REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1352/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MJD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-38/2025-2 od 4. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-167/2022-34 od 21. listopada 2024., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-38/2025-2 od 4. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-167/2022-34 od 21. listopada 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Pravno pitanje (primarno): Je li, u smislu čl. 85. st. 1. t. 1. Zakona o nasljeđivanju, za zaključak da se nužni nasljednik povredom zakonske ili moralne obveze prema ostavitelju „teže ogriješio“ dovoljno utvrditi dugotrajan prekid komunikacije i izostanak uobičajene pažnje (neposjećivanje, neinformiranje o zdravlju i životnim okolnostima), ili je potrebno dodatno utvrditi (a) postojanje osobitih okolnosti (npr. nemoć/siromaštvo ostavitelja, ostavljanje ostavitelja bez nužne skrbi), te (b) okolnosti nastanka prekida odnosa, uključujući doprinos samog ostavitelja i uzroke prekida odnosa?
Pravno pitanje (alternativno): Mora li sud, pri ocjeni „teže povrede“ moralne obveze iz čl. 85. st.1. t. 1. ZN, utvrditi i obrazložiti je li do prekida odnosa došlo isključivo krivnjom nužnog nasljednika, odnosno je li ostavitelj svojim postupanjem pridonio nastanku ili produbljenju poremećenih obiteljskih odnosa, ili je dostatno utvrditi samu činjenicu dugotrajnog prekida kontakta?
Pravno pitanje (alternativno): Koji su odlučni kriteriji za primjenu čl. 85. st. 1.t. 1. ZN u tipičnim sporovima isključenja nužnog nasljednika zbog prekida odnosa roditelja i odraslog djeteta, osobito u pogledu (a) trajanja i intenziteta prekida, (b) postojanja potrebe ostavitelja za skrbi i pomoći, te (c) uzroka prekida i doprinosa obiju strana u nastanku poremećenih odnosa?
Pravno pitanje (dodatno – vremenski kriterij): Može li sud, pri utvrđivanju opravdanosti isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva (čl. 85. st. 1. t. 1. u vezi čl. 86. st. 2. Zakona o nasljeđivanju), kao odlučne okolnosti cijeniti i ponašanje nužnog nasljednika nastalo nakon sastavljanja oporuke (nakon vremena oporučivanja), ili se postojanje razloga za isključenje mora prosuđivati isključivo prema okolnostima koje su postojale u trenutku oporučivanja?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog nije osnovan.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da odgovor na prva tri postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, što znači da ovise o činjenicama koje su utvrđene u svakom pojedinom slučaju, radi čega navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Identično shvaćanje izraženo je i u odluci revizijskog suda br. Rev- x-119/2015-2 od 25. veljače 2015.
7. Četvrto postavljeno pitanje polazi od pretpostavke da su kao odlučne okolnosti uzete u obzir okolnosti nastale nakon sastavljanja oporuke. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu samo na tim okolnostima utemeljili svoju odluku, već je utvrđeno da je komunikacija između pok. oca tuženika i tuženika prestala još 2004., da je tijekom 2007. bio bezuspješan pokušaj mirenja, te da nakon toga sve do smrti više nije bilo nikakvih kontakata između istih. Stoga niti od odgovora na to pitanje ne ovisi odluka u sporu, jer odgovor na isto ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
8. Stoga je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, budući da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
