1

                                                                                       Poslovni broj: Kž-288/2023-15

 

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zorislava Kaleba predsjednika vijeća, Melite Avedić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivančice Cvitanović članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice- specijalistice Marije Jurić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. C., zbog šest kaznenih djela iz članka 149. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja Zlatka Babića, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovnog broja K-524/2021-17 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba privatnog tužitelja Z. B., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku broj K-524/2021-17 od 9. veljače 2023. odbačena je privatna tužba privatnog tužitelja Z. B. zastupanog po punomoćniku odvjetniku M. R. protiv okrivljene A. C., zastupane po Odvjetničkom društvu B.&R.&C. C. iz G., zbog počinjenja šest kaznenih djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, a koja djela su prema navodima u privatnim tužbama koje su spojene u ovom postupku počinjena dana 15. rujna 2021. putem dnevnih novina ... , dana 10. prosinca 2021. godine na internetskom portalu www...., dana 10. prosinca 2021. godine u tiskanom izdanju dnevnih novina ... dana 4. rujna 2021. godine u tiskanom izdanju dnevnih novina ... dana 7. rujna 2021. godine u tiskanom izdanju dnevnih novina ... i dana 15. rujna 2021. godine u tiskanom izdanju dnevnih novina "Večernji list" te je odlučeno da svatko snosi svoje troškove.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno 24. svibnja 2023. podnio privatni tužitelj Z. B. putem opunomoćenika M. R., odvjetnika u S., bez navođenja žalbene osnove. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Okrivljena A. C. putem braniteljice N. R., odvjetnice u V., podnijela je 1. lipnja 2023. odgovor na žalbu privatnog tužitelja, a okrivljenica osobno 25. listopada 2023. podnesak naslovljen kao "dopuna".

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Nije u pravu privatni tužitelj kada u žalbi navodi da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna i da se ne može na valjani način ispitati.

4.1. Prije svega, ističe se da je prvostupanjski sud izrijekom naveo da se odbacuje privatna tužba zbog počinjenja šest kaznenih djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, time da za svih šest kaznenih djela decidirano navodi vrijeme i mjesto počinjenja slijedom čega je konkretno određeno, a time i jasno, za koja kaznena djela klevete je tužba odbačena.

4.2. Nadalje, nije u pravu žalitelj niti kada navodi da je sud trebao navesti koje je to postupke spojio da bi se presuda mogla na valjani način ispitati. Prije svega, ističe se da je riječ o rješenju, a ne presudi, i to rješenju kojim je odbačena jedna tužba zbog počinjenja šest kaznenih djela. S tim u vezi, a iz stanja spisa, konkretno iz pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda K-524/2021-16 od 9. veljače 2023. koje je uredno dostavljeno punomoćniku privatnog tužitelja 23. svibnja 2023. te privatnom tužitelju 7. lipnja 2023., utvrđeno je kako su spojeni kazneni postupci broja K-524/2021 s K-520/2021, K-523/2021, K-525/2021, K-591/2021 i K-592/2021 te je određeno da će se provesti jedinstveni postupak pod brojem K-524/2021. Upravo u tom postupku poslovnog broja K-524/2021, a nakon donošenja rješenja o spajanju postupaka, odbačena je privatna tužba zbog počinjenja svih šest kaznenih djela klevete. Stoga je neosnovan navod žalbe kako se pobijano rješenje ne može na valjani način ispitati zato što u izreci nisu navedeni postupci koji su spojeni u jedinstveni postupak.

4.3. Nadalje, a u vezi spajanja predmetnih postupaka u jedinstveni postupak, ističe se kako su daljnji žalbeni navodi bespredmetni budući je o spajanju odlučeno rješenjem K-524/2021-16 od 9. veljače 2023. protiv kojeg, temeljem odredbe članka 25. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.; dalje u tekstu: ZKP/08), nije dopuštena žalba.

4.4. Nije u pravu žalitelj kada navodi da se pobijano rješenje ne može na valjani način ispitati jer se sud ne poziva niti na jednu odredbu bilo kojeg zakona temeljem kojeg je donio svoju odluku. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja, a posebno točke 15., utvrđeno je da je prvostupanjski sud odbacio privatnu tužbu jer je zaključio da okrivljena kao prijavitelj nepravilnosti ima pravo na zaštitu na temelju Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (dalje u tekstu: Direktiva). Stoga je sud primijenio mjere za zaštitu od osvete iz članka 21. stavka 7. Direktive kojom je propisano da u sudskim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava, osobe iz članka 4. ne snose nikakvu odgovornost zbog prijava ili javnih razotkrivanja na temelju ove Direktive te da te osobe imaju pravo na temelju te prijave ili javnog razotkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta, pod uvjetom da su imale opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje bili nužni radi razotkrivanja povrede na temelju ove Direktive. S tim u vezi, izreka sudskog rješenja ne mora sadržavati osnovu odlučivanja, već je dovoljno da se u obrazloženju rješenja navede članak ili članci propisa na temelju kojeg je donijeta odluka, a što je prvostupanjski sud i učinio navođenjem članka  21. stavka 7. Direktive. Nadalje, iako je citiranu odredbu Direktive sud mogao dovesti u vezu s odredbama ZKP/08, i to članka 525. stavka 1. točke 4. u vezi članka 355. stavka 1. točke 2. ZKP/08, takav propust nije utjecao na pravilnost i zakonitost rješenja, s obzirom na odluku prvostupanjskog suda o direktnoj primjeni odredaba Direktive.

4.5. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada navodi da okrivljena nema pravo na zaštitu temeljem Direktive smatrajući da zaštitu nije pokušala ostvariti na zakonom predviđen i legalan način jer se kao direktorica trgovačkog društva E. M. d.o.o. nije obratila za zaštitu nadzornom odboru ili skupštini društva te da privatni tužitelj kao gradonačelnik Grada K. sa predmetnim društvom nema nikakve veze.

5.1. Nasuprot takvim navodima, okrivljena je u cijelosti ispunila uvjet za zaštitu zbog javnog razotkrivanja iz članka 15. stavka 1. točke b) alineje i. Direktive kojom je propisano da osoba koja javno razotkriva informacije ima pravo na zaštitu u skladu s ovom Direktivom ako je ispunjen bilo koji od uvjeta, a jedan od njih je da osoba ima opravdan razlog vjerovati da povreda može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da odluke Grada K., a posebno odluke vezane za proračun grada, koje su dovedene u uzročno-posljedičnu vezu sa prethodnim nepravilnostima koje je okrivljena razotkrila, predstavljaju neposrednu i očitu opasnost za interes svih građana Grada K., jer se na njih izravno odnose, a zatim podredno i za Sisačko- moslavačku županiju i cijelu Republiku Hrvatsku. Stoga su u cijelosti promašeni žalbeni navodi o potrebi unutarnjeg razotkrivanja.

5.2. Također, u cijelosti je neosnovan i žalbeni navod kako privatni tužitelj kao gradonačelnik Grada K. nema nikakve veze sa trgovačkim društvom E. M. d.o.o. Prije svega, ističe se da je Grad K. zajedno sa Gradom P., općinom V. L. i društvom V. d.o.o., jedan od četiri osnivača društva E. M. d.o.o., a iz čega nedvojbeno proizlazi direktna veza sa privatnim tužiteljem kao gradonačelnikom Grada K.. Štoviše, takav žalbeni navod kontradiktoran je i navodima samog privatnog tužitelja kao i sa materijalnim dokazom kojeg je upravo privatni tužitelj dostavio u spis predmeta, odnosno sa e- mailom od 8. kolovoza 2021. Naime, u podnesku od 20. rujna 2022. privatni tužitelj izrijekom navodi kako je sa aktivnošću na promjeni direktorice započeo 8. kolovoza 2021. te kao dokaz takvog navoda prilaže e- mail naslova "za riješiti 3-214 promjena direktora E. M.", a kojeg je 8. kolovoza 2021. poslao na adresu .... U istom traži od primatelja e-maila H. K. da "prouči sve potrebne dokumente u svezi organizacije TD E. M. i da mu napiše detaljan redoslijed radnji koje treba provesti prilikom promjene direktora društva E. M.". Nadalje, traži da mu "posebno navede varijante, odnosno scenarije, koji su mogući uzevši u obzir stvarnu situaciju". Zaključno privatni tužitelj navodi: "Nažalost, bez obzira na moja očekivanja da će stanje u E. M. vremenom biti zadovoljavajuće, više nismo u mogućnosti tolerirati eskaliranje loših međuljudskih odnosa koji imaju za posljedicu sve lošije izvršavanje poslovnih procesa". Stoga je žalba i u dijelu u kojem se osporava veza privatnog tužitelja sa trgovačkim društvom E. M. d.o.o. neosnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da bi okrivljena bespotrebnim javnim obraćanjem i javnim istupom zloupotrijebila termin "zviždača". Naime, a kako je već navedeno pod točkom 5.1. ovoga rješenja, uzimajući u obzir sve okolnosti ovog slučaja, okrivljena je u cijelosti ispunila uvjet propisan Direktivom za javno razotkrivanje time da je njeno postupanje bilo savjesno i pošteno, slijedom čega nema mjesta zloupotrebi statusa "zviždača".

6.1. Nadalje, u cijelosti je netočno da bi prvostupanjski sud svoju odluku donio na temelju novinskog članka. Naime, nije sporno da je sud na ročištu 9. veljače 2023. pribavio članak ... u kojem je objavljena vijest da je Uskok nakon provedene istrage pred Županijskim sudom u Zagrebu podignuo optužnicu protiv četiri okrivljenika, od kojih je jedan privatni tužitelj. Međutim, niti privatni tužitelj niti njegov opunomoćenik nisu osporavali istinitost sadržaja navedenog članka. Štoviše, stranke su navele da je predmetna optužnica doista i podignuta te da je postupak u tijeku. Stoga je sud svoja saznanja o provedenoj istrazi i podizanju optužnice protiv privatnog tužitelja temeljio i na sukladnim navodima stranaka slijedom čega nije bilo potrebno pribavljati daljnje dokaze o navedenim nespornim činjenicama.

 

7. Paušalan je i kao takav neosnovan navod žalbe kako je općinski sud koji sudi radne odnose isključivo nadležan utvrditi status zviždača. Naime, žalitelj se ne poziva niti na jednu odredbu bilo kojeg nacionalnog propisa niti Direktive, a niti je bilo kojim propisom kojim se uređuje zaštita prijavitelja nepravilnosti navedeno određeno. Također, neosnovani su i navodi o potrebi prekida ovog kaznenog postupka do okončanja postupka iz K., time da se ne navodi niti poslovni broj predmeta niti vrsta tog postupka iz K.. Naime, važećim odredbama ZKP/08 nije predviđena mogućnost prekida kaznenog postupka zbog donošenja odluke o prethodnom pitanju u parničnom postupku, a kako to pogrešno navodi žalitelj.

7.1. Također, za odluku u ovom kaznenom predmetu irelevantan je ishod kaznenog postupka protiv privatnog tužitelja, a koji je posljedica prijave nepravilnosti ovdje okrivljene, slijedom čega je žalba i u dijelu u kojem žalitelj navodi da je sud trebao prekinuti ovaj kazneni postupak do okončanja kaznenog postupka protiv privatnog tužitelja neosnovana.

 

8. Budući žalitelj nije osporavao primjenu Direktive iz drugih razloga, već isključivo iz razloga što smatra da okrivljena nije zaštitu pokušala ostvariti na zakonom predviđen i legalan način, to se mogućnost izravne primjene Direktive na okrivljenu, a kako je to prvostupanjski sud u ovom konkretnom slučaju utvrdio, nije ispitivala jer na to ovaj sud po službenoj dužnosti nije ovlašten. Naime, odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 propisano je da će sud ispitujući žalbu po službenoj dužnosti paziti je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ovog Zakona te je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljene. Stoga je, postupajući po citiranoj odredbi, ovaj sud ispitao pobijano rješenje iz navedenih osnova te nije našao povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

              9. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Sisku 11. siječnja 2024.