REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-946/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kačić & Brbora, u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-501/2025-3 od 22. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2304/2021-29 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-501/2025-3 od 22. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2304/2021-29 od 17. travnja 2025., te postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li ništetne odredbe ugovora o osiguranju koje su u suprotnosti s odredbama zakona?
2. Jesu li ništetne odredbe ugovora o osiguranju koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza?
3. Ima li osiguranik, koji je sklopio pravovaljani ugovor o osiguranju, pravo na isplatu osigurnine, ako nakon nastanka osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza?
4. Treba li odredbe ugovora o osiguranju, koje su suprotne njegovoj svrsi, smatrati ništetnima, odnosno kao da nisu niti ugovorene?“.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik osporava navode tužiteljice.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Naime, predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos osiguranja od posljedica nesretnog slučaja prema Polici osiguranja od nezgode broj [broj police osiguranja] od 13. veljače 2019. koju je suprug tužiteljice TK sklopio sa tuženikom i kojom je bio osiguran za slučaj smrti zbog nezgode na svotu od 50.000,00 kn/ 6.636,14 EUR, a obzirom je suprug tužiteljice TK **.**.2019. smrtno stradao utapanjem u moru.
4.2. Nesporno je utvrđeno u nižestupanjskim postupcima da je u ostavinskom postupku iza ostavitelja TK nasljednicom ostavine proglašena supruga ostavitelja NKJ, ovdje tužiteljica jer su se zakonski nasljednici djeca ostavitelja NK i RK odrekli nasljedstva, te da kao ostavinska imovina nije potraživanje s osnove zaključene police.
4.3. Na temelju odredbe čl. 984. ZOO osigurani iznos koji treba biti isplaćen korisniku ne ulazi u ostavinu ugovaratelja osiguranja pa ni kada su korisnicima određeni njegovi nasljednici. Pravo na osigurani iznos ima samo korisnik i to od samog sklapanja ugovora o osiguranju i bez obzira na to kako je i kada određen za korisnika i bez obzira da je li izjavio svoj prihvat prije ili poslije smrti osiguranika, pa se može obratiti neposredno osiguratelju sa zahtjevom da mu se isplati osigurani iznos. Ako je ugovaratelj osiguranja za korisnike odredio svoju djecu, svoje potomke, ili nasljednike uopće, svakom tako određenom korisniku pripada pravo na odgovarajući dio osiguranog iznosa i ako se odrekne nasljedstva.
4.4. Pravilno stoga sudovi obrazlažu da se neosnovano u ovom slučaju tužiteljica poziva na odredbu čl. 942. ZOO, budući je tom odredbom propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, jer se ovdje ne radi gubitku prava na osigurninu nego može li tužiteljica osnovano zahtijevati isplatu cijelog iznosa osigurane svote.
4.5. Stoga proizlazi da od pitanja kojima tužiteljica implicira primjenu odredbe čl. 942.
ZOO ne ovisi ishod spora.
5. Razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
7. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
