nastanka štetnog događaja i u tom smislu održivosti mijenjanih iskaza samog tužitelja u svjetlu provedenih prometnih i sudskomedicinskih vještačenja. Tako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj u pogledu te dinamike sam kriv za nastanak štetnog događaja te da ne nalaze ni doprinosa ni odgovornosti ijednog od tuženika. Takvo pravno shvaćanje se prvenstveno odnosi na utvrđivanje izostanka odgovornosti prvotuženika, kao osiguratelja vozila (djelovanjem kojeg tužitelj tvrdi da je počinjena šteta) po polici obveznog automobilskog osiguranja.

9. No, čak i u slučaju prethodnog utvrđenja, tvrdi tužitelj, nije isključena mogućnost da drugotuženik i trećetuženik i dalje budu odgovorni za pogoršanje tužiteljevog zdravstvenog stanja ako ne učine radnje koje su prema pravilima struke trebali učiniti prilikom prijema tužitelja na preglede i liječenje u tim ustanovama, neovisno o događajima koji su prethodili tom prijemu.

10. U tom smislu nižestupanjski sudovi u bitnom navode da drugotuženik nije mogao zaključiti da je tužitelja bilo potrebno hitno uputiti na hitni bolnički prijem, a ne na kućno liječenje, a posebno imajući na umu da se i ranije znao "ukočiti" i da je imao zdravstvenih problema s kralježnicom.

11. U odnosu na trećetuženika drugostupanjski sud je potvrdio činjenično utvrđenje i pravni pristup prvostupanjskog suda kada je naveo „prvostupanjski je sud na temelju vještačenja obavljenog po Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu utvrdio da je tužitelj u roku od osam sati od ozljeđivanja operiran, odnosno da su dijagnostika i operacijsko uklanjanje ekstrudiranog diska u tužitelja učinjeni unutar osam sati nakon ekstrozije da bi se moglo pretpostaviti da bi smanjena životna aktivnost iznosila oko 20% (utvrđeno 50%) i da bi ostali vidovi štete bili manji ili lakši, pa kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u trećetuženika OB Pula došao 28. siječnja 2007. protekom osam sati i da 27. siječnja 2007. na pregledu kod drugotuženika Hitnoj medicinskoj pomoći nije opisao sporni pad već je samo kazao u bitnom da se ponovo ukočio, to je pravilno sud zaključio da nije ni mogao biti unutar osam sati operiran kod trećetuženika.“.

12. Dakle, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na odgovornost drugotuženika i trećetuženika se u bitnom može svesti na njihovu ocjenu da ti tuženici ni na temelju stanja medicinske dokumentacije koja im je bila dostupna, ni na temelju navoda koje im je predočio sam tužitelj prilikom prijema u te ustanove, nisu mogli znati da je došlo do predmetne nezgode (pada iz vozila), ni da je zdravstveno stanje tužitelja takovo da zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju radi sprječavanja pogoršanja postojećeg zdravstvenog stanja.

13. Međutim, tužitelj je u prvostupanjskom, žalbenom i revizijskom postupku ukazivao na navode koje su sudski vještaci dr. Miklić, dr. Šerić i dr. Petrovečki iznosili na usmenom dijelu svoga vještačenja, na raspravi održanoj 26. svibnja 2026. Iz sadržaja tih dijelova vještačenja da bi proizlazilo (u bitnom i sažeto do potrebne granice za odlučivanje u ovom predmetu povodom revizije) da je opis trenutnog zdravstvenog stanja koji je tužitelj iznio prilikom prvih posjeta zdravstvenim ustanovama (prvotuženika i drugotuženika, 27. i 28. siječnja 2007.) bio sadržajno takav da je ukazivao na ozbiljnije zdravstveno stanje, koje je eventualno iziskivalo potrebu za promptnom medicinskom intervencijom. Da činjenica da tužitelj ne bi spomenuo predmetu prometnu nezgodu i pad iz vozila, sama po sebi ne bi ukazivala na izostanak potrebe da liječnik (s obzirom na ono što mu je rečeno, a što je upisano taj dan u medicinsku dokumentaciju prijema, a osobito uzimajući u obzir da pacijenti dolaze često u stanju šoka i ne daju sve potrebne i relevantne informacije o svom trenutnom stanju) daljnjim razgovorima potiče pacijenta na davanje dodatnih relevantnih informacija, nakon čega bi potencijalno uslijedila potreba daljnje medicinske intervencije. Iz tog dijela vještačenja bi proizlazila potencijalna mogućnost da su aktivnosti drugotuženika i trećetuženika bile manjkave i u neskladu sa pravilima medicinske struke, što da je moglo dovesti do propusta u liječenjima, koji bi potencijalno mogli dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, i to neovisno o činjenici utvrđene dinamike nastanka prometne nezgode.

14. O svim ovim navodima na koje je ukazivao tužitelj nižestupanjski sudovi nisu dali dostatne i jasne razloge ni otklonili navedene nedoumice u pogledu pravilnosti postupanja djelatnika drugotuženika i trećetuženika koje proizlaze iz nalaza i mišljenja tih vještaka. Time je došlo do povrede čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a što je u okvirima ovoga, konkretnog slučaja dovelo da povrede tužiteljevoga prava na pravično suđenje kroz povredu prava na obrazloženu sudsku odluku.

15. Zato je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, zbog potrebe dodatnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebnog za donošenje odluke, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.

16. Ovaj sud napominje da ovom odlukom nikako ne izražava pravno shvaćanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika i trećetuženika i ne implicira da je pravnog shvaćanja da bi u njihovom postupanju bilo nepravilnosti. Ocjenu o tome, s obzirom na ograničenja preispitivanja odluke u revizijskom postupku iz čl. 391. st. 3. ZPP, prepušta nižestupanjskim sudovima. Ovaj sud ovakvu odluku donosi isključivo zbog utvrđenih postupovnih propusta zbog kojih je činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno, a koji propusti se u ponovljenom postupku trebaju otkloniti.

17. Odluka o troškovima postupka povodom revizije (toč. II. izreke) donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug