Zakon.hr

P-2639/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladiću, u pravnoj stvari tužitelja LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Timon Sakoman, odvjetnik iz Zagreba, Ilirski trg 6, protiv tuženika AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o. Zagreb, Paljetkova 18, OIB 02994650199, koga zastupa Željka Slanina Fabijanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri iz Rijeke, Splitska 2, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 17. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja LR, punomoćnika tužitelja odvjetnika Timona Sakomana, te punomoćnika tuženika Željke Slanina Fabijanić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri, danom objave 31. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., 10001 Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199, da isplati tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od - 16.773,91 EUR / 126.383,06 kn od 2. lipnja 2014.,

- 16.479,92 EUR / 124.167,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 15.557,84 EUR / 117.220,52 kn i od 2. lipnja 2016.,

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 23.515,82 EUR sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog da bi kasnije precizirao tužbeni zahtjev kojom traži navedeno sve kao u izreci presude. U tužbi tužitelj tvrdi da je vršio dužnost predsjednika uprave društva tuženika od 01.08.2012. do 15.03.2016. te da je na istu dužnost imenovan odlukom Nadzornog odbora tuženika od 23.07.2012. na mandat od 4 godine. Tvrdi da je sa tuženikom dana 15.03.2013. sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva. Nadalje, tužitelj tvrdi da je Ugovorom utvrđeno da ima pravo na godišnju nagradu – varijabilni dio plaće, stimulativnu nagradu, u iznosu od 70% godišnje bruto plaće, a sve ovisno o uspješnosti poslovanja društva kao i da navedeno pravo ostvaruje sukladno Odluci o izmjeni i dopunama odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava. Pored toga, tužitelj tvrdi da je Ugovorom propisano da pored stimulativne nagrade predsjednik uprave ima pravo i na isplatu jednokratne posebne stimulativne nagrade za ostvarenje višegodišnjeg plana poslovanja i dobiti društva i to u iznosu od 25% od umnoška mjesečne bruto plaće i ugovorenog razdoblja u mjesecima. U tužbi tužitelj tvrdi da je kriterij za isplatu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade, sukladno Ugovoru, utvrdio nadzorni odbor tuženika, a isti su sastavni dio Ugovora i primjenjuju se tijekom cijelog njegovog trajanja. Tužitelj navodi da su kriteriji za isplatu stimulativne nagrade: poslovanje mora biti s planiranom dobiti, uspješna realizacija strateških projekata, povećanje broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. Također, tvrdi da je odluku o isplati stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade trebao donijeti nadzorni odbor najkasnije nakon usvajanja financijskog izvješća za prethodnu godinu odnosno u slučaju posebne stimulativne nagrade nakon usvajanja izvješća za ugovoreno razdoblje.

Pored toga, tužitelj tvrdi da je dana 01.02.2016. podnio ostavku na funkciju predsjednika uprave, a da je Ugovorom ugovoreno da predsjednik uprave može i prije isteka mandata na koji je imenovan podnijeti ostavku, u kojem slučaju isti ima pravo na otpremninu u iznosu od 6 mjesečnih plaća isplaćenih u mjesecu koji prethodi opozivu. Tužitelj, također, tvrdi da su ostvareni svi kriteriji za isplatu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade određene Ugovorom. Tužitelj tvrdi da mu temeljem navedenog Ugovora pripadaju slijedeća prava:

- stimulativna nagrada za 2013. godinu u bruto iznosu od 333.395,17 kn

- stimulativna nagrada za 2014. godinu u bruto iznosu od 379.344,15 kn

- stimulativna nagrada za 2015. godinu u bruto iznosu od 313.105,73 kn

- stimulativna nagrada za 2016. godinu u bruto iznosu od 245.054,08 kn

- posebna stimulativna nagrada po osnovi ostvarenja višegodišnjeg plana u bruto iznosu od 349.864,88 kn

- otpremnina u slučaju prestanka ugovora o radu u bruto iznosu od 210.404,29 kn.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navod tužitelja da je toč. 7. Ugovora ugovoreno da tužitelj ima pravo na stimulativnu nagradu i posebnu stimulativnu nagradu te ističe kako je čl. 7. navedenog Ugovora definirana stimulativna nagrada i posebna stimulativna nagrada kao i uvjeti za stjecanja istih. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da nisu ispunjeni preduvjeti za isplatu stimulativnih nagrada. Navodi da su Ugovorom određeni uvjeti za isplatu stimulativne nagrade, at o su kriteriji poslovanja društva s planiranom dobiti , realizacija strateških projekata i povećanje broja klijenata. Kriteriji za isplatu stimulativne nagrade vrednuju se na način da se ukupan iznos stimulativne nagrade određuje zbrajajući ostvarene kriterije i to: 40% nagrade čini iznos koji predstavlja ostvareni kriterij dobiti u visini ili iznos dobiti predviđen planom, 40% nagrade čini iznos koji predstavlja ostvaren kriterij realizacije strateških projekata i 20% nagrade čini iznos koji predstavlja ostvaren kriterij povećanja broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. Nadalje, tuženik smatra da nije ispunjen kriterij poslovanja društva s planiranom dobiti, a koji je preduvjet za isplatu stimulativne nagrade za vremenski period kojeg tužitelj potražuje. Tvrdi kako je primjenom računovodstvenih tehnika smanjio rezervacije za jubilarne nagrade zbog promjena pravilnika o radu i time direktno utjecao na povećanje dobiti društva. tuženik tvrdi da nije ostvaren uvjet poslovanja s planiranom i zadanom dobiti te da prema Ugovoru tužitelj ima pravo na isplatu stimulativne nagrade, a da pritom svojim radom i djelovanjem mora značajno doprinijeti poslovanju tuženika. Tvrdi da tužitelj nema pravo na isplatu stimulativne nagrade ukoliko povećane dobit nije rezultat njegovog poslovanja i poduzetih mjera, već je rezultat poslovnih odluka i politika koja nisu u nikakvoj uzročnoj vezi s temeljnim poslovanjem. Nadalje, tuženik tvrdi da u vrijeme dok je tužitelj bio predsjednik Uprave tuženika nisu realizirani namjeravani strateški projekti, nije ispunjen kriterij realizacije strateških projekata te da tužitelj neosnovano potražuje isplatu stimulativnih nagrada za utuženi period. Tuženik, također, tvrdi da skoro apsolutna većina ukupnih prihoda tuženika potječe od Republike Hrvatske i Grada Zagreba koji su ujedno i njegovi vlasnici i kojim imaju kontrolu nad poslovanjem tuženika. Tvrdi da je u 2015. godini došlo do smanjenja prihoda koji su ostvareni od strane ostalih subjekata, koji nisu državna ili gradska tijela, u odnosu na 2014. godinu te tvrdi da, prema tome, tužitelj u vrijeme dok je bio predsjednik uprave tuženika, nije ispunio osnovni radni zadatak povećanja broja novih klijenata te da na osnovi navedenog tužitelj neosnovano potražuje isplatu stimulativnih nagrada za utuženi period.

Pored toga, tuženik tvrdi da je Ugovorom između tužitelja i tuženika ugovoreno da predsjednik uprave ima pravo na isplatu jednokratne posebne stimulativne nagrade i to za ostvarivanje višegodišnjeg plana tri ili više godina, poslovanja s dobiti, a u odnosu od 25% od umnoška mjesečne plaće i ugovorenog razdoblja u mjesecima. Tuženik u odgovoru navodi da je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do dana 15.03.2016. te da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 245.054,08 kn. Tuženik tvrdi da se za izračun stimulativne nagrade uzima zbroj bruto plaće za traženi period, a obzirom da je tužitelj bio u radnom odnosu do 15.03.2016. navodi da je tužitelju u periodu od 01.01.2016. do 15.03.2016. isplaćen bruto iznos plaće u visini od 88.522,98 kn te da bi tužitelju pripala razmjerna stimulativna nagrada u visini od 61.966,09 kn ukoliko bi bili ispunjeni svi potrebni uvjeti za isplatu stimulativne nagrade. Također, tuženik tvrdi da je tužitelj pogrešno odredio početak dospijeća, odnosno datum od kojeg počinje teći zatezna kamata za tražene iznose te osporava iste. Tvrdi da je Ugovorom koji su sklopili tužitelj i tuženik određeno da se pravo na isplatu stimulativne i posebne stimulativne nagrade stječe u trenutku odobrenja od strane Nadzornog odbora tuženika. Tuženik tvrdi da nije moguće odlučivati o kriterijima za isplatu stimulativne nagrade ukoliko se o njima odlučuje prije isteka kalendarske godine i prije nego li je vidljiv uspjeh ili neuspjeh u ostvarivanju istih. Također, navodi da se pravo na isplatu stimulativne i posebne stimulativne nagrade stječe najkasnije 30. lipnja slijedeće godine u odnosu na godinu za koju se isplata traži, a nakon odluke Nadzornog odbora o vrednovanju kriterija.

Tuženik ističe i prigovor zastare za svaki pojedinačni dio potraživanja kojeg potražuje tužitelj a za razdoblje od tri godine prije utuživanja. Tvrdi da se ugovorni odnos između tužitelj i tuženika treba promatrati sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima a, a kojim je određeno da za tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, rok zastare iznosi tri godine od dospijeća svakog pojedinog davanja.

3. U ovom postupku sud je donio odluku pod brojem P- 2999/ 2018. od 23. 11.

2021. a koja glasi :

I. Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., 10001 Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199, da isplati tužitelju BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 1.313.345,26 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

− 315.957,65 kuna od 02. lipnja 2014. godine pa do isplate;

− 310.419,98 kuna od 02. lipnja 2015. godine pa do isplate;

− 293.049,79 kuna od 02. lipnja 2016. godine pa do isplate;

− 393.917,84 kuna od 02. lipnja 2017. godine pa do isplate;

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 208.550,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 8 dana.

4. Navedena odluka je odlukom pod točkom jedan VTSRH br. Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023. potvrđena za iznos od 125.499,19 EUR / 945.573,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 25.160,87 EUR / 189.574,59 kn od 2. lipnja 2014.,

- 24.719,88 EUR / 186.251,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 23.336,55 EUR / 175.829,27 kn i od 2. lipnja 2016.,

- 52.281,88 EUR / 393.917,84 kn od 2. lipnja 2017.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.248,52 EUR / 114.890,00 kn, sa zateznom kamatom od 23. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Također VTSRH je u točki II. preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.430 EUR / 93.660,00 kn i odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 16.773,91 EUR / 126.383,06 kn od 2. lipnja 2014.,

- 16.479,92 EUR / 124.167,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 15.557,84 EUR / 117.220,52 kn i od 2. lipnja 2016.,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Istom odlukom VTSRH je odbio i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.430 EUR / 93.660,00 kn sa zateznom kamatom od 23. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

5. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju protiv odluke VTSRH br. Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023.

Odlukom VSHR Rev-680/2025-2 15. srpnja 2025., ukinuta je točka II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023. te se predmet u tom dijelu vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

6. Odlukom VTSRH broj Pž-4265/2025-11 od 29. listopada 2025. odlučeno je: I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn te točka II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.430,82 EUR / 93.660,00 kn i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog i revizijskog troška sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.

7. Nakon gore navedenih odluke VTSRH br. Pž. 4265/2025 od 29. listopada 2025. ovaj se sada postupak vodi za iznos od 48.811,67 EUR sa kamatom i za trošak postupka.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o imenovanju, potvrdu, ugovor te je proveo vještačenje po vještaku računovodstveno knjigovodstvene struke. Uvidom u odluku o imenovanju (list 4 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj imenovan za predsjednika i člana uprave tuženika s tim da na dužnost stupa 24.07.2012. Uvidom u potvrdu (list 13 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj bio do 15.03.2016. na radnom mjestu predsjednika uprave

Uvidom u ugovor o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva (list 5-9 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor zaključili dana 15.03.2013. tužitelj i tuženik u kojem ugovoru stranke konstatiraju da je tužitelj imenovan za predsjednika uprave 24.07.2012. i da mu mandat traje 4 godine i to od 24.07.2016. do 24.07.2016. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da navedenim ugovorom tužitelj zasniva radni odnos kod tužitelja na neodređeno vrijeme počevši od 24.07.2012. te da navedenim ugovorom stranke uređuju prava i obveze predsjednika uprave, a koja proizlaze iz funkcije predsjednika uprave i koja se prvenstveno uređena društvenim ugovorom i Zakonom o trgovačkim društvima.

Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je člankom 3. navedenog Ugovora određeno da je predsjednik uprave dužan obavljati sve poslove utvrđene zakonskim odredbama i usvojenim aktima društva, a osobito: voditi poslovanje društva, organizirati obavljanje djelatnosti te unutarnje ustrojstvo društva, zastupati društvo prema ovlaštenjima sukladno Društvenom ugovoru. Za svoj rad predsjednik uprave je odgovoran skupštini i nadzornom odboru društva o čemu ih je obvezan redoviti izvješćivati. Predsjednik uprave se obvezuje da će svoj rad i poslove vođenja društva, sukladno ovlastima i odgovornostima, obavljati zakonito, sa pažnjom savjesnog i dobrog gospodarstvenika, pridržavajući se pravila struke i vodeći se najboljim interesima društva.

Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je člankom 6. navedenog Ugovora određeno da za vrijeme primjene Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i planova uprave trgovačkih društava (NN 83/2009, 3/2012 i 46/2021) a i eventualnog produženja primjene predmetne Odluke Vlade, ugovorena osnovna plaća isplaćivat će se u visini predviđenoj Odlukom Vlade kao neto odnosno plaća u bruto od 3,2 prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za mjesec travanj tekuće godine koju je objavio Državni zavod za statistiku, odnosno 17.289,60 kn neto. Plaću će društvo obračunati i isplaćivati jednom mjesečno i to do petnaestog u mjesecu za protekli mjesec na račun predsjednika Uprave otvoren u poslovnoj banci. Prilikom isplate plaće Društvo je dužno dostaviti obračun plaće. Iznos plaće iz stavka 1. ovog članka uvećat će se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža predsjednika društva. Iznos plaće iz stavka 1. ovog članka isplaćivat će se i za dodatke na plaću u skladu s odredbama Pravilnika o radu Društva. Društvo će za predsjednika uprave podmirivati sve pripadajuće dužne poreze, prireze i doprinose iz plaća i na plaću.

Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je čl. 7. navedenog Ugovora utvrđeno da predsjednik uprave ima, sukladno Odluci o izmjeni i dopunama odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprave trgovačkih društava, Klasa: 120-02/12-01/01 Urbroj: 50301020-12-3 od 19. travnja 2012. (NN 46/12), pravo na godišnju nagradu – varijabilni dio plaće ( u daljnjem tekstu Stimulativnu nagradu) u iznosu od 70% od godišnje bruto plaće ovisno o uspješnosti poslovanja društva. Pored stimulativne nagrade predsjednik Uprave ima pravo i na isplatu jednokratne posebne stimulativne nagrade (u daljnjem tekstu: Posebnu stimulativnu nagradu) za ostvarivanje višegodišnjeg plana (tri ili više godina) poslovanja s dobiti društva u iznosu od 25% od umnoška mjesečne bruto plaće i ugovorenog razdoblje u mjesecima. Kriterije za isplatu Stimulativne nagrade i Posebne stimulativne nagrade utvrdio je Nadzorni odbor. Kriteriji su sastavni dio ovog Ugovora i primjenjuju se tokom cijelog trajanja ugovora. Utvrđeni kriteriji su poslovanje društva s planiranom dobiti , realizacija strateških projekata i povećanje broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. Odluku o vrednovanju kriterija Nadzorni odbor će donijeti najkasnije do 01. lipnja tekuće godine. Odluku o isplati stimulativne nagrade donosi Nadzorni odbor nakon usvajanja financijskog izvješća za prethodnu godinu , najkasnije do 5. lipnja tekuće godine. Odluku o isplati Posebne stimulativne nagrade donosi nadzorni odbor najkasnije nakon usvajanja financijskog izvješća za zadnju poslovnu godinu ugovorenog razdoblju. U slučaju da predsjednik Uprave ostvari pravo na godišnju nagradu iz stavka prvog ovog člana, a ne bude mu produžen mandat, ima pravo na isplatu godišnje stimulativne nagrade i po prestanku mandata odnosno ovog Ugovora, razmjerno vremenu u kojem je vršio funkciju predsjednika uprave. Društvo će za predsjednika Uprave podmirivati sve pripadajuće dužne poreze, prireze i doprinose iz plaća i na plaću, pri isplati stimulativnih nagrade iz stavka 1. i 2. ovog članka.

Uvidom u Odluku o kriterijima za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave tuženika (list 10 spisa) sud je utvrdio da je nadzorni odbor tuženika 15.03.2013. donio navedenu Odluku te da su u navedenoj odluci utvrđeni kriteriji:

Utvrđuje se da su kriteriji za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave APIS-IT iz članka 7. stavka 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva te Ugovora o međusobnim pravima i obvezama članova Uprave i društva: poslovanje društva s planiranom dobiti, realizacija strateških projekata i povećanje broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. Kriterij iz točke 1. ove Odluke vrednuju se na način da se iznos stimulativne nagrade formira zbrajajući ostvarene kriterije koji u ukupnom iznosu nagrade sudjeluju sa: 40% nagrade – iznos dobiti u visini ili iznad dobiti predviđene planom, 40% nagrade – realizacija strateških projekata, 20% nagrade – povećanje broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.

9. Na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da je vještak izradio dvije varijante i to kada su ispunjeni svi uvjeti predviđeni za isplatu stimulativne nagrade za 2013., 2014. i 2015 i kada nisu ispunjeni svi uvjeti za isplatu stimulativne nagrade. za navedene godine.

Na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da se vještak nije mogao nedvojbeno izjasniti koji su projekti bili strateški projekti pa posljedično niti da li je ispunjen uvjet za isplatu stimulativne nagrade temeljem ispunjenja tog uvjeta /kriterija.

Na temelju nalaza, dopunsko nalaza , mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da stimulativni iznos za tužitelja prema svim kriterijima iz Odluke o kriterijima za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave tuženika u iznosu od 70% bruto plaće ponderirano slijedećim postocima:

-40% od maksimalnog iznosa ako je ostvareno poslovanje u visini planirane dobiti ili više

-40% od maksimalnog iznosa ako su realizirani strateški projekti i

-20% od maksimalnog iznosa ako je povećan broj klijenata (kupaca) u odnosu na prethodnu godinu

za 2013. godinu iznosi 315.957,65 kuna, za 2014. godinu iznosi 310.419,98 kuna, za 2015. godinu iznosi 293.049,79 kuna

Na temelju nalaza, dopunskog nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da je za isplatu jednokratne posebne stimulativne nagrade ispunjen uvjet najmanje trogodišnjeg razdoblja poslovanja s dobiti Društva te da se jednokratna posebna stimulativna nagrada utvrđuje u visini 25% umnoška mjesečnih bruto plaća i ugovorenog razdoblja u mjesecima i da jednokratna naknada iznosi 393.917,84 kune. Na temelju nalaza, dopunskog nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka sud je utvrdio da je ostvaren uvjet za jednokratnu stimulativnu nagradu, jer je tuženik realizirao poslovanje u visini planirane dobiti ili više najmanje tri godine uzastopno što je tužitelj realizirao u razdoblju 2013.-2015. godina odnosno za 2013., 2014. i 2015. godinu te ispunio uvjet za isplatu jednokratne posebne stimulativne nagrade u iznosu od 393.917,84 kn.

10. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na stimulativnu nagradu prema svim kriterijima u 100% iznosu jer pojedini projekti nisu realizirani iz razloga što sam tuženik priznaje da je nadzorni odbor tuženika za svaku poslovnu godinu prihvatio plan rada i realizaciju plana bez primjedbi da neki projekt nije realiziran pa su prema tome realizirani strateški projekti kao uvjet za isplatu stimulativne nagrade po tom kriteriju.

Pored toga tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz koji su to strateški projekti koje nije realizirao tužitelj i po kojim kriterijima se nešto smatra da je to strateški projekt koji je izvršen ili nije izvršen.

Tuženik ničim nije dokazao koji su to određeni kriteriji prema kojima bi se moglo odrediti koji su projekti strateški projekt koji su izvršeni ili nisu izvršeni.. Tuženik ne navodi koji bi projekt bio strateški, za godine 2013., 2014. i 2015. te da nije ispunjen uvjet za isplatu stimulativne nagrade u visini 40% od maksimalnog iznosa za pojedinu godinu po kriteriju realizacije strateških projekata.

Sud ponavlja da nije prihvatio primjedbu tuženika da projekti nisu realizirani iz razloga što sam tuženik priznaje da je nadzorni odbor tuženika za svaku poslovnu godinu prihvatio plan rada i realizaciju plana bez primjedbi da neki projekt nije realiziran , pa su prema tome realizirani strateški projekti kao uvjet za isplatu stimulativne nagrade po tom kriteriju. Sud nije prihvatio ni prijedlog tužitelja da se sasluša kao stranka ni prijedlog tuženika da se saslušaju svjedoci na okolnost ispunjenja uvjeta za stimulativnu nagradu iz razloga što je to sud utvrdio na temelju nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz, dopunski nalaz, mišljenje i iskaz vještaka jer je dat stručno i sa pravilima struke. Pored toga vještak je objasnio svaku primjedbu tuženika , tako da kasnije po objašnjenju nije bilo nikakvih primjedbeni na nalaz, mišljenje i iskaza vještaka.

12. Sud nije prihvatio primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji se odnosi na kriterije realizacije strateških projekata iz razloga što kriteriji nisu utvrđeni a sam tuženik je izjavio da je nadzorni odbor tuženika prihvatio izvješće o realizaciji plana poslovanja pa je prema tome tuženi prihvatio i realizaciju strateških projekata.

Sud nije prihvatio ni prigovor tuženika da je vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da tužitelj ima pravo na stimulativnu nagradu i za 2016. iz razloga što to u nalazu nigdje ne piše.

Sud nije prihvatio ni prigovora tuženika da tužitelj nema pravo na isplatu stimulativne nagrade i jednokratne stimulativne nagrade iz razloga što to upravo suprotno proizlazi iz Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (NN 82/2009 do 77/2014).

Kao što je sud utvrdio u članku 6 Ugovora međusobnim pravima i obavezama predsjednika Uprave i društva iz Ugovora plaća je tužitelju utvrđena u skladu sa Odlukom o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (NN 82/2009 do 77/2014).

Pravo na stimulativnu nagradu i jednokratnu posebnu stimulativnu nagradu tuženik je uskladio na navedenom Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (NN 82/2009 do 77/2014).

13. Sud nije prihvatio prigovor tuženika zastare potraživanja iz razloga što je tužitelj podnio tužbu 20.12.2018., što je vidljivo iz prijemnog pečata suda (list 1 spisa), a prema čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14 – 98/19) potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za 5 godina pa, prema tome, nije nastupila zastara potraživanja tužitelja prema tuženiku.

14. Prema članku 9. Zakona o obveznim odnosima ( NN br. 35/05 – 29 / 18 dalje ZOO ) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj ispunio prema tuženiku preuzete obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obavezama predsjednika Uprave i društva a da tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelja preuzete u navedenom ugovora.

15. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelj ima pravo na zatezanu kamatu u skladu sa člankom 29. stav 2. ZOO.

16. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja.

17. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 48.811,67 EUR sa kamatom na iznose navede kao o točci jedan izreke presude i donio je odluku kao u točci jedan izreke presude.

18. Odluka o sudskom trošku temelji se na članku 154. st. 1 ZPP- a sastoji se od troška prema troškovniku tužitelja ( list 1188 spisa ).

Sud napominje da je VTS RH svojom odlukom br. Pž 260/ 22. od 17. 3. 2023. potvrdi odluku ovog suda broj P – 2999/18. od 23. 11. 2021. za iznos troška postupka od 15.248,52 EUR / 114.890,00 kn, sa zateznom kamatom , dok je odlukom istog suda broj Pž br. 4265/25. od 29 listopada 2025. ukinuta odluka ovog suda broj 2999/18 23.11.21. za dio troška u iznosu od 12.430,82 EUR/ 93.660,00 kn. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, sud mu je dosudio trošak navedenog iznosa tako da je ustvari tužitelju dosuđen u cijelosti troška prema navedenom troškovniku ( list 1188 spisa ).

Sud je dosudio i daljnji trošak tužitelju koji se odnosi na trošak prijedloga za dopuštenje reviziju u iznosu od 3.934,00 EUR, trošak revizije u iznosu od 3.934,00 EUR, trošak pristupa ročištu od 17.2. 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, PDV 25 % = 2.217,00 EUR ili ukupno 11.085,00 EUR.

Kada se zbroji trošak ( 12.430,82 EUR + 11.085,00 EUR ) dobije se iznos od 23.515,82 EUR.

19. Stoga je sud donio odluku kao u toč. II. izreke presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a ulaže se putem ovog suda u 4 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po odvj.

2. tuženiku po odvj.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte