REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-18/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te dr. sc. Branka Brkića, Žarka Dundovića, Perice Rosandića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika JC, zbog kaznenog djela iz članka 111.a stavak 1. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakon („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kzd-5/2024-44 od 13. ožujka 2025. i presuda Visokog kaznenog suda u Zagrebu broj I Kžzd-28/2025-11 od 25. rujna 2025., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika JC za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kzd- 5/2024-44 od 13. ožujka 2025. i presuda Visokog kaznenog suda u Zagrebu broj I Kžzd-28/2025-11 od 25. rujna 2025., osuđenik JC proglašen je krivim pod točkom 1. zbog kaznenog djela iz članka 111.a stavak 1. u svezi s člankom 34. KZ/11, za koje mu je utvrđena kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, te pod točkom 2. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine pa je primjenom odredbe članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci.
2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik JC po branitelju Alenu Jakoboviću, odvjetniku u Osijeku „...temeljem odredbe iz čl. 517. st. 1. t. 1. ZKP-a, a u svezi sa čl. 469. st. 1. t. 1. ZKP-a, te čl. 517. st. 1. t. 2., a u vezi s čl. 468. st. 2., a dalje u vezi sa čl. 10. st. 2. t. 3. i t. 4. i čl. 284. st. 1. ZKP -a...“.
3. Po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski sud postupio je sukladno članku 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP) tako što je zahtjev dostavio državnom odvjetniku koji se na zahtjev očitovao podneskom broj Ksm-DO-257/2025-2 od 13. siječnja 2026., a koji odgovor na zahtjev osuđenika je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika JC nije osnovan.
5. Podnositelj tvrdi da kazneno djelo koje je opisano u činjeničnom opisu pod 1/ izreke prvostupanjske presude nema obilježja kaznenog djela za koje je osuđen, odnosno „...da iz činjeničnog opisa ne proizlaze obilježja kaznenog djela koje je opisano kao namjerno utemeljeno teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju...“, što se obrazlaže tvrdnjom da je „... za ovakvu kvalifikaciju kaznenog djela za koju je osuđenik proglašen krivim i kažnjen, potrebno navedeno kazneno djelo opisati radnjama izvršenja koje imaju „teže značenje“, te koje opisuju psihičku i tjelesnu patnju žrtve, koje žrtvi nanose i istoj uzrokuju teže posljedice u smislu tjelesnog i psihičkog zdravlja, dok se u konkretnom slučaju radi o „banalnim razlozima“, poput psovanja, predbacivanja ljubavne veze ili branjenjem posjeta rodbini...“.
5.1. Prema odredbi članka 111.a stavak 1. KZ/11 teško ubojstvo ženske osobe čini onaj tko počini rodno utemeljeno ubojstvo ženske osobe , a prema odredbi stavka 2. istog članka pri utvrđivanju kaznenog djela iz stavka 1. tog članka uzet će se u obzir da je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno utemeljenom nasilju.
5.2. Nadalje, prema odredbi članka 87. stavak 32. KZ/11 rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene.
5.3. Prema činjeničnom opisu iz presude podnositelj je svoju suprugu pokušao usmrtiti tako što je automobil u kojemu se ova nalazi la polio benzinom i zapalio, koristeći se pozicijom moći, kontrolom i njenim podređenim položajem, kroz dulje vremensko razdoblje psihički ju je zlostavljao na način da ju je učestalo bezrazložno verbalno napadao, psovao, nazivao je pogrdnim nazivima, ograničavao joj slobodu kretanja braneći joj odlaske kod članova njezine obitelji te ju bezrazložno optuživao za veze s drugim muškarcima, koje ponašanje i prema mišljenju ovog Suda u cijelosti udovoljava biću kaznenog djela za koje je osuđen i to zbog postojanja više okolnosti iz odredbe članka 111.a stavak 2. KZ/11 koje upućuju na zaključak da je riječ o rodno uvjetovanom nasilju pa je neosnovana podnositeljeva tvrdnja da kazneno djelo koje je opisano u činjeničnom opisu pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude nema obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva ženske osobe za koje je osuđen .
6. Podnositelj nadalje tvrdi da kazneno djelo koje je opisano u činjeničnom opisu pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude nema obilježja kaznenog djela za koje je osuđen, odnosno da obilježja kaznenog djela zlostavljanja djeteta moraju biti opisana dugotrajnim i grubljim ponašanjem počinitelja prema djetetu.
6.1. Kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko zlostavi dijete (ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje) ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava.
6.2. Prema činjeničnom opisu iz prvostupanjske presude radnja izvršenja kaznenog djela iz točke 2/ opisana je na način da je okrivljenik kao otac djeteta EC „...iako svjestan da svojim postupcima može svome djetetu nanijeti psihičku traumu i time ugroziti njegovo psihičko zdravlje i odrastanje, i pristajući na to, učestalo, a ponekad i više dana zaredom bezrazložno vikao na njega te u njegovoj nazočnosti i na njegovu majku HC, psovao im Š, J, E i slično, govorio mu da je lijen i nazivao ih različitim pogrdnim nazivima, branio njemu i majci odlaske kod bake i teta pa ako bi ipak eventualno kod njih otišao vikao na njega, u njegovoj nazočnosti optuživao majku za ljubavne veze s različitim muškarcima pa i sa svećenikom jer odlazi u crkvu dovodeći ga tako u stanje dugotrajne patnje i straha, a dana 23. travnja 2024. po povratku iz škole i saznanju da je otac pokušao usmrtiti majku na način opisan pod toč. 1. kod istoga izazvao dodatni stres i patnju te je time ugrozio njegov pravilan psihofizički rast i razvoj u mjeri da mu je potrebna psihijatrijska pomoć...“.
6.3. Stoga podnositelj pogrešno smatra da kazneno djelo koje je opisano u činjeničnom opisu pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude nema obilježja kaznenog djela za koje je osuđen jer je dijete EC bio izložen učestalim verbalnim napadima oca (vikanjem, psovanjem, vrijeđanjem), nazočio je psihičkom zlostavljanju majke od strane oca, otac mu je onemogućavao kontakte s rodbinom dovodeći ga u stanje dugotrajne patnje i straha čime je ugrozio njegov pravilan psihofizički rast i razvoj u tolikoj mjeri da mu je potrebna psihijatrijska pomoć, što ujedno znači da je kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 dostatno opisano.
7. Podnositelj nadalje tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na nezakonitim dokazima jer su tijekom prvostupanjskog postupka, u svojstvu svjedoka ispitane ABC, socijalna radnica Zavoda za socijalni rad i svjedokinja ŠCI, psiholog Zavoda za socijalni rad, koje da nisu mogle biti ispitane u svojstvu svjedoka dok ih nadležno tijelo ne oslobodi obveze čuvanja profesionalne tajne (članak 284. točka 1. ZKP-a).
7.1 Podnositelj pravilno ističe da su, prema odredbi članka 255. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi stručni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju o osobnom i obiteljskom životu korisnika, kao i to da se prema odredbi članka 284. ZKP-a ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila zakonom ustanovljenu obvezu čuvanja tajnosti podataka, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze.
7.2. Međutim, prema odredbi članka 285. stavak 6. ZKP-a osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 6. tog članka, osim branitelja, (između ostalih i socijalni radnici o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika) ne mogu uskratiti iskaz ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece. Štoviše, prema odredbi članka 285. stavak 2. ZKP-a osobe navedene u stavku 1. točki 4. do 6. tog članka ne mogu uskratiti iskaz ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođene dužnosti čuvanja tajne. Odatle slijedi zaključak da su naprijed navedene djelatnice Zavoda za socijalni rad u konkretnom slučaju bile dužne svjedočiti jer se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece što nadalje znači da pobijana presuda nije utemeljena na nezakonitim dokazima.
8. Iz izloženih razloga zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika JC ukazuje se u cijelosti neosnovanim pa je temeljem odredbe članka 519. u svezi sa člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.) valjalo odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
