Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-114/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari predlagatelja GUR iz [adresa], 4 D, kojeg zastupaju punomoćnice Eleonora Katić i Nataša Pećarević, odvjetnice u Zagrebu, protiv protustranke GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Klara Jandroković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri d.o.o., Zagreb, radi povratka mlt. KUR, rođene **.**.2022., koju zastupa posebna skrbnica LUR, pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2622/2025-18 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba protustranke te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2622/2025-18 od 28. siječnja 2026., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naložen je povratak KUR, rođene **.**.2022., trenutno u Republici Hrvatskoj, na adresi u [adresa], u Portugalsku Republiku, u roku od osam dana (točka I. izreke). Određeno je privremeno ostvarivanje osobnih odnosa mlt. KUR s ocem OUR na način da se čuju svaki dan u 18:00 sati putem video poziva u mirnom okruženju koje je majka dužna osigurati radi neometanog provođenja razgovora, počevši od 28. siječnja 2026., pri čemu ova privremena mjera ostaje na snazi samo do povratka djeteta u Portugalsku Republiku (točka II. izreke). Naloženo je protustranci GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da predlagatelju OUR iz [adresa], 4 D, nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Rješenje suda prvog stupnja pobija žalbom protustranka zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje, i odbiti zahtjev predlagatelja, podredno ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet na ponovno odlučivanje, sve uz obvezu nadoknade troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj u cijelosti osporava žalbene navode protustranke te predlaže žalbu odbiti, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je sud prvog stupnja 19. studenoga 2025. zaprimio obavijest Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje: Ministarstvo), u vezi sa zahtjevom predlagatelja za povratak zajedničke kćeri stranaka mlt. KUR iz [adresa] u Portugalsku Republiku, a na temelju Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag 1980. (dalje: Haška konvencija) te Uredbe Vijeća (EU) br. 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba br. 2019/1111), da se u dopisu Ministarstva navodi da su zaprimili dopis Središnjeg tijela Portugala kojem je 16. rujna 2025. dostavljen zahtjev oca za povratak mlr. KUR u Portugal, da se u zahtjevu navodi da je majka bila ovlaštena otputovati samo u razdoblju od 1. do 15. kolovoza 2025., ali se s mlt. djetetom nije vratila u Portugal, da iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR) proizlazi kako majka ne pristaje na dobrovoljni povratak djeteta, ukazujući na sumnju na seksualno zlostavljanje djevojčice od strane oca;

- da je u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. i 2. Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece („Narodne novine“ br. 99/2018), sud prvog stupnja rješenjem od 1. prosinca 2025. mlt. KUR imenovao posebnu skrbnicu SUR, pravnicu u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb;

- da je rješenjem od 2. siječnja 2026. protustranci GU zabranjeno odvođenje mlt. KUR izvan granica Republike Hrvatske, naloženo je oduzimanje svih osobnih isprava djeteta koje služe za prijelaz državne granice te je ujedno Policijskoj uprava Zagrebačkoj naloženo evidentiranje oduzimanja tih osobnih isprava, a Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske registracija navedene zabrane u državnom i prekograničnom informacijskom sustavu;

- da se u podnesku od 14. siječnja 2026. protustranka očitovala na prijedlog za vraćanje djeteta u Portugal u kojem navodi da u trenutku dolaska na dvotjedni odmor u Hrvatskoj nije imala plan ostati već su je na to primorale okolnosti, ističe se kako je majka po dolasku u [adresa], gdje njezina obitelj ima kuću za odmor, uočila promjene u ponašanju mlt. KUR koje svojom prirodom navode na sumnju na seksualno i fizičko zlostavljanje djeteta. Protustranka je navela kako je već i prije dolaska u Hrvatsku na rukama i vratu kćeri počela primjećivati modrice, a da je dijete reklo da je iste napravio tata. Najspornija je pritom pojava seksualiziranog ponašanja djeteta koja obuhvaća pokušaje da majku na silu jezikom ljubi u usta, a što se manifestiralo i s drugom djecom u vrtiću, te zahtjevi da joj majka stavi glavu u međunožje. Dijete je na upit odgovaralo da je isto radila kod tate. Isto tako, dijete je počelo pokazivati regresiju u ponašanju te imati intenzivne tantrume koje ni majka nekada ne bi uspijevala smiriti. S obzirom da je sporno ponašanje djeteta eskaliralo dolaskom u Hrvatsku, odlučila je poduzeti potrebne korake radi zaštite kćeri. Svoje sumnje na seksualno i fizičko zlostavljanje djeteta prijavila je HZSR-u, Područnom uredu Makarska te Policijskoj postaji u Makarskoj, gdje je upućena da se, s obzirom na mjesto počinjenja djela, postupak neće voditi pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Posebno je istaknula kako je nadležnim tijelima ostavila svoje podatke i podatke svoje punomoćnice, sve kako bi se otklonila insinuacija da skriva mlt. dijete od oca. Opisane sumnje prijavila je nadležnim tijelima kaznenog progona u Portugalu te se predmet vodi pred Regionalnim odjelom za kaznena istraživanja i kazneni progon u Lisabonu. Radi zaštite djeteta odselila je s kćeri u [adresa] gdje je mlt. KUR započela tretman u Poliklinici Sabol pod nadzorom dječjeg psihijatra. Dijete je upisala u privatni vrtić u [adresa], a ona radi budući da ima fleksibilan posao koji može obavljati i iz Hrvatske. Protustranka smatra kako postoji ozbiljna opasnost da bi povratak u [adresa] KUR izložio fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi te ju doveo u nepodnošljiv položaj. Predložila je provođenje potrebnih vještačenja kako bi se utvrdilo je li došlo do seksualnog nasilja nad mlt. KUR. U privitku dostavlja medicinsku dokumentaciju;

- da je prema zahtjevu suda iz rješenja od 2. prosinca 2025., HZSR, PU Gornji Grad- Medveščak (dalje: Zavod) u spis dostavio izvješće od 14. siječnja 2026., da se iz izvješća saznaje sljedeće:

1. da je majka GU rođena 1987. u [adresa], da su joj se roditelji razveli, pri čemu je majka s njom i bratom otišla u [adresa] a otac je ostao u [adresa], gdje je i preminuo prije desetak godina, da su majka i brat G liječnici koji žive i rade u [adresa], u bliskim su odnosima, redovno se čuju i posjećuju, GU je po zanimanju fotograf i režiser, studij je završila na privatnom američkom fakultetu u [adresa], zaposlena je u privatnoj firmi koja se bavi nekretninama, od najma nekretnine godišnje ostvari prihod od oko 60.000,00 eura, uz što sezonski iznajmljuje i nekretninu u [adresa], poslove fotografa i režisera obavlja honorarno.

2. Otac OUR rođen je 1990. u [adresa], roditelji su mu aktualno u mirovini, ima i starijeg brata, te su svi u dobrim odnosima, često su u kontaktu i zajedno putuju na odmore, u [adresa] je završio fakultet strojarstva, nakon čega se specijalizirao u financijama u [adresa] čime se i danas bavi, navodi da je uzeo stanku od zaposlenja u trajanju od jedne godine kad se rodila KUR što si je mogao priuštiti s obzirom da je imao ušteđevinu, nakon toga osniva kompaniju i zapošljava se na radnom mjestu financijskog direktora za različita društva gdje je trenutno zaposlen, godišnje zarađuje oko 72.000,00 eura.

3. Stranke su se upoznale u Meksiku preko zajedničkih prijatelja, a nakon kraćeg poznanstva GU je ostala trudna, brak su sklopili 14. listopada 2022., a KUR je rođena **.**.2022., živjeli su svi zajedno u [adresa] otprilike do prve godine života kćeri, a brak je razveden 7. studenog 2024., roditelji su tada pred nadležnim portugalskim tijelima postigli sporazum o ostvarivanju roditeljske skrbi;

- da majka pred Zavodom izjavljuje kako nema namjeru vratiti mlt. KUR u [adresa] sve dok tamo ne bude sigurna, navodi kako je djevojčica uključena u tretman Poliklinike Sabol koja će trajati 13 mjeseci, a da su na prvom dolasku djeteta postavljene sumnje na spolno, fizičko i emocionalno zlostavljanje i zanemarivanje djeteta;

- da otac u razgovoru pred Zavodom negira optužbe majke i ukazuje da su započele nakon što je protupravno i protivno njegove volje odvela KUR u [adresa], ističe kako od listopada 2025. nema nikakve informacije o kćeri.

- da Zavod zaključno iznosi mišljenje kako je nepobitno u interesu djeteta da se roditelji pridržavaju sudskih odluka te da se kroz stručnu dijagnostičku obradu i vještačenje utvrdi psihofizičko stanje mlt. KUR i eventualna izloženost nasilnim i neprimjerenim oblicima ponašanja od strane roditelja, što je bio i zaključak suda u [adresa].

6. Predlagatelj je u svojem iskazu naveo da prema aktualnoj odluci suda u [adresa], koja nikada nije zaživjela budući da je majka zadržala dijete u RH, ima pravo viđati dijete svaki dan, u javnom prostoru u prisustvu jedne osobe povjerenja njega i jedne osobe od povjerenja majke, da su trebali započeti 12. listopada 2025., da je posljednji normalni razgovor s kćeri bio putem video poziva 16. srpnja 2025. nakon toga se sa kćeri čuo video pozivima u 17:00 sati prema odluci majke, ali ne svaki dan, već bi ponekad prošlo i po pet, šest dana da se ne čuju, da su od tada pozivi uvijek u vanjskim javnim prostorima koji su bučni zbog čega nisu mogli normalno razgovarati, da je majčino opravdanje da je dijete kronološki premlado da bi se pozivi odvijali od doma te da bi joj video pozivi s ocem poremetili dnevnu rutinu i uzrokovali joj stres, da u [adresa] to nije bio problem, da je znao da majka s kćeri namjeravati otputovati u RH, da je pred sudom u [adresa] tražila dopuštenje za putovanje od mjesec i pol, da s obzirom na majčino prijašnje ponašanje i njegovu zabrinutost složio s 15 dana putovanja što je sud prihvatio, da mu je kad su odlazile protustranka poslala poruku da se vraćaju za dva tjedna, ne zna da bi se protiv njega vodio kazneni postupak u [adresa], ništa nije primio da su se prije odluke iz listopada, osobni odnosi njega i kćeri odvijali tri uzastopna dana u tjednu uključujući prespavljivanje kod njega doma, da su se na taj način susreti odvijali do njihovog odlaska u RH, da je KUR uvijek bila sretna i zaigrana kad je bila kod njega, da je on je uvijek slušao zabrinutosti majke koja je od svibnja 2025. počela govoriti da je djevojčica u stresu nakon što je kod njega, da su zbog toga i bili kod psihijatra u [adresa], koji nalaz je priložen u spisu, da je na tom pregledu zadnji put uživo vidio dijete, da od 25. listopada 2025. nema nikakav kontakt s djetetom.

7. Protustranka je u svojem iskazu navela da je od suda u [adresa] dobila dopuštenje da dva tjedna provede s kćeri u RH, gdje su ljetovali svake godine, da su 15. srpnja 2025. stigle u [adresa] kraj [adresa], da je te večeri uspavljivala kći koja ju je tada više puta pokušala poljubiti s jezikom, da je nikako nije mogla smiriti, a kći je htjela da joj glavu stavi na međunožje, da je tražila od nje da otvara i zatvara vrata a na kraju je zaspala od iscrpljenosti, da je nakon toga sa svojom majkom koja je bila s njima izašla na terasu te da joj je majka rekla da je život njezine kćeri u opasnosti ako se vrate u [adresa], da je znala da predlagatelj fizički udara kćer, ali nije znala da se ovo dešava, da je zbog fizičkog udaranja kćeri otišla svojoj odvjetnici u [adresa] koja joj je tada rekla da nemaju dovoljno dokaza, da je u [adresa] imala život, karijeru, dvije nekretnine i firmu, ali da je u RH ostala isključivo kako bi zaštitila kćer, pojasnila je da je prvi incident bio 14. srpnja 2025., dan uoči njihovog putovanja u RH, bila je kod svoje prijateljice koja je po struci bihevioralni psiholog, KUR ju je tada pokušala poljubiti s jezikom a ta prijateljica ju je upitala gdje je to naučila, odgovorila je od tate, bilo je određeno da u listopadu trebaju početi susreti djevojčice s ocem, u prisustvu dvije osobe od povjerenja, istaknula je kako te osobe nisu bili stručnjaci stoga je smatrala da bi njezina kćer bila ugrožena od strane oca, postupala s ciljem da stabilizira svoju kći, da joj je na sudu u [adresa] bilo rečeno da bi opisani susreti s ocem potrajali mjesec dva da se vidi kako dijete reagira, za što ona smatra da bi bilo ugrožavajuće za dijete, istaknula je kako je dijete u [adresa] u tretmanu kod psihijatra što je na nju djelovalo iznimno smirujući i stabilizirajuće, prati njegove upute te smatra kako bi bilo loše da se tretman prekine, prodala je stan u [adresa] a druga njezina nekretnina je [obrt] koje je vlasništvo njezine firme, navela je kako je psihijatar dao preporuku da KUR još ne putuje i da je se ne izdvaja iz stabilne sredine koju je stekla u [adresa], da je sve svoje zabrinutosti iznijela i pred sudom u [adresa] te joj je bilo rečeno da nije bilo vremena pregledati medicinsku dokumentaciju, istaknula je kako su svi troje bili na medijaciji u [adresa], ali da je ta psihijatrica bila samo medijator između nje i predlagatelja, da je prošla postupak u [adresa] te da isti nije u dovoljnoj mjeri zaštitio dijete.

8. Iz dostavljene dokumentacije (s ovjerenim prijevodom s portugalskog na hrvatski jezik) sud prvog stupnja je utvrdio da su roditelji pred Matičnim uredom K sklopili Ugovor o vršenju roditeljske odgovornosti od 10. srpnja 2024. Prema dogovorenom, mlt. KUR, rođena **.**.2022., živjet će s majkom u [adresa] (čl. 2.), dok putovanje izvan [adresa] mora biti propisno odobreno od strane oba roditelja (čl. 8.). Prema pismenu Okružnog suda u Lisabonu, Suda za obitelj i mladež, majka GU je zatražila odobrenje oca za putovanje sa zajedničkom kćeri KUR na odmor od 15. srpnja do 31. kolovoza, pri čemu je otac OUR naveo kako se ne protivi putovanju u inozemstvo, ali se ne slaže s tako dugim trajanjem puta. Sud je zaključio da s obzirom na djetetovu nisku kronološku dob (dvije godine) nije preporučljivo da bude tako dugo odvojena od bilo kojeg roditelja. Stoga je odobreno djetetovo putovanje u Hrvatsku s majkom od 1. do 15. kolovoza 2025. Iz daljnjeg pismena Suda u [adresa] od 7. kolovoza 2025. saznaje se da je otac odobrio da je 15-dnevno putovanje pomakne na 15. srpnja, navodno uz dogovor da će se majka s kćeri vratiti u Portugal 29. srpnja, što se nije dogodilo.

9. Prema izvješću ustanove Hospital da Luz Lisabon od 29. srpnja 2025., mlt. KUR (dvije godine starosti) promatrana je na konzultacijama dječje i adolescentne psihijatrije koje je provela u Centru za neurološki razvoj Bolnice da Luz, pri čemu su 6. lipnja provedene prve konzultacije s prikupljanjem kliničkih informacija, promatranjem djeteta i interakcije djeteta s oba roditelja, 26. lipnja se klinički intervjuiralo oba roditelja, bez prisutnosti djeteta, 30. lipnja se promatrala interakcija djeteta s ocem, a 9. srpnja interakcija s majkom, te je 11. srpnja proveden sastanak s roditeljima radi predaje kliničkog izvješća i predlaganja plana praćenja. U nalazu se zaključuje da je KUR normalno dijete bez znakova psihopatologije ili psihološke i/ili emocionalne nevolje. Što se tiče interakcije s roditeljima, zaključuje se da je ona normalne prirode, što je uočeno u individualnom vremenu koje je KUR provela sa svakim od roditelja, kao i u obiteljskom vremenu koje su proveli svi zajedno.

10. Iz medicinske dokumentacije koju je protustranka dostavila u privitku podneska od 14. siječnja 2026., sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio da je mlt. KUR u praćenju Poliklinike Sabol od 5. rujna 2025. Dijete je u dijagnostičko-terapijskom postupku dječjeg psihijatra, a bilo je i na sistematskom. Psihijatar u specijalističkom nalazu od 6. listopada 2025. konstatira da kod djeteta nalazi sumnju na psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje od strane oca, zbog čega preporuča kontinuiranu terapiju. Smatra kako dijete nije sposobno putovati u [adresa].

11. Iz zapisnika sa saslušanja roditelja pred Sudom za obitelj i maloljetnike u [adresa] od 29. rujna 2025. (prevedenog s portugalskog na hrvatski jezik) jasno proizlazi da je majka navela kako će se s kćeri KUR dobrovoljno vratiti u Portugal ako tako odluči sud. Oba roditelja su imenovali svoje osobe od povjerenja. Sud je donio rješenje o privremenom dogovoru prema kojem će KUR imati prebivalište kod majke u [adresa], na adresi na kojoj uobičajeno borave. Otac može viđati kćer tijekom nadziranih susreta u prisustvu KU (dadilje mlt. KUR) i LU (prijateljice roditeljskog para). Određeno je da će se dijete vratiti u [adresa] sljedećeg tjedna (između 6. i 10. listopada 2025.), a da će do povratka djevojčice u [adresa] otac s njom razgovarati svaki dan putem videopoziva, pri čemu je majka dužna osigurati da se ti kontakti odvijaju u trenucima kada dijete nije zaokupljeno igračkama ili drugim aktivnostima, kako bi se omogućila kvaliteta razgovora. Otac će provoditi vrijeme s kćeri svaki dan u parku Estrela ili na drugoj lokaciji koju zajednički odaberu roditelji, između 15:45 i 17:30 sati, te može dolaziti po dijete u školu, uvijek u pratnji dviju gore navedenih osoba ili drugih osoba koje roditelj i zajednički odaberu. Susreti će započeti 12. listopada 2025. u 15:45 sati, a majka mora pravodobno obavijestiti oca o nazočnosti djeteta, kako bi on mogao doći u pratnji osobe od povjerenja. Otac će nastaviti plaćati alimentaciju za kći. Na zapisnik je ujedno konstatirano da će se zatražiti od Nacionalnog instituta za pravnu medicinu u Lisabonu da zakaže datume za provođenje vještačenja u cilju utvrđivanja je li dijete bilo izloženo seksualnom zlostavljanju, uz dodjelu roka od pet dana odvjetnicama da navedu potrebne zahtjeve. Nakon toga spis se prosljeđuje Državnom odvjetništvu i dostavlja sudu na daljnje postupanje. Nadalje, određeno je provođenje vještačenja radi procjene roditeljskih sposobnosti majke i oca, s posebnim naglaskom na način na koji dijete doživljava svakog od njih, kao i provođenje testova na prisutnost psihotropnih tvari, sve s obzirom da su oba roditelja izrazila spremnost na provođenje navedenih pregleda. Zahtjev će se uputiti Nacionalnom institutu za pravnu medicinu u Lisabonu.

12. Sud prvog stupnja je utvrdio kako je u rješenju Suda za obitelj i maloljetnike u [adresa] od 24. studenog 2025. izričito navedeno kako zadržavanje KUR u [adresa] predstavlja nezakonitu situaciju, jer to nije odobrio njezin otac, niti taj sud. Nadalje, portugalski sud ističe da su strahovi koje je majka izrazila u pogledu mogućeg seksualnog zlostavljanja kćeri od strane oca već uzeti u obzir u utvrđenoj privremenoj mjeri, čiji je cilj bio očuvati dobrobit i sigurnost djeteta dok se provode potrebne istrage. Stoga su, kao mjera opreza, uspostavljeni nadzirani susreti na javnom mjestu i u prisutnosti osobe od povjerenja majke. Također je određeno da će se provesti stručni pregled djeteta u Nacionalnom instituta za pravnu medicinu u Lisabonu, koji još nije proveden jer majka nije dovela kćer, suprotno onome što je rekla sudu da će učiniti na saslušanju roditelja (što proizlazi iz zapisnika o provedbi postupka).

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a polazeći od odredaba članka 3., 12., 13., te članka 22. Uredbe br.2019/1111, sud prvog stupnja je utvrdio da su u ovom slučaju ostvarene pretpostavke nezakonitog odvođenja i zadržavanja iz odredbe članka 3. stavka 1. Haške konvencije, a da protustranka nije dokazala ispunjenje iznimki povrata. Sud prvog stupnja je istaknuo kako majka i otac prema aktualnoj odluci Suda u [adresa] odnosno postignutom međusobnom dogovoru zajednički ostvaruju roditeljsku skrb, da je otac pristao da majka na dva tjedna ode sa zajedničkom kćeri na odmor u Hrvatsku, nakon čega se više nisu vratile, suprotno volji oca i odluci Suda u [adresa], da majka u svom iskazu u bitnom ističe strah za dijete ukoliko se vrati u [adresa], te iznosi stav kako portugalski sud nije u dovoljnoj mjeri zaštitio prava djeteta.

13.1. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, a suprotno navodima majke, Sud u [adresa] je ozbiljno shvatio majčinu sumnju na fizičko i seksualno zlostavljanje djeteta od strane oca te je shodno tome donio privremenu mjeru od 29. rujna 2025., prema kojoj se osobni odnosi mlt. KUR s ocem mogu odvijati samo na javnom prostoru i to u prisutnosti dvije osobe od povjerenja roditelja, i na taj je način u potpunosti isključena mogućnost da otac ostaje nasamo s kćeri. Sud prvog stupnja je istaknuo kako je određeno provođenje vještačenje pri Nacionalnom instituta za pravnu medicinu u Lisabonu upravo s ciljem utvrđivanja je li KUR bila izložena seksualnom zlostavljanju te da bi se prema raspoloživim informacijama iz dostavljene dokumentacije Suda u [adresa], vještačenje već bilo provelo, ali da majka nije ispoštovala dogovor te djevojčicu vratila u [adresa] kako je rekla da će učiniti i da je ujedno određeno i vještačenje radi procjene roditeljskih sposobnosti majke i oca, s posebnim naglaskom na način na koji dijete doživljava svakog od njih, kao i provođenje testova na prisutnost psihotropnih tvari.

14. Slijedom prethodno navedenog, sud prvog stupnja je ocijenio kako su majčine sumnje i zabrinutost u cijelosti uzete u obzir te da su prava i dobrobit djeteta u dovoljnoj mjeri zaštićeni, te da stoga nema prepreka za povratak djevojčice u [adresa]. Pri tome je naglasio kako je prisutnost djeteta u [adresa] neophodan uvjet za provođenje vještačenja, odnosno konačno utvrđenje svih bitnih okolnosti u vezi sumnji na seksualno zlostavljanje. Zadržavanje djeteta u Hrvatskoj, za koje je Sud u [adresa] već naveo da je nezakonito, kontraproduktivno je i opstruktivno za provođenje potrebnih postupaka pred nadležnim tijelima u [adresa] te samo prolongira utvrđenje svih činjenica. Sud prvog stupnja je zaključno istaknuo kako mlt. KUR svu potrebnu terapiju i psihološku pomoć, za koju majka navodi da su u tijeku u [adresa], može dobiti i u [adresa], gdje je živjela cijeli život, pohađala vrtić te je bila integrirana.

15. U odnosu na ovjerene izjave četvero svjedoka (majke i brata protustranke, dadilje djeteta u [adresa] i babysitterice u [adresa], koja je ujedno rodbinski povezana s protustrankom) koje je protustranka dostavila u privitku podneska od 16. siječnja 2026., sud prvog stupnja je naveo kako je nesporno da spomenute sumnje na seksualno zlostavljanje treba ozbiljno shvatiti i ispitati te utvrditi relevantne činjenice, ali da je to nužno učiniti u okviru odgovarajućeg postupka pred pravosudnim tijelima u [adresa], a ne u Hrvatskoj čiji sudovi nisu nadležni za postupanje po tom pitanju.

16. Sud prvog stupnja je naglasio kako je cilj Haške konvencije i Uredbe br.2019/111 osigurati što hitniji povratak djeteta koje je nezakonito odvedeno u drugu državu te da se pravo na roditeljsku skrb u jednoj državi članici poštuje u drugoj državi članici, sve uz zaštitu najboljeg interesa djeteta. Slijedom navedenog sud prvog stupnja odlučio je kao pod točkom I. izreke pobijanog rješenja.

17. Polazeći od odredaba članaka 21. Haške konvencije i 27. Uredbe br.2019/1111, sud prvog te utvrđenih činjenica u pogledu ostvarivanja kontakata mlt djeteta s ocem, suda prvog stupnja je prihvatio prijedlog predlagatelja za određivanje privremene mjere te odlučio kao pod točkom II. Izreke pobijanog rješenja.

18. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Haške konvencije, odvođenje ili zadržavanje djeteta smatrat će se nezakonitim:

a) ako predstavlja povredu prava na brigu što ga je dobila osoba, institucija ili bilo koje drugo tijelo, kolektivno ili pojedinačno, po zakonu države u kojoj je dijete bilo stalno nastanjeno prije odvođenja ili zadržavanja;

b) ako su se u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ta prava ostvarivala kolektivno ili pojedinačno, ili bi se bila ostvarivala da nije došlo do odvođenja ili zadržavanja. Prava na brigu spomenuta u točki a) stava 1. mogu se steći, prije svega, provedbom zakona ili na temelju sudske ili upravne odluke, ili na temelju sporazuma koji ima pravni učinak po pravu dotične države (stavak 2.).

19. Odredbom članka 12. Haške konvencije propisano je da će ako je dijete nezakonito odvedeno ili zadržano u smislu člana 3., a na dan početka postupka pred sudskim ili upravnim organom države ugovornice u kojoj se dijete nalazi proteklo manje od jedne godine od dana nezakonitog odvođenja ili zadržavanja, dotični nadležni organ narediti hitan povratak djeteta.

20. Prema odredbi članka 13. stavka 1. Haške konvencije, bez obzira na odredbe prethodnog člana, sudski ili upravni organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba, institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovu povratku dokaže:

a) da osoba, institucija ili drugo tijelo koje se brine o ličnosti djeteta nije stvarno ostvarivala pravo na brigu u vrijeme odvođenja ili zadržavanja, ili da se bilo složilo ili naknadno pristalo na odvođenje ili zadržavanje;

b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način doveo dijete u nepovoljan položaj.

Sudsko ili upravno tijelo može, također, odbiti odrediti povratak djeteta ako utvrdi da se dijete protivi povratku, a da je navršilo one godine i stupanj zrelosti kada je prikladno uzeti u obzir njegovo mišljenje (stavak 2.).

21. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno je naglasio kako je osnovni je cilj Haške konvencije o otmici djece da se osigura što hitniji povratak djeteta koje je nezakonito odvedeno ili zadržano u nekoj državi ugovornici, kao i da države ugovornice osiguraju poštovanje prava na brigu i susrete s djetetom u skladu s njihovim propisima.

22. Međutim, valja ukazati kako su u predmetima međunarodne otmice djece primjenjivi i članak 35. Ustava Republike Hrvatske odnosno članak 8. europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer uživanje u međusobnom društvu roditelja i djeteta predstavlja osnovni element obiteljskog života (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci U-III-1975/2021 od 13. travnja 2023., točka 13.).

23. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je u presudi od 26. studenoga 2013., X protiv Latvije, zahtjev br. 27853/09, utvrdio opća načela koja se odnose na odnos između Haške konvencije o otmici djece i Konvencije, određenje "najboljeg interesa djeteta" u predmetima međunarodne otmice djece te granice unutar kojih je nacionalni sud koji odlučuje o zahtjevu za povratak djeteta dužan ispitivati cjelokupnu obiteljsku situaciju. Prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava članak 8. Konvencije primjenjiv u predmetima međunarodne otmice djece jer uživanje u međusobnom društvu roditelja i djeteta predstavlja osnovni element "obiteljskog života" u smislu članka 8. Konvencije. Sud je naglasio kako je opća načela u pogledu pozitivnih obveza države iz članka 8. Konvencije utvrdio u presudi Maumousseau i Washington protiv Francuske (br. 39388/05., § 99., presuda od 6. prosinca 2007.), prema kojoj, iako je primarni cilj članka 8. Konvencije zaštita pojedinaca od proizvoljnog postupanja javnih vlasti, uz to postoje pozitivne obveze svojstvene djelotvornom "poštovanju" obiteljskog života. U kontekstu prava roditelja da bude "sjedinjen" (reunited) sa svojom djecom, nacionalne vlasti imaju pozitivnu obvezu poduzeti mjere kojima će to osigurati. Pozitivne obveze države na temelju članka 8. Konvencije, između ostalog, uključuju sve što je usmjereno k ostvarivanju prava roditelja na ostvarenje obiteljske zajednice sa svojim djetetom, odnosno mjere koje će im, u okviru realnih mogućnosti, omogućiti "sjedinjenje" sa svojim djetetom (vidi predmet ESLJP-a Johansen protiv Norveške, br. 17383/90, presuda od 7. kolovoza 1996.). Međutim, obveza domaćih vlasti na poduzimanje takvih mjera nije apsolutna. Priroda i opseg mjera ovisit će o okolnostima svakog slučaja uz obvezu vođenja računa o pravima i interesima svih uključenih, a posebice o najboljim interesima djeteta i ostvarivanju njegovih prava Nadalje, u predmetima međunarodne otmice djece, nacionalni sudovi dužni su obveze koje proizlaze iz članka 8. Konvencije tumačiti u svjetlu zahtjeva Haške konvencije o otmici djece (presuda Maumousseau i Washington protiv Francuske, navedeno, § 6.), ali i Konvencije o pravima djeteta te eventualno još i bilateralnih ugovora između država članica. Takav pristup zahtjeva "kombiniranu i usklađenu primjenu" svih relevantnih međunarodnih ugovora, a posebno Haške konvencije o otmici djece i Konvencije, vodeći pri tome računa o njihovoj svrsi i utjecaju na zaštitu prava djece (presuda X protiv Latvije, navedeno, §§ 93. - 94., Ustavni sud Republike Hrvatske /U-III-1975/2021 od 13. travnja 2023., točka 15.).

23.2. Nadalje, u odnosu na određenje "najboljeg interesa djeteta" uključeno je više suprotstavljenih interesa (interes djeteta, interes obaju roditelja i javni interes), ali se primaran značaj daje "najboljem interesu djeteta" (presuda X protiv Latvije, navedeno, §§ 95. i 96.). Međutim, kada sudovi odlučuju o zahtjevu za povratak djeteta na temelju Haške konvencije o otmici djece, nacionalni sudovi ne mogu "najbolji interes djeteta" tumačiti na isti način kao u predmetima povjeravanja djece na čuvanje i odgoj (ibid., § 100.). Haška konvencija o otmici djece "najbolji interes djeteta" veže uz povratak djeteta u državu njegovog prebivališta / uobičajenog boravišta, čime se sprječava roditelja koji je dijete oteo da tu jednostranu i nezakonitu radnju ozakoni u državi odvođenja (presuda X protiv Latvije, navedeno, §§ 35. i 97., i presuda Maumousseau i Washington protiv Francuske, navedeno, §§ 69. i 73.). Međutim, odbijanje povratka također može biti u skladu s najboljim interesom djeteta. Haška konvencija o otmici djece predviđa izuzetke od obveze vraćanja djeteta (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 97.), a radi se o sljedećim izuzecima: protek vremena (članak 12.), uvjeti za primjenu Konvencije (članak 13. stavak 1. točka a/), postojanje "ozbiljne opasnosti" (članak 13. stavak 1. točka b/), te usklađenost povratka djeteta s osnovnim načelima zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda države kojoj je upućen zahtjev (članak 20.).

Nacionalni sudovi moraju pojam "najboljeg interesa djeteta" tumačiti u svjetlu izuzetaka koje predviđa Haška konvencija o otmici djece (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 101.) i ne mogu automatski i mehanički naložiti povratak djeteta (ibid., §§ 98. i 99., i presuda Maumousseau i Washington protiv Francuske, navedeno, § 72.). Stoga, ESLJP od nacionalnih sudova zahtijeva da postupak na temelju Haške konvencije o otmici djece bude pravičan i da zainteresiranim stranama omogući da u cijelosti predstave svoj slučaj, tj. da primarni značaj daju najboljim interesima djeteta (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 102.).

23.3. ESLJP, nadalje, smatra da se usklađeno tumačenje Haške konvencije o otmici djece i Konvencije može postići ako se zadovolje sljedeća dva uvjeta: prvo, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir postoje li doista oni čimbenici koji predstavljaju izuzetke od pravila hitnog povratka djeteta na temelju članaka 12., 13. i 20. Haške konvencije o otmici djece, osobito ako ih je iznijela samo jedna od stranaka u postupku, te moraju dostatno obrazložiti svoju odluku; drugo, ti se čimbenici moraju ocijeniti u svjetlu zahtjeva iz članka 8. Konvencije (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 106.). Posljedično, članak 8. Konvencije nameće domaćim sudovima posebnu proceduralnu obavezu: kada ocjenjuju zahtjev za povrat djeteta, sudovi su dužni ne samo uzeti u obzir nego i određeno obrazložiti postoje li izuzeci od pravila hitnog povratka na temelju članaka 12., 13. i 20. Haške konvencije o otmici djece. Ti se izuzeci moraju restriktivno tumačiti (presuda Maumousseau i Washington protiv Francuske, navedeno, § 73.), ali odluka suda ne smije biti utemeljena na automatskim ili stereotipnim razlozima, nego na okolnostima konkretnog slučaja. Neuzimanje u obzir tvrdnji stranke o postojanju navedenih izuzetaka, kao i nedostatno obrazloženje odluke kojom se one odbijaju, protivno je zahtjevima članka 8. Konvencije i cilju i svrsi Haške konvencije o otmici djece (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 107.). Dodatno, obveza poštovanja hitnih rokova iz članka 11. Haške konvencije o otmici djece ne može biti isprika za nepoštovanje obveze iz članka 8. Konvencije. Budući da preambula Haške konvencije o otmici djece predviđa povratak djeteta u "državu njegovog prebivališta / uobičajenog boravišta", nacionalni sudovi se moraju uvjeriti da su u državi iz koje je dijete odvedeno osigurana odgovarajuća jamstva i konkretne mjere zaštite u slučaju poznate opasnosti (presuda X protiv Latvije, navedeno, § 108., Ustavni sud Republike Hrvatske /U-III-1975/2021 od 13. travnja 2023., točke 16. i 17.).

24. Imajući u vidu izložena opća načela i stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, posebno prethodno navedeno stajalište kako obveza poštovanja hitnih rokova iz članka 11. Haške konvencije o otmici djece ne može biti isprika za nepoštovanje obveze iz članka 8. Konvencije, ovaj sud drugog stupnja je ocijenio kako sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, nije dovoljno cijenio izuzetke od pravila hitnog povratka djeteta na temelju odredbe članka 13. stavka 1. točke b. Haške konvencije, kao i da se, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, nije u dovoljnoj mjeri uvjerio da su u državi iz koje je dijete odvedeno (Portugalska Republika) osigurana odgovarajuća jamstva i konkretne mjere zaštite u slučaju poznate opasnosti, a kako to osnovano upire žaliteljica u žalbi, slijedom čega se, barem za sada, odluka suda prvog stupnja, a zbog ostvarenog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355.. ZPP), ne može prihvatiti kao zakonita i pravilna.

25. Naime, žaliteljica u žalbi osnovano upire kako je od početka izričito isticala navode o spolnom i fizičkom zlostavljanju mlt. djeteta kao osnovni razlog zadržavanja u Republici Hrvatskoj te se pozvala na iznimku ozbiljnog rizika zbog čega je sud prvog stupnja bio dužan utvrditi postoji li ozbiljan opasnost da bi povratak mlt djeteta izložio fizičkoj opasnosti, psihičkoj traumi ili ga na drugi način doveo u nepovoljan položaj i tek potom razmotriti mogu li se takvi rizici neutralizirati zaštitnim mjerama u državi u koju bi dijete trebalo biti vraćeno.

26. S navedenim u vezi, žaliteljica u žalbi u bitnom osnovano upire kako je sud prvog stupnja propustio, izvođenjem odgovarajućih dokaza koji su predloženi u postupku (sudskomedicinsko vještačenje, psihijatrijsko vještačenje, saslušanje stručne osobe mr.sc. Nenada Jakušića), utvrditi prethodno navedene odlučne činjenice i potom svoje činjenično i pravno utvrđenje dostatno obrazložiti.

27. Nadalje, sud prvog stupnja sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri utvrdio i zatražio adekvatna jamstva, o osobnoj sigurnosti mlt. djeteta te protustranke, zaštite njegova (psihičkog i fizičkog) zdravlja i privremenog osiguranja odgovarajućih životnih uvjeta majke i djeteta o druga odgovarajuća jamstva, koja u ovom slučaju, barem za sada nisu u dovoljnoj mjeri osigurana, a kako to osnovano upire žaliteljica u žalbi (u tom smislu i presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu M. A. protiv Francuske od 19. ožujka 2026. zahtjev br. 34324/24).

28. Slijedom navedenih razloga, a budući da je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP, uvažiti žalbu protustranke te pobijano rješenje ukinuti u cijelosti, i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

29. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu s navedenim u ovom rješenju te će radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjenica odlučnih za pravilnu primjenu mjerodavnog konvencijskog prava te načela i stajališta ustaljene sudske prakse ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, izvesti po protustranci predložene dokaze, te će, pored navedenog, razmotriti i novonastale okolnosti koje protustranka ističe u žalbi, a koje su, dakle, nastale nakon donošenja pobijanog rješenja, slijedom čega nisu mogle biti istaknute u tijeku postupka (rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj KP-DO.433/2026 od 30. siječnja 2026. kojim je predlagatelju izrečena mjera zabrane približavanja protustranci na udaljenost manju od 200 metara te mjeru opreza zabrane uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze s protustrankom te rješenje o provođenju istrage Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Kis-DO-24/2026 od 16. veljače 2026.), i tek potom će donijeti novu odluku o zahtjevu predlagatelja.

30. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor