REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1249/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice RT, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja AT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Jurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tužene Republike Hrvatske, OIB 526134238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu - Građansko upravnom odjelu, II. tužen ika Centra za restrukturiranje i prodaju, sa sjedištem u Zagrebu, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, kojeg zastupa punomoćnik Nino Reskušić, odvjetnik u Zagrebu, III. tuženika Societe Generale Splitska banka d.d., sa sjedištem u Splitu, Ruđera Boškovića 16, OIB 69326397242, koju zastupa punomoćnik Tin Dolički, odvjetnik u odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri u Zagrebu, IV. tuženika OTP banke Hrvatska d.d., sa sjedištem u Zadru, Domovinskog Rata 3, OIB 52508873833 i V. tuženika Croatia banke d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989, IV. i V. tuženici zastupani po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete , odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5759/15- 2 od 7. lipnja 2016., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 5759/15-4 od 21. listopada 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8387/00- 170 od 3. travnja 2015., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026..,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja u odnosu na presudu kao neosnovana. r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u odnosu na točku I. drugostupanjskog rješenja kojom je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8387/00-170 od 3. travnja 2015. u točki I. -III.

II. Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u odnosu na rješenje o trošku sadržano u točki I., III. i IV. drugostupanjskog rješenja.

III. Utvrđuje se da su tužitelji odustali od izjavljene revizije u odnosu na V. tuženika.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika i zahtjev IV. i V. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

„Odbija se tužbeni zahtjev I. tužiteljice RT i II. tužitelja AT, oboje iz [adresa], koji glasi:

"Tuženici Republika Hrvatska, OIB: 526134238587, Centar za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, OIB: 38083028711, Societe Generale Splitska banka d.d., Split, OIB: 69326397242 i OTP banka Hrvatska d.d., Zadar, OIB: 52508873833 solidarno su dužni platiti I. tužiteljici RT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelju AT OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] iznos od 464.320.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamata i čl. 29 ZOO-a, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i nadoknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi iz čl. 29 ZOO-a, od presuđenja pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.",

u cijelosti kao neosnovan.“

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. U odnosu na V. tuženu Croatia banku d.d. Zagreb tužba se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi: "Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja određuje se privremena mjera zabranom protivniku osiguranja OTP banci Hrvatska d.d. da otuđi i optereti založene nekretnine predlagatelja osiguranja i to:

- kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća i dvor, površine 250 m2 vlasništvo predlagatelja osiguranja UT i

- trosobnog stana sa nus-prostorijama na drugom katu lijevo, a koji stan se nalazi u najamnoj stambenoj zgradi pop.br. [broj poduloška] u ulici [adresa] (sada [adresa]) sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo predlagateljice osiguranja RT.

Zabilježbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Šibeniku i Općinskog suda u Zagrebu. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovoga rješenja zemljišnoknjižnom odjelu sudova.

Ova privremena mjera traje do okončanja parnice u predmetu Općinskog suda u Zagrebu br. P-8387/00 ili drugačije odluke suda, ako se okolnosti promjene da ova mjera više nije potrebna.",

kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi: "Zabranjuje se I. tuženoj Republici Hrvatskoj i II. tuženom Centru za restrukturiranje i prodaju, prodaja Hotela Split d.d. Split i svako njegovo opterećenje. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka te postupka P-7662/97 Općinskog suda u Zagrebu kao i svih sudskih postupaka protiv malih dioničara i Splitske banke d.d. koja je prekupila dionice od malih dioničara a vlasništvo tužiteljice. "

kao neosnovan.

IV. Nalaže se I. tužiteljici RT i II. tužitelju CT, oboje iz [adresa] da isplate I. tuženoj Republici Hrvatskoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.451.000,00 kuna.

U preostalom dijelu zahtjev I. tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 349.500,00 kuna odbija se kao neosnovan.

V. Nalaže se I. tužiteljici RT i II. tužitelju CT, oboje iz [adresa] da isplate II. tuženom Centru za restrukturiranje i prodaju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.086.200,00 kuna. U preostalom dijelu zahtjev II. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 475.800,00 kuna odbija se kao neosnovan.

VI. Nalaže se I. tužiteljici RT i II. tužitelju CT,oboje iz [adresa] da isplate III. tuženoj Societe Generale Splitska banka d.d., Split prouzročeni parnični trošak u iznosu od 969.500,00 kuna. U preostalom dijelu zahtjev III. tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.750,00 kuna odbija se kao neosnovan.

VII. Nalaže se I. tužiteljici RT i II. tužitelju CT, oboje iz [adresa] da isplate IV. tuženoj OTP banci Hrvatska d.d. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 938.750,00 kuna

U preostalom dijelu zahtjev IV. tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 321.250,00 kuna odbija se kao neosnovan.

VIII. Nalaže se I. tužiteljici RT i II. tužitelju CT,oboje iz [adresa] da isplate V. tuženoj Croatia banka d.d., Zagreb prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.027.235,00 kuna. U preostalom dijelu zahtjev V. tužene za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.928.765,00 kuna odbija se kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„Odbija se žalba I i II tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8387/10-170 od 3. travnja 2015.“.

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Odbija se žalba I i II tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8387/10-170 od 3. travnja 2015. pod toč. I-III izreke, pod toč. IV izreke u dijelu kojim je I i II tužiteljima naloženo isplatiti I tuženici parnični trošak u iznosu od 2.451.000,00 kn, pod toč. V izreke u dijelu kojim je I i II tužiteljima naloženo isplatiti II tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.086.200,00 kn, pod toč. VI izreke u dijelu kojim je I i II tužiteljima naloženo isplatiti III tuženici parnični trošak u iznosu od 969.500,00 kn, pod toč. VII izreke u dijelu kojim je I i II tužiteljima naloženo isplatiti IV tuženici parnični trošak u iznosu od 938.750,00 kn i pod toč. VIII izreke u dijelu kojim je I i II tužiteljima naloženo isplatiti V tuženici parnični trošak u iznosu od 2.027.235,00 kn.

II Djelomično se odbija žaba II tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8387/10-170 od 3. travnja 2015. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev II tuženika za naknadom parničnog troška preko iznosa od 524.500,00 kn do 527.500,00 kn tj. za iznos od 3.000,00 kn.

III Djelomično se uvažava žalba II tuženika i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8387/10-170 od 3. travnja 2015. pod toč. V izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev II tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 475.800,00 kn, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev II tuženika preko 475.800,00 kn do 524.500,00 kn, te u tom dijelu rješava:

I i II tužitelji dužni su II tuženiku naknaditi daljnji parnični trošak u iznosu od 524.500,00 kn, u roku od 15 dana.

IV I i II tužitelji dužni su II tuženiku naknaditi trošak postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 6.093,75 kn, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev II tuženika za naknadom troška postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 2.156.25 kn.

VI Odbija se zahtjev II tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude i rješenja kojim je njihova žalba odbijena te dijela u kojem su žalbe tuženika prihvaćene, reviziju su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o parničnom trošku na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju su odgovorili II., IV. i V. tuženik. U odgovorima na reviziju osporavaju navode tužitelja iz revizije te traže naknadu troška na odgovore.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari te odluku o zahtjevu za izdavanje privremene mjere, a nije dopuštena u odnosu na odluku o trošku.

6. Podneskom zaprimljenim u prvostupanjskom sudu 6. lipnja 2022. tužitelji su odustali od revizije u odnosu na V. tuženika stoga je sud sukladno odredbi čl. 392.a ZPP donio rješenje kojim se utvrđuje da je podnositelj revizije odustao od izjavljene revizije u odnosu na V. tuženika i odlučio kao u točki III. izreke rješenja.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizije tužitelja donio presudu i rješenje broj Rev-646/2020-6 od 14. svibnja 2024.

8. Ta odluka revizijskog suda ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske odlukom broj U-III-3005/2024 od 4. prosinca 2025. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

8.1. Ustavni sud Republike Hrvatske gore navedenom odlukom U-III-3005/2024 od 4. prosinca 2025. naveo da su dva suca Vrhovnog suda RH koja su sudjelovala kao članovi vijeća pri donošenju predmetne odluke Rev-646/2020-6 sudjelovala u postupku pred nižim sudovima te da je time podnositeljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).

9. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuju tužitelji.

10.2. Premda tužitelji revizijom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome i vrlo opširno osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelji pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 386. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

11. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom iznosa 464.320.000,00 kuna sa osnove naknade štete, te prijedlog za izdavanje privremene mjere.

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je I. tužiteljica 19. srpnja 1994. sa pravnim prednikom II. tuženika, Hrvatskim fondom za privatizaciju zaključila ugovor o kupoprodaji 6391 dionice dioničkog društva HUTP Split, nominalne vrijednosti od 6.391.000,00 DEM što je predstavljalo 21,6% ukupnog broja dionica,

- da se I. tužiteljica obvezala cijenu od 6.391.000,00 DEM platiti u obrocima i to u obveznicama za obnovu RH. Prvi obrok u iznosu od 2.131.000,00 DEM tužiteljica se obvezala platiti u roku od 7 dana, a ostatak cijene u iznosu od 4.260.000,00 DEM u 35 mjesečnih anuiteta uz ugovorenu kamatu u visini od 6% godišnje,

- da se na ime osiguranja plaćanja I. tužiteljica kao kupac obvezala da će u roku od 15 dana od sklapanja ugovora dostaviti Hrvatskom fondu za privatizaciju neopozivu bankarsku garanciju s obvezom plaćanja na prvi zahtjev prvoklasne Hrvatske banke prihvatljive za prodavatelja koja se izdaje na neuplaćeni iznos ugovorene cijene u vrijeme njezine predaje prodavatelju zajedno s kamatama i rokom valjanosti od 60 dana nakon roka određenog za uplatu posljednjeg obroka otplate dionica,

- da su tim ugovorom stranke ugovorile da prodavatelj ima pravo naplatiti iz bankarske garancije iznos neotplaćene cijene i pripadajućih kamata u slučaju da kupac ne uplati pojedini obrok u ugovorenom roku,

- da je čl. 4.1. predmetnog ugovora ugovoreno da kupac stječe pravo sudjelovanja i glasovanja u osnivačkoj skupštini društva na temelju onog broja dionica koje je kupio tim ugovorom sklapanjem ugovora i uplatom ugovorene cijene, dok je čl. 4.2 . ugovoreno da kupac stječe prava navedena u toj odredbi ugovora nakon sklapanja ugovora, uplate ugovorene cijene, održavanja osnivačke skupštine i upisa pretvorbe u sudski registar,

- da do održavanja osnivačke skupštine i upisa pretvorbe u sudski registar nije došlo jer predmetna skupština nije bila sazvana na zakonit način zbog čega nije niti došlo do upisa pretvorbe u sudski registar već je isti odbijen pravomoćnim rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7545/94 od 15. studenog 1994.,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7545/94 od 19. kolovoza 1994. izmijenjeno rješenje istoga suda od 18. kolovoza 1994. o upisu pretvorbe poduzeća u društvenom vlasništvu HUTP Hotel Split s p.o. Split u dioničko društvo na način da je odbijen prijedlog za upis u sudski registar,

- da je navedeno rješenje sud donio odlučujući o žalbi od 19. kolovoza 1994., a uz koju su istaknute nove činjenice pa je sud istu na temelju čl. 61. Zakona o postupku za upis u sudski registar smatrao prijedlogom za zamjenu rješenja. U tom rješenju sud je zaključio da osnivačka skupština koja je održana 6. kolovoza 1994., a na kojoj je donesena odluka o pretvorbi društvenog poduzeća HUTP Hotel Split nije uredno sazvana, pa slijedom tome ni odluke koje su donesene nisu pravno valjane,

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7545/94 od 18. kolovoza 1994. te rješenja od 19. kolovoza 1994. svojim rješenjem poslovni broj Pž-2875/94 od 27. rujna 1994. ukinuo rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7545/94 od 18. kolovoza 1994. te od 19. kolovoza 1994. i predmet vratio sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja predmetne odluke proizlazi da nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud primjeni odredbu čl. 61. Zakona o postupku upisa u sudski registar prema kojem je žalbu mogao smatrati prijedlogom za zamjenu rješenja i po njoj postupiti. Ovo stoga jer je nakon provedbe upisa dioničkog društva 18. kolovoza 1994. u sudski registar na taj način mogao postupati samo na prijedlog tog upisanog subjekta, a ne na prijedlog žalitelja koji u konkretnom slučaju nisu bili subjekti upisa pa se žalbe nisu mogle smatrati žalbama predlagatelja upisa. Kako je sud pošao od pogrešne premise da se radi o žalbama predlagatelja, a ne o žalbama drugih sudionika koje imaju pravni interes pobijati rješenje od 18. kolovoza 1994., sud je pogrešno primijenio pravilo iz čl. 61. Zakona o postupku upisa u sudski registar zbog čega je rješenje od 19. kolovoza 1994. ukinuto,

- nadalje, taj sud je kao nadležan za odlučivanje o žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7545/94 od 18. kolovoza 1994., a koje rješenje su žalitelji pobijali sa tvrdnjom da osnivačka skupština od 6. kolovoza 1994. nije bila valjano sazvana, to rješenje ukinuo zbog nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja te ga vratio prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje,

- da je u ponovnom postupku Trgovački sud u Splitu donio rješenje broj Fi-7545/94 od 15. studenog 1994. kojim je odbijen prijedlog predlagatelja Hotel Split d.d. za upis u sudski registar pretvorbe poduzeća u društvenom vlasništvu Hotel Split s p. o. u dioničko društvo Hotel Split d.d. zaključivši da osnivačka skupština od 6. kolovoza 1994. nije održana na zakonit način,

- da je predmetno rješenje potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4380/94 od 20. lipnja 1995.,

- da je prvi obrok kupoprodajne cijene dionica u iznosu od 2.131.000,00 DEM plaćen u roku kreditom koji je I. tužiteljica podigla kod IV. tužene OTP banke Hrvatska d.d. (ranije Dalmatinske banke d.d.) dok svoju obvezu na otplatu ostatka kupoprodajne cijene od 4.260.000,00 DEM u 35 mjesečnih anuiteta nije uredno izvršavala zbog čega je došlo do naplate bankarske garancije Croatia banke d.d. kojom je bila osigurana uredna otplata dijela kupoprodajne cijene dionica od 4.260.000,00 DEM,

- da je I. tužiteljica sklopila 202 ugovora o otkupu dionica od malih dioničara kako bi stekla još 10391 dionicu te postala većinski vlasnik dioničkog društva HUTP Split,

- da su navedeni ugovori o otkupu dionica od malih dioničara vraćeni tužiteljici uz dopis Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. lipnja 1997. iz razloga što nisu u skladu sa Zakonom o pretvorbi (čl. 21.c, 21.d, 21.e i 21.f) te iz razloga što je kod Trgovačkog suda u Splitu u tijeku spor za utvrđivanje pravovaljanosti navedenih ugovora.

14. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja i odbili zahtjev tužitelja za izdavanje privremene mjere.

15. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 206. ZOO propisano da za štetu koju je više osoba uzrokovalo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.

15.1. Sukladno odredbi čl. 414. st. 1. ZOO svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

16. Za postojanje odgovornosti za štetu potrebno je dokazati štetnu radnju, štetu te uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete.

17. U odnosu na I. tuženika tužitelji štetnu radnju vide u postupanju nadležnog suca Trgovačkog suda u Splitu koji je rješenjem broj Fi-7545/94 od 19. kolovoza 1994. izmijenio rješenje istoga suda od 18. kolovoza 1994. o upisu pretvorbe poduzeća u društvenom vlasništvu HUTP Hotel Split s p.o. Split u dioničko društvo na način da je odbijen prijedlog za upis u sudski registar.

17.1. Na temelju odredbe čl. 67. Zakona o sudovima („Narodne novine“ , broj 3/94) propisano je da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. Nepravilan rad očituje se kao činjenje ili nečinjenje protivno propisanom obavljanju sudačke funkcije.

17.2. U postupku je utvrđeno da je I. tužiteljica uložila žalbu na sporno prvostupanjsko rješenje te je o njezinoj žalbi odlučivao viši sud koji je rješenje ukinuo, te je prvostupanjski sud ponovno odlučivao o upisu predmetne pretvorbe koje rješenje je potom potvrdio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Prema tome tužiteljica nije dokazala da je nadležan sudac Trgovačkog suda u Splitu donijevši sporno rješenje Fi- 7545/94 od 19. kolovoza 1994. postupao nezakonito ili nepravilno.

18. U odnosu na II. i III. tuženika tužiteljica smatra da joj je šteta nastala time što je II. tuženik nizom štetnih i nezakonitih radnji i propuštanja, a u konačnici donošenjem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. siječnja 1994. kojim se predmetnom društvu daje suglasnost za pretvorbu na način da se omogućilo III. tuženiku da zajedno sa povezanim poduzećem I.L. Lavčević d.o.o. pretvori potraživanje u iznosu od 10.162.000,00 DEM u dionice poduzeća HUTP Hotel Split.

18.1. O navedenom je već pravomoćno odlučeno i to rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-114/95 od 16. travnja 1996. kojim su odbijene kao neosnovane žalbe i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj Fi-7855/94 od 21. studenog 1994. kojim je upisana pretvorba društvenog poduzeća HUTP s p.o. Split u dioničko društvo u mješovitom vlasništvu Hotela Split d.d. na temelju skupštine dioničara od 20. kolovoza 1994. Kako je o toj pravnoj stvari već pravomoćno odlučeno tužitelji nemaju osnova za isticanje tog prigovora u ovom parničnom postupku.

18.2. Tužitelji ukazuju na odgovornost II. tuženika za štetu u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 75/93) jer nije vršio nadzor nad pretvorbom poduzeća HUTP Hotel Split s p.o.

18.3. Na temelju odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave propisano je da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska.

18.4. Tužitelji ne preciziraju koja su to nezakonita postupanja ili nepravilni rad službenika Hrvatskog fonda za privatizaciju kojima im je nanesena šteta niti koji je to nadzor koje je isto tijelo propustilo učiniti, već samo navode kako je isti teškim kršenjem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, Ustava Republike Hrvatske, Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima te Zakona o obveznim odnosima nizom radnji i propuštanja pomogao III. tuženiku da na nezakonit način stekne vlasništvo i upravu nad predmetnim poduzećem Hotel Split d.d., a na štetu tužitelja.

18.5. Valja ovdje napomenuti da pravilno nižestupanjski sudovi ističu kada bi takva odgovornost čak i postojala, tužitelji su promašili pasivnu legitimaciju smatrajući da za takvu štetu odgovara Hrvatski fond za privatizaciju, odnosno njegov pravni slijednik Centar za restrukturiranje i prodaju, jer za takvu štetu na temelju citirane odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave odgovara Republika Hrvatska.

19. U odnosu na odgovornost za štetu IV. tuženika tužitelji navode da istog drže odgovornim jer je u dogovoru sa V. tuženikom sudjelovao u prevari tužitelja kada je I. tužiteljica prenijela u vlasništvo V. tuženiku 6300 dionica u zamjenu za 6.391.000,00 DEM čime su je naveli da zaključi da se time riješila svih dugova u Republici Hrvatskoj plativši potraživanja IV. i V. tuženih dionicama Splitske banke d.d.

19.1. Iz sadržaja ugovora o prijenosu vlasništva na dionicama Hotela Split od 24. travnja 1996. koji je zaključen između Croatia banke d.d. i I. tužiteljice RT, a u kojem je izričito navedeno na temelju suglasnosti stranaka da je Croatia banka d.d. na temelju garancije od 21. srpnja 1994. izdane u korist Hrvatskog fonda za privatizaciju na ugovor od 19. srpnja 1994. platila Hrvatskom fondu za privatizaciju za 6360 dionica iznos od 6.817.692,96 DEM te da I. tužiteljica RT prenosi u vlasništvo Croatia banci 6360 dionica Hotela Split radi namirenja tražbine Croatia banke d.d., dok iz tog ugovora ne proizlazi da bi Croatia banka d.d. na bilo koji način preuzela dug kojeg I. tužiteljica ima prema Dalmatinskoj banci d.d. odnosno IV. tuženiku I. tužiteljica nije ničime dokazala da je IV. tuženik kao treća osoba kod nje izazvala zabludu ili je održavala u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora o prijenosu vlasništva na dionicama Hotela Split od 24. travnja 1996. u smislu odredbe čl. 65. st. 1. i 3. ZOO.

20. Slijedom svega navedenoga pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

21. Iako tužitelji navode da reviziju podnose i protiv odluke drugostupanjskog suda kojom je potvrđeno odbijajuće prvostupanjsko rješenje o izdavanju privremenih mjera, sadržane u točki I. pobijanog drugostupanjskog rješenja, tužitelji ne obrazlažu razloge iz kojih pobijaju navedenu odluku, stoga je u skladu sa odredbom čl. 400. st. 1. te čl. 386. i čl. 392.a st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

22. U odnosu na reviziju tužitelja u dijelu kojim pobijaju drugostupanjsku odluku u odnosu na troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

22.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

22.2. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

22.3. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u dijelu odluke o trošku odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

23. Odbijen je zahtjev II., IV. i V. tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 31. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec