Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2070/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermarkische banka d.d. [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3483/2017-52 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3483/2017-52 od 2. svibnja 2025. i sudi:

„ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.390,13 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 23. lipnja 2017. pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se tužitelj odbija u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 04. lipnja 2013. do 22. lipnja 2017., a na iznos glavnice od 3.390,13 eura.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.469,91 eura sa zateznim kamatama od 02. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura, odbija kao neosnovan ."

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

„ I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku HM s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ERSTE & STEIERMӒRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.390,13 EUR / 25.542,92 kuna (po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 04. lipnja 2013. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno da ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud prilikom njenog donošenja pogrešno primjenio materijalno pravo.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi da je utvrđeno slijedeće:

- da tuženica HM u predmetnom razdoblju nije kod tužitelja imala otvoren bilo kakav račun niti je bila u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem;

-da je treća osoba OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (koja je bila klijent tužitelja te kod tužitelja od ranije imala otvoren devizni račun), dana 3. lipnja 2013. došla u poslovnicu tužitelja u Županji kako bi oročila devizni depozit u iznosu od 21.000,00 EUR;

- da je, pored ovlaštene osobe tužitelja, u poslovnici tužitelja u Županji treća osoba OM potpisala Ugovor o oročenom depozitu broj [broj depozita] od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa-dalje: predmetni Ugovor) u kojem se navodi da je zaključen između ovdje tužitelja (Banka) i ovdje tuženice HM 10000 [adresa]" (Deponent), pri čemu je pored teksta "JMBG ili žiro račun Deponenta" naveden broj [broj bankovnog računa] (OIB tuženice), a koji su osobni podaci tuženice umjesto osobnih podataka OM, kao stvarnog Deponenta iz tog Ugovora, uneseni pogreškom zaposlenice tužitelja (EM);

- da se u predmetnom Ugovoru kao iznos osnovnog uloga navodi iznos od 21.000,00 EUR, ugovoreni rok oročenja od 12 mjesec i 1 dan (od 03.06.2013. do 04.06.2014.), godišnja kamatna stopa od 3,10% (fiksna) te ugovoreno automatsko obnavljanje Ugovora na isti rok uz iste uvjete koji vrijede na dan isteka oročavanja, ukoliko Deponent u roku od 8 dana od isteka ugovornog roka ne podigne osnovni ulog i kamatu;

- da je po osnovi predmetnog Ugovora kod tužitelja istog dana otvoren depozitni račun broj [broj depozita] na ime ovdje tuženice HM te na istom računu istog dana 3. lipnja 2013. provedena uplata i oročenje novčanog iznosa depozita od 21.000,00 EUR;

- da je tužitelj (odnosno njegova ovlaštena zaposlenica u poslovnici tužitelja u Županji koja je u predmetnom Ugovoru unijela pogrešne osobne podatke o osobi deponenta) izdao Uplatni listić/potvrdu o uplati od 3. lipnja 2013. (list 96 spisa), kojom se potvrđuje uplata / prijenos novčanog iznosa od 21.000,00 EUR na račun broj [broj depozita] uz koji je navedeno ime i prezime tuženice "HM", a koji je treća osoba (stvarni deponent) OM potpisala.

-da je tužitelj nakon što je tek u prosincu 2016. utvrdio predmetnu pogrešku svim ovrhovoditeljima tuženice dana 19. prosinca 2016. uputio zahtjeve za povrat naplaćenih iznosa ovrha, kao i Financijskoj agenciji zahtjev za povrat naplaćenih naknada za provedbu ovrha (zahtjevi na listovima 5-10 i 18 spisa);

-da je od strane ovrhovoditelja SPLITSKA BANKA d.d. i STYRIA MEDIJSKI SERVISI d.o.o. tužitelju izvršen povrat ukupnog iznosa od 47.018,75 kuna (na ime naplaćenih ovrha), dok mu nije izvršen povrat naplaćenih ovrha ukupnom iznosu od 23.826,74 kuna (od strane Zagrebačke banke d.d. iznos od 4.268,37 kuna, od strane Erste Card Club d.o.o. iznos od 8.896,54 i od strane HT d.d. iznos od 10.661,83 kuna) niti naplaćeni iznos naknada Financijskoj agenciji za provedbe ovrha u ukupnom iznosu od 1.716,18 kuna, odnosno sveukupno iznos od 25.542,92 kuna;

- da je, nakon što je tužitelj utvrdio predmetnu pogrešku, dana 13. prosinca 2016., na devizni račun njegove klijentice OM (broj [broj deviznog računa]) ukupno isplaćen iznos od 22.593,41 EUR;

-da iz izvješća tužitelja (list 97-98 spisa), proizlazi da je navedenog datuma s predmetnog depozitnog računa broj [broj depozita] (otvorenog na ime tuženice) na devizni račun OM prenesen iznos od 12.463,11 EUR (koji je nakon naplaćenih ovrha i naknada FINI preostao na tom računu navedenog datuma 13. prosinca 2016.), a da je tužitelj istog dana razlika u iznosu od 10.130,28 EUR na devizni račun OM isplaćena na teret odnosno iz sredstava tužitelja;

-da iz provedenog vještačenja proizlazi da su u razdoblju od 3. lipnja do 13. prosinca 2016. iz novčanih sredstava predmetnog depozitnog računa (pogreškom zaposlenice tužitelja) otvorenog na ime tuženice, u postupcima prisilne naplate koji su protiv tuženice kao ovršenika od strane više ovrhovoditelja vođeni pred Financijskom agencijom, naplaćene ovrhe u ukupnom iznosu od 70.845,49 kuna (i to ovrhovoditeljima Zagrebačkoj banci d.d. u iznosu od 4.268,37 kuna, Erste Card Club d.o.o. u iznosu od 8.896,54 kuna, Styria medijski servisi d.o.o. u iznosu od 1.92,96 kuna, Hrvatskom Telekomu d.d. u iznosu od 10.661,83 kuna te Societe Generale- Splitska banka d.d. u iznosu od 45.825,79 kuna) te od strane Financijske agencije naknade za provedbu ovrha u ukupnom iznosu od 1.716,18 kuna, odnosno iz sredstava predmetnog depozitnog računa na ime ovrha i naknada za provedbu ovrha ukupno je od strane trećih osoba (ovrhovoditelja i FINA-e) naplaćen iznos od 72.561,67 kuna.

7. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da predmetno nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice u smislu odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO-a), jer se nije radilo o novčanim sredstvima tužitelja već treće osobe-njegove klijentice OM niti je navedenom radnjom zaposlenice tuženica mogla postati vlasnicom novčanih sredstava uplaćenog depozita u iznosu od 20.000,00 EUR na predmetnom računu (za navedeno nije postojala osnova), već da su novčana sredstva u navedenom iznosu ostala u vlasništvu odnosno u imovini OM, niti je provedenom uplate i oročenjem novčanog iznosa depozita na predmetni depozitni račun, tuženica ostvarila bilo kakvu imovinsku korist, već da je naplatom ovrhovoditelja tuženice i Financijske agencije iz navedenih novčanih sredstava u vlasništvu OM došlo do neosnovanog prijelaza dijela imovine OM u imovinu ovrhovoditelja tuženice i Financijske agencije u smislu odredbi čl. 1111. stavak1. ZOO-a., pa da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor promašene pasivne legitimacije, te da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi članak 1111. stavak1. i stavak 2. ZOO-a.

8. Isto tako prvostupanjski sud navodi bi se o stjecanju nepripadne imovinske koristi tuženice u smislu članka 1111.stavak 2. ZOO-a (činjenicom da su podmirena njezina dugovanja prema ovrhovoditeljima koji nisu vratili naplaćene iznose ovrha i FINA-i) radilo samo u slučaju da su pogreškom zaposlenice tužitelja predmetna novčana sredstva uplaćena na račun u vlasništvu tuženice, a ne i u konkretnom slučaju u kojem je ovlaštena osoba tužitelja, zbog propusta u radu, bez znanja i sudjelovanja tuženice otvorila kod tužitelja račun na ime tuženice te na isti provela spornu uplatu.

9. Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.

10. Za nastanak izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove sukladno članku 1111. ZOO-a moraju se ispuniti sljedeće pretpostavke: povećanje imovine (obogaćenje) na jednoj strani, koje se može sastojati u povećanju imovine, ali i u smanjenju gubitaka, u uštedi troškova ili smanjenju dugovanja koji umjesto obogaćenog učinio osiromašeni itd., te smanjenje imovine (osiromašenje) na drugoj strani. Pri tome mora postojati uzročna veza između povećanja odnosno smanjenja imovine, a činidba zbog koje se dogodila promjena u imovini ne smije biti štetna radnja u smislu građanskog delikta, odnosno povrede ugovornog odnosa. Tek kada se sve navedene pretpostavke ostvare, stjecatelj obogaćen nije dužan vratiti tako stečenu imovinu.

11. Zahtjev za povrat postoji uvijek kada ne postoji pravni osnov za određeno ispunjenje (članak 1111.stavak 1. i 3. ZOO-a).

12. S obzirom na nespornu činjenicu da je kod tužitelja otvoren račun na ime ovdje tužene i uplaćen novčani iznos na njen račun, što je učinjeno bez pravne osnove, točnije greškom djelatnice banke, umjesto na račun OM kao stvarne uplatiteljice novčanih sredstava, a koji je u utuženom iznosu u ovom postupku naknadno banka vratila OM, očigledno je na taj način došlo do smanjenja imovine na strani tužitelja. Otuda ovaj sud nalazi da je ovaj tužitelj aktivno legitimiran. Navedeni iznos ovdje tužena je primila u svoje ime i za svoj račun. Takvom uplatom došlo je do povećanja imovine na strani tužene, budući je za utuženi iznos nesporno umanjen negativni saldo na njenom računu i smanjeno njeno dugovanje kao dužnika namirenjem više ovrhovoditelja kao vjerovnika (Zagrebačkoj banci d.d., Erste Card Club d.o.o., HT d.d., Financijska agencija), koji nisu izvršili povrat uplaćenih sredstava u utuženom iznosu u ovom postupku ovdje tužitelju. Napominje se kako okolnost da je do neosnovanog stjecanja došlo greškom banke ne ovlašćuje drugu stranu da zadrži ono što je stekla bez pravne osnove.

13. Slijedom navedenoga primjenjujući odredbu članka 1111. ZOO-a, odnosno članka 1115. ZOO-a, tuženik je u obvezi vratiti tužitelju iznos od 3.390,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14. Odredbom članka 1115. ZOO-a, je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Pri vraćanju plodova kod stjecanja bez osnove, opseg vraćanja plodova od strane obogaćenog ovisi o njegovom poštenju ili nepoštenju. Obogaćeni je pošten ako nije znao niti je prema okolnostima uz pozornost prosječnog čovjeka mogao znati za svoje neopravdano bogaćenje. Obogaćeni je nepošten ako je znao ili prema okolnostima rabeći pozornost prosječno pozornog čovjeka mogao znati da se neosnovano obogatio na račun osiromašenog.

16.Tužitelj zahtjeva zakonske zatezne kamate od nadnevka 04. lipnja 2013. (kao narednog dana od izvršene isplate spornog iznosa na račun tužene.)

17. Na tužitelju je teret dokaza tuženikove nesavjesnosti kod stjecanja ( članak 219. stavak 1. ZPP-a). Predmetno se tužitelj niti ne poziva na nesavjesnost stjecatelja radi čega je u smislu naprijed citirane odredbe članka 1115. ZOO-a, valjalo obvezati tužitelja na plaćanje zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe sudu.

18. Iz već naprijed navedenih razloga s viškom zahtjeva iz osnova kamata za razdoblje od 17.veljače 2017.do23.06.2017. tužitelja je valjalo odbiti .

19. Stoga je valjalo presuditi kao u izreci pod točkom I. (članak 373. stavak 1. ZPP).

20. Uslijed preinake valjalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja o troškovima postupka te je istom, zastupanom po punomoćniku sukladno odredbama članka 154. stavak 5., 155., 166. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora od 3.390,13 eura te uzevši u obzir popisane troškove valjalo odmjeriti naknadu za: sastav 24.04. 2023 (Tbr.8. toč. 3. OT) -25 bodova, pristup na ročište od 2. 06. 2023. (Tbr.9.toč.2OT) -50 bodova, pristup na ročište od 4.12.2023.,11.10.2024.,14.3.2025. - po100 bodova, odnosno ukupno 375 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eur (Tbr. 54 OT) daje iznos od 750,00 eura, te uvećano za pdv od 25% u iznosu od 187,50 eura, daje iznos od 937,50 eura, čemu je pribrojiti troškove pristojbe tužbe u iznosu od 80,30 eura, pristojbe presude u iznosu od 80,30 eura, trošak plaćenog putnog troška svjedoku u iznosu od 40,00 eura, te predujam troška vještačenja u iznosu od 331,81 eura. Tako je tužitelju valjalo ukupno obistiniti troškove postupka u iznosu od 1.469,91 eura na koji iznos tužitelju u skladu sa zahtjevom i člankom 151. stavak 3. ZPP-a pripadaju kamate od donošenja prvostupanjske presude. Navedenom je valjalo dodati trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe po Tbr. 10. t.1. OT u iznosu od 250,00 eura uz pripadajući pdv od 25% u iznosu od 62,50 eura, što je ukupno za žalbeni postupak 312,50 eura.. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenog za sastav 24. 4. 2023 pozivom na Tbr. 8. t.3. OT, pristup na ročište od 2. 6. 2023. pozivom na Tbr. 9.t.2.OT, kao niti zatražene troškove za sastav tužbe od 12.1.2021., sastav podnesaka od 29.06.2021., 23.03.2022., 9. 05. 2022., 28. 8. 2022., budući ti podnesi ne plilježu sudskom spisu, kao niti trošak zastupanja na ročištima od 29.08. 2022.,17.10. 2022., budući ta ročišta nisu održana, pa tužitelju taj trošak nije ni nastao, te trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući tužitelj nije pristupio na isto pa taj trošak tužitelju nije ni nastao, odnosno tužitelj je odbijen za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura. Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Splitu, 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras-Ivanišević