Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-78/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Anti Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Skorić Rojc, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1097/2023-41 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1097/2023-41 od 31. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na jednake dijelove čini novčani iznos od 279.650,98 EUR / 2.107.030,30 kn.

II Nalaže se tuženiku OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplatiti tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 139.825,49 EUR / 1.053.515,15 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 08.11.2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na jednake dijelove čini osobni automobil marke: HYUNDAI TUCSON, boja: plava s efektom, broj šasije:

TMAJD811BMJ057875, datum prve registracije 01.03.2022., a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u javnim očevidnicima motornih vozila Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, i to u 1/2 dijela u korist tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dijela u korist tuženika OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

IV Nalaže se tuženiku OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] predati u suposjed tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobni automobil marke: HYUNDAI TUCSON, boja: plava s efektom, broj šasije: [broj šasije], datum prve registracije 01.03.2022., u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 19.108,64 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. listopada 2025. pa do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), kao niti neku drugu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno parvo. Sud prvog stupnja pravilno nije uzeo u obzir dokazne prijedloge tuženika dostavljene uz podnesak od 16. rujna 2025. jer prema čl. 299. st. 3. ZPP-a jer su dostavljeni suprotno čl. 299. ZPP-a, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje taj dokaz nije mogao iznijeti, odnosno, predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

5. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 12. lipnja 1993. u Zagrebu. Zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa između tužiteljice i tuženika, prestala je postojati životna zajednica između istih kao bračnih drugova 8. studenoga 2022. Imovina koju su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, odnosno koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu su novčana sredstva u iznosu od 100.000,00 EUR-a na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. formalno na ime tuženika, novčana sredstva u iznosu od 100.000,00 EUR-a na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. formalno na ime tuženika, novčana sredstva u iznosu 79.650,98 EUR-a na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d. formalno na ime tuženika, i osobni automobil, marke: HYUNDAI TUCSON, boja: plava s efektom, broj šasije: [broj šasije], datum prve registracije 1. ožujka 2022., reg. oznake: [registarska oznaka], upisan u cijelosti formalno na ime tuženika. Navedena novčana sredstva u ukupnom iznosu od 279.650,98 EUR tužiteljica tvrdi da su stečena radom, ušteđevinom, prihodima od zajedničke imovine te prihodima na ime mirovine za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika. Osobni automobil marke: HYUNDAI TUCSON, a koji je kupljen 1. ožujka 2022., također predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika. Tuženik je osobni automobil odvezao sa sobom 8. studenoga 2022. te tuženik od tog dana onemogućuje tužiteljici suposjed navedenog osobnog automobila. Tužiteljica i tuženik nisu bračnim ugovorom uredili imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini, niti su nakon prestanka bračne zajednice sklopili ugovor kojim bi dogovorno riješili pitanje podjele bračne stečevine obzirom je tuženik prijedlog tužiteljice da se bračna stečevina podijeli na jednake dijelove u više navrata odbio.

S obzirom da je imovina koja je predmet ove tužbe stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika, odnosno potječe iz te imovine, tužiteljica traži da se utvrdi da ista predstavlja bračnu stečevinu sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona, slijedom čega je tužiteljica sukladno odredbi čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona zajedno s tuženikom suvlasnik u jednakim dijelovima bračne stečevine.

Tužiteljica na zahtijevanu isplatu novčanog iznosa na ime bračne stečevine potražuje i zatezne kamate tekuće od 8. studenoga 2022., odnosno od dana kada je prestala postojati životna zajednica tužiteljice i tuženika kao bračnih drugova.

6. U ovome postupku među strankama je nesporno da su tužiteljica i tuženik brak sklopili 12. lipnja 1993., da su odnosi među bračnim drugovima trajno narušeni i poremećeni, da je tuženik iz zajedničkog kućanstva izašao dana 8. studenoga 2022., da je iznos od 100.000,00 EUR-a uplaćen dana 31. kolovoza 2022. na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. na ime tuženika, da je iznos od 100.000,00 EUR-a uplaćen dana 31. kolovoza 2022. na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. na ime tuženika, da je iznos od 79.650,98 EUR-a uplaćen dana 31. kolovoza 2022. na računu broj [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d. na ime tuženika, da je osobni automobil, marke: HYUNDAI TUCSON, reg. oznake: [registarska oznaka], upisan na ime tuženika te da stranke nisu sklopile bračni ugovor.

7. Među strankama je sporno kada je prestala bračna zajednica između stranaka, jesu li gore naznačena novčana sredstva bračna stečevina stranaka ili posebna imovina tuženika te je li predmetno vozilo bračna stečevina stranaka ili posebna imovina tuženika.

8. Iz Punomoći od 31. kolovoza 2022. proizlazi da je tuženik dao tužiteljici punomoć za neograničeno raspolaganje sredstvima po računu broj [broj bankovnog računa] kod Privredne banke Zagreb d.d.

Iz Zahtjeva za promjenom po transakcijskom računu proizlazi da je tuženik 31. kolovoza 2022. opunomoćio tužiteljicu u odnosu s računom broj 3222730837 otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d.

Iz Izvoda prometa po računu od dana 11. travnja 2023. po tekućem računu tužiteljice otvorenom u Erste&Steiermarkischebank d.d. proizlazi da je dana 28. veljače 2022. tuženik na račun tužiteljice uplatio iznos od 90.000,00 kn te da je istoga dana tužiteljica izvršila uplatu iznosa od 279.999,99 kn na račun Grand Auto d.o.o. Zagreb na ime ponude br gd-721-21000411-22-003.

Iz prijenosa za plaćanje proizlazi da je tužitelj potpisao kao opunomoćenik prijenos sredstava sa računa tužiteljice u ukupnom iznosu od 280.099,99 kn, te iz naloga za plaćanje od 28. veljače 2022. proizlazi da je tuženik uplatio na ime Grand Auto d.o.o. iznos od 279.999,99 kn.

Iz Sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Splitu dana 2. srpnja 2019. poslovni broj Ps-91/2018 proizlazi da su tuženik i DU, AU, BU i NU sklopili sudsku nagodbu kojom su se DU, AU, BU i NU obvezali solidarno u isplatiti tuženiku iznos od 36.435,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao i iznos od 1.000,00 eura na ime naknade troškova postupka dok se tuženik obvezuje povući prijedlog za zabilježbu spora.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bračna zajednica između nje i tuženika prestala 8. studenoga 2022. na način da je njen suprug iselio i otišao. Njihov brak je i službeno razveden. Ona i suprug su radili u Njemačkoj, a potom i u Zagrebu, imaju dva apartmana na moru koja su iznajmljivali kroz trajanje braka te su radom i suprugovom mirovinom u iznosu od oko 1.500,00 eura stekli iznos od 279.000,00 eura koji je predmet ovog postupka. U Njemačkoj je boravila od 1969. do 1995. kada se vratila u Hrvatsku. Nekretnine su za vrijeme rata u Hrvatskoj bile jeftinije pa su kupili neke nekretnine, a kasnije su ih prodali i nešto zaradili. Novce su čuvali doma u kući te su ih u kolovozu 2022. položili na račune u bankama. Prethodno za vrijeme korone oni su novce koje su imali položene po računima, sve digli i čuvali u kući da bi ih potom 2022. ponovno položili na račune. Auto koji je predmet ovog postupka kupljen je u veljači 2022., a novce su digli s njenog računa, po dogovoru i nalogu njenog supruga. Novac za kupnju osobnog automobila također je stečen zajedničkim prihodima tijekom trajanja bračne zajednice. Suprug i ona su zajednički birali automobile, a jako im se svidjela boja plavo siva. Auto je kupljen na [adresa] u autosalonu. U početku ga je ona vozila obzirom da njen suprug ima problema sa vidom. Suprug i ona su zajednički uzeli u torbu iznos novca od 279.000,00 eura u kolovozu 2022. te su prvo otišli u HPB gdje su položili iznos od 100.000,00 eura na ime njenog supruga. Nije se tome protivila i dobila je punomoć po računu. Potom su išli u PBZ tamo su također položili iznos od 100.000,00 eura na ime njenog supruga, a ona je od njega dobila punomoć za raspolaganje po računu. Preostali iznos novaca položili su u RBA banci također na ime njenog supruga, a ona je dobila punomoć. U jesen 2022. je završila u bolnici. Njen je suprug odmah došao sa [adresa] te ju obilazio u bolnici. Kada je izašla iz bolnice primijetila je da njen suprug mnogo pažnje obraća na svoj mobitel. Jednom je prilikom došla do njegovog mobitela i vidjela da ima ljubavnicu. Kada je to čula otišla je do banke gdje su joj rekli da je sav novac podignut, da joj ne mogu dati nikakve informacije jer da je njoj ukinuta punomoć po računu. Nema saznanja što je sada s tim novcem.

Sa tuženim je počela u [adresa] živjeti 1987., 1988. su dobili kćer, a vjenčanje je bilo 1993.

Od samog početka zajedno su živjeli te su oboje radili. Navodi i da su imali novac koji nije bio njihov nego njihove prijateljice koja je prodala kuću u [adresa], ti novci su bili položeni na račun u banci u Hrvatskoj na ime nje i supruga. Oni su taj novac u cijelosti vratili te isti niti u jednom djelu nije predmet ovoga postupka s obzirom da je novac u cijelosti vraćen gđi. u [adresa] prije kolovoza 2022.

10. Tuženik u svom iskazu navodi da su mu njegovi prijatelji iznos novaca koji je predmet ovog postupka poklonili u vrijeme kada je on bio u Njemačkoj negdje od 1995. do 1997. Ne želi ih imenovati u ovom postupku. Novci su mu stajali u đepu, nekada u banci, nekada u tašni. Radilo se o apoenima od 500,00 eura. Novce su u kolovozu 2022. supruga i on stavili na račune u bankama. Supruga je na svoj račun stavila novce od gđe. iz Njemačke za koju su čuvali novce dok je on svoje novce stavio na svoj račun i dao punomoć po računima ženi. Novce koje je uplatio na svoj račun pretpostavlja da je trebalo podignuti sa računa, a novaca više nema. Navodi da negdje između 1997. do 2003. gđa. iz Njemačke je prodala jedan objekt te su novci položeni na račun supruge, a radilo se o velikom iznosu. On je 2021. ili 2022. prebacio gđi. iz Njemačke ukupan iznos od oko 80.000,00 eura. Auto koji je predmet ovog postupka platili su na način da je u [adresa] njegov otac ostavio u nasljedstvo njemu i bratu. Vodio je sudski postupak u [adresa], a novce se ne sjeća kada je dobio. Auto su platili gotovinom u iznosu od 100.000.00 kuna, a 40.000,00 eura su uplatili putem računa. Novce su imali od prethodne prodaje automobila Mokka, ali ne zna je li taj dio plaćen u gotovini ili onaj uplaćen putem računa, jer to njemu nije važno. Navodi da je njemu sve jedno kada je prestala bračna zajednica njega i tužiteljice.

11. Kako u ovom postupku stranke nisu iznijele činjenice i predložile dokaze od kada su stečena novčana sredstva koja su predmet ovog postupka, a materijalni dokaz o postojanju novčanih sredstava postoji tek od polaganja ukupnog iznosa od 279.650,98 eura na račune u bankama, to je pravilno sud prvog stupnja na pravni odnos stranaka primijenio odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje u tekstu: ObZ). Prema odredbi čl. 36. st. 1. i 3. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pri čemu su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili.

11.1. Tužiteljica je svoje tvrdnje da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu dokazala temeljem provedenih dokaza, dok tuženik nije dokazao suprotno. Naime, tužiteljica tvrdi da je imovina stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i njen iskaz i njene tvrdnje su logične i životne te time uvjerljive, dok tuženik suprotno nije dokazao.

11.2. Uz bračnu stečevinu se veže zakonska presumpcija suvlasništva u jednakim dijelovima sve imovine stečene za vrijeme trajanja braka, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima.

11.3. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano uz vrijeme stjecanja bračne stečevine treba dodati i to da tuženik nije dokazao da bi se ovdje primjenjivao neki drugi zakon, a ne zakon prema kojem se pretpostavlja da su bračni drugovi ako nisu drugačije ugovorili suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima.

Naime, prema odredbi čl. 279. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98) svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

No, tuženik provedenim dokazima nije dokazao da je predmetna imovina stjecana za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima.

Riječ je o novcu stranaka zatečenom na računu tuženika u vrijeme prestanka bračne zajednice stranaka 2022. i novcu kojim je 2022. kupljen automobil.

Točno je da su stranke stjecale imovinu i ranije u vrijeme primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima, ali isto tako stranke su imale i troškove života pa se ne može zaključiti da je upravo predmetni novac onaj dio imovine stranaka koji je stečen prije razdoblja od kada u pravnom sustavu Republike Hrvatske vrijedi zakonska presumpcija da predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u jednakim dijelovima.

11.4. Nadalje, odredbom čl. 249. st. 1. ObZ-a propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili, a st. 2. istog članka propisuje da se drugačije uređenje odnosa može urediti bračnim ugovorom. Kao što je već i naznačeno, u ovom je postupku među strankama nesporno da stranke nisu sklopile bračni ugovor. Prema čl. 253. ObZ-a imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina kao i imovina koju je stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog.

12. Pravilno je sud prvog stupnja na iskazu tužiteljice i svjedoka LU i EU utemeljio utvrđenje do kada je trajala bračna zajednica tužiteljice i tuženika, odnosno prestanka iste s danom 8. studenoga 2022., tim više što tuženik u svom iskazu navodi da je njemu sve jedno kada je prestala bračna zajednica njega i tužiteljice. Takvom izjavom tuženik zapravo pokazuje nezainteresiranost da dokaže nešto drugačije od onoga što tužiteljica tvrdi, a to ukazuje na istinitost navoda tužiteljice.

Osim toga, da bračna zajednica stranaka nije tada trajala, tada tuženik ne bi po izlasku tužiteljice iz bolnice u studenom 2022. po nju došao.

13. Da bračna zajednica stranaka nije postojala u kolovozu 2022. tada zasigurno tuženik ne bi dao ovlaštenje tužiteljici za raspolaganje položenim novčanim iznosima u bankama dana 31. kolovoza 2022.

14. Iz prijenosa za plaćanje od 28. veljače 2022. proizlazi da je tuženik sa računa tužiteljice izvršio prijenos sredstava za kupnju automobila koji je predmet ovog postupka pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je za vrijeme trajanja bračne zajednice među bračnim drugovim postojao odnos uzajamnog povjerenja te su oboje raspolagali sredstvima sa računa drugog bračnog druga.

15. Sudska nagodba na koju se tuženik poziva kao osnov stjecanja novca kojim je kupljeno osobno vozilo ne dokazuje sama po sebi da predmetna imovina nije bračna stečevina nego njegova posebna imovina. Prema nagodbi tužitelju je pripao iznos od 36.435,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kao i iznos od 1.000,00 eura na ime naknade troškova postupka. Međutim, tužitelj nije dokazao stvarnu isplatu tog iznosa, a i da jest to dokazao, sudska nagodba potječe iz 2019., dok je predmetno osobno vozilo kupljeno tek 2022. iz novčanih sredstava koja su se nalazila na računu tužiteljice, pa tuženik nije dokazao da je upravo tim novcem kupio predmetni osobni automobil.

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neuvjerljivim i navode tuženika da je novac držao u apoenima od po 500,00 eura u džepu, nekada u banci, nekada u tašni. Naime riječ je o iznosu od 279.650,98 eura pa je neuvjerljivo da bi tuženik taj novac kao svoju posebnu imovinu držao tako kako navodi u svom iskazu.

I poklanjanje novca od strane prijatelja devedesetih godina u [adresa] je neuvjerljivo jer je valuta plaćanja u Njemačkoj u to vrijeme bio DEM, a ne euro. Osim toga, tuženik nije htio niti navesti imena osoba koje su mu navodno poklonile novac, dok bi bilo logično da predloži saslušanje tih osoba kao svjedoka u ovom postupku, a to tuženik nije učinio.

17. Pod pretpostavkom da su tužiteljica i tuženik novac čuvali za gospođu iz Njemačke, tuženik u svom iskazu navodi da joj je taj novac i vraćen 2021. ili 2022., pa taj novac ne može biti novac koji je predmet ovog spora.

18. Slijedom navedenoga, a kako tuženik u ovome postupku nije dokazao da je novčani iznos od 279.650,98 eura njegova posebna imovina, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom zakonske presumpcije iz odredbe čl. 36. ObZ-a ocijenio da se radi o bračnoj stečevini stranaka, te da tužiteljica ima pravo zahtijevati isplatu ½ dijela navedenog iznosa na ime bračne stečevine.

19. Osobni automobil marke HYUNDAI TUCSON, reg. oznake: [registarska oznaka] kupljen je novcem s računa tužiteljice, a koji je prijenos sa računa izvršio upravo tuženik kao opunomoćenik po računu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je vozilo kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice i to sredstvima koja su bračna stečevina.

Kako tuženik u ovome postupku nije dokazao da su sredstva za kupovinu automobila njegova posebna imovina, to je pravilno sud prvog stupnja primjenom zakonske presumpcije iz odredbe čl. 36. ObZ-a ocijenio da se radi o bračnoj stečevini stranaka, te da tužiteljica ima pravo zahtijevati ½ dijela navedenog osobnog automobila na ime bračne stečevine.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istaknuti da tuženik nije dokazao da vozilo čiju predaju u ovom postupku tužiteljica zahtijeva nije u njegovo posjedu. Okolnost da se vodi ovršni postupak sama po sebi to ne dokazuje.

21. U odnosu na činjenicu prodaje stana tuženika u [adresa] tuženik nije dao razloge koji bi doveli do zaključka da tuženik bez svoje krivnje nije ranije mogao taj dokaz dostaviti. Zbog toga sud prvog stupnja odluku opravdano nije temeljio na činjenici i dokazu prodaje tuženikovog stana u [adresa].

22. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te je prvostupanjska presuda potvrđena.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević