REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1098/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika EDIT novinarsko izdavačka ustanova, Rijeka, Zvonimirova 20, OIB: 05411016988, zastupanog po ravnatelju EN, a ovaj po Ladislavu Radosloviću, odvjetniku u Rijeci, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1207/2023-3 od 16. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-368/2018-42 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbija u odnosu na prvo postavljeno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice se odbacuje u odnosu na drugo do peto postavljeno pitanje kao i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1207/2023-3 od 16. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-368/2018-42 od 22. svibnja 2023, te postavila sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem ako se u odluci ne navode jasne i određene činjenice koje su nastupile nakon upozorenja danog radniku iz kojih bi slijedilo da je radnik i nakon opomene nastavio s kršenjem obveza iz radnog odnosa, kao i ako je radnik nakon upozorenja bio na bolovanju kontinuirano sve do otkaza?
2. Predstavlja li negativno izražavanje o ovlaštenoj osobi tuženika takvu povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala otkazivanje bez prethodnog upozorenja/opomene?
3. Čini li sud bitnu povredu odredaba postupka kad odluku temelji na iskazu svjedoka koji tereti tužiteljicu, a tužiteljica nije smjela biti prisutna u sudnici prilikom saslušanja zbog covid mjera i nije bilo moguće suočenje svjedoka s tužiteljicom? 4. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu kad odluku u parničnom postupku koji se ne vodi pred trgovačkim sudom temelji na neovjerenoj izjavi osobe svjedoka predloženog po tuženiku, od kojeg je dokaznog prijedloga tuženik odustao i taj personalni dokaz nije proveden u postupku?
5. Je li usmeno izražena namjera tužiteljice da podnese prijavu zbog sumnje u nezakonito postupanje tuženika opravdan razlog za otkaz ugovora o radu?“
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prvo postavljeno pitanje preopćenito te od odgovora na navedeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Naime, pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci navodi da unošenje i dostavljanje pogrešnih podataka o radnom stažu većeg broja zaposlenika od strane radnika nadležnog za arhivu, prijave i odjave te personalnu evidenciju zaposlenika, te posljedična neisplata pripadajućih prava radnika po osnovi otpremnina i jubilarne nagrade, predstavlja opravdani razlog za otkazom ugovora o radu skrivljenim ponašanjem, pri čemu je po prirodi stvari, u slučaju poput onog koji je predmetom postupka i kada se povrede odnose na veći broj osoba, riječ o povredama koje nisu nastale istovremeno već kroz određeni vremenski period i koje ne moraju biti vidljive do trenutka do kojeg određeni radnik ne shvati da mu nije pripalo neko pravo ili trenutka u kojem poslodavac provodi kontrolu konkretnih podataka.
4.2. Stoga za takve povrede nije odlučujući trenutak kada su napravljane povrede kao što nije bitno je li tužiteljica nakon zaprimanja pisanog upozorenja nastavila s takvim načinima postupanja. Tužiteljici je dano upozorenje temeljem čl. 119. ZR-a u odnosu na dva radnika da bi potom naknadnom provjerom bilo utvrđeno postojanje krivih podataka za još 25 poimenično navedenih radnika koji nisu bili obuhvaćeni predmetnim upozorenjem i u odnosu na koje je poslodavac utvrdio propust tek kada je takva provjera naložena i napravljena od strane treće osobe.
4.3. S obzirom da su sudovi utvrdili da je osim za dva radnika za koja je tužiteljica bila upozorena, nepravilan unos podataka postojao u odnosu na veći broj drugih radnika (ukupno 25), pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je riječ o povredama ko je po prirodi, opsegu i značenju isključuju dužnost poslodavca omogućiti iznošenje obrane radniku u odnosu na svaki od konkretnih slučajeva, jer bi takve povede u tom slučaju ostale na tragu upozorenja i bez posljedica razmjernih težini povrede.
4.4. Stoga niti razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedeno pitanje nisu uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljeno prvo pravno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na to pitanje na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
6. Za drugo do peto pitanje ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljica nije naznačila razloge važnosti pravnih pitanja u smislu članka 385.a ZPP.
6.1. Slijedom navedenog u odnosu na ta pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
