Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-183/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Pedić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Monter-Strojarske montaže d.d., Zagreb, Ulica Oktavijana Miletića 2, OIB: 13887374452, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kuren, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2026., poslovni broj Pr-747/2023- 25,dana 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2026., poslovni broj Pr-747/2023-25.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužitelja za dostavom podataka te je nalaženo tuženiku da u roku od osam dana dostavi u spis isplatne liste te IP obrasce za tužitelja u utuženom razdoblju od 1.travnja 2018. do 31. srpnja 2022.
2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje. Također potražuje troškove žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
3.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama, rješenje prvostupanjskog suda sadrži jasne razloge o odlučnoj činjenici da isplatne liste kao niti ostala pripadajuća dokumentacija nije dostavljena tužitelju, a što ujedno proizlazi iz spisa, a iz kojih razloga ne postoji proturječnost na koju u žalbi ukazuje tuženik, a rješenje prvostupanjskog suda bilo je moguće ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće nastale radi pogrešnog obračuna plaće po osnovi dodatka za radni staž.
5. Iz stanja spisa je razvidno da je tužitelj podnio tužbu u kojoj tvrdi da tuženik nije izdavao platne liste te da je prethodno zatražio od istoga dostavu platnih lista i ostale radnopravne dokumentacije kako bi mogao postaviti tužbeni zahtjev uz provođenje financijskog vještačenja sve sukladno odredbi čl. 186.b ZPP-a.
6. Međutim, tuženik zatraženu dokumentaciju nije dostavio prije podnošenja tužbe (list 9-10) niti je to učinio do zaključenja prethodnog postupka 21. svibnja 2024., a ujedno nije dokazao da tužitelj zatraženom dokumentacijom (isplatnim listama) raspolaže, odnosno da je tuženik tužitelju prilikom isplate plaće uručio i isplatne liste.
7. U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-108/08-2 je zauzet stav da do primjene odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP dolazi kada tuženik odbija dati tužitelju podatke bez kojih se ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev, a koji stav je jednak odluci istog suda poslovni broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022.
8. Naime, kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP, sud najprije odlučuje je li manifestacijski zahtjev osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. Ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi.
8.1. Naprotiv, ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP neosnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava).
9. Stoga, kako je tužitelj dokazao da je prije utuženja prethodno zatražio dokumentaciju od tuženika koji je istu odbio dati i pri tome tuženik nije dokazao da su isplatne liste uz isplatu plaća dostavljane radnicima, uključujući i tužitelju, a da tužitelj objektivno nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev bez zatražene dokumentacije, ostvarene su pretpostavke iz čl. 186.b st. 3. ZPP za donošenje rješenja o prihvaćanju (manifestacijskog) zahtjeva tužitelja te je prvostupanjski sud pravilno donio pobijano rješenje.
10. S time u vezi, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, odnosno manifestacijski zahtjev, a što proizlazi iz same tužbe. Naime, tužitelj predlaže da tuženik dostavi odgovarajuću dokumentaciju, nakon čega će se provesti vještačenje radi izračuna potraživanog iznosa.
11. Nadalje, tuženik spori da je tužitelj u utuženom razdoblju bio njegov zaposlenik te da tužitelj nije dokazao da navedenu činjenicu dostavom ugovora o radu. Međutim, tužitelj je u tužbi dostavio ugovor o radu iz kojeg je razvidno da je isti zaposlenik tuženika od 25. svibnja 1989. (list 4-8 spisa), a što znači da je bio u radnom odnosu i u utuženom razdoblju.
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP ovaj sud je odlučio kao u izreci i potvrdio pobijano rješenje.
U Zagrebu, 31. ožujka 2026.
Sudac:
Josip Grubišić
