Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-119/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Kovačić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Malić Blažina, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-80/2021-71 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-80/2021-71 od 30. siječnja 2025. u točkama I., II. i IV. izreke

II. Obija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Utvrđuje se da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te se utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica u po 27315/100000 idealnog dijela predmetne nekretnine, a tuženik suvlasnik u preostalom dijelu od po 72685/100000 idealnog dijela predmetne nekretnine te se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude zatraži te ishodi u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula uknjižbu prava suvlasništva u po 27315/100000 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist.

II Nalaže se tuženiku SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 15 (petnaest) dana plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.076,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovn."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknade troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnaj je do razloge o svim pravno relevatnim činjenicama i njihovom utjecaju na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo. Tuženik u žalbi preocjenjuje provedene dokaze, ali njegovu ocjenu ovaj sud kao drugostupanjski ne prihvaća. Sud prvog stupnja je dao sve razloge o tome temeljem kojih dokaza utvrđuje činjenicu postojanja i trajanja izvanbračne zajednice stranaka, i tuženik neosnovano smatra da sud prvog stupnja nije dao razloge o svim relevantnim navodima stranaka.

5. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom živjela u izvanbračnoj zajednici od 2006. sve do ožujka 2016., kada je ta zajednica prestala. Ističe da su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranke zajedničkim sredstvima na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] oranica s 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgradile obiteljsku kuću, koja predstavlja izvanbračnu stečevinu. Ukazuje kako predmetna kuća nije ucrtana u katastar niti je upisana u zemljišne knjige, a da je trenutno zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini takvo da je tuženik uknjižen kao vlasnik s 1/1 udjela, s adresom [adresa]. Nakon izgradnje predmetne kuće tuženik je preselio i njegova sadašnja adresa je [adresa]. Nadalje, navodi da su stranke obiteljsku stambenu zgradu izgradile na parceli koja je bila u samovlasništvu tuženika, a da je za izgradnju kuće ishodovana građevinska dozvola na ime tuženika te da su troškove izgradnje stranke pretežnim dijelom financirale podizanjem kredita kod Erste & Steiermarkische bank d.d. i to jednog namjenskog kredita na deset godina i jednog gotovinskog kredita, oba na ime tuženika. Ističe da su parnične stranke zajednički u potpunosti otplatile oba kredita za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Stranke su zajednički izgradile kuću za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice, pa tužiteljica smatra da joj po toj osnovi pripada 4/10 dijela predmetne nekretnine te stoga predlaže da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će utvrditi da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice u 4/10 dijela te tuženika u 6/10 dijela, te kojom će se tuženiku naloži da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljičina prava na k. č. br. [katastarska čestica] u 4/10 dijela jer da će je u suprotnom zamijeniti presuda.

Nakon provedenog građevinskog vještačenja i zaprimanja očitovanja vještaka, tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev uskladivši ga s nalazom i mišljenjem vještaka te predlažući da sud donese presudu kojom će utvrditi da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika te da je tužiteljica suvlasnica u po 27315/100000 idealnog dijela predmetne nekretnine, a da je tuženik suvlasnik u preostalom dijelu od po 72685/100000 idealnog dijela predmetne nekretnine te da ovlasti tužiteljicu da temeljem presude zatraži i ishodi u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, uknjižbu prava suvlasništva u po 27315/100000 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište, ukupne površine 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime i u svoju korist.

6. Dakle, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je stvarnopravni zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuće i dvorišta površine 751 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u 27315/100000 dijela, a za koju nekretninu navodi da predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i tuženika. Tužiteljica je u postupku postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 31.550,00 EUR na ime njezina udjela u izvanbračnoj stečevini.

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik određeno vrijeme živjeli u životnoj zajednici odnosno u izvanbračnoj zajednici. Nesporno je da je tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 751 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je naknadno na tom zemljištu izgrađena stambena zgrada (kuća). Između stranaka nije sporno da navedeno zemljište predstavlja posebnu imovinu tuženika. Također, nije sporno da je tuženik podignuo dva kredita u Erste & Steiermarkische bank d.d. i to 29. kolovoza 2006. kredit broj 5103073819 u iznosu od 22.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te kredit broj 5103440783 u iznosu od 180.000,00 kuna s početkom otplate 1. travnja 2007., te da su navedeni krediti isplaćivani tijekom trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika.

7.1. Sporno je između parničnih stranaka kada je započela njihova izvanbračna zajednica i kada je prestala. Sporno je i je li kuća na zemljištu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka te je li izgrađena sredstvima parničnih stranaka ostvarenih radom odnosno iz kredita, kao i jesu li za izgradnju kuće korištena i vlastita sredstva (posebna imovina) tuženika i u kojem omjeru. Također, sporno je i to je li tuženik isplatio udio tužiteljice u izvanbračnoj stečevini.

8. Prema čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 25/13, 75/14, 5/15, 103/15 – dalje u tekstu: ObZ/03) izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

Tuženik je bio u braku s AŠ od 2. prosinca 1976. do 17. prosinca 2003.

9. Sud prvog stupnja pravilno je temeljem iskaza svjedoka LŠ, DŠ, MŠ, BŠ, ĆŠ, TŠ, RŠ, NŠ, EŠ, CŠ, UŠ i PŠ utvrdio da su tužiteljica i tuženik živjeli zajedno u stanu tužiteljice u [adresa], što ne spori niti tuženik u postupku, dok je iz, u tom dijelu, suglasnih iskaza stranaka utvrđeno da su se tužiteljica i tuženik upoznali 2004. te da su se počeli družiti, a da su kasnije počeli i živjeti zajedno i to u stanu tužiteljice u [adresa].

9.1. Iz iskaza svjedoka BŠ proizlazi da je tužitelj doselio kod tužiteljice dvije godine prije smrti tužiteljičine majke (koja je umrla 2008.), dok i iz iskaza CŠ proizazi da je tuženik doselio kod tužiteljice prije 2007. i da je njihova veza trajala dugo („možda čak i desetljeće“), a da je tuženik stanovao s tužiteljicom i prije 2008. proizlazi i iz iskaza svjedoka DŠ i MŠ koji su u [adresa] doselili 2007. te su u [adresa] upoznali tuženika, kao i tužiteljicu koja je s tuženikom dolazila u [adresa], a s kojima su se počeli i intenzivnije družiti i odlaziti kod njih u goste u [adresa], u stan u [adresa]. Iz iskaza svjedoka TŠ proizlazi da je ista preselila u [adresa] u kuću koju su zidali i da su sa zidanjem počeli 2005. - 2006., a tužiteljica i tuženik kasnije, te da su tuženiku potpisivali neke suglasnosti za gradnju (suglasnosti je potpisivala majka svjedokinje), da su tuženik i tužiteljica dolazili u [adresa] nakon što su kupili zemlju i da je to bila livada koja se nije obrađivala, da je viđala tuženika da bi radio na toj kući, kao i njegov sin i raznorazni majstori.

Nadalje i iz iskaza svjedoka ŽŠ (tužiteljičinog sina) proizlazi da je tuženik živio s tužiteljicom već tijekom ljeta 2006., a i iz iskaza svjedoka ŠŠ proizlazi da ga je tuženik upoznao s tužiteljicom negdje 2005., 2006. ili 2007. te da je za tuženika radio hidroizolaciju u podrumu 2006. i krov 2007., kao i da ga je tuženik pitao da izvede radove na terasi u jednom stanu u gradu i da je tako upoznao tužiteljicu, a da je u stanu bio i tuženik i tužiteljičina majka.

I iz iskaza svjedoka KŠ utvrđeno je da poznaje tužiteljicu preko tuženika i da je bio u stanu kod tužiteljice u kojem je bio tuženik i tužiteljičina majka, a da je za tuženika radio podrum, mrtvu ploču, zidove i završnu ploču.

10. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je životna zajednica tužiteljice i tuženika započela 2006. kada se tuženik doselio k tužiteljici u stan u [adresa], te da su tužiteljica i tuženik bili u emotivnoj vezi, da su bili kao u braku i da su zajedno privređivali, zajedno radili i primali goste.

11. Svjedoci DŠ i MŠ navode da je tuženik počeo živjeti u [adresa] u siječnju 2016., što potvrđuje i svjedok EŠ koji je u svom iskazu naveo da je u studenom 2015. tuženik još živio u stanu s tužiteljicom u [adresa].

Dakle, pravilno je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik živjeli zajedno do siječnja 2016., što proizlazi i iz iskaza tužiteljice koja je navela da je 1. ožujka 2016. dala kao krajnji rok za iseljenje tuženika iako prije toga već dva mjeseca nisu imali ništa.

12. Tvrdnje tuženika vezane uz izvanbračnu zajednicu kako je ista počela kada je tuženik prijavio prebivalište na adresi tužiteljice u kolovozu 2008. nisu pravno odlučne jer je tuženik ranije počeo živjeti sa tužiteljicom, a prijava i odjava prebivališta sama po sebi ne dokazuje izvanbračnu zajednicu.

Tim više što je stan u kojem je tuženik bio prijavljen prodan još 2004. pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da uvjerenje o prebivalištu nije odražavalo stvarno stanje i adresu tuženika.

13. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da su tužiteljica i tuženik živjeli u životnoj zajednici, odnosno u emotivnoj i ekonomskoj zajednici, koja je trajala dulje od tri godine odnosno od 2006. do siječnja 2016., a koja zajednica je ispunjavala sve zakonske pretpostavke izvanbračne zajednice.

Prema čl. 248. Obiteljskog zakona iz 2003. (Narodne novine br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15. - dalje u tekstu: ObZ/03) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije dogovorili (čl. 249. ObZ/03).

Prema čl. 258. ObZ/03 izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz čl. 3. toga Zakona stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

14. Tuženik je stekao zemljište na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije zasnivanja izvanbračne zajednice njega i tužiteljice i to 15. lipnja 2005., te je navedeno zemljište kupio vlastitim novčanim sredstvima ostvarenim od prodaje stana u [adresa].

Kasnije je na tom zemljištu izgrađena kuća kako je to iskazivala i svjedokinja GŠ. Tuženik je na zemljište dovodio i tužiteljicu, kao i članove njezine obitelji (sina, majku) te su naknadno počeli izvoditi i radove 2006., 2007. i 2008. Da su s radovima započeli upravo tada potvrđuje i činjenica da je u kolovozu 2006. i veljači 2007. tuženik podignuo dva kredita radi izgradnje kuće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radove na kući izvodili su majstori koje je angažirao tuženik, a dio radova izveo je i sam tuženik i njegov sin, ali usprkos činjenici da je tuženik izveo dio radova sam i da je dio troškova izgradnje kompenzirao s majstorima jer im je vodio financijske knjige (na ime naknade za svoj rad), pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je za izgradnju kuće bilo potrebno kupiti i materijal za izgradnju iste, kao i platiti potrebne naknade i troškove glede izrade projekata i građevinske dozvole, te platiti i dio radova za angažirane radnike, pa je životno logično da je upravo iz navedenih razloga tuženik i podignuo predmetne kredite.

Oba kredita podignuta su za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika te su oba i u cijelosti otplaćena za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice i to sredstvima parničnih stranaka ostvarenih radom. S računa tuženika odnosno s njegove plaće otplaćivale su se rate kredita, a sredstva koje je ostvarila tužiteljica radom (odnosno kasnije iz mirovine) koristila se za njihove potrebe, a kako je to iskazivala i tužiteljica.

15. Tvrdnja tuženika da je drugi kredit koristio za luksuzan život i da mu nije bio potreban za izgradnju kuće, pravilno je ocijenjena neovjerljivom jer predmetna kuća niti u vrijeme vođenja ovog spora nije bila dovršena (nije bilo dovršen podrum, nije bila napravljena fasada i drugo). Zbog toga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su se radovi na kući izvodili postepeno tijekom godina, a da je uređena i dovršena (do stanja kakva je i danas) 2009. odnosno 2010. kako je to iskazivao i svjedok IŠ, što potvrđuje i činjenica da je kući upravo 2009. dodijeljen i kućni broj.

16. Tuženik, s druge strane, nije dokazao da je pored sredstva ostvarenih radom u izgradnju kuće uložio i vlastita sredstva (posebnu imovinu) i u kojem iznosu, a niti je dokazao svoje navode o podjeli bračne stečevine s bivšom suprugom AŠ, niti je u tom smislu u postupku predložio materijalne dokaze glede visine te imovine i troškova vezanih uz podjelu njihove imovine (primjerice posredničke agencije).

Nesporno je da je tuženik je od dr. O, o kojoj je brinuo, naslijedio stan u [adresa], ali je vezano uz nasljeđivanje navedenog stana morao platiti porez te ga je morao i renovirati 2015. kako bi ga mogao iznajmljivati, a za što je morao uložiti i novčana sredstva.

17. I tužiteljica je tijekom trajanja izvanbračne zajednice stekla značajna novčana sredstva iz sudskog, radnog spora s Istarskim knjižarima d.d., a koja sredstva je tužiteljica utrošila djelom u renovaciju stana u [adresa] (u kojem su prema navodima tužiteljice i tuženika popločena terasa, ugrađena PVC stolarija, renovirano kupatilo, zamijenjen odvod i dovod u kuhinji i postavljene pločice) te je očito da su i tuženik i tužiteljica pored izgradnje predmetne kuće zajednički renovirali i stan u [adresa] te stan u [adresa], u koje renovacije su uložili i svoja (vlastita) novčana sredstva, kao i u kupnju automobila koji je u potpunosti platila tužiteljica (što tuženik ne spori), a zajednička sredstva dijelom su uložili i u stjecanje dionica.

18. Tuženik nije dokazao da su on i tužiteljica razriješili svoje imovinsko pravne odnose i da je isplatio tužiteljici njezin udio u izvanbračnoj stečevini isplatom iznosa od 25.000,00 EUR, jer je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka JŠ koji u svom iskazu nije uopće naveo da je dio svojih novaca od prodaje stana u [adresa] dao svom ocu da isplati tužiteljicu. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da bi bilo životno da je taj svjedok navedeno spomenuo da se to zaista dogodilo, a s obzirom na tužbeni zahtjev tužiteljice i tvrdnje koje svaka od stranaka u ovom sporu dokazuje.

19. S druge strane, tužiteljica ne osporava da je joj je tuženik dao iznos od 25.000,00 EUR da ga stavi na bankovni račun, a navedena sredstva su korištena upravo tijekom 2015. kada je tuženik i stekao nasljeđivanjem stan u [adresa], a koji je tada počeo renovirati.

Dakle, navedena sredstva su i utrošena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i tuženika, te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica i tuženik svoje imovinske odnose nisu uredili, odnosno da tuženik nije dokazao da je navedeni iznos tužiteljici predao na ime isplate njezina udjela u izvanbračnoj zajednica. Osim toga, da je taj novac zaista služio za razrješavanje imovinskopravnih odnosa stranaka u vrijeme kada su odnosi već bili narušeni tada bi bilo životno da o tome postoje i pisani dokazi, a njih nema.

Tvrdnja tuženika da mu je bivša supruga AŠ dala još 5.000,00 EUR za opremanje podruma zgrade potrebnom opremom nije od utjecaja na ishod ovog postupka jer da je tuženik to darovanje i dokazao opremanje podruma za obavljanje elektroničarskih poslova njihovog sina ne utječe na suvlasničke omjere stranaka već može samo predstavljati osnovu za obveznopravni zahtjev tuženika prema tužiteljici. Tuženik nije dokazao niti da je najamninu od stana u [adresa] na adresi [adresa] prepustio tužiteljici po osnovi izvanbračne stečevine, a niti da je najamninu koju je primao u razdoblju od 2002. do 2004. uložio u gradnju predmetne kuće. U odnosu na najamninu od stana u [adresa] na adresi [adresa] treba istaknuti da tuženik u odgovoru na tužbu i prvom sljedećem podnesku te iznose uopće ne spominje pa se neuvjerljive njegove naknadne tvrdnje o davanju te najmnine tuženoj po osnovi razrješavanja njihovih imovinskopravnih odnosa.

Neosnovani su i navodi tuženika da je većem dijelu stekao izvanbračnu stečevinu jer se zakonom pretpostavlja da su on i tužiteljica istu stekli u jednakom dijelovima, a tuženik suprotno nije dokazao. Pri tome treba dodati da je tužiteljica, iako je bila nezaposlena u jednom periodu izvanbračne zajednice, prema navodima i samog tuženika, naknadno dobila naknadu plaće za razdoblje otkaza kojega je u sudskom sporu utvrdila nedopuštenim. Dakle, ne može se smatrati da je bila nezaposlena jer je za to razdoblje u konačnici ostavrila primanja, a za vrijeme vođenja sudskog spora tijekom kojega vremena nije radila samo se još više mogla posvetiti uređenju nekretnina i zajednici života tužiteljice i tuženika.

20. Iz građevinskog vještačenja proizlazi da vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta iznosi 52.400,00 EUR, dok vrijednost stambene građevine iznosi 63.100,00 EUR te da ukupna vrijednost nekretnine iznosi 115.500,00 EUR.

Udio zemljišta u ukupnoj vrijednosti nekretnine iznosi 45,37 %.

Vrijednost jedinične cijene procjenjivane građevine iznosi s PDV-om 654,63 EUR/m2, a bruto površina građevine iznosi 147,60 m2. Troškove stručnog nadzora nad gradnjom vještak je procijenio u iznosu od 3.464,38 EUR, vrijednost komunalnog doprinosa u iznosu od 5.119,49 EUR, a vrijednost troškova priključaka građevine u iznosu od 6.850,00 EUR. Vrijednost ozakonjenja nekretnine (legalizacije) iznosi 10.800,00 EUR.

21. Kako vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta iznosi 52.400,00 EUR odnosno 45,37 % vrijednosti cijele nekretnine (zemljišta s izgrađenom kućom), odnosno vrijednost izgrađene kuće u odnosu na vrijednosti cijele nekretnine (zemljišta s izgrađenom kućom) iznosi 54,63 %, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da je osnovan stvarnopravni zahtjev tužiteljice za utvrđenje suvlasništva na izvanbračnoj stečevini u idealnom dijelu od 27315/100000 (što predstavlja polovicu utvrđene vrijednosti izgrađene kuće u odnosu na vrijednost cijele nekretnine), sve to u skladu s odredbama čl. 2. st. 3. i čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZVDSP) u vezi s čl. 153. ZVDSP-a.

22. Promjena i uvećanje vrijednosti imovine koja predstavlja bračnu stečevinu nakon prestanka izvanbračne zajednice, a koja se ogleda u ulaganju u legalizaciju kuće, nije od utjecaja na veličinu suvlasničkih udjela izvanbračnih drugova u imovini stečenoj za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, jer je tijekom trajanja izvanbračne zajednice kuća sagrađena do stanja u kojem se i danas nalazi, a tuženik bi za ta ulaganja imao samo obveznopravni zahtjev na ime naknade za izvršene korisne poboljšice, a koji zahtjev u ovom postupku nije istaknuo. Isto vrijedi i za eventualna ulaganja tuženika u stan tužiteljice koji predstavlja nenu posebnu imovinu.

23. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da se omjer uspjeha u sporu određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako je to i učinio sud prvog stupnja.

25. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kako je naznačeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević