Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-4/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]; 2. mlt. UU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]; oboje zastupani po majci i z.z. PUV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], P 12c, a koju zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Blečić Jelenović i Anela Troskot, odvjetnice iz Rijeke, protiv tuženika: NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-507/2023-24 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja mlt. PU kao neosnovana te 2. tužiteljice mlt. UU kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-507/2023-24 od 31. listopada 2025. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje 1. tužitelja mlt. PU u iznosu od 206,84 eura te 2. tužiteljice CU u iznosu od 106,84 eura mjesečno za razdoblje od 27. prosinca 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 507/2023-24 od 31. listopada 2025. pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. UU preko iznosa od 106,84 eura do iznosa od 126,84 eura (za iznos od 20,00 eura) mjesečno za razdoblje od 27. prosinca 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i sudi:

Nalaže se tuženiku KU doprinositi za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. UU, pored iznosa od 525,00 eura mjesečno, i daljnji iznos od 20,00 eura kn mjesečno (ukupno 545,00 eura mjesečno), počevši od 1. siječnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog u mjesecu za mjesec na koji se uzdržavanje odnosi, na račun majke i z.z. UUV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., te isplatiti daljnji dospjeli iznos od 460,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se do 31. prosinca 2023.,određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, i to na iznose od:

- 20,00 eura od 30. prosinca 2023.

- 20,00 eura od 30. siječnja 2024.

- 20,00 eura od 29. veljače 2024.

- 20,00 eura od 30. ožujka 2024.

- 20,00 eura od 30. travnja 2024.

- 20,00 eura od 30. svibnja 2024.

- 20,00 eura od 30. lipnja 2024.

- 20,00 eura od 30. srpnja 2024.

- 20,00 eura od 30. kolovoza 2024.

- 20,00 eura od 30. rujna 2024.

- 20,00 eura od 30. listopada 2024.

- 20,00 eura od 30. studenog 2024.

- 20,00 eura od 30. prosinca 2024.

- 20,00 eura od 30. siječnja 2025.

- 20,00 eura od 29. veljače 2025.

- 20,00 eura od 30. ožujka 2025.

- 20,00 eura od 30. travnja 2025.

- 20,00 eura od 30. svibnja 2025.

- 20,00 eura od 30. lipnja 2025.

- 20,00 eura od 30. srpnja 2025.

- 20,00 eura od 30. kolovoza 2025.

- 20,00 eura od 30. rujna 2025.

- 20,00 eura od 30. listopada 2025.,

pa do isplate, u roku 15 dana.

III. Odbija se žalba tuženika KU kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-507/2023-24 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. Izreke.

IV. Odbija se zahtjev 1. tužitelja mlt. PU i 2. tužiteljice mlt. UU za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

1. Odbacuje se žalba 1. tužitelja mlt. PU i 2. tužiteljice mlt. UU protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 507/2023-24 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV., kao nedopuštena.

2. Odbacuje se žalba tuženika KU protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-507/2023-24 od 31. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je u točki I. izreke naloženo tuženiku za uzdržavanje maloljetnog PU, OIB [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 398,16 eura određenog presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2030/2013 od 6. kolovoza 2014., doprinosi iznosom od 605,00 eura mjesečno, počev od 27. prosinca 2023. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do tridesetog dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. UUV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., s time da je tuženik dužan platiti razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih iznosa uzdržavanja, platiti odjednom u iznosu od 4.583,84 EUR u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali, najkasnije do tridesetog u mjesecu na koje se uzdržavanje odnosi, a za slučaj kašnjenja u plaćanju, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, i to od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku za uzdržavanje maloljetne UU, OIB [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjeg iznosa od 398,16 eura, određenog presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2030/2013 od 6. kolovoza 2014., doprinositi iznosom od 525,00 eura mjesečno, počev od 1. siječnja 2024. pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, najkasnije do tridesetog dana u mjesecu za tekući mjesec, na račun majke i z.z. UUV iz [adresa], P 12c, OIB [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d., s time da je tuženik dužan platiti razliku između plaćenih i neplaćenih, a dospjelih iznosa uzdržavanja, odjednom u iznosu od 2.810,93 EUR u roku od 15 dana, a buduće obroke kako budu dospijevali, najkasnije do tridesetog u mjesecu na koje se uzdržavanje odnosi, a za slučaj kašnjenja u plaćanju, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, i to od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

U točki III. izreke je odbijen tužbeni zahtjev maloljetnih tužitelja i to PU u iznosa od 206,84 eura mjesečno te UU u iznosu od 126,84 eura mjesečno u utuženom periodu od 27. prosinca 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom utvrđenom u točki I izreke.

Pod točkom IV izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima mlt. PU i mlt. UU trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana 31. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žale se 1. tužitelj mlt. PU i 2. tužiteljica mlt. UU zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25

- dalje: ZPP) te predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

3. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti predmetnu presudu u točki IV. izreke na način da naloži tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak zatražen prema troškovniku priloženom na raspravi 11. rujna 2025., a „podredno i da sukladno čl. 373.a st. 2. t. 2. ZPP-a preinači točku I. i II. izreke na način da se naloži tuženiku plaćanja iznosa uzdržavanja u manjem od onog koji je određen istima, a sukladno utvrđenim činjenicama tijekom prvostupanjskog postupka i istaknutim u ovoj žalbi“, dok u odnosu na točku III. izreke ne iznosi prijedlog sadržaja drugostupanjske odluke.

4. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tužitelja, tuženik poriče žalbene navode te predlaže žalbu 1. tužitelja mlt. PU i 2. tužiteljica mlt. UU odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba 1. tužitelja mlt. PU je neosnovana, žalba 2. tužiteljice mlt. UU je djelomično osnovana, te su žalbe 1. i 2. tužitelja i djelomično nedopuštene.

6. Žalba tuženika je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

7. Kako je je pod točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen tužbeni zahtjev te je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak, u tom dijelu su 1. i 2. tužitelji uspjeli u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nemaju pravni interes podnositi žalbu protiv točaka I., II. i IV. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

8. Budući da je tuženik u žalbi naveo da se žali protiv prvostupanjske presude u cijelosti, dok je pod točkom III. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja, to je tuženik u tom dijelu uspio u sporu pa nema interes podnositi žalbu protiv točke III. izreke, slijedom čega je na temelju čl. 367. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U odnosu na žalbu 1. tužitelja mlt. PU i 2. tužiteljica mlt. UU

9. Osnovano žalitelji ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer izreka presude proturječi razlozima presude te je presuda nejasna i proturječna sadržaju spisa u dijelu u kojem se navodi da sud nije dužan odlučivati o preinaci tužbe.

10. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

10.1. Tako je prvostupanjski sud pod točkom 9.5. obrazloženja naveo da „zaključno ocjenjuje da je tuženik, prema svojim prihodima i troškovima te uvjetima života u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog PU iznosom od 585,00 EUR i UU iznosom od 525,00 EUR, sukladno njihovim potrebama utvrđenim u ovom postupku, u periodu od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, te da time neće biti ugrožena njegova egzistencija“, dok je u izreci dosudio 1. tužitelju PU mjesečni iznos uzdržavanja od 605,00 eura.

10.2. Pod točkom 6.1. obrazloženja je prvostupanjski sud naveo kako „ukazuje da nije vezan tužbenim zahtjevom maloljetnih tužitelja pa da nije dužan odlučivati o preinaci tužbe, iako su ga tužitelji nedvojbeno povećali tijekom ovog postupka.“

10.3. Iz sadržaja spisa je vidljivo da su tužitelji u tužbi postavili zahtjev za povišenjem uzdržavanja, i to na način da 1. tužitelj mlt. PU i 2. tužiteljica mlt. UU potražuju umjesto dosadašnjeg iznosa od po 398,16 eura, plaćanje uzdržavanja u iznosu od po 796,33 eura mjesečno za svakog od mlt. tužitelja, a tijekom postupka nisu povisivali iznos uzdržavanja koji su zahtijevali u tužbi, tako da je navod prvostupanjskog suda o povećanju utuženog iznosa nejasan i proturječan sadržaju spisa.

11. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2030/2013 od 6. kolovoza 2014. razveden brak stranaka te su maloljetni tužitelji povjereni majci na stanovanje, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem i obvezu oca da doprinosi za njihovo uzdržavanje mjesečnim iznosom od 398,16 eura (3.000,00 kn) po svakom djetetu u periodu od kolovoza 2014. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti,

- da mjesečne potrebe mlt. PU (rođ. **.**.2010.), koji u vrijeme održavanja ročišta 14. studenoga 2024. /na kojem je saslušana njegova majka i zakonska zastupnica PUV te tuženik/ pohađao osmi razred osnovne škole, prema iskazu majke obuhvaćaju potrebe školovanja u visini od 16,00 eura za školsku opremu i školskih izleta u iznosu od 45,00 eura, progresivnih leća 50,00 eura i uložaka za cipele 4,00 eura, školskih aktivnosti 55,00 eura, higijene 15,00 eura i odijevanja 50,00 eura, troškove prijevoza 11,00 eura, mobitela 6,50 eura i džeparca 20,00 eura te ljetovanja 16,00 eura mjesečno, kupnje tako da ukupne mjesečne potrebe djeteta procjenjuje u visini od 290,00 eura,

- da se mjesečne potrebe maloljetne UU (rođ. **.**.2011.), koja je u vrijeme održavanja ročišta 14. studenoga 2024. pohađala sedmi razred osnovne škole, odnose se potrebe školovanja 16,00 eura za školsku opremu, školskih aktivnosti 55,00 eura, higijene 30,00 eura i odijevanja 50,00 eura, ljetovanja 16,00 eura i kupnje uložaka za cipele 4,00 eura, troškove prijevoza 11,00 eura, mobitela 6,50 eura i džeparca 20,00 eura, tako da ukupne mjesečne potrebe djeteta procjenjuje u visini od 210,00 eura,

- da maloljetni tužitelji žive u kućanstvu s majkom, u kući u vlasništvu bake mlt. tužitelja po majci, koja živi zasebno u drugom stanu u kući; da majka mlt. tužitelja podmiruje troškove režija za cijelu kuću, tako da trošak stanovanja iznosi barem 200,00 eura mjesečno, a za maloljetne tužitelje 65,00 eura mjesečno; da troškovi prehrane za domaćinstvo majke i djece iznosi od 700,00 do 800,00 EUR mjesečno, što za svako dijete iznosi 250,00 EUR mjesečno; da majka mlt tužitelja ima osobno vozilo marke Seat Leon koji je star 15 godina, a kupljeno je na kredit tijekom bračne zajednice stranaka te nema druge djece niti obveza uzdržavanja,

- da je majka djece promijenila poslodavca i sada radi u Kinetic Technology na poslovima kontrole projektne dokumentacije za gradilišta te primam plaću u iznosu od 1.640,00 eura; da ostvaruje prihod od iznajmljivanja svog stana u visini od 800,00 eura mjesečno s uključenim režijama posljednjih sedam godina, no za taj stan plaća kredit s mjesečnom ratom od 310,00 eura idućih dvije i pol godine, a porez u iznosu od 55,00 eura; da baka po majci mlt. tužitelja ostvaruje mirovinu u iznosu od 380,00 eura te joj majka mlt. tužitelja pomaže u troškovima hrane i režija te eventualnim izvanrednim troškovima, dok baka tužitelja doprinosi uzdržavanju djece svakodnevno u vidu pripremanju obroka,

- da tuženik redovito podmiruje uzdržavanje koje je određeno sudskom odlukom i ne sudjeluje u drugim izvanrednim troškovima i ne provodi vrijeme sa svojom djecom,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da živi u [adresa] od 2012., da je zasnovao brak sa sadašnjom suprugom 2016. te imaju dvoje zajedničke maloljetne djece, sinove U, u dobi od 4 godine i N, u dobi od 10 godine, a tuženik stanuje s C, u dobi od 17 godina, sinom njegove supruge iz ranijeg braka, dok Oskarov otac doprinosi za njegovo uzdržavanje iznosom od 3.500 norveških kruna odnosno 297,00 EUR mjesečno;

- da je tuženik u iskazu naveo da njegova plaća prosječno iznosi 3.706,00 eura mjesečno, što ovisi o broju prekovremenih sati, dok njegova supruga obavlja poslove kurs koordinatora na gradilištu i ostvaruje primanja u visini od 3.450,00 eura; da žive u kući koju je kupio sa suprugom na kredit te zajednički podmiruju kreditnu obvezu u iznosu od 18.100 norveških kruna mjesečno, odnosno 1.540,00 eura do 2045. godine, a troškovi režija im iznose oko 1.100,00 EUR mjesečno; u vlasništvu dva vozila zajedno sa suprugom, marke Renault Megane star 15 godina i Ford S-Max star 5 godina; da imaju ušteđevinu, ali tuženik navodi da ne zna u kojem iznosu; da mjesečni troškovi njegove obitelju u Norveškoj, koji obuhvaćaju stanovanje, režije i račune, kredit, osiguranje i članarinu za sindikat, ukupno iznose 47.642 norveške krune odnosno 4.026,00 EUR mjesečno, koje podmiruju on i njegova supruga te da ostvaruju i pravo na dječji doplatak za dvoje maloljetne djece u Norveškoj, koji nije zatražen za UU i PU,

- da je uvidom u dokumentaciju priloženu spisu po tuženiku, Ugovora o zapošljavanju i obračuna plaća, prvostupanjski sud utvrdio da tuženik ostvaruje primanja u rasponu od 43.854,18 do 48.873,20 NOK, što u protuvrijednosti eura iznosi od 3.768,92 do 4.200,00 eura, a prosječno 4.000,00 eura mjesečno.

Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik, prema svojim prihodima i troškovima te uvjetima života, u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetnog PU iznosom od 585,00 eura i UU iznosom od 525,00 eura, sukladno njihovim potrebama utvrđenim u ovom postupku, u periodu od podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, te da time neće biti ugrožena njegova egzistencija. Također sud pravog stupnja zaključuje da, iako prema važećim Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine", br. 49/24 i 75/25), sukladno primanjima tuženika koja u prosjeku iznose 4.000,00 eura, minimalne potrebe djece u dobi maloljetnih tužitelja od 14 i 15 godina, koja ulaze u istu kategoriju, iznose 847,00 eura za 2024. i 2025., taj je iznos potrebno umanjiti, a s obzirom na postojanje obveza tuženika da uzdržava još dvoje maloljetne djece sukladno troškovima života u Norveškoj koji su nedvojbeno veći nego u Hrvatskoj, tako da je sud prvog stupnja utvrdio visinu obveze uzdržavanja sukladno utvrđenim potrebama djece o kojima je iskazivala majka u ovom postupku, jer se radi o stvarnim novčanim potrebama djece.

No, pod točkom 9.6 obrazloženja je sud prvog stupnja također naveo da je tuženik, kao radno sposobna osoba koja ima mogućnost ostvariti i dodatnu zaradu u svom zanimanju inženjera automatizacije, pored primanja koja redovito ostvaruje i dijeleći svoje troškove života sa svojom suprugom, u svakom slučaju, u mogućnosti doprinositi iznosima od 605,00 eura i 525,00 eura, odnosno 1.130,00 EUR mjesečno za oboje maloljetnih tužitelja.

Dakle, prvostupanjski sud je prvo ocijenio da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. PU iznos od 585,00 eura, a zatim da je u mogućnosti za njega doprinositi 605,00 eura mjesečno, koju proturječnost će ovaj sud otkloniti u nastavku obrazloženja odluke.

12. Odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

13. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su se na strani mlt. 1. i 2. tužitelja promijenile okolnosti od donošenja ranije sudske odluke kojom je određena tuženikova obveza uzdržavanja žalitelja, jer je od donošenja ranije sudske odluke proteklo više od 10 godina te su njihovi životni troškovi nedvojbeno veći, dok su se okolnosti promijenile i na strani tuženika, budući da ima obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece – sinova N (rođ. 2014.) i K (rođ. 2020.).

14. Odredbom čl. 307. st. 2. ObZ-a propisano je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnosti za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati sud će uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. (čl. 307. st. 3. ObZ-a).

15. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 14. ožujka 2025. ("Narodne novine", br. 75/25), donesenim temeljem odredbe čl. 314. st. 1. ObZ, a koji se primjenjuju od 3. svibnja 2025., minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi 13 do 18 godina je 290,00 eura.

16. Prema Odlukama o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta za 2024. i 2025. ("Narodne novine", br. 49/24 i "Narodne novine", br. 75/25), prosječne potrebe maloljetnog djeteta, u skladu s dobi djeteta (u konkretnom slučaju 15 i 14 godina) i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja (kod tuženika prosječno 4.000,00 eura) za 1. tužitelja mlt. PU i 2. tužiteljicu mlt. UU iznose po 847,00 eura za svako dijete. Dakle, radi se o prosječnim, a ne o minimalnim potrebama kako je to prvostupanjski sud pogrešno naveo pod točkom 9.5. obrazloženja.

17. Neosnovani su opširni žalbeni navodi u kojima 1. i 2. tužitelji elaboriraju kako „norveška djeca“ vrijede više od njih, „hrvatske djece“ jer da je tuženik na ročištu održanom dana 14. studenoga 2024. iskazao da „Za troškove koje podmirujemo za djecu supruga i ja, a iznose 47.642,00 norveške krune, odnosno 4.026,00 eura“.

17.1. Prvenstveno treba reći da je iz tuženikovog podneska od 30. listopada 2024. (list 81-83 spisa) vidljivo da je tuženik priložio od strane ovlaštenog tijela prosječnu potrošačku košaricu u Norveškoj, a koja za peteročlanu obitelj iznosi 47.642,00 NOK pa kada se navedeno podijeli na pola, s obzirom da u navedenom trošku sudjeluje i tuženikova supruga, tuženik navodi da se može zaključiti da na osnovi podmirivanja osnovnih životnih potreba sebe i svoje obitelji tuženik mjesečno u prosjeku mora potrošiti 23.821,00 NOK, odnosno 2.013,00 eura. Naprijed navedena rečenica koju 1. i 2. tužitelji citiraju iz iskaza tuženike, izvučena je iz konteksta tuženikovog iskaza, koji je naveo da je u spis priložio podatke koliko iznosi njihova potrošačka košarica u koju ulaze troškovi stanovanja, odnosno režija i računa, kredita, osiguranja i članarine za sindikat te je naveo da troškovi koje podmiruju za djecu, supruga i on, iznose ukupno 47.642,00 norveške krune, odnosno 4.000,00 eura, a upravo je to iznos koji je u ranijem podnesku naveden kao iznos potrošačke košarice, tako da je očito da to nije trošak uzdržavanja troje djece u Norveškoj, već trošak peteročlane obitelji u Norveškoj, pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

17.2. Točni su žalbeni navodi da tuženik u Norveškoj ima zakonsku obvezu uzdržavanja dvoje mlt. djece, a ne troje jer je C sin tuženikove supruge, koji ima svog oca koji za njega plaća uzdržavanje, ali ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio tuženikove prihode koji mjesečno iznose oko 4.000,00 eura, pri čemu je tuženik obveznik, pored 1. i 2. tužitelja uzdržavati, još dvoje maloljetne djece, što je pravilno utvrđeno u pobijanoj presudi. Ovdje treba dodati da 1. i 2. tužitelji zanemaruju da tuženik ima vlastite potrebe uzdržavanja – troškove stanovanja, prehrane, higijene, nabavke odjeće i obuće, a prilikom ocjenjivanja tuženikovih mogućnosti za plaćanje uzdržavanja, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir životne troškove mlt. C, koji nije tuženikov biološki sin, a kako to pogrešno nastoje prikazati žalitelji.

18. Nadalje, žalitelji ističu da u prvostupanjskog presudi nema ni riječi o zdravstvenim tegobama mlt. PU i troškovima u vezi s time.

18.1. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da je prvostupanjski sud pod točkom 8.1. obrazloženja naveo da mlt. PU ima poteškoće s vidom, uslijed čega ide na privatne preglede vida u Zagreb dva do tri puta godišnje, a svaki pregled košta 100,00 eura te trošak puta košta 100,00 eura te je u siječnju 2024. Damjanova majka snosila trošak progresivnih leća u iznosu od 600,00 eura. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir Damjanov zdravstveni problem s vidom te mu iz tog razloga dosudio nešto viši iznos uzdržavanja nego 2. tužiteljici mlt. UU, dok je točno da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da mlt. PU ima i dijagnozu anemije, ali to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Naime, iz specijalističkih pregleda od 3. rujna 2023., 19. srpnja 2023., 28. lipnja 2023., 27. lipnja 203. i 11. srpnja 2023. (list 218-223 spisa) je vidljivo da 1. tužitelj mlt. PU ima dijagnozu anemije, zbog koje koje uzima terapiju Heferol, ali se radi o tabletama koje pacijent dobiva na recept pa u vezi s tom dijagnozom, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, mlt. PU nema povećanih troškova uzdržavanja.

19. No, osnovano 1. i 2. tužitelji ističu da je prvostupanjski sud dosudio ukupan iznos uzdržavanja od 1.130,00 eura, što predstavlja visinu koja je manja od onoga što sam tuženik prihvaća kada u odgovoru na tužbu navodi da je svjestan da do promjene u visini uzdržavanja treba doći, ali ne više od 1.150,00 eura mjesečno.

19.1. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je sud prvog stupnja pravilno dosudio 1. tužitelju mlt. PU iznos uzdržavanja, koju visinu je pod točkom 9.6 obrazloženja ispravno utvrdio kao potrebnu za njegovo mjesečno uzdržavanje, dok je nejasnoću pod točkom 9.5. obrazloženja (u kojoj sud prvog stupnja navodi da je tuženik u mogućnosti za mlt. PU doprinositi iznos od 585,00 eura) ovaj sud otklonio ocjenjujući da upravo iznos od 605,00 eura odgovara potrebama mlt. PU te mogućnostima i standardu tuženika.

19.2. S obzirom da je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, 1. tužitelju mlt. PU pravilno dosuđen iznos uzdržavanja od 605,00 eura, vodeći računa o njegovoj dobi, zdravstvenom stanju i mjesečnim potrebama uzdržavanja te o mogućnostima tuženika, dok je za uzdržavanje 2. tužiteljice mlt. UU (budući da iz odgovora na tužbu proizlazi da bi tuženik bio spreman doprinositi za uzdržavanja oboje djece iznos od 1.150,00 eura), trebalo odrediti iznos od 545,00 eura mjesečno, a s obzirom na njezinu dob i činjenicu da je samo 14 mjeseci mlađa od 1. tužitelja mlt. PU te da ima gotovo iste potrebe kao i on, osim troškova kontaktnih leća, zbog čega je odluku u tom dijelu valjalo preinačiti i dosuditi mlt. UU daljnji iznos od 20,00 eura mjesečno.

20. Žalitelji također ističu da je odredbom čl. 311. st. 2. ObZ-a propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, što je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir.

20.1. Na taj žalbeni navod treba odgovoriti da, iako sud prvog stupnja ne analizira primjenu te odredbe, i pravilnom primjenom citirane odredbe je valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

20.2. Naime, upravo zbog razloga što tuženik prima plaću od prosječno 4.000,00 eura i ima viši standard od većine građana u Republici Hrvatskoj, naloženo mu je za uzdržavanje 1. tužitelja mlt. PU doprinositi dvostruko više (605,00 eura) od minimalnog iznosa uzdržavanja za mlt. dijete u dobi od 15 godina (290,00 eura), a za 2. tužiteljicu mlt. UU je određen gotovo dvostruki iznos minimalnog iznosa uzdržavanja, pri čemu povišeni iznosi uzdržavanja nisu mogli biti dosuđeni u cjelokupnoj visini iz tužbenog zahtjeva, jer tuženik ima obvezu uzdržavanja još dvoje mlt. djece, odnosno ukupno četvero maloljetne djece.

21. Na kraju, ni žalbeni navodi 1. i 2. tužitelja da tuženik plaća uzdržavanje sa zakašnjenjem od po dva mjeseca, nisu od utjecaja na ishod ovog postupka, u kojem je potrebno odlučiti o tome jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja koji je određen ranijom sudskom odlukom.

22. Stoga nije prihvaćena žalba u dijelu koji se odnosi na visinu uzdržavanja 1. tužitelja mlt. PU, dok je djelomično prihvaćena u odnosu na uzdržavanja mlt 2. tužiteljice UU te je dosuđen daljnji iznos uzdržavanja od 20,00 eura mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe, kao i isplata dospjelo iznosa za razdoblje od 23 mjeseca u iznosu od 460,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate.

U odnosu na žalbu tuženika

23. Iako tuženik u žalbi navodi da istu podnosi protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbeni navodi se iscrpljuju u obrazlaganju na koji način je sud prvog stupnja trebao ocijeniti uspjeh stranaka u sporu te odlučiti o naknadi troškova postupka u korist tuženika, a na teret 1. i 2. tužitelja. Tek opreza radi tuženik ističe da je u obrazloženju prvostupanjske presude djelomično pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, prvenstveno ističući kako je pogrešno u točki 8.7. obrazloženja navedeno da tuženik nije sudjelovao u kupnji stana kojeg majka tužitelja, to jest njegova bivša supruga, iznajmljuje, niti u drugim troškovima glede istoga, pozivajući se na iskazivanje tuženika o navedenom ulaganju na ročištu održanom dana 14. studenoga 2024. te navodeći da majka 1. i 2. tužitelja nije podnijela nikakav dokaz da je upravo ona ta koja je isključivo sudjelovala u kupnji i ulaganju u troškove uređenja stana, a od kojeg stana prihodi idu u korist uzdržavanja 1. i 2. tužitelja.

23.1. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti da je tuženik u svom iskazu na ročištu održanom dana 14. studenoga 2024. (list 127-128) iskazao sljedeće: „Želim napomenuti da sam ja u periodu našeg zajedničkog života odnosno bračne zajednice doprinosio svojim radom i ulagao u nekretninu u kojoj majka živi s djecom i to u periodu od 2008. do početka 2013., međutim nisam pokretao postupak diobe bračne stečevine jer nisam htio ulaziti u to, tako da je sva imovina pripala majci uključujući i osobni automobil kojeg smo zajedno stekli u braku“.

23.2. Iz naprijed citiranog je vidljivo da je tuženik potpuno paušalno, bez naznake ikakvog novčanog iznosa navodnog ulaganja, spomenuo da je ulagao u nekretninu u kojoj žive 1. i 2. tužitelji sa svojom majkom, dakle, nije ni tvrdio da bi ulagao u stan koji majka 1. i 2. tužitelja iznajmljuje, znajući pritom i sam da je pitanje ulaganja u nekretninu predmet bračne stečevine, pa naprijed navedeni žalbeni navodi o eventualnom ulaganju u stan u vlasništvu majke 1. i 2. tužitelja nisu ni od kakvog utjecaja na rješavanje spora u ovoj pravnoj stvari.

24. Što se tiče odluke o dosuđenim iznosima povećanog uzdržavanja, tuženik nije iznio konkretne žalbene navode kojima bi osporavao njihovu visinu, a u prednjem dijelu ove odluke su izneseni razlozi zbog kojih je ovaj drugostupanjski sud ocjenio da je pravilno utvrđena visina uzdržavanja u odnosu na 1. tužitelja PU od 605,00 eura mjesečno te da je za 2. tužiteljicu mlt. UU trebalo dosuditi mjesečni iznos od 545,00 eura, zbog čega tuženik svojim paušalnim žalbenim navodima u kojima visinu dosuđenih povišenih iznosa uzdržavanja osporava „opreza radi“ nije uspio dovesti u sumnju dosuđene iznose uzdržavanja.

25. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je pogrešna odluka suda o troškovima postupka jer da b tužitelji trebali naknaditi trošak postupka tuženiku zbog evidentno zatraženog previsokog iznosa, a osim toga da je tužbeni zahtjev postavljen na pravičan iznos, navedeno bi dovelo do postizanja suglasja oko novog iznosa uzdržavanja.

26. Naime, iz sadržaja spisa je vidljivo da su 1. i 2. tužitelji u podnesku od 10. travnja 2025. (list 148-150 spisa) jasno naveli da je još uvijek otvoren poziv tuženiku da se pokuša dogovoriti oko povećanog iznosa na ime alimentacije te je na ročištu održanom dana 13. lipnja 2025. (list 128-129 spisa) zakonska zastupnica 1. i 2. tužitelja navela da je iz ponašanja tuženika vidljivo da odugovlači ovaj postupak bespotrebno, iako priznaje činjenicu da su se potrebe mlt. tužitelja povećale, na što je punomoćnik tuženika naveo da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti i svih navoda iznijetih tijekom postupka te je istaknuo da se zbog loših odnosa među roditeljima (do kojih je po mišljenju tuženika dovela majka), tuženik povukao i osjeća se „kao bankomat“ te ne ostvaruje osobne odnose s djecom.

26.1. Dakle, 1. i 2. tužitelji su bili spremni na dogovor oko povišenih iznosa uzdržavanja, ali tuženik nije ni pokušao postići dogovor, pri čemu treba reći da je neostvarivanje osobnih odnosa s mlt. PU i mlt. UU izbor tuženika (očito je tuženiku tako bilo jednostavnije organizirati vlastiti život), koji nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku.

27. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkama I., II. i IV. izreke (točka III. izreke ove presude).

28. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

29. Budući da su 1. i 2. tužitelji su u žalbenom postupku uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu – 1. tužitelj PU sa žalbom nije uopće uspio, dok je 2. tužiteljica UU od iznosa od 126,84 eura s kojim je odbijena pobijanom presudom žalbom, uspjela u visini od 20,00 eura, što predstavlja 16% ožalbljenog iznosa, odnosno čini 6% od ukupno odbijenog iznosa od 333,68 eura, pa je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki IV. izreke.

30. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu (pri čemu trošak odgovora na žalbu i nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a) odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

31. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac