Poslovni broj: Us II-211/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, Kaptol 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68011638990, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Agencije za odgoj i obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 72193628411, radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-008-07/25-01/564, URBROJ: 401-01/03-25-4 od 28. kolovoza 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za odgoj i obrazovanje (dalje: Agencija), KLASA:008-02/25-01/07, URBROJ: 561-02/07-25-4 od 17. ožujka 2025.
2. Navedenim rješenjem Agencije odbačen je zahtjev tužitelja od 20. veljače 2025. za pristup informacijama. Radilo se o zahtjevu za pristup ispisu telefonskih poziva, transkriptu sastanaka i zapisnicima o pozivu. Zahtjev je odbačen temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine", 25/13., 85/15. i 69/22.; dalje: Zakon) s obrazloženjem da Agencija ne posjeduje traženu informaciju i nema saznanja gdje se informacija nalazi.
3. Tužitelj pobija rješenje tuženika zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je Agenciji 20. veljače 2025. predao zahtjev za pristup informacijama: ispisu telefonskih poziva odnosno podataka o telefonskim pozivima upućenima na njegov broj telefona tijekom 2024. s telefonskog broja ureda višeg savjetnika ABC; sadržaju tih poziva ako postoji službena evidencija ili snimka; transkriptu ili službenom zapisniku sa sastanaka koji se vode u Agenciji koji se odnose na navedenu situaciju; te ako postoji, službenom zapisniku ili evidenciji o pozivu višeg savjetnika ABC.
3.1. Tužitelj navodi da mu Agencija nije dostavila tražene informacije zbog pogrešnog tumačenja članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona. Pogrešno je utvrđeno da Agencija ne raspolaže traženim informacijama i da nema saznanja o tome gdje se one nalaze budući da se informacije odnose na rad zaposlenika Agencije. Tražena komunikacija je dio službene komunikacije koja se odvijala između zaposlenika Agencije i drugih osoba, a koja se odnosi na tužiteljev profesionalni status i postupak napredovanja. Informacije koje je tražio bitne su mu kao dokaz u kaznenom postupku koji vodi protiv ABC zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti. Navodi da je dužnost tuženika da tužitelju omogući pristup informacijama koje predstavljaju službenu komunikaciju koja se odnosi na ostvarivanje i zaštitu prava tužitelja. Ističe da su pobijana rješenja donesena uz povredu pravila upravnog postupka, članka 7. (načelo pomoći stranci) i članka 8. (načela utvrđivanja materijalne istine). Smatra da se tuženik paušalno poziva na zakonsku osnovu za odbijanje zahtjeva, bez konkretnog obrazloženja. Prigovara da su obrazloženja osporenih rješenja paušalna i nedostatna te da je tijelo bilo dužno ustupiti zahtjev drugom nadležnom tijelu koje ima tražene informacije, sve sukladno Zakonu. Predlaže provesti dokaz njegovim saslušanjem te izvršiti uvid u spis upravnog postupka.
3.2. Predlaže Sudu da poništi pobijano rješenje i rješenje zainteresirane osobe i da obveže tuženika da mu naknadi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže istu kao neosnovanu odbiti. Navodi da tužitelj pretpostavlja da Agencija ima tražene informacije, ali nema dokaza da iste postoje. U postupku po žalbi Agencija se očitovala i navela da ne posjeduje tražene informacije. Tuženik ističe da Zakon štiti samo postojeće informacije, da se pravo na pristup informacijama odnosi na informacije koje Agencija ima, ne i na one što bi eventualno trebala imati pri čemu tuženik nije nadležan ispitivati pravilnost postupanja Agencije u odnosu na tražene informacije, je li trebala voditi evidencije odnosno je li pravilno vodila dokumentaciju. Naime, ne postoji dokaz da tražene dokumentacije postoje, Zakon ne obvezuje Agenciju na stvaranje informacija, a tužitelj nije dao dokaz tko traženu informaciju posjeduje.
5. Zainteresirana osoba nije odgovorila na tužbu.
6. Tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS).
7. Tužitelj se opširnim dopisom u kojem je ponovio navode tužbe očitovao na odgovor na tužbu tuženika osporavajući isti u cijelosti.
8. Tužitelj je u spis dostavio rješenje tuženika doneseno u drugom predmetu gdje je također bio tražen ispis telefonskih poziva i komunikacije, a gdje je tuženik u istovjetnoj situaciji poništio rješenje prvostupanjskog tijela.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužitelj 20. veljače 2025. podnio Agenciji zahtjev za pristup informacijama koje se odnose na telefonske pozive, njihov sadržaj te eventualne zapise i evidencije sastanaka vezanih uz njegovo napredovanje. Agencija je rješenjem od 17. ožujka 2025. zahtjev odbacila s obrazloženjem da tražene informacije ne posjeduje i da nema saznanja tko bi iste mogao imati.
11. Tuženik je, prihvativši argumentaciju Agencije, nakon pravilno provedenog upravnog postupka, odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Agencije.
12. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika u granicama zahtjeva iz tužbe, ovaj Sud nalazi da tuženik nije postupio nezakonito odbivši žalbu tužitelja protiv rješenja Agencije. Ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je za svoju odluku dao tuženik u obrazloženju osporenog rješenja budući da su razlozi utemeljeni na podacima koji se nalaze u spisu predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Zakon citiravši mjerodavne odredbe. Za svoju odluku, suprotno navodima tužbe, tuženik je dao detaljno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Pravilno su javnopravna tijela utvrdila da Agencija ne raspolaže traženim informacijama u smislu Zakona. Naime, pravo na pristup informacijama odnosi se isključivo na informacije koje postoje i kojima tijelo javne vlasti raspolaže, a ne na informacije koje bi tijelo eventualno moglo ili trebalo imati. Sama činjenica da se određeni događaj (telefonski razgovor ili sastanak) dogodio ne znači da o njemu postoji službeni zapis, snimka ili druga dokumentirana informacija. Tužitelj pretpostavlja da tražene informacije moraju postojati, ali isto ničim ne dokazuje. Tužiteljeva pretpostavka nije pravno odlučna niti obvezuje tijelo da stvara nove informacije ili rekonstruira postojeće. Zbog navedenog razloga saslušanje tužitelja u postupku nije dokaz kojim se utvrdile činjenice važne za rješavanje ove upravne stvari. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da tražene informacije postoje u obliku dokumenta, zapisa ili evidencije, niti da Agencija raspolaže saznanjima o tijelu koje takve informacije posjeduje. Zbog navedenog nije prihvatljiv tužbeni navod o povredi članka 21. Zakona jer obveza ustupanja zahtjeva postoji samo ako tijelo ima konkretna saznanja o drugom tijelu koje raspolaže traženom informacijom, što u ovom slučaju nije utvrđeno. U postupku je utvrđeno da Agencija ne vodi evidencije telefonskih poziva, niti izrađuje transkripte poziva ili sastanaka, pa tražene informacije nisu u njegom posjedu. Tuženik nije nadležan utvrđivati je li Agencija trebala imati tražene informacije, već isključivo postoji li informacija u njenom posjedu. Budući da je pravilno utvrđeno da tražene informacije ne postoje kod Agencije, zakonito je primijenjen članak 23. stavk 5. Zakona.
13. Neosnovani su navodi tužbe o povredi načela pomoći stranci i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Agencije nije bila u obavezi postupati izvan zakonskih okvira niti pribavljati ili stvarati informacije koje ne posjeduje. Iz spisa proizlazi da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije, o čemu se izričito očitovalo, a tužitelj nije pružio nikakve dokaze koji bi takvo utvrđenje doveli u sumnju.
14. Uvidom u rješenje tuženika, KLASA: UP/II-008-07/25-01/304, URBROJ: 401- 01/10-25-4 od 29. listopada 2025. utvrđeno je da se isto ne odnosi na istu činjeničnu i pravnu osnovu. Tuženik nije u istovjetnoj situaciji donio različitu odluku. Navedeno stoga jer iz rješenja tuženika proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije sličan zahtjev tužitelja odbacilo iz razloga kao u ovom sporu veće je odbilo zahtjev pozvavši se na zlouporabu od strane tužitelja. Tuženik je u u rješenju na koje se tužitelj poziva poništio prvostupanjsko rješenje zbog nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i obrazloženju.
15. Slijedom navedenog, ocijenivši da prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u toči I. izreke.
16. Budući da je tužitelj izgubio spor, to u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a nema osnove za usvajanje njegova zahtjeva za naknadu troškova spora. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 31. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
