REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-849/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Zdilaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1128/2024-2 od 13. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn -176/2021-9 od 4. svibnja 2022., u sjednici održanoj 31. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1128/2024-2 od 13. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu broj Pn - 176/2021-9 od 4. svibnja 2022.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, podredno isti odbiti.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja je uzrokovana uvjetima u Kaznionici u Lepoglavi, gdje je tužitelj boravio od 22. svibnja 2012. do 17. travnja 2014., jer smještajni uvjeti nisu odgovarali odredbi čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00 - ispravak, 129/00, 59/01, 67/01 - ispravak, 11/02 - ispravak, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11 - Kazneni zakon, 56/13, 150/13 i 98/19).
3.2. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da je tužiteljev boravak u sobi bio nužan isključivo u vrijeme spavanja jer da je bio radno angažiran i da je koristio TV salu, međutim drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući da boravak tužitelja u prostorijama koje površinom odstupaju od minimalnog prostora od 3 m2 (po zatvoreniku) nije bio kratak i minoran, s obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju (695 dana) za vrijeme izdržavanje kazne zatvora bio ukupno 555 dana (80%) u uvjetima u kojima je imao na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora, od kojih se svojom duljinom ističu razdoblja od 21. rujna 2012. do 5. travnja 2013. (195 dana), kada je tužitelj imao na raspolaganju 2,55 m2 prostora i od 5. travnja 2013. do 11. rujna 2013. (159 dana), kada je tužitelj imao na raspolaganju 2,36 m2 prostora. Stoga da je tužitelj u razdoblju u kojem je izdržavao kaznu zatvora bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja i poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan.
4. Tuženica se, postavljajući pitanja „1. Da li se boravak zatvorenika u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena može u cijelosti kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.)? 2. Da li bi se samo utvrđenje povrede prava na dostojanstvo zbog boravka u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena bez dosuđenja pravične novčane naknade moglo smatrati dostatnom zadovoljštinom obzirom na utvrđenu kompenzaciju i pogodnosti omogućene zatvoreniku?“ poziva na odluku ovoga suda broj Revd-614/2025-2 od 19. veljače 2025. u kojoj je dopušteno pitanje navedeno pod brojem jedan.
4.1. Potrebno je navesti da je na to pitanje odgovoreno u odluci broj Rev-721/2025-2 od 22. srpnja 2025. te je navedeno da se boravak u spavaonici neodgovarajuće kvadrature i volumena može kompenzirati mogućim i stvarnim boravkom u drugim prostorima kaznionice (npr. na radnom mjestu, prilikom korištenja slobodnih aktivnosti, kod korištenja pogodnosti i boravka u zajedničkim i vanjskim prostorima, kod dopuštenih izlazaka iz kaznionice i sl.). Međutim, te okolnosti je potrebno ispitati u svakom konkretnom slučaju i ocijeniti jesu li i u kojoj mjeri zadovoljeni svi takvi olakšavajući čimbenici ili ne (tako i Rev-230/2022 od 28. veljače 2023.).
5. Stoga, obzirom su u konkretnom slučaju ispitane sve relevantne okolnosti te odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu.
6. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st.1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučio kao u izreci.
Zagreb, 31. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
