Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-786/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HT, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici, broj KO-DO-269/2024-25 od 29. listopada 2025. i optuženog HT, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj K-29/2025-53 od 22. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom HT za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za koja kaznena djela je prvostupanjskom presudom proglašen krivim te se primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi HT osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne zatvora optuženom HT uračunava se vrijeme uhićenja i dovođenja od 29. ožujka 2024. do 30. ožujka 2024.

III. Žalba optuženog HT odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: K- 29/2025-53 od 22. rujna 2025. optuženi HT, pod točkom 1. izreke presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude i pod točkom 2. izreke presude zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11 optuženom HT je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 u svezi članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te ga je prvostupanjski sud na temelju citiranih zakonskih propisa i na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu od 29. ožujka 2024. od 9,31 sati do 30. ožujka 2024. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 35,60 EUR te platiti paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 8 dana, nužne izdatke oštećenika VT i ČT, kao i nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećene VT u iznosu od 375,00 EUR, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici zbog odluke prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženom HT izrekne kaznu zatvora bez primjene odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11, članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 i članka 56. stavka 1. KZ/11.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i optuženi HT po braniteljici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na temelju čl. 474. ZKP.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da pobijana presuda nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama jer da se obrazloženje sastoji od prepisivanja i prepričavanja iskaza oštećene VT (ranije HT), bez stvarne ocjene izvedenih dokaza te da proizlazi kako je presuda utemeljena na iskazima oštećenica, iskazu oca oštećene HTV i majke oštećenice – ČT, iskazima djelatnica Zavoda za socijalni rad KT, NT i CT te iskazu svjedokinje VTV koje sud cijeni logičnim, vjerodostojnim i uvjerljivim, iako da niti jedan od ovih svjedoka nema nikakvih neposrednih saznanja o činjenicama vezanim uz počinjenje djela koja se njemu stavljaju na teret.

8. Navedeni razlozi isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i žalitelj drži da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećene OT i navedenih svjedoka, kao i svjedokinje VTV, koji svjedoci da nisu neposredni i da nemaju nikakvih saznanja o činjenicama vezanim uz počinjenje kaznenih djela.

9. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud budući da je nedvojbeno utvrđeno protupravno postupanje optuženika prema oštećenoj VT (ranije OT) zbog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 i oštećenoj ČT (punici optuženika) zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

10. Žalitelj ističe da niti jedan svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o kaznenom djelu nasilja u obitelji na štetu VT (ranije OT), sada njegove bivše supruge, pa da je stoga činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na ovo kazneno djelo.

11. Međutim, suprotno stavu žalitelja, iz iskaza oštećene VT (ranije OT) koji je iskaz prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio vjerodostojnim, nedvojbeno proizlazi kontinuirano protupravno postupanje optuženika kako je to opisano u točci 1. izreke prvostupanjske presude.

12. Uobičajeno je da se kaznena djela nasilja u obitelji čine bez nazočnosti svjedoka – javnosti i trećih osoba jer se radi o netransparentnom počinjenju kaznenih djela koje počinitelj čini nad oštećenicom, stoga je logično da o takvim radnjama javnost, odnosno svjedoci nemaju neposrednih saznanja s obzirom da se i događaju unutar uže obitelji. Međutim, ta okolnost ne upućuje na zaključak da se opisano kazneno djelo nije dogodilo što pokušava nametnuti žalitelj, tim više što je o povredama oštećenice iskazivala i svjedokinja VTV čiji je iskaz u suglasju s iskazom oštećenice, dok navedena svjedokinja po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema razloga bezrazložno teretiti optuženika opisujući povrede i modrice koje je uočila na oštećenici prilikom isprobavanja vjenčanice. Nadalje, kada se uzmu u obzir SMS poruke optuženika koje je upućivao oštećenoj OT obraćajući joj se pogrdnim riječima, omalovažavajući ju i vrijeđajući ju, sve upućuje na nedvojbeni zaključak da je upravo takav obrazac ponašanja optuženika što je rezultiralo napuštanjem bračne zajednice od strane oštećene OT koja se preselila kod roditelja te je tada majci - oštećenoj ČT ispričala o neprihvatljivom ponašanju optuženika, a kojoj je svjedokinji ČT optuženik prijetio putem telefona čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela kako iz članka 179.a KZ/11 na štetu OT tako i kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu ČT.

13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika kao neuvjerljivu te je na temelju cjelovite dokazne građe pravilno utvrdio činjenično stanje pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude i za svoja je utvrđenja dao argumentirane zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika u pogledu odluke o kazni, u pravu je državni odvjetnik kada se zalaže za strože kažnjavanje, dok nema mjesta blažem kažnjavanju koje u žalbi predlaže optuženik.

15. Naime, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne olakotnim cijenio optuženiku dosadašnju neosuđivanost i korektan odnos prema sudu, a od otegotnih okolnosti činjenicu da je optuženik konfliktne situacije rješavao na potpuno neprihvatljiv i neprimjeren način. U odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 prvostupanjski sud je primijenio odredbu o ublažavanju kazne jer drži da u konkretnom slučaju u odnosu na optuženika postoje naročito olakotne okolnosti u vidu činjenice da je otac malodobnog djeteta koje je dužan uzdržavati.

16. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti definirana naročito olakotna okolnost po prvostupanjskom sudu da je optuženik otac malodobnog djeteta koje je dužan uzdržavati, budući da je to zakonska obveza roditelja, a ne olakotna okolnost pa samim time izostanak naročito olakotnih okolnosti suspendira primjenu instituta ublažavanja.

17. Akceptirajući sve okolnosti – dosadašnju neosuđivanost, korektan odnos prema sudu te neprihvatljivost i neprimjerenost postupanja optuženika i duži vremenski period, ovaj drugostupanjski sud je individualizirao pojedinačne kazne zatvora za svako od inkriminiranih kaznenih djela uzimajući u obzir sklop olakotnih okolnosti na strani optuženika te društvenu opasnost i posljedice počinjenog (otegotne okolnosti) koje pretežu nad olakotnim okolnostima u tolikoj mjeri da rezultiraju težim kažnjavanjem u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i preinačena kazna zatvora za nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i utvrđena je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, dok je prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 u trajanju 6 (šest) mjeseci pa je stoga primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da će se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da je temeljem članka 54. KZ/11 u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 29. ožujka 2024. do 30. ožujka 2024.

18. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud mora polaziti od optuženika kao pojedinca koji nadalje mora biti koristan član društva pa kazna ne smije imati odlike odmazde već treba omogućiti počinitelju da i nakon počinjenog kaznenog djela ostane uključen u društvo. Izrečena sankcija primjerena je i pravedna, kako u odnosu na kaznena djela, tako i u odnosu na počinitelja te predstavlja društvenu osudu inkriminiranog ponašanja, kao i upozorenje potencijalnim počiniteljima sličnih kaznenih djela, a što će imati za posljedicu jačanje povjerenja građana u pravni poredak.

19. Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, stoga je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak