Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Zk-214/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari prvotužiteljice HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Cipetić, odvjetnica u Zagrebu i drugotužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krka&Krka d.o.o. iz Splita, radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9464/2023-9 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9464/2023-9 od 5. travnja 2024. pod točkom I. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9464/2023-9 od 5. travnja 2024. pod točkom V. izreke i odlučuje:

Nalaže se prvotužiteljici HK da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je brisanje založnog prava koje je uknjiženo na temelju Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. pod br. 171/1993 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe upisa tako da se briše pravo zaloga uknjiženo u korist tuženika na nekretninama za kredit u iznosu od 40.000,00 DEM i to u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju koji određuje NBH na dan isplate iznosa zajma s rokom otplate od 3 mjeseca. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvotužiteljice HK za brisanje založnog prava uknjiženog pod br. 171/1993 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku MK naknaditi drugotužitelju EK trošak ovog postupka u iznosu 2.000,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. travnja 2024. do isplate, pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev prvotužiteljice za naknadom parničnih troškova i pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., III. i V. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. U odgovoru na žalbu drugotužitelj se protivi navodima iste te predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP).

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku koji se vodio pod brojem P-2285/2016 rješenjem od 16. lipnja 2023. odlučio da se odvojeno raspravlja o (protu)tužbenom zahtjevu koji su tužitelji podnijeli 26. lipnja 2022. pa je predmet ovog spora zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog upisa založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-171/1993.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije: zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisana zk.čest. 4549, oranica [adresa] površine 6143 m2, dvorište [adresa] površine 500 m2, kuća i gosp. zgrade [adresa] površine 935 m2, ukupne površine 7578 m2 u vlasništvu drugotužitelja EK u cijelosti,

- da je na predmetnoj nekretnini 12. veljače 1993. pod brojem Z-171/93 uknjiženo: "(…) pravo zaloga na nekretnine u AI za kredit u iznosu od 40.000 DEM i to u dinarskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju koji određuje NBH na dan isplate zajma, rokom otplate od 3 mjeseca za korist: AK, [adresa]",

- da je uvidom u spis Općinskog suda Sveti Ivan Zelina poslovni broj Z-171/93 utvrđeno je da je MK (kao predlagatelj) 12. veljače 1993. podnio prijedlog radi uknjižbe založnog prava (hipoteke) na nekretnini protustranke RK upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svrhu osiguranja povrata zajma od 40.000,00 DEM,

- da je sud rješenjem od 12. veljače 1993. dopustio uknjižbu prava zaloga na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 8-10 spisa P-2285/16) utvrđeno da je RK bio upisan kao vlasnik zk.čest. 4549, kuća, gosp. zgrada i dvorište površine 1507 hvati i zk.čest. 4550 put površine 19 hvati te je izvršena uknjižba založnog prava pod brojem Z-171/1993 na temelju Ugovora o zajmu od 10. prosinca 1992. za kredit u iznosu 40.000,00 DEM i to protuvrijednost u HRD po srednjem tečaju koji određuje NBH na dan isplate zajma, rokom otplate od 3 mjeseca za korist

CK iz [adresa],

- da je u međuvremenu sređivano zemljišnoknjižno stanje, pa su nekretnine iz zk.ul.

3108 prenesene u zk. ul. [broj ZK uloška]. [adresa],

- da je uvidom u Ugovor o zajmu (stranice 4-7 spisa P-2285/16) utvrđeno da je isti sklopljen 3. prosinca 1992. između MK kao zajmodavca i RK Hiržina kao zajmoprimca posredstvom društva B.B.D.A. d.o.o.,

- da je predmet zajma novčani iznos od 40.000,00 DEM i to u protuvrijednosti u hrvatskim dinarima po srednjem tečaju koji određuje Narodna banka Hrvatske na dan isplate zajma, zajmoprimac se obvezao ovaj iznos vratiti u tri rate na način da prva rata u iznosu od 5.000,00 DEM dospijeva 3. siječnja 1993., druga rata u iznosu od 5.000,00 DEM dospijeva 3. veljače 1993. i treća rata u iznosu od 30.000,00 DEM dospijeva 3. ožujka 1993.,

- da je točkom III. Ugovora o zajmu ugovoreno da zajmoprimac RK daje garanciju za povrat zajma u nekretnini te dozvoljava da se za dio isplate iznosa zajma iz toč. I. Ugovora, kao i iznosa kamate iz toč. II. Ugovora, zasnuje založno pravo zajmodavca na nekretnini zajmoprimca, i kao takvo upiše u zemljišnim knjigama,

- da je točkom IV. Ugovora o zajmu ugovoreno da nekretninu iz članka III. predstavlja: "(…) kuća, gosp. Zgrada č.k.br.4549, 4550 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a koja je upisana u zemljišne knjige kod Općinskog suda u Zelina",

- da je točkom V. Ugovora o zajmu ugovoreno da se zajmoprimac obvezuje u svrhu ispunjenja ugovorne obveze iz toč. III. Ugovora zajedničkim prijedlogom sa zajmodavcem kod nadležnog suda pokrenuti postupak osiguranja uknjižbom založnog prava u korist zajmodavca kao vjerovnika, na nekretnini zajmoprimca kao dužnika, i to odmah po potpisivanju Ugovora,

- da iz citiranih odredbi Ugovora o zajmu proizlazi da navedeni Ugovor nije sadržavao izričitu izjavu zajmoprimca RK da pristaje na uknjižbu založnog prava, već su stranke trebale zajednički pokrenuti postupak osiguranja uknjižbom založnog prava,

- da su dakle, stranke u točki V. ugovorile da će kod nadležnog suda pokrenuti postupak za zasnivanje založnog prava radi osiguranja novčane obveze iz Ugovora i to sukladno odredbama članka 251.a – 251.f Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991.),

- da je uvidom u spis Općinskog suda Sveti Ivan Zelina broj Z-171/93 utvrđeno je da ugovorne stranke nisu provele postupak osiguranja uknjižbom založnog prava, odnosno nisu postupile sukladno obvezi iz točke V. Ugovora i sukladno članku 251. Zakona o izvršnom postupku, jer zajednički prijedlog stranka nije niti zaprimljen, niti u spisu postoji posebna izjava o dozvoli uknjižbe već je uknjižba izvršena na temelju Ugovora o zajmu kao privatne isprave koja nije bila valjani temelj za uknjižbu prava zaloga,

- da prema članku 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013., 60/2013. i 108/2017, dalje ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bih mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno,

- da je brisovna tužba stvarno-pravna tužba sui generis, kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe,

- da je institut brisovne tužbe zasnovan na činjenici da nevaljala, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava,

- da je na podnošenje brisovne tužbe legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj čije je pravo povrijeđeno nezakonitom, odnosno nevaljanom uknjižbom,

- da nije sporno da je drugotužitelj EK upisan kao vlasnik nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je njegovo pravo vlasništva povrijeđeno upisanim založnim pravom,

- da prvotužiteljica HK nema zemljišnoknjižno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa time nije povrijeđeno nikakvo njezino pravo provedenom uknjižbom založnog prava,

- da prema tome prvotužiteljica HK nije aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe, niti je navela koji bi bio njezin pravni interes za podnošenje ovakve tužbe.

9. Slijedom navedenog, a polazeći od zaključka da za založno pravo uknjiženo pod brojem Z-171/1993 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije proveden valjani postupak zasnivanja i da je provedenom uknjižbom povrijeđeno zemljišnoknjižno pravo drugotužitelja EK, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev drugotužitelja i odredio brisanje založnog prava uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa toga prava, a u odnosu na prvotužiteljicu HK odbio tužbeni zahtjev iz razloga da prvotužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje predmetne brisovne tužbe budući nije nositeljica zemljišnoknjižnog prava koje bi bilo povrijeđeno uknjižbom založnog prava pod brojem Z-171/1993 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije bilo određenog sporazuma stranaka o zasnivanju založnog prava u smislu odredbi čl. 251.a do 251.f. Zakona o izvršnom postupku niti je ugovor o zajmu bio valjana pravna osnova za uknjižbu imajući u vidu pravna pravila iz paragrafa 26. i 39. toč.b. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine te je prema odredbi čl. 129. st. 1. ZZK pravo nositelja knjižnog prava da zahtijeva brisanje i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog prava, a kako je bilo propisano i odredbom čl. 68. i 69. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine ( u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 787/04-2 od 15. veljače 2006., Županijski sud u Zagrebu u odlukama broj Gž-1253/10-2 od 20. studenoga 2012., Gž- 3080/11-2 od 17. travnja 2012., Gž 1914/11-2 od 17. travnja 2012., Gž-2086/13-2 od 14. veljače 2017., Gž-7024/15-2 od 27. ožujka 2018. i dr.), a koja utvrđenja prvostupanjskog suda tuženik žalbom posebno niti ne osporava.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, koja propisuje da bitna povreda uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, jer je predmet ovog spora zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog neistinitog upisa založnog prava na nekretnini zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-171/93 dok se u predmetu koji se vodio pod oznakom P-2285/16 (raniji broj P-6378/12) o tom zahtjevu nije raspravljalo niti o takvom zahtjevu odlučeno s obzirom da takav zahtjev nije bio predmet spora niti zahtjeva stranaka, niti je utvrđeno da je rješenje Z-171/93 od 12. veljače 1993. postalo pravomoćno (predmet Z-171/93 prileži spisu). Pri čemu pravomoćnost rješenja o upisu založnog prava sama po sebi ne isključuje mogućnost osporavanja valjanosti upisa brisovnom tužbom ako se utvrdi da je uknjižba bila neistinita odnosno nevaljana.

13. Nadalje, odredbom čl. 352. st. 2. ZPP propisano je da ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Pri tome se ističe da se tuženik neosnovano poziva na odredbe čl. 123. i 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) te čl. 129. ZZK (identična odredba čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama/“Narodne novine“, broj 63/2019., dalje ZZK/19) obrazlažući svoje tvrdnje da je tužba podnesena izvan rokova propisanih citiranim odredbama Zakona. Naime, protiv neposrednog stjecatelja tj. protiv osobe u čiju je korist provedena osporena uknjižba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom pravnom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno te njezinih univerzalnih nasljednika, brisovna tužba može se podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 1092/08-3 od 20. travnja 2011. i Rev 2402/11-2 i 30. ožujka 2016.). Dakle, pravo na podnošenje brisovne tužbe vremenski je neograničeno, osim u slučaju kada je osoba u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba raspolagala knjižnim pravom u korist poštenog stjecatelja (Rev 71/2022-2 od 12. ožujka 2024.). U tom slučaju primjenjuju se rokovi propisani odredbom čl. 129. st. 2. ZZK (čl. 150. st. 2. ZZK/19). U konkretnom slučaju brisovna tužba je podnesena protiv neposrednog stjecatelja odnosno protiv osobe u čiju korist je provedena uknjižba založnog prava.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da bi pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tuženik imao pravo na parnični trošak u odnosu na prvotužiteljicu s obzirom da je u odnosu na nju odbijen tužbeni zahtjev pa je valjalo primjenom odredbe čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.) tuženiku priznati trošak sastava podneska od 10. listopada 2022. kojim se tuženik očitovao na protutužbeni zahtjev (list 17 spisa). Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 4. srpnja 2022. i na ročište za objavu presude jer na ista nije pristupio (list 7 i 128 spisa), niti trošak sastava podneska od 6. listopada 2022. jer je te navode mogao iznijeti u podnesku od 10. listopada 2022. niti je priznat trošak podneska od 7. prosinca 2023. kojim tuženik opravdava svoj izostanak sa ročište. Stoga je primjenom Tbr. 8. 1., 46. i 54. Tarife u vezi čl. 40. st. 5. ZPP tuženiku priznat trošak u iznosu od 250,00 eura.

15. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj