Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-616/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐAĆ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ĐAĆ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: K-362/2024-31 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĐAĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K- 362/2024-31 od 15. srpnja 2025. optuženi ŽAĆ na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 270. ZKP u vezi članka 79. stavka 2. KZ/11 određeno je da se od optuženog ĐAĆ oduzima mobilni uređaj marke Samsung, model SM-A217F/DSN, crne boje, IMEI brojeva: [IMEI broj], IMEI 2: 352392/32/151868/5, s dvije pripadajuće SIM kartice, koji je pobliže opisan i od njega privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP Sisak serijskog broja: [serijski broj] od 31. prosinca 2023., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i stavka 2. točke 6. ZKP optuženik je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 eura (četiri stotine eura).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi ŽAĆ po branitelju Andreju Iliću, odvjetniku iz Zagreba, navodeći da se žali "zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP". U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Žalitelj je u žalbi naveo da se žali "zbog svih žalbenih osnova iz članka 467. ZKP", navodeći da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni zbog toga što je prvostupanjski sud u razlozima presude neosnovano otklonio njegovu obranu vjerujući svjedoku - policijskom službeniku ĐA, a što je imalo za posljedicu i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

7. Ovakvi žalbeni prigovori bitne povrede odredaba kaznenog postupka isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud utvrdivši da je optuženik prevozio četiri državljana Sirije za iznos od 400,00 eura, znajući da su navedene osobe nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku izvan graničnog prijelaza, a u cilju da se materijalno okoristi.

9. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje s motrišta žalitelja, nedvojbeno je da u trenutku kada je kao taxi vozač Đ primio narudžbu za prijevoz od autobusnog kolodvora do zračne luke nije imao namjeru prevoziti migrante niti je mogao znati da su osobe koje će prevoziti migranti, već je smatrao da se radi o uobičajenoj vožnji prijevoza do zračne luke koju je dužan obaviti sukladno ugovoru o radu koji je priložen u spis te da osoba koja je naručila prijevoz (Ž) nije mu bila od ranije poznata što da proizlazi iz iskaza svjedokinje ŽA, direktorice optuženikovog poslodavca, a koja navodi da ima uvid kada i gdje je netko naručio vožnju, ali ne i tko. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da to što je optuženik obavio ovaj prijevoz izvan teritorija za koju ima dozvolu i što je nakon narudžbe preko aplikacije Bolt posao konačno dogovorio izvan te aplikacije, da to nikako ne znači da je on znao tko je naručitelj i koga će prevoziti, odnosno nikako da ne dokazuje da je on imao namjeru počiniti kazneno djelo iz članka 326. KZ/11, nego eventualno da je počinio prekršaj na štetu svog poslodavca u namjeri da iznos od 400,00 eura koji mu je obećan od strane naručitelja zadrži za sebe umjesto da ga podijeli s poslodavcem U te da je relevantno da je optuženik kao vozač Đ primio narudžbu od njemu nepoznate osobe i u tom trenutku nije imao nikakvog razloga posumnjati da će osobe koje treba prevesti biti migranti.

10. Međutim, suprotno stavu žalitelja, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog dokaznog postupka da je optuženik bio svjestan da prevozi osobe koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku i to u trenutku kada su se te osobe ukrcale na nenaseljenom mjestu, da je s obje strane ceste bila šuma i mrak, da su ti ljudi dotrčali iz šume kriomice i da su bili zapušteni. S obzirom na mjesto preuzimanja izvan naseljenog područja, izvan graničnog prijelaza, sve očigledne okolnosti upućuju na zaključak da je optuženik znao koju vrstu vožnje je prihvatio što sve ukazuje na prethodno dogovoren i detaljno isplaniran tijek događanja. Nadalje, imajući na umu okolnosti da je predmetna sporna vožnja od područja Gline do aerodroma bila naručena i dogovorena po naručitelju inozemnog broja i da je optuženik trebao voziti na područje na koje nije smio, odnosno na kojem području njegov poslodavac nema dozvolu za taxi prijevoz, da je zatražio za taj prijevoz iznos od 400,00 eura, upravo ukazuju na činjenicu da je optuženik znao koga će prevoziti i na koji način, a na navedeno upućuje i zaključak da unatoč strahu i bojazni od putnika koje je prevozio nije poduzeo nikakvu radnju da bi zbog bojazni za sebe ili automobil obavijestio policiju na bilo koji način ili da bi naprosto odustao od vožnje i prijavio policiji, odnosno došao vozilom do naseljenog mjesta gdje bi zasigurno mogao reagirati na zakonit i adekvatan način.

11. Okolnosti koje ističe optuženik tijekom postupka su neuvjerljive i nelogične te su isključivo usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

12. Naime, žalitelj nadalje ističe da je postupao u krajnjoj nuždi jer da je bio u opasnosti koju nije mogao otkloniti na drugi način, nego samo pristati na takvu vrstu vožnje. Međutim, s pravom utvrđuje prvostupanjski sud da ni iz navoda obrane ni iz iskaza svjedoka, kao niti iz materijalne dokumentacije ne proizlazi da bi optuženiku prijetila bilo kakva opasnost, a još manje da bi se istodobno bojao za sebe ili vozilo te da je riječ o H i da je sve bilo moguće jer su ti ljudi vikali, dakle pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takve opasnosti nije bilo. Takve osobe nisu prijetile optuženiku nikakvim zlom, nisu bili nasilni, nisu imali kod sebe oružje ni predmete kojima bi ga mogli ozlijediti niti je postojala bilo kakva druga opasnost kako za optuženika tako ni za njegov automobil, pa su samim time izostali zakonom predviđeni uvjeti za kvalifikaciju krajnje nužde.

13. Slijedom svega, okolnosti prijevoza te način zaustavljanja od strane policije, ukazuju da je optuženik ostvario sva obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11 za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim.

14. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen ni Kazneni zakon.

15. U odnosu na odluku o kazni, prilikom odabira vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženiku u smislu članka 47. KZ/11 olakotnim cijenio kaznenu neosuđivanost, da se radi o ekscesu u njegovom životu i da je otac malodobnog djeteta, dok otegotnih okolnosti nije našao.

16. Slijedom navedenog, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dostatna je da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da utječe na optuženika i na ostale da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Upravo ovakva kaznena djela predstavljaju veliku društvenu opasnost te se radi o teškom kaznenom djelu kojim se prije svega ugrožava sigurnost Republike Hrvatske jer se na njenom teritoriju ilegalno dovode osobe koje nisu prošle redovnu kontrolu policije. Pored toga, u želji da se domognu zemalja Europske unije migranti u zemljama polazišta prodaju svu imovinu i tijekom puta plaćaju značajne iznose osobama koje im pomažu nedozvoljeno se kretati ili prelaziti državne granice, na kojem putu migranti budu i žrtve prijevare, nehumanog i neljudskog postupanja često riskirajući vlastiti život. Stoga je radi generalne prevencije potrebno uputiti jasnu poruku da se činjenje ovakvih kaznenih djela neće tolerirati što će se ostvariti ovako izrečenom kaznom zatvora.

17. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak