Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-91/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa] koga zastupa punomoćnica Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženice mlljt UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Vinkovaca, A. Mihanovića 2, koju zastupa punomoćnica Gabrijela Ćorluka, odvjetnica u Vinkovcima, radi sniženja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Poslovni broj P Ob-87/23-19 od 22. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, Poslovni broj P Ob-87/23-19 od 22. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Mijenja se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima Poslovni broj R1 Ob-298/2021-3 od 19. kolovoza 2021. na način da se tužitelj obvezuje plaćati za uzdržavanje mlt. tuženice UĐ mlt. UĐ umjesto iznosa od 2.800,00 kuna mjesečno smanjeni iznos od 208,17 eura mjesečno".

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju PĐ da tuženici PĐ mlt. UĐ naknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika, mlljt. tužiteljica je podnijela odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Za svoje utvrđenje, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koji se u cijelosti prihvaćaju i po ovom žalbenom sudu.

8. Predmet spora je zahtjevu za sniženje uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje ObZ).

9. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se promijenile okolnosti.

10. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva od odlučnog je značaja utvrditi jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one, koje su postojale prilikom donošenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, koji je odobren Rješenjem Općinskog suda Vinkovcima, Poslovni broj R1 Ob-298/21-3 od 19. kolovoza 2021.

11. Iz sadržaja spisa proizlazi da je Planom odobren sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt tužiteljicu te određeno da će mlljt tužiteljica živjeti s majkom, da će održavati susrete i druženja s ocem, te da će otac na ime uzdržavanja doprinositi iznos od 2.800,00 kn/371,62 Eur. Tužbom tužitelj traži smanjenje uzdržavanja na iznos od 208,17 Eur navodeći kako su se od trenutka odobrenja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na njegovoj strani promijenile okolnosti, te da je u međuvremenu sklopio brak s BĐ te dobio još jedno dijete, tako da je sada u obvezi uzdržavati dva člana obitelji, te više nije u mogućnosti plaćati za mlljt tužiteljicu iznos od 371,62 Eur, već predlaže da ga se obveže na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 208,17 Eur, a što predstavlja minimalni iznos uzdržavanja za dijete u odbi od 13 – 18 godina.

12. Svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na utvrđenju kako se od donošenja ranije odluke nisu promijenile okolnosti koje bi utjecale na smanjenje obveze tužitelja u odnosu na visinu uzdržavanja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlljt tuženica bila u dobi od 13 godina, a sada je učenica 4. razreda Gimnazije u [adresa] i u vrijeme zaključenja glavne rasprave imala je 17 godina tako da je nesporno da su se njezine potrebe koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, troškove škole, školskog pribora, te potrebe za instrukcijama povećale, a time su i troškovi uzdržavanja postali veći.

13. Prema iskazu samog tužitelja, njegova primanja iznose oko 3.000,00 Eur, pa sama činjenica da je sada otac još jednog djeteta ni na koji način ne utječe na mogućnost plaćanja uzdržavanja za mlljt tuženicu. Sama činjenica da plaća osiguranja za automobile, da plaća privatno mirovinsko osiguranje, parkirnu kartu, osiguranje za drugo dijete, osiguranje obitelji i prikolice te mobilni telefon, kućni telefon i internet, ni na koji način ne utječu na mogućnost tužitelja da plaća uzdržavanje za mljt tuženicu u iznosu od 371,62 Eur, jer uzdržavanje mlljt djeteta ima prioritet ispred svih drugih davanja koja je tužitelj taksativno naveo u svom podnesku od 13. svibnja 2025.

14. Sama činjenica da supruga tužitelja nije zaposlena, te da on uzdržava njezinu majku, ne predstavljaju okolnosti koje utječe na visinu uzdržavanja, jer uzdržavanje mlljt djeteta ima prioritet ispred svih drugih obveza.

15. Osim toga, ovaj sud je utvrdio, a što navodi i sam tužitelj, da su njegovi prihodi porasli i iznose 3.000,00 Eur, pa s tim u vezi tužitelj se ne može pozivati na minimalni iznos uzdržavanja koji za dijete uzrasta kao mlljt tuženica iznosi 208,17 Eur, jer se radi o minimalnom iznosu koji plaćaju roditelji koju su nezaposleni ili imaju niska primanja, te uzdržavaju više osoba. Suprotno tome, prema Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, koju je donijelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, temeljem čl. 314. st. 4. ObZ, roditelj koji ima primanja kao tužitelj, za dijete uzrasta kao mlljt tužena, mogu doprinositi 649,00 Eur za uzdržavanje.

16. Dakle, sud ocjenjuje da je došlo do promijenjenih okolnosti na strani tužitelja od trenutka kad je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, da su njegovi prihodi porasli, te da ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta, ali je došlo i do promijenjenih okolnosti na strani mlljt tužene, te je utvrđeno da su se njezine potrebe povećale.

17. Slijedom iznesenog, i po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 285. ObZ te da je tužitelj i dalje u mogućnosti za uzdržavanje mlljt tuženice plaćati mjesečni iznos od 371,62 Eur koji iznosi je manji od iznosa propisanog temeljem Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, koju je donijelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, temeljem čl. 314. st. 4. ObZ.

18. Naime, uzdržavanje maloljetnog djeteta dio je sadržaja roditeljske skrbi jer je uzdržavanje djeteta pravo i dužnost prvenstveno njegovih roditelja propisano odredbom čl. 288. st. 1. ObZ te čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" -Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97). Pri tome valja ukazati da uzdržavanje djece ima prednost pred drugim obvezama te je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj, a zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti.

19. S tim u vezi, žalbene tvrdnje tužitelja da su mu se znatno promijenile životne i financijske okolnosti, da je zasnovao novu obitelj, da ima kreditne obveze, da su se povećali troškovi prijevoza te porasli životni troškovi, ni na koji način ne utječu na obvezu tužitelja da plaća uzdržavanje za mlljt tuženu u iznosu od 371,62 Eur. Sama činjenica da tužitelj ima još jedno dijete, te da plaća troškove stanovanja, ne dovode u pitanje iznos uzdržavanja koji je u obvezi plaćati.

20. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud utvrđuje, da su potrebe mlljt tuženice mjesečno oko 650,00 Eur (troškovi stanovanja, prehrane, higijenskih potrepština, troškovi školovanja, prijevoza, izlazaka), pa kad se uzme iznos koji tužitelj plaća temeljem ranije odluke i iznos dječjeg doplatak kojeg prima mlljt tuženica iz Republike Njemačke, (225,00 Eur + 371,62 Eur) taj iznos je manji od utvrđenih mjesečnih potreba mlljt tuženice.

21. Odredbom čl. 366. st. 1. ObZ je propisano kako u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

22. Pravilnom primjenom označenog materijalnog prava prvostupanjski sud je pravilno odlučio te obvezao tužitelja na naknadu troškova postupka mlljt tuženici u iznosu od 400,00 Eur.

23. Zbog sveg navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis