REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1248/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja-protutuženika TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice-protutuženice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Diego Modrušan, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika-protutužitelja OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-832/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-5021/2015-82 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija I i II-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-832/2025-2 od 1. srpnja 2025. zbog pravnog pitanja:
„Ima li korisnik CHF kredita, koji je s bankom proveo konverziju kredita na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) i koji je protiv te iste banke pokrenuo parnični postupak radi povrata preplaćenih iznosa koje je banka stekla bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pravo i na isplatu razlike preostale glavnice kredita, ako je sudskim vještačenjem utvrđeno da banka, nakon provedene konverzije, nije u cijelosti umanjila tu preostalu glavnicu, i to za iznos koji je precizno utvrđen vještačenjem, a koji korisnik kredita (tužitelj) u postupku potražuje?“.
II. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-832/2025-2 od 1. srpnja 2025., zbog pravnih pitanja:
„Je li provođenjem konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) i sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu položaj potrošača s kreditom denominiranim u valuti CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR i ima li u tom slučaju potrošač pravno osnovano potraživanje temeljem stjecanja bez osnove temeljem osnovnog ugovora o CHF kreditu?
Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz ugovora o kreditu sklopljenog s CHF valutnom klauzulom i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za CHF, iako su te odredbe retroaktivno, sklapanjem dodatka o konverziji, nadomještene (zamijenjene) valjanim odredbama i time prestale postojati kao da ih nikad nije ni bilo?
Je li sklapanjem i učincima sporazuma o konverziji u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 dalje: ZID ZPK) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) po kojoj može osnovano potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih na temelju odredbe osnovnog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF?“.
III. Odbija se zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-832/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-5021/2015-82 od 7. travnja 2025.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji predlažu prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbaciti, podredno isti odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji predlažu da im se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Ima li korisnik CHF kredita, koji je s bankom proveo konverziju kredita na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) i koji je protiv te iste banke pokrenuo parnični postupak radi povrata preplaćenih iznosa koje je banka stekla bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pravo i na isplatu razlike preostale glavnice kredita, ako je sudskim vještačenjem utvrđeno da banka, nakon provedene konverzije, nije u cijelosti umanjila tu preostalu glavnicu, i to za iznos koji je precizno utvrđen vještačenjem, a koji korisnik kredita (tužitelj) u postupku potražuje?
2. Ima li tužitelj pravo na naknadu troška izbivanja odvjetnika punomoćnika iz pisarnice te troška uporabe osobnog vozila za dolazak na rasprave i obavljanje radnji pred sudom, ako su ti troškovi nastali zbog toga što je tužitelj angažirao odvjetnika sa sjedištem izvan mjesta sjedišta suda?“.
4. U prijedlogu tužitelji navode i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u toč. I. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačeno pravno pitanje nije jedinstvena, jednako kao niti praksa revizijskog suda.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod toč. I. izreke rješenja.
7. U odnosu na preostalo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije i istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Je li provođenjem konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) i sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu položaj potrošača s kreditom denominiranim u valuti CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR i ima li u tom slučaju potrošač pravno osnovano potraživanje temeljem stjecanja bez osnove temeljem osnovnog ugovora o CHF kreditu?
2. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) unatoč izvršenoj konverziji pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz ugovora o kreditu sklopljenog s CHF valutnom klauzulom i pravo na povrat iznosa plaćenih temeljem odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za CHF, iako su te odredbe retroaktivno, sklapanjem dodatka o konverziji, nadomještene (zamijenjene) valjanim odredbama i time prestale postojati kao da ih nikad nije ni bilo?
3. Je li sklapanjem i učincima sporazuma o konverziji u skladu s odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 dalje: ZID ZPK) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) po kojoj može osnovano potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih na temelju odredbe osnovnog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF?
4. Može li se tužitelj koji je sklopio ugovor o kreditu radi kupnje ili izvršenja radova obnove nekretnine u kojoj živi u cilju, među ostalim, da u njoj pruža usluge turističkog smještaja smatrati „potrošačem“ u smislu te odredbe?“.
9. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije (čl. 385.a st. 2. ZPP).
10. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pitanja navedena u toč. II. izreke ovog rješenja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a glede kojih pitanja praksa ovoga suda nije jedinstvena (primjerice odluke ovoga suda Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 16. studenoga 2022. i Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.).
11. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih u toč. II. izreke.
12. U odnosu na preostalo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
