REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-185/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička 5, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1154/2025-3 od 9. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3464/2022-15 od 27. veljače 2025. u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja, te se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
II. Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1154/2025-3 od 9. srpnja 2025. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, "Narodne novine" broj 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1154/2025-3 od 9. srpnja 2025.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika.
3. U odnosu na prijedlog tužitelja:
3.1. Tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Predstavljaju li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu broj 9012004082 sklopljenog dana 04.10.2006.g. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, bitne sastojke spornog ugovora ili ne? Je li zaključak suda kojim utvrđuje da sporni ugovor može opstati bez bitnih sastojaka ugovora protivan interpretativnoj odluci Suda EU, primjenjujući shvaćanje iz odluke Suda EU C-260/18, M u kojoj se utvrđuje da je odredba o indeksaciji strane valute i odredba o riziku promjene tečaja glavni predmet ugovora?
2. Je li nacionalni sud ovlašten preispitivati sadržaj nepoštenih odredbi ugovora o kreditu ili ima eliminirati nepoštenu odredbu i utvrditi da je ugovor kao cjelina ništetan sukladno shvaćanju Suda EU iz odluke C-260/18 po kojem sud nije ovlašten zamijeniti nepoštenu odredbu nekom drugom odredbom nacionalnog prava jer je to protivno Direktivi 93/13, a jedina situacija u kojoj sud može zamijeniti nepoštenu odredbu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava je ona kada je to u interesu potrošača, odnosno kada bi ništetnost ugovora kao cjeline potrošača izložilo posebno štetnim posljedicama? U tom slučaju je odlučujući interes potrošača koji odlučuje odgovara li mu održanje ugovora na snazi ili ne, stoga jesu li u konkretnom slučaju učinci osporavanih odluka protivni odlučujućem interesu tužitelja kao potrošača koja traži utvrđenje ugovora ništetnim u cijelosti?
3. Je li moguće utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora odnosno ništetnost ugovorne odredbe o cijeni, iznosu kredita, uvjetima davanja, uvjetima korištenja i vraćanja kredita- odnosno dovodi li ništetnost navedenih bitnih sastojaka ugovora do ništetnosti cijelog ugovora?
4. Je li zaključak suda kojim vlastitom odlukom mijenja pojedinu odredbu ugovora o kreditu, b e z da je t u ž i t e lj i s t o t r a ž i o postavljenim tužbenim zahtjevom, odnosno je li sud ovlašten bez da su to parnične stranke od njega zatražile zamijeniti ništetnu odredbu ugovora koja se odnosi na bitne sastojke (odredbu Ugovora o kreditu kojom se iznos kredita odobrava u valuti CHF i odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi), drugom odredbom (odredbom kojom se kredit odobrava u kunskom iznosu i odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi)?
5. Je li tužitelj ovlašten, sukladno interpretativnim presudama Suda Europske Unije, a s obzirom na to da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti spornog Ugovora o kreditu utvrđena ništetnom, zahtijevati utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, obzirom održavanje na snazi istog nije u interesu tužitelja, kao potrošača? 6. Može li se činidba u konkretnom spornom ugovoru o kreditu u CHF smatrati određenom i odredivom u slučaju kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa čija visina je ovisna i s k lj u č i v o o odluci jednog ugovaratelja, u konkretnom slučaju tužene banke, bez da su istodobno p r e c i z n o određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena?
7. Dovodi li neodređenost i neodredivost činidbe konkretnog ugovora o kreditu do ništetnosti cijelog ugovora?“.
3.2. Prijedlog tužitelja djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
3.3. U odnosu na dio prijedloga koji je temeljen na postavljenim pitanjima, postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj jasno naznačio pravna pitanja i da je naveo određene razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, a što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a. Međutim, prema ocjeni ovoga suda pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda te u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni odgovarajući razlozi važnosti postavljenim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a ZPP - a.
3.4. U odnosu na postavljena pitanja, kako je već navedeno, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim u odluci ovog suda poslovni broj Rev-820/23 od 23. travnja 2024. i Rev- 274/24 od 22. siječnja 2025., slijedom čega odluke na koje se poziva tužitelj kao razloge važnosti ne opravdavaju podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, kao ni odluke EU suda jer nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
3.5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odbiti tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je u tom dijelu riješeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
3.6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP -a koji tužitelj podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 26. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP) valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku.
3.7. U opisanim okolnostima kada tužitelj nije dokazao da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti pravo na jednakost svih pred zakonom, njegov je prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu na prijedlog tuženika.
4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeće pravno pitanje:
„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, "Narodne novine" broj 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti i s retroaktivnim učinkom zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.
4.2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje koje se odnosi na postojanje pravne osnove i prava pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu važno pitanje jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova kao i revizijskog suda.
4.3. S obzirom da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
